REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U PULI-POLA

Kranjčevićeva 8,52100 Pula-Pola

Poslovni broj Pr-88/2022-23

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Puli-Pola po sucu toga suda Andrijani Modrušan kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice JJ iz [adresa], koju zastupa punomoćnica Marina Pibernik, odvjetnica u Puli, protiv tuženika OPĆE BOLNICE PULA, Santoriova 24A, koju zastupa punomoćnik Edi Slivar, odvjetnik u Puli, radi isplate, nakon glavne rasprave zaključene 24. siječnja 2025., održane u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, 10. ožujka 2025. objavio je i

p r e s u d i o  j e

I Djelomično se prihvaća tužbeni zahtjev koji glasi:

"Nalaže se tuženiku da tužiteljici na ime razlike plaće i naknade plaće za period od 1. travnja 2017. pa do 30. lipnja 2020. isplati iznos od 2.902,83 eura uz pripadajuću zateznu kamatu tekuću na pojedine iznose kako slijedi:

na iznos od 65,22 eur od 16. travnja 2017. do isplate

na iznos od 70,89 eur od 16. svibnja 2017. do isplate

na iznos od 37,06 eur od 16. lipnja 2017. do isplate

na iznos od 114,68 eur od 16. srpnja 2017. do isplate

na iznos od 57,85 eur od 16. kolovoza 2017. do isplate

na iznos od 102,95 eur od 16. rujna 2017. do isplate

na iznos od 90,71 eur od 16. listopada 2017. do isplate

na iznos od 15,42 eur od 16. studenog 2017. do isplate

na iznos od 72,70 eur od 16. prosinca 2017. do isplate

na iznos od 51,83 eur od 16. siječnja 2018. do isplate

na iznos od 84,82 eur od 16. veljače 2018. do isplate

na iznos od 61,68 eur od 16. ožujka 2018. do isplate

na iznos od 64,94 eur od 16. travnja 2018. do isplate

na iznos od 57,44 eur od 16. svibnja 2018. do isplate

na iznos od 112,51 eur od 16. lipnja 2018. do isplate

na iznos od 68,77 eur od 16. srpnja 2018. do isplate

na iznos od 59,29 eur od 16. kolovoza 2018. do isplate

na iznos od 122,33 eur od 16. rujna 2018. do isplate

na iznos od 44,47 eur od 16. listopada 2018. do isplate

na iznos od 71,67 eur od 16. studenog 2018. do isplate

na iznos od 81,17 eur od 16. prosinca 2018. do isplate

na iznos od 59,13 eur od 16. siječnja 2019. do isplate

na iznos od 77,16 eur od 16. veljače 2019. do isplate

na iznos od 86,54 eur od 16. ožujka 2019. do isplate

na iznos od 88,22 eur od 16. travnja 2019. do isplate

na iznos od 61,37 eur od 16. svibnja 2019. do isplate

na iznos od 92,29 eur od 16. lipnja 2019. do isplate

na iznos od 2,33 eur od 16. kolovoza 2019. do isplate

na iznos od 93,21 eur od 16. rujna 2019. do isplate

na iznos od 107,59 eur od 16. listopada 2019. do isplate

na iznos od 117,84 eur od 16. studenog 2019. do isplate

na iznos od 102,26 eur od 16. prosinca 2019. do isplate

na iznos od 66,49 eur od 16. siječnja 2020. do isplate

na iznos od 80,31 eur od 16. veljače 2020. do isplate

na iznos od 135,59 eur od 16. ožujka 2020. do isplate

na iznos od 20,96 eur od 16. travnja 2020. do isplate

na iznos od 98,82 eur od 16. svibnja 2020. do isplate

na iznos od 104,32 eur od 16. lipnja 2020. do isplate

po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na sve posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate zateznu kamatu po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja, sve u roku od 15 dana."

II Odbija se dio tužbenog zahtjeva za isplatu iznosa od 1.638,41 EUR, kao i dio za isplatom zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenim bruto iznosima iz točke I ove izreke, kao neosnovan.

III Nalaže se tuženiku da tužiteljici naknadi prouzročeni parnični trošak 1.221,61 EUR sa pripadajućom zateznom kamatom koja teče od dana donošenja ove presude pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je u razdoblju od siječnja 2017. u radnom odnosu kod tuženika temeljem Ugovora o radu od dana 16. siječnja 2017., na radnom mjestu specijalizantice iz ginekologije i opstetricije.

1.1. Radni odnos tužiteljice u periodu na koji se odnosi ova tužba da je bio reguliran Ugovorom o radu, te Ugovorom o međusobnim pravima i obvezama, Zakonom o radu (Narodne novine, br. 93/14 i 127/17), Kolektivnim ugovorima za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (Narodne novine, br. 143/2013, 96/15 i 29/18, u daljnjem tekstu: KU zdravstva) i Temeljnim kolektivnim ugovorom za službenike i namještenike u javnim službama (Narodne novine, br. 141/12, 150/13, 24/17, 128/17 i 47/18, u daljnjem tekstu: Temeljni KU), Zakonom i plaćama u javim službama, te internim pravilnicima poslodavca.

1.2. Rad tužiteljice da je kod tuženika organiziran u raznim oblicima rada (smjenama, turnusima, dežurstvima i ostalo), a tužiteljica prema utvrđenom rasporedu radnog vremena da obavlja i rad subotom, nedjeljom i blagdanom, te prekovremeni rad. Plaća tužiteljice regulirana je odredbama KU zdravstva i Temeljnog KU na način da njezinu plaću čine osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću. Osnovnu plaću tužiteljice da čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređena i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža, a dodaci na osnovnu plaću su stimulacija, dodatak za znanstveni stupanj, dodatak za staž u zdravstvu, dodatak za otežane uvjete rada, dodatak za odgovornost za život i zdravlje pacijenata i uvećanja plaća i drugi propisani dodaci. KU zdravstva i Temeljni KU propisuju dodatke na osnovnu plaću i uvećanja za osnovnu plaću tužiteljice koji se obračunavaju i isplaćuju za svaki efektivno odrađeni sat od osnovne vrijednosti tog sata.

1.3. Tužiteljica smatra kako je tuženik u periodu od travnja 2017. pa do 30. lipnja 2020. pogrešno obračunavao njezinu plaću i naknadu plaće pa joj je stoga isplatio manji iznos plaće i naknade plaće nego li joj pripada, i to između ostalog zbog sljedećih razloga:

- jer tužiteljici za određene sate rada (prekovremeni rad) nisu obračunati i isplaćeni dodaci na plaću kao što su dodatak za znanstveni stupanj, dodatak za staž u zdravstvu, dodatak za otežane uvjete rada, dodatak za odgovornost za život i zdravlje pacijenta i drugi

- jer tužiteljici zbog pogrešnih obračuna plaće u prethodna tri mjeseca koja su prethodila godišnjem odmoru naknada plaće za godišnji odmor nije točno obračunata, odnosno obračunata je i isplaćena u manjem iznosu pa je posljedično tome primila i manju naknadu plaće za godišnji odmor.

1.4. Tužiteljica je nakon provedenog financijskog vještačenja u podnesku zaprimljenom 7. listopada 2024. specificirala tužbeni zahtjev na način da potražuje isplatu ukupnog iznosa od 4.541,24 EUR bruto zajedno sa zateznim kamatama tekućim od 1. u mjesecu za svaki pojedini iznos do isplate, te predložila da sud prihvati tako postavljeni tužbeni zahtjev uz dosudu parničnog troška prema troškovniku koji je uložila u sudski spis.

2. Tuženik se u odgovoru na tužbu protivio tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti. Tuženik kao poslodavac ističe da u cijelosti isplaćuje plaću tužitelju kao i svim ostalim radnicima na temelju ugovora o radu i po odredbama kolektivnog ugovora, a obračun plaće za sve radnike izvršava se temeljem zakonskog propisa po programu za obračuna plaća, tzv. Centralni obračun podataka (COP), koji program je temeljem zakonskog propisa izradila i vodi Financijska agencija, a uveden je u primjenu u lipnju/srpnju 2014. godine. Dakle, FINA kao operater na tome programu izvršava obračun plaća za sve institucije predviđene propisom pa tako i za tuženika i tuženik nema nikakvog utjecaja u obračun plaća, može samo unijeti podatke o radnicima i ostvarenim radnim satima, a ostale elemente obračuna plaće, dodatke i slično, temeljem primjene kolektivnog ugovora i njegovog tumačenja provodi u svojemu djelovanju FINA, primjenjujući sve zakonske propise i tumačenja tih propisa u njihovoj primjeni. Stoga i prije svega, tuženik smatra da je tužitelj u slučaju da je smatrao da se njemu pogrešno obračunava plaća ili neki dodatak na plaću, dakle da se je neko njegovo pravo kao radnika prekršilo, morao se je prethodno obratiti van sudskim zahtjevom za zaštitu prava tužitelju kao poslodavcu da bi mogao ovu tužbu uložiti.

2.2. Obvezatno tumačenje propisa – kolektivnog ugovora daje zajedničko povjerenstvo, tumačenje se daje u formi zaključaka koji se usvajaju na sjednici Zajedničkog povjerenstva za tumačenje kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja. Tuženik tvrdi da propise i tumačenja o isplati plaća primjenjuje pravilno, a nije za očekivati da bi se moglo pripisati državi koja donosi te zakonske propise i uređuje njihovu primjenu i tumačenje neka slaba namjera ili pokušaj da radnike nepravilnim obračunom plaća dovodi u položaj oštećene osobe. Konkretno, ako kolektivno pregovaranje dovede do uređenja nekog područja radnih odnosa do određene situacije ili stanja, svaki radnik koji smatra da se njemu krše prava iz radnog odnosa ima pravo uložiti zahtjev za zaštitu prava i nakon obavezujućega tumačenja zajedničkog povjerenstva može očekivati da će to mišljenje biti primijenjeno i da će ili dobiti razliku plaće ili je neće dobiti. Prije svega, strane ugovornice koje su zaključile kolektivni ugovor (radnici i poslodavci) preko svojih predstavnika predvidjeli su da će se u slučaju pogrešne primjene odredbi kolektivnog ugovora o tome odlučiti arbitražom koju će sazvati ugovorne strane a ne može se bez odluke takve arbitraže smatrati da neka od strana ugovornica pogrešno primjenjuje odredbe kolektivnog ugovora i da se time omogućuje pojedinom radniku pravo da svoje tražbine na razliku plaće ostvaruje tužbom sudu. Naime, prema sadašnjem stanju stvari, kolektivni ugovor je na snazi, niti jedna od ugovornih strana nije smatrala da nešto sporno postoji da bi sazivala arbitražu i dakle sve je u najboljem redu. U čemu se sastoji greška na koju se poziva tužitelj još nije jasno izrečeno. Stoga, tuženik predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti uz obvezu naknade parničnog troška.

3. U tijeku postupka pročitan je Ugovor o radu, evidencije prisutnosti na radu, obračunske platne liste tužiteljice te je provedeno financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku Marinu Rameši, pročitan je pisani nalaz i mišljenje vještaka te je vještak saslušan usmeno.

4. Tužbeni zahtjev tužiteljice djelomično je osnovan.

5. Među strankama nije sporno:

- da je tužiteljica u utuženom razdoblju bila zaposlena kod tuženika na radnom mjestu specijalizantice iz ginekologije i opstetricije,

- da tužiteljica radi ovisno o potrebama posla subotom, nedjeljom i državnim blagdanima o čemu tuženik vodi evidenciju koja je dostavljena u spis,

- da tuženik nije tužiteljici isplaćivao dodatak za otežane uvjete rada u utuženom razdoblju kada je radila prekovremeno, dok joj je taj dodatak platio za redovni rad,

- da tuženik nije tužiteljici isplaćivao dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi za odrađene prekovremen sate, dok joj je isti platio za redovni rad,

- da je posljedično tome tuženik, tužiteljici isplaćivao i naknadu plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i bolovanja u umanjenom iznosu.

6. Sporno je među strankama je li tuženik ispravno obračunavao plaću tužiteljice u situacijama kada je radila prekovremeno te je li tužiteljici isplaćena u cijelosti naknada za godišnji odmor i bolovanje za utuženo razdoblje. Isto tako, predmet spora je i zahtjev tužiteljice za naknadom plaće za sve ostvarene sate prekovremenog rada na neradne dane, državne blagdane i praznike, na temelju odredbe 94. Zakona o radu („Narodne novine“, broj 93/14., 127/17. i 98/19. – u daljnjem tekstu: ZR), kojom je propisano da za otežane uvjete rada, prekovremeni i noćni rad te za rad nedjeljom, blagdanom ili nekim drugim danom za koji je zakonom određeno da se ne radi, radnik ima pravo na povećanu plaću, kao i temeljem odredbe članka 58. stavka 9. KU/2013., odnosno odredbe članka 49. stavka 9. i 10. TKU/2017., kojima je propisano da se prekovremenim radom smatra svaki sat rada duže od predviđenog rada utvrđenim dnevnim rasporedom rada, i svaki sat rada duži od redovitog mjesečnog fonda radnih sati, te da redovni mjesečni fond radnih sati čine sati koje radnik treba odraditi u tekućem mjesecu na bazi 40-satnog radnog tjedna. Mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana u tekućem mjesecu sa 8 sati.

7. Tuženik tvrdi kako je tužiteljici isplatio sve naknade i dodatke za redovni rad.

8. Novi Kolektivni ugovor za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja sklopljen je 26. ožujka 2018. ("Narodne novine" br. 29/18., 16/19., 35/19., 78/19., 92/19., 56/20., 3/23., 68/23. dalje KU/2018), a primjenjuje se od 1. ožujka 2018. Čl. 55 KU/2018 (istovjetno i čl. 58. ranijeg KU/2013) propisano je da radniku u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja koji obavlja poslove na radnim mjestima i poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada pripada pravo na dodatak na plaću i to liječnik specijalizant za 16%, a od 1. rujna 2019. za 19% (Dodatak II KU iz 2019).

9. Odredbom čl. 59. KU/2013 i Dodatka KU/2015 propisano je da zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi doktori medicine i doktori dentalne medicine ostvaruju dodatak na plaću u iznosu od 12% od osnovne plaće, dok je odredbom čl. 57. KU/2018 propisano da zbog iznimne odgovornost za život i zdravlje ljudi doktori medicine i doktori dentalne medicine ostvaruju dodatak na plaću u iznosu od 12% od osnovne plaće koji postotak je uvećan na 16% (čl. 23. Dodatka KU – Narodne novine 92/2019).

10. Sukladno navedenim odredbama proizlazi da je tužiteljica kao liječnik za svaki odrađeni sat radila u jednakim uvjetima, dakle otežanim uvjetima rada, što jednako vrijedi za prekovremeni rad. Isto tako, tužiteljica je imala jednaku odgovornost za život i zdravlje pacijenata u redovnom radu kao i u prekovremenom radu, stoga je neosnovana tvrdnja tuženika da tužiteljici ti dodaci pripadaju samo na redovni rad. Naime, tužiteljici se isplaćuju dodaci za prekovremeni rad, ali ti dodaci se međusobno ne isključuju već se oni primjenjuju kumulativno sa svim ostalim dodacima sukladno čl. 57. KU/2018 zajedno sa dodacima za prekovremeni rad (takav stav potvrđuje Vrhovni sud RH u svom pravnom shvaćanju sa sjednice građanskog odjela od 9. prosinca 2019., kao i odluka Županijskog suda u Zagrebu Gž R-588/2020).

11. Člankom 34. st. 2. KU/2018 (istovjetno i čl. 36. KU/2013) propisano je da se za vrijeme korištenja godišnjeg odmora radniku isplaćuje naknada plaće u visini kao da je radio u redovnom radnom vremenu odnosno u visini njegove prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca (uračunavajući sva primanja u novcu i naravi koja predstavljaju naknadu za rad), ako je to povoljnije za radnika.

12. Odredbom čl. 1. st. 1. Zakona o blagdanima, spomendanima i neradnim danima u Republici Hrvatskoj (1996) ("Narodne novine" br. 33/96., 96/01., 13/02., 136/02. - službeni pročišćeni tekst, 112/05., 59/06., 55/08., 74/11., 130/11., 110/19.) koji je važio u utuženom razdoblju, propisano koji su blagdani u Republici Hrvatskoj, a st. 2. propisuje da se u dane blagdana u Republici Hrvatskoj ne radi. Sukladno čl. 5. istog zakona zaposlenici u dane blagdana imaju pravo na naknadu plaće. Zakon o radu ne propisuje ništa dodatno u pogledu neradnih dana. Zakon o radu propisuje da radnici mogu raditi u punom i nepunom radnom vremenu. Isto tako čl. 45. Zakona o radu (»Narodne novine«, br. 149/09., 61/11., 82/12. i 73/13. u daljnjem tekstu ZOR) propisuje da u slučaju više sile, izvanrednog povećanja opsega poslova i u drugim sličnim slučajevima prijeke potrebe radnik je na pisani zahtjev poslodavca dužan raditi duže od punog odnosno nepunog radnog vremena (prekovremeni rad).

13. Dana 21. prosinca 2015. Zajedničko povjerenstvo za tumačenje KU/2013. donijelo je Zaključak broj 153. koji glasi:

"Sukladno kolektivnom ugovoru redovni mjesečni fond radnih sati su sati koji radnik odradi u tekućem mjesecu na bazi 40-satnog radnog tjedna. Mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana (bez subota i nedjelja), u tekućem mjesecu sa 8 sati. Mjesečni fond radnih sati treba za sve radnike biti isti, bez obzira radi li se samo u prvoj smjeni, smjenskom radu i turnusu ili u dežurstvu i pripravnosti. Sve što prelazi mjesečni fond radnih sati ulazi u prekovremeni rad i tako treba biti plaćen. Sati odrađeni prema redovitom rasporedu radnog vremena na blagdan ili neradni dan, u smislu Zakona o blagdanima i neradnim danima, dan Uskrsa, evidentiraju se kao redovni rad i ubrajaju u mjesečnu satnicu. Prekovremenim radom smatra se svaki sat rada duži od predviđenoga rada utvrđenom dnevnim rasporedom rada kao i svaki sat rada duži od redovitog mjesečnog fonda radnih sati. Radnik koji radi u dane blagdana, neradnih dana, utvrđen je zakonom i danom Uskrsa ima pravo na plaću uvećanu za 150% prema stvarno odrađenim satima. Svi radnici bez obzira na oblik rada koji ne rade na dan blagdana, neradni dan utvrđen zakonom i na dan Uskrsa, a koji pada u radni dan, imaju pravo na naknadu plaće. Ovim zaključkom stavljaju se izvan snage Zaključci broj 21., 48. i 148."

13.1. Budući da iz navedenog proizlazi kako je tumačenje Zaključka broj 148. izmijenjeno i stavljeno izvan snage tumačenjem Zaključkom broj 153. od 21. prosinca 2015., a prema kojem tumačenju redovni mjesečni fond sati čini umnožak radnih dana (bez subota i nedjelja) sa 8 sati, to se od toga dana tj. od 21. prosinca 2015. primjenjuje to novo tumačenje, odnosno Zaključak broj 153., a ne Zaključak broj 148. Zaključak broj 153. se u bitnom razlikuje od Zaključka broj 148. (koji je Zaključkom broj 153. stavljen izvan snage) u tome što redovni mjesečni fond radnih sati koje radnik treba odraditi u tekućem mjesecu čini umnožak radnih dana (bez subota i nedjelja) u tekućem mjesecu i 8 sati, dok je prema ranijem Zaključku broj 148. redovni mjesečni fond radnih sati činio umnožak radnih dana (bez subota, nedjelja i blagdana) i 8 sati.

13.2. Pri tome je za navesti kako je Zajedničko povjerenstvo za tumačenje KU/2013. na 30. sjednici donijelo Zaključak broj 169. koji glasi:

"Zaključci Povjerenstva imaju pravnu snagu i učinke Kolektivnog ugovora od dana stupanja na snagu Kolektivnog ugovora, a izmijenjeni Zaključci Povjerenstva imaju pravnu snagu i učinke Kolektivnog ugovora od dana donošenja te izmjene".

13.3. Kako je Kolektivni ugovor za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja stupio na snagu 1. prosinca 2013., to se tumačenje odredbe članka 51. stavka 10. KU/2013., donesene po Povjerenstvu pod brojem 148., a prema kojem mjesečni fond radnih sati čini umnožak radnih dana (bez subota, nedjelja i blagdana) i 8 sati, primjenjuje od njegova stupanja na snagu do 21. prosinca 2015. kada je tumačenje Povjerenstava broj 148. izmijenjeno i stavljeno izvan snage tumačenjem broj 153. od 21. prosinca 2015., a prema kojem tumačenju redovni mjesečni fond radnih sati čini umnožak radnih dana (bez subota i nedjelja) i 8 sati, pa se od dana izmjene tumačenja, dakle od 21. prosinca 2015. primjenjuje to novo tumačenje.

14. Vještak Marin Rameša je u svom nalazu i mišljenju (Varijanta 1., op. koju je sačinio prema nalogu suda) naveo da je tužiteljici u utuženom razdoblju manje isplaćena bruto plaća i to zbog neisplaćenih dodataka za otežane uvjete rada, liječnički dodatak i dodatak za znanstveni stupanj obračunatih na prekovremeni rad u iznosu od 19.545,12 HRK/2.594,08 EUR te razlika naknade za godišnji odmor 1.987,45 HRK/263,78 EUR te za bolovanje 338,88 HRK/44,98 EUR. Vještak nije našao da bi tužiteljica bila zakinuta za isplatu sati prekovremenog rada.

14.1. Prema izračunu vještaka iz Tabele br. 2 utvrđeno je da je tuženik, prema zaključku br. 153. kako ga tumači VSRH, obračunao i isplatio sve sate prekovremenog rada.

14.2. Prema izračunu vještaka iz Tabele br. 2, a koji se odnosi na izračun razlike isplaćene naknade za godišnji odmor u razdoblju od travnja/2017- lipnja/2020, sukladno članku 34. KU/2018 utvrđeno je postojanje razlike u odnosu na isplaćenu naknadu za godišnji odmor i to u iznosu 44,98 EUR.

14.3. Prema izračunu vještaka iz Tabele br. 2 proizlazi izračun ukupno manje isplaćene bruto plaće u utuženom razdoblju za isplaćene dodatke na ukupni prekovremeni rad i razlike isplaćene naknade za godišnji odmor. U stupcu "Manje isplaćeni dodaci na sate prekovremenog rada" prikazani su neisplaćeni dodaci za uvjete rada i dodatak za odgovornost za život i zdravlje ljudi na ukupno odrađeni prekovremeni rad, a koji iznosi 2.594,08 EUR. U stupcu "razlika za manje isplaćeni godišnji odmor" prikazana je manje isplaćena naknada za godišnji odmor posljedično prethodnim izračunima, a koja iznosi 263,77 EUR.

14.4. U stupcu "Sveukupno razlika EUR" prikazana je ukupno manje isplaćena bruto plaća po prethodno navedenim osnovama koja iznosi 2.902,83 EUR.

15. Sud ne prihvaća Varijantu 2. nalaza i mišljenja vještaka Marina Rameše koju je vještak sačinio bez naloga suda, svojevoljno uzimajući pri tome kako je naveo na ročištu 24. siječnja 2025. pretpostavku da se efektivni mjesečni fond sati računa jednako kao i djelatnicima koji ne rade u turnusu. Sud ne prihvaća taj njegov nalaz i mišljenje Varijanta 2. jer je ono sačinjeno u suprotnosti sa Zaključkom 153.

16. Vještak je usmeno saslušan zbog činjenice da je dostavio dvije varijante nalaza i mišljenja u bitnom pri usmenom iznošenju nalaza i mišljenja on je pojasnio da je sačinio varijantu 1. nalaza i mišljenja prema nalogu suda iz rješenja od 8. ožujka 2023., dok je varijantu 2. nalaza i mišljenja sačinio uzimajući u obzir pretpostavku da se efektivni mjesečni fond sati računa jednako kao i djelatnicima koji ne rade u turnusima. U varijanti 1. izračun je sačinjen na način da mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana (bez subota i nedjelja) u tekućem mjesecu množeno sa 8 sati, odnosno varijanta 1. sačinjena je prema Zaključku 153. Nadalje je pojasnio da je redovni mjesečni fond radnih sati prema ove dvije varijante obračuna jednak prema svim radnicima (kako onih koji rade u smjenama tako i onog medicinskog osoblja koje ne radi u smjenama) osim u situaciji kada djelatnik koji radi u turnusu unutar svojih turnusa ima blagdan koji pada u inače radni dan.

17. Slijedom svega navedenog obzirom je vještak financijske struke Marin Rameša Varijantu 1. nalaza i mišljenja sačinio u skladu sa Zaključkom 153. prema pravilima struke i nalogu suda takav nalaz i mišljenje ovaj sud prihvaća stručnim i objektivnim u cijelosti te na njemu temelji svoju odluku.

18. Iz provedenog vještačenja utvrđeno je da tuženik nije vršio ispravan obračun plaće tužiteljice u utuženom razdoblju (od 1. travnja 2017. do 1. lipnja 2020.). Naime, tuženik je obračunavao prvo osnovnu bruto plaću i na tu plaću sve pripadajuće dodatke, međutim dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje pacijenata i dodatak za otežane uvjete rada tuženik je obračunavao samo za redoviti mjesečni fond sati, a ne i na sve sate koje je tužiteljica odradila, odnosno na prekovremene sate na koje nije obračunao navedene dodatke. Tužiteljica kada joj kolektivni ugovor daje istodobno pravo na isplatu više različitih dodataka, ima pravo na isplatu kumulativno svih dodataka, zajedno sa dodatkom za prekovremeni rad. Naime, isplata dodatka za prekovremeni rad ne isključuje pravo tužiteljice na isplatu dodataka po navedenim osnovama, budući da tužiteljica, i kada radi prekovremeno, također radi u svojstvu radnika koji radi u otežanim uvjetima rada i s iznimnom odgovornošću za život i zdravlje ljudi. Ujedno valja tuženiku ukazati da je Vrhovni sud Republike Hrvatske na sjednici Građanskog odjela od 9. prosinca 2019., broj: Su-IV-56/19-18 zauzeo sljedeće shvaćanje: "Zdravstveni radnici za vrijeme važenja Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine" broj 143/13 i 96/15, dalje: KU) koji u redovnom radu imaju pravo na uvećanje plaće za posebne uvjete rada iz čl. 57. KU i pravo na uvećanje plaće za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi iz čl. 59. KU, imaju pravo na te dodatke (kumulativno) i za sate ostvarene u prekovremenom radu."

18.1. Tužiteljici je u utuženom razdoblju manje isplaćena bruto plaća i to zbog neisplaćenih dodataka za otežane uvjete rada, liječnički dodatak i dodatak za znanstveni stupanj obračunatih na prekovremeni rad u iznosu od 2.594,08 EUR.

19. Nadalje u pogledu naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora valjalo je primijeniti odredbu čl. 81. Zakona o radu Zakon o radu ("Narodne novine" br. 93/14., 127/17., 98/19., 151/22., 64/23.), kao i odredbu čl. 36. KU/2013 i čl. 34. KU/2018 koja glasi."Za vrijeme korištenja godišnjeg odmora radniku se isplaćuje naknada plaće u visini kao da je radio u redovnom radnom vremenu odnosno u visini njegove prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca (uračunavajući sva primanja u novcu i naravi koja predstavljaju naknadu za rad), ako je to povoljnije za radnika."

19.1. Članak 81. Zakona o radu propisuje da za vrijeme korištenja godišnjeg odmora radnik ima pravo na naknadu plaće u visini određenoj kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu, a najmanje u visini njegove prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca (uračunavajući sva primanja u novcu i naravi koja predstavljaju naknadu za rad).

19.2. Tužiteljici je manje isplaćena naknada za godišnji odmor u utuženom razdoblju u iznosu 263,77 EUR, te za bolovanje 44,98 EUR.

20. Iz provedenog postupka utvrđeno je da je tuženik, u razdoblju od 1. travnja 2017. do 1. lipnja 2020., tužiteljici pogrešno obračunavao plaću koja joj je zbog toga u bruto iznosu manje isplaćena za ukupno 2.902,83 EUR.

21. Zbog navedenog valjalo je djelomično prihvatiti tužbeni zahtjev tužiteljice kako je to navedeno u točki I izreke ove presude.

22. Tužiteljica je svoj konačni tužbeni zahtjev specificirala prema J 2. nalaza i mišljenja vještaka pa je stoga, djelomično odbijena sa svojim zahtjvom iznad onih iznosa koji su utvrđeni Varijantom 1. nalaza i mišljenja u ukupnom iznosu od 1.638,41 EUR.

23. Odluka o zateznim kamatama temelji se na odredbi čl. 29. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21. i 114/22 – dalje: ZOO), a tijek zatezne kamate određen je na svaki pojedini mjesečni iznos od 16-tog u mjesecu do isplate jer plaća dospijeva najkasnije15- tog u mjesecu, a ne kako je to pogrešno zatražila tužiteljica od 1-og u mjesecu.

24. Također, zahtjev za isplatom zakonskih zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza poreza na dohodak sadržanih u dosuđenom bruto iznosu od 2.902,83 EUR valjalo je odbiti. Dosuđeni bruto iznos sastoji se od neto iznosa te doprinosa, prireza na dohodak i prireza porezu na dohodak temeljem čl. 15. st.3. Zakona o porezu na dohodak i čl. 17. st. 3. Pravilnika o porezu na dohodak. Zatezne kamate koje se na zakašnjele isplate plaće isplaćuju po sudskoj presudi ne smatraju se dohotkom i ne podliježu oporezivanju. Iz navedenog proizlazi da bruto iznosi koji su u konkretnom iznosu dosuđeni te koji se isplaćuju po sudskoj presudi sve do trenutka isplate u odnosu na porez na dohodak i prirez poreza na dohodak nisu dospjeli na naplatu, odnosno u tom slučaju porez na dohodak i prirez porezu na dohodak dospijevaju na naplatu tek s isplatom plaće.

25. Tužiteljici se na temelju čl. 154. st. 2. Zakona o parničnom postupku priznaje parnični trošak sukladno uspjehu u sporu. Tužiteljica je u odnosu na konačno postavljeni tužbeni zahtjev uspjela sa 82% zahtjeva jer je uspjela sa osnovanosti 100%, a po visini sa 64% (konačno je tražila isplatu iznosa od ukupno 4.541,24 EUR, a dosuđeno joj je ukupno 2.902,83 EUR). Tuženik je u ovom postupku uspio s 18%. Kada od uspjeha tužiteljice oduzmemo uspjeh tuženika proizlazi da je tužiteljica uspjela sa 64%. Tužiteljici se sukladno čl. 154. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22. i 114/22. – dalje: ZPP) jer je djelomično uspjela priznaje parnični trošak za zastupanje po punomoćniku sukladno Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/2023., dalje: Tarifa) i to za sastav tužbe 100 bodova (Tbr.8/1), za zastupanje na ročištu 24. siječnja 2025., 15. veljače 2023. i 10. listopada 2022. (Tbr. 9/1 – 3x100 bodova), zastupanje na ročištu 8. studeni 2024. (Tbr. 9/2 50 bodova) zatim za sastav podneska od 7. listopada 2024. (100 bodova - Tbr. 8/1), pristup na ročište za objavu presude 50 bodova, ukupno 600 bodova, što uvećano za vrijednost boda i PDV-a iznosi 1.500,00 EUR. Tužiteljici je priznat i trošak provedenog vještačenja u iznosu od 408,77 EUR. Ukupno priznati trošak tužiteljice iznosi, što ukupno iznosi 1.908,77 EUR. Budući da je tužiteljica uspjela sa 64% valjalo joj je u tom omjeru dosuditi parnični trošak u iznosu od 1.221,61 EUR.

U Puli 10. ožujka 2025.

S u d a c

Andrijana Modrušan

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi ovom sudu u roku od petnaest (15) dana od dana ročišta za objavu presude za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu za objavu, odnosno od dana primitka ovjerenog prijepisa presude za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu.

O žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

Dostaviti:

- tužiteljici po pun.

- tuženiku po pun.