Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj Gž-971/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja, po sutkinji Branki Križanić Perharić, u pravnoj stvari tužitelja Komunalac Požega d.o.o., OIB: 99740428762, Vukovarska 8, Požega, protiv tuženika BO, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Požegi poslovni broj Povrv-144/2022-7 od 12. kolovoza 2024., dana 10. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika BO kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Požegi poslovni broj Povrv-144/2022-7 od 12. kolovoza 2024.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda pod toč. I. izreke održan je na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Nike Bagarića poslovni broj Ovrv-2690/2022 od 12. listopada 2022. kojim je naloženo tuženiku platiti tužitelju iznos od 129,58 eura, uvećan za zatezne kamate tekuće na svaki pojedini iznos od dospijeća pa do isplate, u roku osam dana. U toč. II. izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju troškove postupka u iznosu od 13,27 eura, u roku 15 dana.

2. Protiv navedene presude žali se tuženik, u bitnom navodeći da nije korisnik javne usluge jer ne posjeduje kantu za komunalni otpad, kao i da nije podnosio niti sklopio ugovor sa tužiteljem, već da samostalno vodi brigu o otpadu. Osporava i zakonitost dostavljene kartice kupca i dostavljenih računa. Navodi i da dobar dio vremena niti ne provodi na navedenoj adresi te ističe prigovor zastare potraživanja tužitelja.

2.1. U odgovoru na žalbu tužitelj osporava žalbene navode tuženika i predlaže odbiti žalbu kao neosnovanu.

3. Žalba tuženika je neosnovana.

4. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja za isplatu naknade za minimalnu javnu uslugu odvoza komunalnog otpada za nekretninu na adresi u [adresa], za razdoblje od siječnja 2021. do srpnja 2022., u ukupnom iznosu od 129,58 eura.

5. S obzirom na prethodno navedenu vrijednost predmeta spora, u konkretnom se slučaju radi o sporu male vrijednosti sukladno odredbi čl. 458. ZPP-a. Prema odredbi čl. 467. st. 1. ZPP-a presuda kojom se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a (osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 3. ZPP-a) te zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

6. Ispitujući prvostupanjsku presudu, kao i postupak koji joj je prethodio, nije utvrđeno da bi prvostupanjski sud počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a.

7. Polazeći od utvrđenja da je tuženik vlasnik nekretnine na koju se odnosi usluga odvoza komunalnog otpada, da iz računa otvorenih stavki proizlazi potraživanje tužitelja u ukupnom iznosu od 129,58 eura, sud prvog stupnja održao je na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Nike Bagarića poslovni broj Ovrv-2690/2022 od 12. listopada 2022.

8. Prema čl. 30. st. 1. Zakona o održivom gospodarenju otpadom ("Narodne novine", broj 94/13, 73/17, 14/19 i 98/19 – dalje: ZOGO), a koji se primjenjuje na predmetne obveze nastale do 30. srpnja 2021., javna usluga prikupljanja miješanog komunalnog otpada i prikupljanja biorazgradivog komunalnog otpada podrazumijeva prikupljanje tog otpada na određenom području pružanja usluge putem spremnika od pojedinih korisnika i prijevoz tog otpada do ovlaštene osobe za obradu tog otpada.

8.1. Prema st. 4. prethodno citiranog članka javnu uslugu iz st. 1. toga članka pruža davatelj javne usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada, odnosno davatelj javne usluge prikupljanja biorazgradivog komunalnog otpada (u daljnjem tekstu: davatelj usluge), dok prema st. 5. istog članka korisnik usluge iz stavka 1. toga članka na području pružanja javne usluge je vlasnik nekretnine, odnosno vlasnik posebnog dijela nekretnine i korisnik nekretnine, odnosno posebnog dijela nekretnine kada je vlasnik nekretnine, odnosno posebnog dijela nekretnine obvezu plaćanja ugovorom prenio na tog korisnika i o tome obavijestio davatelja usluge. Odredbom stavka 6. istog članka korisnik usluge dužan je koristiti javne usluge iz stavka 1. toga članka na način sukladan ovom Zakonu i propisnima donesenim na temelju toga Zakona, te općim aktima koje jedinica lokalne samouprave donese na temelju toga Zakona.

8.2. Odredbom čl. 30. st. 7. ZOGO-a propisano je da predstavničko tijelo jedinice lokalne samouprave donosi odluku o načinu pružanja javnih usluga prikupljanja miješanog i biorazgradivog komunalnog otpada, koja, među ostalim, sadrži kriterij obračuna količine otpada, obračunska razdoblja kroz kalendarsku godinu, te odredbe propisane uredbom Vlade.

8.3. Nadalje, odredbom čl. 4. st. 1. toč. 7. Uredbe Vlade Republike Hrvatske o gospodarenju komunalnim otpadom ("Narodne novine", broj 50/17, 84/19, 14/20, 31/21 – dalje: Uredba Vlade RH) određeno je da, osim odredbi propisanih člankom 30. stavkom 7. ZOGO-a, odluka o načinu pružanja javne usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada i biorazgradivog komunalnog otpada mora sadržavati i odredbe o načinu izračuna i određivanju cijene te iznos obvezne minimalne javne usluge za korisnike javne usluge.

8.4. Prema odredbi čl. 20. st. 1. Uredbe Vlade RH, cijena javne usluge plaća se radi pokrića troškova poslovanja davatelja usluge, a u koju cijenu su uključeni troškovi koji su propisani čl. 33. st. 4. ZOGO-a, troškovi nabave i održavanja opreme za prikupljanje otpada, troškovi prijevoza otpada, troškovi obrade otpada i troškovi koji su propisani čl. 18. st. 1. Uredbe Vlade RH i to troškovi nastali radom reciklažnog dvorišta i mobilnog reciklažnog dvorišta zaprimanjem bez naknade otpada nastalog u kućanstvu na području jedinice lokalne samouprave za koje je uspostavljeno reciklažno dvorište, troškovi prijevoza i obrade glomaznog otpada i vođenja evidencija i izvješćivanja u vezi s javnom uslugom.

8.5. Odredbom čl. 20. st. 2. Uredbe Vlade RH predviđeno je da strukturu cijene javne usluge čini cijena javne usluge za količinu predanog miješanog komunalnog otpada te cijena obvezne minimalne javne usluge te je prema st. 3. tog članka korisnik usluge dužan platiti davatelju javne usluge iznos cijene javne usluge za obračunsko mjesto i obračunsko razdoblje. Sukladno st. 4. tog članka, a iznimno od stavka 3. toga članka, obveza korisnika usluge iz stavka 3. ne nastaje za obračunsko mjesto na kojem se nekretnina trajno ne koristi.

9. Nadalje, prema čl. 70. st. 1. Zakona o gospodarenju otpadom ("Narodne novine", broj 84/21 – dalje: ZGO), a koji se primjenjuje na predmetne obveze nastale od 31. srpnja 2021., korisnik javne usluge na području pružanja usluge je vlasnik nekretnine odnosno vlasnik posebnog dijela nekretnine i korisnik nekretnine odnosno posebnog dijela nekretnine kada je vlasnik nekretnine odnosno posebnog dijela nekretnine obvezu plaćanja ugovorom prenio na tog korisnika i o tome obavijestio davatelja usluge ili stvarni korisnik nekretnine, dok je prema st. 4. toč. 5. tog članka korisnik usluge dužan platiti davatelju usluge iznos cijene javne usluge za obračunsko mjesto i obračunsko razdoblje, osim za obračunsko mjesto na kojem je nekretnina koja se trajno ne koristi.

9.1. Odredbom čl. 75. st. 1. ZGO-a određeno je da se cijena javne usluge plaća radi pokrića troškova pružanja javne usluge, dok prema st. 2. tog članka strukturu cijene javne usluge čini cijena za količinu predanog miješanog komunalnog otpada i cijena obvezne minimalne javne usluge.

9.2. Prema čl. 76. st. 1. ZGO-a obvezna minimalna javna usluga je iznos koji se osigurava radi ekonomski održivog poslovanja te sigurnosti, redovitosti i kvalitete pružanja javne usluge, kako bi sustav sakupljanja komunalnog otpada mogao ispuniti svoju svrhu, dok je prema st. 2. tog članka cijena obvezne minimalne javne usluge dio cijene javne usluge.

10. Dakle, sukladno prethodno citiranim odredbama zakona korisnik javne usluge na području pružanja usluge je vlasnik nekretnine te je isti obvezni korisnik te javne usluge, osim za nekretnine koje se trajno ne koriste. Također, sukladno prethodno citiranim odredbama zakona proizlazi da struktura cijene javne usluge odvoza komunalnog otpada obuhvaća kako cijenu javne usluge za predanu količinu otpada (varijabilni dio), tako i cijenu obvezne minimalne javne usluge (fiksni dio) jer je cilj propisivanja navedene strukture cijene bio da se kroz obračun cijene obvezne minimalne javne usluge (tzv. fiksni dio) osigura mogućnost primjene načela "onečišćivač plaća" te da su stoga korisnici usluge odvoza komunalnog otpada dužni plaćati cijenu obvezne minimalne javne usluge i u razdoblju za obračunsko mjesto u kojem se nekretnina ne koristi, uz iznimku ako je riječ o trajnom nekorištenju nekretnine.

11. Stoga, s obzirom na utvrđenje prvostupanjskog suda da je tuženik vlasnik nekretnine na adresi u [adresa], a što ne spori niti sam tuženik, kao i da tuženik nije dokazao da nekretninu u tom razdoblju nije trajno koristio, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da je u skladu s prethodno citiranim odredbama zakona tuženik bio dužan tužitelju isplatiti cijenu minimalne javne usluge za razdoblje od siječnja 2021. do srpnja 2022. Također, kako tužitelj tužbeni zahtjev za isplatu temelji na fiksnoj naknadi za odvoz smeća, koja se ne veže uz predanu količinu otpada, žalbeni navod tuženika o tome da nema kantu nije od utjecaja na zakonitost i pravilnost pobijane presude.

12. Nastavno na prethodno, a u odnosu na razdoblje od nakon 30. srpnja 2021. do srpnja 2022., iako se prvostupanjski sud pogrešno pozvao na citirane odredbe ZOGO-a pri ocjeni da je i za to razdoblje tuženik bio u obvezi isplatiti cijenu obvezne minimalne javne usluge tužitelju, pravilnom primjenom gore citiranih odredbi ZGO-a trebalo je na jednak način odlučiti.

13. Također, sukladno odredbi čl. 352. st. 2. ZPP-a ako stranka nije tijekom prvostupanjskoga postupka istaknula prigovor zastare ili prigovor radi prebijanja, odnosno neki drugi materijalnopravni ili postupovnopravni prigovor o pitanju na koji prvostupanjski sud ne pazi po službenoj dužnosti, ona taj prigovor ne može iznijeti u žalbi. Stoga, sukladno prethodno citiranoj odredbi Zakona tuženik ne može prigovor zastare iznijeti prvi puta u žalbi na pobijanu presudu.

14. Jednako tako, tuženik prvi puta u žalbi na pobijanu presudu osporava izvadak iz poslovnih knjiga te dostavljene račune tuženika, zbog čega takvi navodi tuženika te uz žalbu dostavljena dokumentacija, primjenom odredbe čl. 352. st. 1. ZPP-a nisu razmatrani od strane ovog drugostupanjskog suda.

15. Slijedom navedenog, trebalo je sukladno odredbi čl. 368. st. 2. ZPP-a odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi pobijanu presudu, kako je i odlučeno u izreci ove drugostupanjske presude.

U Velikoj Gorici 10. ožujka 2025.

Sutkinja

Branka Križanić Perharić