Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj Gž-1009/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja, po sucu Nikoli Ramušćaku, u pravnoj stvari tužitelja Opatija 21 d.o.o., OIB: 24313544105, Opatija, Stubište Lipovica 3, zastupanog po punomoćniku Sandru Lukiću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Vukić i partneri d.o.o., Rijeka, Nikole Tesle 9/V-VI, protiv tuženika VĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Pazinu Stalne službe u Poreču-Parenzo poslovni broj Povrv-138/2022-18 od 30. srpnja 2024., 10. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja Opatija 21 d.o.o. kao djelomično neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Pazinu Stalne službe u Poreču-Parenzo poslovni broj Povrv-138/2022-18 od 30. srpnja 2024. u dijelu pod st. I. izreke kojim je ukinut platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Željke Krajine iz Umaga poslovni broj Ovrv-3514/2022 od 22. srpnja 2022. u dijelu kojim je naloženo tuženiku VĐ naknaditi tužitelju trošak ovršnog postupka u iznosu od 24,88 eur.

II. Uvažava se žalba tužitelja kao djelomično osnovana, preinačuje se presuda Općinskog suda u Pazinu Stalne službe u Poreču-Parenzo poslovni broj Povrv- 138/2022-18 od 30. srpnja 2024. u dijelu pod st. I. izreke kojim je ukinut je platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Željke Krajine iz Umaga poslovni broj Ovrv-3514/2022 od 22. srpnja 2022. u dijelu kojim je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju iznos od 19,91 eur sa zateznim kamatama tekućim od 1. srpnja 2021. do isplate, kao i u dijelu pod st. II. i III. izreke te sudi:

1. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Željke Krajine iz Umaga poslovni broj Ovrv- 3514/2022 od 22. srpnja 2022. u dijelu kojim je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju iznos od 19,91 eur sa zateznim kamatama tekućim od 1. srpnja 2021. do isplate po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskih trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena te od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

2. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 163,15 eur sa zateznim kamatama tekućim od 10. ožujka 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku osam dana.

3. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 13,27 eur, kao neosnovan.

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak sastavljanja žalbe u iznosu od 75,00 eur, u roku osam dana.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom suda prvoga stupnja ukinut je platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Željke Krajine iz Umaga poslovni broj Ovrv-3514/2022 od 22. srpnja 2022. (st. I. izreke), zahtjev tužitelja za naknadu troška je odbijen (st. II. izreke) te je naloženo tužitelju naknaditi tuženiku trošak postupka u iznosu od 13,27 eura u roku od 15 dana (st. III. izreke).

2. Protiv navedene presude žali se tužitelj iz razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) te pogrešne primjene materijalnog prava. Traži trošak sastavljanja žalbe u iznosu od 102,00 eura.

3. Tuženik u odgovoru na žalbu ukazuje na neosnovanost žalbenih navoda tužitelja te predlaže žalbu odbiti.

4. Žalba je djelomično osnovana.

5. Predmet ovog postupka je dug tužene prema tužitelju zbog neplaćanja dnevne parkirne karte u iznosu od 19,91 eur (150,00 kn) izdane 21. svibnja 2018.

6. U ovom stadiju postupka ostalo je sporno je li dostava dnevne parkirne karte tuženiku izvršena sukladno čl. 6. st. 4. Općih uvjeta usluge parkiranja na uređenim javnim površinama i u javnim garažama od 29. siječnja 2019. (dalje: Opći uvjeti) te je li tuženik dužan podmiriti tužitelju dnevnu parkirnu kartu u iznosu od 19,91 eur.

7. Prvostupanjski je sud ukinuo predmetni platni nalog uz obrazloženje da iz fotografija vozila priloženih po tužitelju (listovi 67-68 spisa) nije vidljivo da je ispod brisača vjetrobranskog stakla vozila tuženika reg. oznake [registarska oznaka] pričvršćen upravo nalog za plaćanje dnevne karte. Naime, sud navodi kako je na fotografijama nejasno vidljiv sadržaj isprave pričvršćene ispod vjetrobranskog stakla, a da je na tužitelju bilo da dokaže da su dnevna karta i nalog propisno dostavljeni tuženiku, sve kako bi se dostava istih smatrala urednom te kako bi tuženiku počeo teći rok od 8 dana za plaćanje dnevne karte (čl. 23. st. 2. Općih uvjeta). Stoga, sud smatra kako primjenom pravila o teretu dokazivanja, sukladno odredbi čl. 219. i čl. 221a ZPP-a, proizlazi da tužitelj nije dokazao da je dostava dnevne karte i naloga tuženiku uredna, odnosno nije dokazao da mu tuženik na ime dnevne parkirne karte duguje utuženi iznos.

8. Takav zaključak suda prvog stupnja nije pravilan budući da postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju fotografija priloženih po tužitelju (listovi 67-68 spisa) i samih tih isprava na koji način je sud prvog stupnja počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, na koju ukazuje tužitelj u žalbi. Međutim, budući da je bitne činjenice moguće utvrditi na temelju isprava sadržanih u spisu u ovom slučaju valjalo je primijeniti odredbu čl. 373.a st. 1. toč. 2. i st. 3. ZPP-a te odlučiti kao u nastavku.

9. Odredbom čl. 5. st. 1. tužiteljevih Općih uvjeta propisano je da zaustavljanjem ili parkiranjem vozila na javnom parkiralištu pod naplatom vozač, odnosno vlasnik vozila sklapa s tužiteljem kao organizatorom parkiranja ugovor o korištenju javnog parkirališta s naplatom, prihvaćajući propisane opće uvjete. Člankom 6. st. 1. Općih uvjeta određeno je da se smatra da je vozač, odnosno vlasnik vozila zaključio s organizatorom parkiranja ugovor o parkiranju uz korištenje dnevne karte, ako je vozilo zaustavio i parkirao na označenom parkiralištu pod naplatom, unutar označenih linija parkirnog mjesta, a da pritom nije koristio satnu kartu u skladnu s čl. 22. ili povlaštenu kartu u skladu s čl. 7. Općih uvjeta. Nadalje, temeljem čl. 6. st. 4. Općih uvjeta dnevnu kartu i nalog za plaćanje dnevne karte izdaje ovlaštena osoba organizatora parkiranja na način da nalog za plaćanje dnevne karte stavi ispod brisača vjetrobranskog stakla vozila ili se dnevna karta uručuje osobno na zahtjev korisnika parkiranja.

10. Prema čl. 22. Općih uvjeta satna karta naplaćuje se automatski (putem parkirnog automata ili putem GSM operatera) ili poluautomatski (plaćanjem naknade za parkiranje naplatničaru), s time da obveza plaćanja satne karte nastaje protekom roka od 15 minuta od dolaska na parkiralište, a korisnik parkirališta dužan je, ako plaćanje obavlja na automatu, ispravnu satnu kartu istaknuti s unutarnje strane vjetrobranskog stakla jer će se u suprotnom smatrati da je ugovorio korištenje parkirališta uz plaćanje dnevne karte.

11. Iz fotografija koje je tužitelj dostavio u spis, na kojim fotografijama je vidljivo da su iste učinjene 18. svibnja 2021. u 19:18, odnosno u 19:19 sati, vidljivo je da se na vozilu tuženog ispod brisača vjetrobranskog stakla nalazi određena isprava (listovi 67-68 spisa). Tužitelj je u spis dostavio i ispis Parking informacijskog sustava iz kojeg proizlazi da je parkirna karta za predmetno vozilo dana 18. svibnja 2021. bila plaćena putem SMS poruka do 18:50 sati, kao i ispis dnevne parkirne karte iz koje proizlazi da je ista izdana 18. svibnja 2021. u 19:17 sati, odnosno 27 minuta od isteka posljednje kupljene parkirne karte.

12. Stoga, budući da između stranaka nije sporno da je tuženik parkirao svoje vozilo na označenom parkirnom mjestu, a s obzirom na to da tuženik niti ne tvrdi da je u vrijeme izdavanja dnevne parkirne karte imao plaćenu parkirnu kartu, proizlazi da je tužitelj izdao tuženiku dnevnu parkirnu kartu sukladno čl. 6. st. 1. Općih uvjeta, te je, razvidno da je ista dostavljena tuženiku sukladno čl. 6. st. 4. Općih uvjeta, budući da je, uzimajući u obzir sve okolnosti navedene u točki 11. obrazloženja ove presude, osnovano za zaključiti da je isprava koja je stavljena na vjetrobransko staklo vozila tuženika upravo dnevna parkirna karta, iako to zbog loše kvalitete fotografije nije posve jasno vidljivo.

13. S obzirom na to da je utvrđeno da je dostava dnevne parkirne karte i naloga za plaćanje izvršena sukladno čl. 6. st. 4. Općih uvjeta, proizlazi da je odluka suda prvog stupnja kojom je ukinuo platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave uz obrazloženje da tužitelj nije dokazao da je dostava dnevne parkirne karte uredno izvršena, proturječna ispravama u spisu.

14. Slijedom svega navedenog, valjalo je temeljem čl. 373.a st. 1. u vezi st. 3. ZPP-a preinačiti pobijanu presudu suda prvog stupnja i održati na snazi platni nalog iz predmetnog rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave za iznos od 19,91 eur s pripadajućim zateznim kamatama koje teku od 1. srpnja 2021. do isplate po stopi iz čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23).

15. Kako je izmijenjena odluka o glavnom zahtjevu, valjalo je izmijeniti i odluku o trošku.

16. Prvenstveno valja reći kako se presudom kojom se odlučuje o osnovanosti platnog naloga, platni nalog iz rješenja o ovrsi ne održava se na snazi u odnosu na trošak postupka koji se odnosi na donošenje rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, već se o tom trošku odlučuje presudom kojom se odlučuje o osnovanosti prigovora protiv platnog naloga zajedno s ostalim troškovima nastalim u tom dijelu parničnog postupka, a zatezna kamata na dosuđeni trošak teče od donošenja presude. Stoga je u dijelu pod st. I. Izreke ove presude suda drugog stupnja valjalo potvrditi presudu suda prvog stupnja u dijelu kojim je ukinut platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave koji se odnosi na trošak ovršnog postupka te potom o tom trošku odlučiti zajedno s ostalim troškovima u ovom postupku.

17. Tužitelj je u cijelosti uspio u sporu pa mu sukladno čl. 154. st. 1. ZPP-a pripada pravo na trošak zastupanja. Sukladno Tbr. 7. toč. 9. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, bro: 138/23, dalje: Tarifa) tužitelj ima pravo na naknadu u jednokratnom iznos od 100,00 eur, što uvećano PDV od 25% (Tbr. 46. Tarife) iznosi 125,00 eura. Tužitelju pripada pravo i na javnobilježnički trošak izdavanja rješenja o ovrsi u iznosu od 24,88 eur, sukladno čl. 6., čl. 7. i čl. 8. Pravilnika o nagradama i naknadi troškova javnih bilježnika u ovršnom postupku („Narodne novine“, broj 8/11, 112/12 i 114/12), te sudsku pristojbu na presudu u iznosu od 13,27 eur, sukladno Tbr. 2/1 u vezi Tbr. 1/1 Uredbe o tarifi sudskih pristojbi („Narodne novine“ broj 37/23). Dakle, tužitelju pripada pravo na trošak u iznosu od ukupno 163,15 eur. Tužitelj ima pravo i na zateznu kamatu od dana donošenja ove presude sukladno odredbi čl. 151. st. 3. ZPP-a.

18. Slijedom navedenog, valjalo je temeljem čl. 373. toč. 3. ZPP-a preinačiti pobijanu presudu i u dijelu pod st. II. i III. izreke, te odbiti zahtjev tuženika za naknadu troškova, a dosuditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu 163,15 eur.

19. Budući da je tužitelj zapravo sa svojom žalbom uspio u cijelosti, s obzirom na to da mu je u konačnici priznat trošak ovršnog postupka kao dio parničnog troška, to je istome temeljem čl. 166. st. 2. ZPP-a valjalo dosuditi trošak za sastavljanje žalbe. Sukladno Tbr. 10 toč. 3. u vezi Tbr. 46. Tarife, tužitelju za sastavljanje žalbe pripada pravo trošak u iznosu od 75,00 eur. Tužitelju nije priznat trošak sudske pristojbe na žalbu budući da prema stanju spisa ne proizlazi da bi ista bila plaćena (st. III. izreke ove drugostupanjske presude).

U Velikoj Gorici 10. ožujka 2025.

Sudac

Nikola Ramušćak