REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD SLAVONSKI BROD
Tome Skalice 2
35000 SLAVONSKI BROD
Poslovni broj: Gž-59/2025-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Županijski sud u Slavonskom Brodu, u vijeću sastavljenom od sudaca Irene Dikanović-Terzić, predsjednice vijeća, Lidije Klašnja-Petrović, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Draženke Ilak, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice UD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Srđanu Kalebota, odvjetniku iz Splita, protiv tuženika Addiko Bank d.d. Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, zastupanog po punomoćniku Hrvoju Matiću, odvjetniku iz Zagreba, radi utvrđenja i isplate, rješavajući žalbu tuženika protiv rješenja i presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj: P- 1972/2020 od 22. studenog 2024., u sjednici vijeća održanoj 10. ožujka 2025.,
r i j e š i o j e
I. Prihvaća se žalba tužiteljice UD, ukidaju se rješenje i presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj: P-1972/2020 od 22. studenog 2024., u cijelosti, te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
II. O troškovima drugostupanjskog postupka odlučit će sud prvog stupnja u konačnoj odluci.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem suda prvog stupnja odlučeno je:
I. Tužba se odbacuje u dijelu glavnog tužbenog zahtjeva koji glasi;
"- Utvrđuje se da je ništetan i bez pravnog učinka Ugovor o kreditu broj 256-38/2007 od 11.5.2007. godine, zaključen između tužitelja i tuženika.“
II. Tužba se odbacuje u dijelu podrednog tužbenog zahtjeva koji glasi:
„- Utvrđuje se da je ništetna i bez pravnog učinka nepoštena ugovorna odredba, članak 2. Ugovora o [broj kredita] od 11.5.2007. godine, zaključenog između tužitelja i tuženika, u dijelu u kojem je, u članku 2., ugovoreno kako banka odobrava kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 175.500,00 CHF prema srednjem tečaju za CHF Hypo Alpe-Adria-Bank d.d., važećem na dan korištenja kredita, članak 3., u dijelu u kojem je ugovoreno kako se kamate obračunavaju na iznos kredita iz članka 2. ovog ugovora te kako se kamata obračunava u CHF a naplaćuje u kunama po važećem srednjem tečaju za CHF Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. na dan plaćanja, članak 4., u dijelu u kojem je ugovoreno kako se kredit otplaćuje u anuitetima u kunskoj protuvrijednosti od 858,23 CHF obračunatih po srednjem tečaju za CHF Hypo Alpe-Adria Bank d.d., na dan plaćanja.
- Utvrđuje se da je ništetna i bez pravnog učinka nepoštena ugovorna odredba, članak 6.Ugovora o [broj kredita] od 11.5.2007. godine, zaključenog između tužitelja i tuženika, u dijelu u kojem je, ugovoreno kako je kamatna stopa promjenjiva na način da je banka ovlaštena promijeniti kamatnu stopu u komercijalnu, promijeniti kamatnu stopu na stopu važeću za kredit za mlade time da se kamata mijenja sukladno odluci o kamatnim stopama Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. ili drugom aktu banke, u dijelu u kojem korisnik kredita potpisom na ovom ugovoru izjavljuje da je suglasan i da bez prigovora prihvaća pismenu obavijest o visini kamatne stope i visini anuiteta u skladu s promijenjenom kamatnom stopom.“
2. Pobijanom presudom suda prvog stupnja suđeno je:
I. Odbija se glavni tužbeni zahtjev u dijelu koji glasi;
"- Utvrđuje se da su ništetni i bez pravnog učinka svi dodaci Ugovora o [broj kredita] od 11.5.2007. godine, zaključenog između tužitelja i tuženika.“
- Nalaže se tuženiku da tužitelju, u roku 15 dana, isplati iznos od 37.122,03 Eura, sve sa pripadajućom zateznom kamatom, obračunatoj po stopi 15% do 31.12.2007., od 1.1.2008. do 31.7.2015. po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, a koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za pet postotnih poena, od 1.8.2015. do 31.12.2022. obračunatoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1.1.2023. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, koje zatezne kamate teku od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate, i to kako slijedi:
na iznos od
2,40 EUR 31.07.07.
5,08 EUR 31.08.07.
2,40 EUR 30.11.07.
58,29 EUR 31.01.08.
63,82 EUR 29.02.08.
138,79 EUR 31.03.08.
122,97 EUR 30.04.08.
116,72 EUR 31.05.08.
124,42 EUR 30.06.08.
113,10 EUR 31.07.08.
113,66 EUR 31.08.08.
120,37 EUR 30.09.08.
171,19 EUR 31.10.08.
137,14 EUR 30.11.08.
195,39 EUR 31.12.08.
202,19 EUR 31.01.09.
205,26 EUR 28.02.09.
196,79 EUR 31.03.09.
198,41 EUR 30.04.09.
185,47 EUR 31.05.09.
175,94 EUR 30.06.09.
178,48 EUR 31.07.09.
183,50 EUR 31.08.09.
183,06 EUR 30.09.09.
177,98 EUR 31.10.09.
187,51 EUR 30.11.09.
195,15 EUR 31.12.09.
206,02 EUR 31.01.10.
203,53 EUR 28.02.10.
218,28 EUR 31.03.10.
215,48 EUR 30.04.10.
220,93 EUR 31.05.10.
268,13 EUR 30.06.10.
258,41 EUR 31.07.10.
288,09 EUR 31.08.10.
277,84 EUR 30.09.10.
261,34 EUR 31.10.10.
296,15 EUR 30.11.10.
860,98 EUR 31.12.10.
810,30 EUR 31.01.11.
829,80 EUR 28.02.11.
807,16 EUR 31.03.11.
811,28 EUR 30.04.11.
907,08 EUR 31.05.11.
916,41 EUR 30.06.11.
996,45 EUR 31.07.11.
955,34 EUR 31.08.11.
910,33 EUR 30.09.11.
313,10 EUR 31.10.11.
311,09 EUR 30.11.11.
323,53 EUR 31.12.11.
334,38 EUR 31.01.12.
335,83 EUR 29.02.12.
328,33 EUR 31.03.12.
333,40 EUR 30.04.12.
336,86 EUR 31.05.12.
331,03 EUR 30.06.12.
332,56 EUR 31.07.12.
328,19 EUR 31.08.12.
318,88 EUR 30.09.12.
328,95 EUR 31.10.12.
333,78 EUR 30.11.12.
330,26 EUR 31.12.12.
311,26 EUR 31.01.13.
327,40 EUR 28.02.13.
328,81 EUR 31.03.13.
322,49 EUR 30.04.13.
302,81 EUR 31.05.13.
302,31 EUR 30.06.13.
307,14 EUR 31.07.13.
314,89 EUR 31.08.13.
325,62 EUR 30.09.13.
320,08 EUR 31.10.13.
324,01 EUR 30.11.13.
328,45 EUR 31.12.13.
168,42 EUR 31.01.14.
173,12 EUR 28.02.14.
171,58 EUR 31.03.14.
166,38 EUR 30.04.14.
164,71 EUR 31.05.14.
165,46 EUR 30.06.14.
171,37 EUR 31.07.14.
176,34 EUR 31.08.14.
175,31 EUR 30.09.14.
179,61 EUR 31.10.14.
182,53 EUR 30.11.14.
180,81 EUR 31.12.14.
181,29 EUR 31.01.15.
181,29 EUR 28.02.15.
181,29 EUR 31.03.15.
181,29 EUR 30.04.15.
181,29 EUR 31.05.15.
181,29 EUR 30.06.15.
181,29 EUR 31.07.15.
181,29 EUR 31.08.15.
181,29 EUR 30.09.15.
9.404,53 EUR 30.09.15.
- Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove ovog parničnog postupka sa zateznom kamatom od dana presuđenja pa do isplate, po kamatnoj stopi obračunatoj za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.“
II Odbija se podredni tužbeni zahtjev u dijelu koji glasi:
„- Nalaže se tuženiku da tužitelju, u roku 15 dana, isplati iznos od 37.122,03 Eura, sve sa pripadajućom zateznom kamatom, obračunatoj po stopi 15% do 31.12.2007., od 1.1.2008. do 31.7.2015. po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, a koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za pet postotnih poena, od 1.8.2015. do 31.12.2022. obračunatoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1.1.2023. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, koje zatezne kamate teku od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate, i to kako slijedi:
na iznos od
2,40 EUR 31.07.07.
5,08 EUR 31.08.07.
2,40 EUR 30.11.07.
58,29 EUR 31.01.08.
63,82 EUR 29.02.08.
138,79 EUR 31.03.08.
122,97 EUR 30.04.08.
116,72 EUR 31.05.08.
124,42 EUR 30.06.08.
113,10 EUR 31.07.08.
113,66 EUR 31.08.08.
120,37 EUR 30.09.08.
171,19 EUR 31.10.08.
137,14 EUR 30.11.08.
195,39 EUR 31.12.08.
202,19 EUR 31.01.09.
205,26 EUR 28.02.09.
196,79 EUR 31.03.09.
198,41 EUR 30.04.09.
185,47 EUR 31.05.09.
175,94 EUR 30.06.09.
178,48 EUR 31.07.09.
183,50 EUR 31.08.09.
183,06 EUR 30.09.09.
177,98 EUR 31.10.09.
187,51 EUR 30.11.09.
195,15 EUR 31.12.09.
206,02 EUR 31.01.10.
203,53 EUR 28.02.10.
218,28 EUR 31.03.10.
215,48 EUR 30.04.10.
220,93 EUR 31.05.10.
268,13 EUR 30.06.10.
258,41 EUR 31.07.10.
288,09 EUR 31.08.10.
277,84 EUR 30.09.10.
261,34 EUR 31.10.10.
296,15 EUR 30.11.10.
860,98 EUR 31.12.10.
810,30 EUR 31.01.11.
829,80 EUR 28.02.11.
807,16 EUR 31.03.11.
811,28 EUR 30.04.11.
907,08 EUR 31.05.11.
916,41 EUR 30.06.11.
996,45 EUR 31.07.11.
955,34 EUR 31.08.11.
910,33 EUR 30.09.11.
313,10 EUR 31.10.11.
311,09 EUR 30.11.11.
323,53 EUR 31.12.11.
334,38 EUR 31.01.12.
335,83 EUR 29.02.12.
328,33 EUR 31.03.12.
333,40 EUR 30.04.12.
336,86 EUR 31.05.12.
331,03 EUR 30.06.12.
332,56 EUR 31.07.12.
328,19 EUR 31.08.12.
318,88 EUR 30.09.12.
328,95 EUR 31.10.12.
333,78 EUR 30.11.12.
330,26 EUR 31.12.12.
311,26 EUR 31.01.13.
327,40 EUR 28.02.13.
328,81 EUR 31.03.13.
322,49 EUR 30.04.13.
302,81 EUR 31.05.13.
302,31 EUR 30.06.13.
307,14 EUR 31.07.13.
314,89 EUR 31.08.13.
325,62 EUR 30.09.13.
320,08 EUR 31.10.13.
324,01 EUR 30.11.13.
328,45 EUR 31.12.13.
168,42 EUR 31.01.14.
173,12 EUR 28.02.14.
171,58 EUR 31.03.14.
166,38 EUR 30.04.14.
164,71 EUR 31.05.14.
165,46 EUR 30.06.14.
171,37 EUR 31.07.14.
176,34 EUR 31.08.14.
175,31 EUR 30.09.14.
179,61 EUR 31.10.14.
182,53 EUR 30.11.14.
180,81 EUR 31.12.14.
181,29 EUR 31.01.15.
181,29 EUR 28.02.15.
181,29 EUR 31.03.15.
181,29 EUR 30.04.15.
181,29 EUR 31.05.15.
181,29 EUR 30.06.15.
181,29 EUR 31.07.15.
181,29 EUR 31.08.15.
181,29 EUR 30.09.15.
9.404,53 EUR 30.09.15.
- Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove ovog parničnog postupka sa zateznom kamatom od dana presuđenja pa do isplate, po kamatnoj stopi obračunatoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.“
III. Dužan je tužitelj u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 2.812,50 Eur.
3. Protiv prvostupanjskog rješenja i presude tužiteljica je pravovremeno podnijela žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, te je predložila da se žalba uvaži i pobijane odluke preinače na način da se usvoji tužbeni zahtjev u cijelosti i da se tuženik obveže na naknadu troškova postupka ili da se iste odluke ukinu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
3.1. Tužiteljica prije svega ističe da je prvostupanjski sud rješenjem pogrešno odbacio tužbu tužiteljice u dijelu u kojem se traži utvrđenje ništetnim predmetnog Ugovora o kreditu u cijelosti, te utvrđenje nepoštenim i ništetnim ugovornih odredbi iz istog Ugovoru o kreditu u dijelu u kojem je ugovoreno da se kamata koja mijenja u skladu s odlukom banke i u dijelu u kojem je ugovorena valuta švicarski franak, i to iz razloga što tužiteljica prema stavu Vrhovnog suda RH koji je zauzeo u svojim odlukama (Rev-2868/2018-2), unatoč sklapanju Dodatka Ugovora o kreditu, ima pravni interes za vođenje sudskog postupka za utvrđenje ništetnosti i za ostvarenje svojih prava restitucijom, odnosno da ima pravni interes tražiti i da se utvrdi ništenim Ugovor o kreditu u cijelosti, kao i da se utvrde ništetnim navedene ugovorne odredbe, zatim da je pogrešno shvaćanje istog suda da ugovorne odredbe o valuti i kamati nisu bitni sastojci ugovora o kreditu, te da ugovor može opstati i bez ništetnih ugovornih odredbi o kamati i valuti, i to prije svega iz razloga što je to u suprotnosti s odredbama članaka 1021. i 1022. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, dalje u tekstu: ZOO), kao i odredbama Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03, dalje u tekstu: ZZP) i odredbama Direktive 93/13 o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima (dalje u tekstu: Direktiva), a u prilog svojih tvrdnji tužiteljica se poziva na presude suda Europske unije, Vrhovnog suda RH, te na presude općinskih i županijskih sudova.
3.2. Osim navedenog tužiteljica ističe da je obrazloženje presude nejasno i nerazumljivo, te da nema razloga o spornim i odlučnim činjenicama, odnosno da nije jasno na čemu se temelji stav suda da ne postoji ništetnost ugovora kao cjeline, odnosno da prvostupanjski sud nije obrazložio zbog čega pri donošenju odluke nije primijenio pravo Europske unije, pa da je na taj način počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08- Odluka USRH, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14-Odluka USRH, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje u tekstu: ZPP). Nadalje se ističe da je pobijana presuda potpuno konfuzna, nepregledna i nerazumljiva iz razloga što prvostupanjski sud kopira dijelove podnesaka tuženika i dijelove drugih presuda u sam tekst obrazloženja svoje presude pa da to čini presudu teško čitljivom i shvatljivom.
3.3. U odnosu na podredni tužbeni zahtjev tužiteljica je mišljenja da se kao ključno pitanje pojavilo se pitanje konverzije kredita temeljem Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 102/15, dalje u tekstu: ZID ZPK) obzirom na činjenicu da su tužiteljica i tuženik 8. rujna 2016. zaključili Dodatak ugovora o kreditu kojim je provedena konverzija kredita iz valute švicarski franak u valutu euro, te da prvostupanjski sud prilikom donošenja odluke nije imao u vidu da temeljem odredbi Direktive, koje su implementirane u Zakon o zaštiti potrošača, konverzija kredita ne smije i ne može biti prepreka za potpuno obeštećenje potrošača, te da se tužiteljica kao potrošač mora nalaziti u pravnoj i činjeničnoj situaciji kao da nikada nije postojala ništetna ugovorna odredba, i to sa posljedicom prije svega povrata sve koristi koje je tuženik neopravdano stekao. Sukladno iznesenim razlozima tužiteljica smatra da ima pravni interes i osnov potraživati potpuno obeštećenje i povrat sve koristi koju je tuženik neosnovano stekao, s tim da tužiteljica nikada nije osporavala činjenicu provedbe konverzije kredita i učinak konverzije, a koji učinak je u smanjenju glavnice tužiteljica već uvažila u tužbi, kao i da tužiteljica nikada nije dala izjavu da se odriče potrošačke zaštite, a još manje da se odriče prava na povrat svega što joj je tuženik neosnovano uzeo temeljem nepoštenim ugovornih odredbi. Zbog pogrešne odluke o glavnoj stvari tužiteljica osporava i odluku o troškovima postupka.
4. Odgovor na žalbu nje podnesen.
5. Žalba tužiteljice je osnovana.
6. Neosnovano prije svega tužiteljica u žalbi ističe da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP- a, budući pobijana presuda nema takvih nedostataka zbog kojih se ne može ispitati iako su u obrazloženju nepotrebno kopirani podnesci stranaka i odluke sudova, a što presudu čini nepotrebno dugačkom (72 stranice) i teže razumljivom. Ovaj sud, također, nije našao niti da bi prvostupanjski sud počinio koju od ostalih bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a od onih na koje se sukladno odredbi članka 365. stavka 2. ZPP-a pazi po službenoj dužnosti.
7. Predmet spora je glavni tužbeni zahtjev tužiteljice kojim traži utvrđenje ništetnosti Ugovora o kreditu sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine broj 256-38/2007 od 11. svibnja 2007., zaključen između tužiteljice i tuženika, te da su ništetni i svi dodaci tog Ugovora, kao i zahtjev isplatom iznosa od 37.122,03 eura sa pripadajućim zateznim kamatama. Nadalje je predmet spora i eventualno kumulirani (podredni) tužbeni zahtjev kojim tužiteljica traži da se utvrde ništetnim odredbe članka 2., 4. i 6. predmetnog Ugovora o kreditu, te zahtjev za isplatom iznosa od 37.122,03 eura sa pripadajućim zateznim kamatama.
8. Između stranaka tijekom postupka nije bilo sporno, a što proizlazi i iz priložene dokumentacije, da je tužiteljica kao korisnica kredita sa prednikom tuženika 11. svibnja 2007. sklopila Ugovor o [broj kredita] sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine (dalje u tekstu: Ugovor o kreditu), da se radi o stambenom kreditu za adaptaciju kuće, a kojim Ugovorom joj je stavljen na raspolaganje kredit u kunskoj protuvrijednosti od 175.500,00 CHF, obračunato prema srednjem tečaju prednika tuženika na dan isplate kredita, sa rokom otplate od 30 godina i sa promjenjivom kamatnom stopom sukladno odluci banke s tim da je početna kamatna stopa ugovorena u visini od 4,2% i da je vraćanje kredita vezano za tečaj CHF, zatim da su tužiteljica i tuženik 8. rujna 2016. sklopili Aneks uz Ugovor o [broj kredita] sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine (dalje u tekstu: Aneks Ugovora o kreditu) na način da je s danom 30. rujna 2015. provedena konverzija kredita sa valutnom klauzulom u CHF u kredit sa valutnom klauzulom u EUR sukladno odredbama ZID ZPK.
9. Na temelju navedenih nespornih odlučnih činjenica prvostupanjski sud je zaključio da je tužiteljica sklapanjem Aneksa Ugovora o kreditu prihvatila ne samo konverziju kredita, već i obeštećenje u vidu izjednačavanja svog statusa korisnika kredita sa statusom korisnika kredita koji je istoga dana sa prednikom tuženika sklopio identičan Ugovor o kreditu, ali sa ugovorenom valutnom klauzulom u EUR-ima, te da se na taj način prešutno (konkludentnom radnjom) odrekla od obeštećenja kojega potražuje u ovom postupku, a koje ima u vidu početno ugovorenu nominalnu kamatnu stopu i početni prodajni devizni tečaj za CHF na dan korištenja kredita, te je zaključio da tužiteljica iz tog razloga nema pravni interes za podnošenje deklaratornih tužbenih zahtjeva za utvrđenjem ništetnim cijelog Ugovora o kreditu, kao i za utvrđenjem ništetnim odredaba sadržanih u članku 2., 4. i 6. Ugovora o kreditu.
10. Osnovan je prigovor pogrešne primjene materijalnog prava. Naime, prema ocjeni ovog suda, sama činjenica da su stranke sklopile 8. rujna 2016. Aneks (dodatak) Ugovora o kreditu na temelju odredbi ZID ZPK kojim su izvršile konverziju kredita iz valutne klauzule u CHF u kredit uz valutnu klauzulu u EUR, a kojim su odredbe iz Ugovora o kreditu od 11. svibnja 2007. izmijenile u pogledu valutne obveze, kamatne stope i iznosa preostale neotplaćene glavnice kredita, te da je postignut sporazum o raspolaganju preplatom, ne znači da je korisnica kredita izgubila pravni interes za utvrđenjem da su pojedine odredbe ugovora o kreditu ništetne. To stoga što tužiteljica ističe da joj nije u cijelosti podmiren dug i postavlja kondemnatorni zahtjev za isplatom. Osim toga, ništetnost nastupa po samom zakonu i nastaje od samog trenutka sklapanja pravnog posla pri čemu ništetan ugovor ne postaje valjan ni kad uzrok ništetnosti naknadno nestane (članak 326. stavak 1. ZOO-a), osim u izuzetnim uvjetima koje propisuje članak 326. stavak 2. ZOO-a, a koji u predmetnom slučaju nisu ispunjeni.
10.1. Također, prema pravnom stajalištu iz rješenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Rev 2868/2018-2 od 12. veljače 2019. sama činjenica da su stranke sklopile dodatak ugovor o kreditu na temelju ZID ZPK ne znači da je korisnik kredita izgubio pravni interes za utvrđenjem da su pojedine odredbe ugovora o kreditu ništetne, i to stoga što tužitelj ističe da mu nije u cijelosti podmiren dug i postavlja kondemnatorni zahtjev za isplatom, a osim toga, da ništetnost nastupa po samom zakonu i nastaje od samog trenutka sklapanja pravnog posla pri čemu ništetan ugovor ne postaje valjan ni kad uzrok ništetnosti naknadno nestane (članak 326. stavak 1. ZOO), osim u izuzetnim uvjetima koje propisuje članak 326. stavak 2. ZOO, a koji u predmetnom slučaju nisu ispunjeni (da je zabrana manjeg značaja i da je ugovor u cijelosti ispunjen), tako da tužitelj u konkretnom slučaju ima pravni interes i može tražiti utvrđenje ništetnosti pojedinih ugovornih odredbi kako bi na temelju toga ostvario svoja eventualna prava za koja smatra da mu pripadaju.
10.2. Nadalje je Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci poslovni broj: Gos 1/2019-36 od 4. ožujka 2020., izrazio pravno shvaćanje da sporazum o konverziji sklopljen na osnovi ZID ZPK ima pravne učinke i valjan je u slučaju kada su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli. Osim navedenog treba imati u vidu da iako Dodatak ugovora o kreditu predstavlja akt kojeg su banke bile dužne sklopiti na temelju zakona odnosno odredbe članka 19. b. ZID ZPK, a sve u cilju da se položaj korisnika kredita u valuti CHF kao potrošača izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u valuti EUR, to ne znači da je tužitelj kao korisnik kredita izgubio pravo potraživati stečeno bez osnove zbog ništetnih ugovornih odredbi ukoliko se u postupku utvrdi da Sporazumom o konverziji tužitelj nije u cijelosti obeštećen, odnosno da sklapanjem Dodatka ugovoru nisu sanirane posljedice ništetnosti Ugovora o kreditu.
11. Imajući u vidu da tužiteljica ima pravni interes i da može tražiti utvrđenje ništetnosti pojedinih ugovornih odredbi kako bi na temelju toga ostvarila eventualna prava za koja smatra da joj pripadaju, valjalo je ukinuti pobijano rješenje u cijelosti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu da o tom dijelu tužbenog zahtjeva donese meritornu odluku.
12. Prvostupanjski sud je, nadalje, pogrešno primijenio materijalno pravo kada je u dijelu točke I. izreke odbio kao neosnovan glavni deklaratorni tužbeni zahtjev kojim je zatraženo da se utvrde ništetnim svi dodatci predmetnog Ugovora o kreditu samo iz razloga što je provedena konverzija kredita iz valutne klauzule u CHF u kredit uz valutnu klauzulu u EUR pa je stoga valjalo ukinuti presudu u tom dijelu, a obzirom da je ukinuto rješenje u dijelu kojim je odbačen glavni tužbeni zahtjev kojim je zatraženo da se utvrdi ništetnim cijeli Ugovor o kreditu, valjalo je ukinuti presudu i u drugom dijelu točke I. izreke kojom je s tog osnova odbijen kondemnatorni tužbeni zahtjev kojim je zatražena isplata iznosa od 37.122,03 eura sa pripadajućim zateznim kamatama.
13. Prvostupanjski sud je, također, zbog pogrešnog pravnog stava pogrešno zaključio da nije osnovan niti eventualno kumulirani (podredni) tužbeni zahtjev tužiteljice kojim je zatražila isplatu s osnova ništetnosti odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u iznosu od 37.122,03 eura sa pripadajućim zateznim kamatama, odnosno da potrošač koji je konverziju prihvatio nema pravo na isplatu eventualne razlike između plaćenih iznosa i onih koje bi platio pod pretpostavkom primjene početno ugovorene kamatne stope i tečaja CHF na dan isplate kredita, te je zbog navedenih razloga zaključio da nije potrebno izvođenje daljnjih dokaznih prijedloga za utvrđivanje odlučnih činjenica, pa je tako odbio prijedlog tužiteljice da se sasluša kao stranka na okolnosti zaključenja predmetnog kredita, kao i da se provede financijsko-knjigovodstveno vještačenje na utvrđenje visine preplaćenog iznosa, a zbog čega niti odlučno činjenično stanje nije pravilno i potpuno utvrđeno.
14. Obzirom da prema pravnom stavu ovog drugostupanjskog suda tužiteljica ima pravni interes za utvrđenjem da su odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli iz predmetnog ugovora o kreditu ništetne, te da tužiteljica ima pravo i na potpuno obeštećenje od posljedica koje su za njega proizvele ništetne ugovorne odredbe, kako one o promjenjivosti ugovorne kamate u valuti CHF, tako i one koje se odnose na vezanje glavnice za valutu CHF, naravno pod pretpostavkom da onim što joj je priznato na ime preplate prilikom provedbe konverzije nisu u potpunosti sanirane posljedice ništetnosti ugovornih odredbi osnovnog ugovora o kreditu, i to samo do sklapanja Aneksa Ugovora o kreditu, a da je prvostupanjski sud zbog pogrešnog pravnog pristupa odbio prijedlog tužiteljice da se sasluša kao stranka na okolnosti zaključenja predmetnog kredita, kao i da se provede financijsko- knjigovodstveno vještačenje na utvrđenje visine preplaćenog iznosa, valjalo je pobijanu presudu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
15. Kako obveza naknade troškova ovisi o konačnom rješenju spora, to je ukinuta i presuda u točki III. izreke kojom je odlučeno o troškovima parničnog postupka.
16. Odluka o troškovima žalbenog postupka ostavljena je za konačnu odluku, sukladno odredbi čl. 166. st. 3. ZPP-a.
17. U ponovnom postupku prvostupanjski sud će prilikom donošenja odluke o osnovanosti tužbenog zahtjeva imati u vidu da tužiteljica ima pravni interes za utvrđenjem da su odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli iz predmetnog ugovora o kreditu ništetne, te da ima pravo na potpuno obeštećenje od posljedica koje su za nju proizvele ništetne ugovorne odredbe, kako one o promjenjivosti ugovorne kamate u valuti CHF, tako i one koje se odnose na vezanje glavnice za valutu CHF, naravno pod pretpostavkom da onim što joj je priznato na ime preplate prilikom provedbe konverzije nisu u potpunosti sanirane posljedice ništetnosti ugovornih odredbi osnovnog ugovora o kreditu, i to samo do sklapanja Aneksa Ugovora o kreditu, zbog čega će provesti predloženo saslušanje tužiteljice i financijsko-knjigovodstveno vještačenje kojim će naložiti vještaku da na temelju izračuna konverzije tuženika utvrdi za koja je mjesečna razdoblja utvrđena preplata iz provedene konverzije (članak 2. Aneksa Ugovora o kreditu) u iznosu od 5.556,92 eura (41.868,59 kn), te da u skladu s tim utvrdi razdoblja za koja tužiteljica nije u cijelosti obeštećena, i to posebno u odnosu na ništetnost promjenjive kamatne stope, a posebno u odnosu na ništetnost valutne klauzule iz osnovnog ugovora o kreditu do izvršene konverzije, odnosno do sklapanja Aneksa Ugovora o kreditu dana 8. rujna 2016.
17.1. Nakon što saslušanjem tužiteljice i vještačenjem utvrdi odlučne činjenice na koje mu je ukazano, prvostupanjski sud će proanalizirati i ostale provedene dokaze, te će nakon toga pravilnom primjenom materijalnog prava odlučiti o osnovanosti tužbenog zahtjeva, kao i o cjelokupnim troškovima postupka.
18. Zbog iznesenog odlučeno je temeljem članka 370. i članka 380. točka 3. ZPP-a kao u izreci.
Slavonski Brod, 10. ožujka 2025.
Predsjednica vijeća
Irena Dikanović-Terzić
