REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

STALNA SLUŽBA U POŽEGI

Sv. Florijana 2, Požega

Poslovni broj: Gž-906/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Branimira Miljevića kao predsjednika vijeća, Branke Ribičić, kao suca izvjestitelja i Berislava Devčića kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja KG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Marija Jerončić Mandić, odvjetnica u Splitu, Lička 23, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, kojeg zastupaju punomoćnici ZG, Boris Babić i dr., odvjetnici u K & partneri u Zagrebu, Ilica 1/A, radi utvrđenja i isplate, rješavajući žalbu tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-839/2024-58 od 6. rujna 2024. u sjednici vijeća dana 10. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

Žalba tuženika odbija se kao neosnovana, te se potvrđuje presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-839/2024-58 od 6. rujna 2024.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda je suđeno:

I. Utvrđuje se da su ništetne odredbe Ugovora o kreditu broj: 418-50- 3061453 koji su 23. rujna 2005. zaključili tužitelj KG, OIB: [osobni identifikacijski broj], kao korisnik kredita i tuženik Raiffeisenbank Austria d.d., OIB:53056966535, kao kreditor, koji ugovor je potvrđen od strane javnog bilježnika Joška Donike-Stanojevića u Kaštel Starom 27. rujna 2005. pod brojem OU-582/05-1, u članku 2. u dijelu u kojem je tužitelj obvezan platiti kamatu po godišnjoj kamatnoj stopi koja je promjenjiva sukladno Odluci o kamatnim stopama tuženika, a preko ugovorene kamatne stope od 5,50% godišnje.

II. Utvrđuje se da su ništetne odredbe Ugovora o kreditu broj: 418-50-3061453 koji su 23. rujna 2005. zaključili tužitelj KG, OIB: [osobni identifikacijski broj], kao korisnik kredita i tuženik Raiffeisenbank Austria d.d., OIB:53056966535, kao kreditor, koji ugovor je potvrđen od strane javnog bilježnika Joška Donike-Stanojevića u Kaštel Starom 27. rujna 2005. pod brojem OU-582/05-1, u članku 1. i 7. u dijelu u kojem je ugovoren iznos kredita u kunskoj protuvrijednosti CHF (švicarskih franaka) te plaćanje mjesečnih anuiteta i povrata preostalog dijela glavnice u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tuženika za CHF važećem na dan dospijeća.

III. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535 isplatiti tužitelju KG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 2.288,52 EUR u roku od 15 dana.

IV. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535 isplatiti tužitelju KG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] zateznu kamatu tekuću kako slijedi:

- na iznos od 4,72 EUR od 13. prosinca 2007. do isplate,

- na iznos od 4,73 EUR od 31. prosinca 2007. do isplate,

- na iznos od 4,81 EUR od 31. siječnja 2008. do isplate,

- na iznos od 4,86 EUR od 29. veljače 2008. do isplate,

- na iznos od 4,94 EUR od 31. ožujka 2008. do isplate,

- na iznos od 4,82 EUR od 30. travnja 2008. do isplate,

- na iznos od 6,14 EUR od 31. svibnja 2008. do isplate,

- na iznos od 6,22 EUR od 30. lipnja 2008. do isplate,

- na iznos od 6,11 EUR od 31. srpnja 2008. do isplate,

- na iznos od 6,11 EUR od 31. kolovoza 2008. do isplate,

- na iznos od 6,18 EUR od 30. rujna 2008. do isplate,

- na iznos od 9,38 EUR od 31. listopada 2008. do isplate,

- na iznos od 6,34 EUR od 30. studenoga 2008. do isplate,

- na iznos od 12,59 EUR od 31. prosinca 2008. do isplate,

- na iznos od 14,90 EUR od 31. siječnja 2009. do isplate,

- na iznos od 15,94 EUR od 28. veljače 2009. do isplate,

- na iznos od 17,26 EUR od 31. ožujka 2009. do isplate,

- na iznos od 17,82 EUR od 30. travnja 2009. do isplate,

- na iznos od 13,34 EUR od 31. svibnja 2009. do isplate,

- na iznos od 10,65 EUR od 30. lipnja 2009. do isplate,

- na iznos od 10,92 EUR od 31. srpnja 2009. do isplate,

- na iznos od 12,66 EUR od 31. kolovoza 2009. do isplate,

- na iznos od 12,51 EUR od 30. rujna 2009. do isplate,

- na iznos od 0,75 EUR od 31. listopada 2009. do isplate,

- na iznos od 14,05 EUR od 30. studenoga 2009. do isplate,

- na iznos od 16,69 EUR od 31. prosinca 2009. do isplate,

- na iznos od 20,45 EUR od 31. siječnja 2010. do isplate,

- na iznos od 19,59 EUR od 28. veljače 2010. do isplate,

- na iznos od 24,69 EUR od 31. ožujka 2010. do isplate,

- na iznos od 23,72 EUR od 30. travnja 2010. do isplate,

- na iznos od 25,61 EUR od 31. svibnja 2010. do isplate,

- na iznos od 41,93 EUR od 30. lipnja 2010. do isplate,

- na iznos od 38,57 EUR od 31. srpnja 2010. do isplate,

- na iznos od 48,84 EUR od 31. kolovoza 2010. do isplate,

- na iznos od 45,29 EUR od 30. rujna 2010. do isplate,

- na iznos od 39,58 EUR od 31. listopada 2010. do isplate,

- na iznos od 51,62 EUR od 30. studenoga 2010. do isplate,

- na iznos od 66,94 EUR od 31. prosinca 2010. do isplate,

- na iznos od 56,10 EUR od 31. siječnja 2011. do isplate,

- na iznos od 59,90 EUR od 28. veljače 2011. do isplate,

- na iznos od 55,06 EUR od 31. ožujka 2011. do isplate,

- na iznos od 55,93 EUR od 30. travnja 2011. do isplate,

- na iznos od 76,46 EUR od 31. svibnja 2011. do isplate,

- na iznos od 78,46 EUR od 30. lipnja 2011. do isplate,

- na iznos od 95,09 EUR od 31. srpnja 2011. do isplate,

- na iznos od 86,29 EUR od 31. kolovoza 2011. do isplate,

- na iznos od 72,47 EUR od 19. listopada 2011. do isplate,

- na iznos od 74,43 EUR od 31. listopada 2011. do isplate,

- na iznos od 73,69 EUR od 30. studenoga 2011. do isplate,

- na iznos od 78,26 EUR od 31. prosinca 2011. do isplate,

- na iznos od 82,25 EUR od 31. siječnja 2012. do isplate,

- na iznos od 82,79 EUR od 29. veljače 2012. do isplate,

- na iznos od 80,03 EUR od 31. ožujka 2012. do isplate,

- na iznos od 81,89 EUR od 30. travnja 20012. do isplate,

- na iznos od 82,63 EUR od 18. lipnja 2012. do isplate,

- na iznos od 81,53 EUR od 3. srpnja 2012. do isplate,

- na iznos od 78,70 EUR od 17. kolovoza 2012. do isplate,

- na iznos od 79,98 EUR od 31. kolovoza 2012. do isplate,

- na iznos od 74,05 EUR od 20. rujna 2012. do isplate, sve po stopi koja se za razdoblje do 31. prosinca 2007. određuje prema čl.1. Uredbe o visini stope zatezne kamate ("Narodne Novine" 153/04), od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, kao i nadoknaditi mu trošak postupka u iznosu 2.066,85 EUR sa zateznom kamatom tekućom od 6. rujna 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

V. Odbija se zahtjev tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535 za naknadu troškova parničnog postupka.

2. Pravodobno izjavljenom žalbom prvostupanjsku presudu pobija tuženik zbog bitne povrede parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava , te predlaže da se pobijana presuda preinači odbijanjem tužbenog zahtjeva u cijelosti uz naknadu parničnih troškova tuženiku, ili ako smatra da presudu treba ukinuti ,drugostupanjski sud sam provede postupak i donese odluku.

2.1. U sadržaju žalbe tuženik ističe kako je izreka pobijane presude, nerazumljiva, da proturječi sebi i razlozima presude, presuda nema razloga o pojedinim odlučnim činjenicama, o pojedinim odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju zapisnika o iskazima danim u postupku i samog zapisnika, da je prvostupanjski sud povrijedio odredbu članka 190. ZPP-a, kada je tužitelju dopustio preinaku tužbe nakon zaključenja prethodnog postupka, i to na ročištu 18. svibnja 2022., premda je tužitelj imao mogućnost postaviti točan tužbeni zahtjev do zaključenja prethodnog postupka, da je na povišeni iznos tužbenog zahtjeva po osnovi promjenjive kamatne stope u svakom slučaju nastupila zastara potraživanja, budući da je isti podnesen nakon 13. lipnja 2019., da se sud samo pozvao na utvrđenja iz presude Trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. P- 1401/12 od 4. srpnja 2013. godine, a koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda posl. br. Pž-7129/2013-4 od 13. lipnja 2014. odnosno Pž- 6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. godine koje su donesene povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava, u parničnom postupku pokrenutom od Udruge "Potrošač", a da nije ocijenio navode i dokaze tuženika, poglavito iskaz tužitelja , da je pogrešan stav suda po kojemu se pravna osnova temeljem koje tužitelju dosuđuje iznos naveden u izreci nalazi u odredbi čl. 1114. ZOO što je u suprotnosti s čl. 138.a ZZP i čl. 502.c ZPP, jer se navedene odredbe odnose samo na postupke za naknadu štete, a ne i na tužbeni zahtjev za povrat stečenog bez osnove, utvrđenja iz parnice za zaštitu kolektivnih interesa mogu koristiti samo u postupcima naknade štete, da sud nije dao razloge o odlučnim činjenicama, a osobito o činjenicama na kojima temelji utvrđenje da je tuženik nepošten u smislu članka 1115. ZOO-a., da je sud trebao utvrditi da li se o odredbama ugovora o kreditu koje se odnose na promjenjivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu pojedinačno pregovaralo, da li su navedene odredba jasne, razumljive i lako uočljive, te da li su navedene odredbe suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača (tužitelja), da je glede visine tužbenog zahtjeva sud prihvatio nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka obračunao razliku između visine anuiteta ugovorenih predmetnim ugovorom o kreditu i visine anuiteta koje je tužitelj plaćao na temelju naknadno utvrđenih anuiteta zbog promjene kamatne stope te promjene tečaja CHF, ali da je vještak u nalazu prikazao manje plaćene iznose s osnove valutne klauzule u razdoblju kada tečaj CHF bio niži od početnog, za koji iznos je tuženik tražio da se umanji zahtjev tužitelja, da je sud neosnovano odbio prigovor zastare, da je pogrešna odluka o parničnom trošku jer da tužitelj nema pravo na naknadu troška pristupa na ročište održanog 4. studenog 2021. budući je ročište zakazano povodom prijedloga za povrat u prijašnje stanje, koji prijedlog je podnio tužitelj jer je propustio pristupiti na ročište koje je bilo zakazano za 10. ožujka 2021., odnosno trošak je nastao po načelu culpae, da pravo na naknadu troška pristupa na navedeno ročište 4. studenog 2021. kao i pravo na naknadu troška za pristup ročištu održanom 10. ožujka 2021. godine ima tuženik budući su mu propuštanjem radnji tužitelja nastali navedeni troškovi.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ovaj sud je pobijanu presudu ispitao u smislu istaknutih žalbenih razloga, te nije našao da bi bila počinjena neka od bitnih povreda parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 - ZPP), na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe članka 365. stavka 2. ZPP-a.

5.1. Ispitujući prvostupanjsku presudu u pravcu žalbenog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točka 11. ZPP-a, na koju u žalbi ukazuje tuženik, ovaj sud je stajališta da prvostupanjski sud nije počinio navedenu bitnu povredu, jer je za svoju odluku i svoj pravni stav dao jasne razloge, koji nisu u suprotnosti sa provedenim dokazima i sadržajem isprava, te važećom sudskom praksom, tako da presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati.

5.2. Suprotno navodima žalbe ovaj sud ne nalazi ni da bi bila počinjena bitna povreda parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. ZPP-a u vezi sa člankom 190. ZPP-a, jer je općeprihvaćeni stav da tužitelji u postupcima kao što je predmetni nakon provedenog financijskog vještačenja mogu restitucijske zahtjeve uskladiti sa nalazom vještaka nakon zaključenja prethodnog postupka.

6. Predmet spora je utvrđenje ništetnim odredbe Ugovora o kreditu broj 418-50- 3061453 od 23 rujna 2005. u dijelu kojom je ugovorena promjenjiva kamatna stopa prema odluci banke, te u dijelu kojim je ugovorena valutna klauzula švicarski franak (CHF), kao i da se naloži tuženiku isplata preplaćenih iznosa temeljem navedenih ništetnih odredbi.

7. Glede žalbenih navoda tuženika kojima se ukazuje, kako je prilikom utvrđenja ništetnim odredbi konkretnog Ugovora o kreditu prvostupanjski sud automatski prihvatio pravna utvrđenja iz presuda donesenih u kolektivnom sporu za zaštitu potrošača i da nije pravilno tumačio odredbe Zakona o zaštiti potrošača, ovaj sud je stava da se na konkretni spor, glede ništetnosti odredbi ugovora o kreditu primjenjuju odredbe Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03 dalje ZZP) koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora, a kojim Zakonom je u članku 81. stavak 1. propisano da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, a u stavku 2. istog članka je propisano kako se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca, dok je u stavku 4. tog članka propisano da ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed formuliranom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to i dokazati. Odredbom članka 87. istog Zakona je propisano da je nepoštena ugovorna odredba ništava.

7. 1.Nadalje Zakonom o zaštiti potrošača (NN 79/07- dalje ZZP) koji je bio na snazi u vrijeme trajanja Ugovora o kreditu, u članku 96. ZZP-a, propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom, ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, a na štetu potrošača, te se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pregovaralo, ako je tu odredbu formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca. Ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed formuliranom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati. Odredbom članka 99. ZZP-a, je propisano da nije dopušteno ocjenjivati jesu li ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni poštene, ako su te odredbe jasne, lako razumljive i uočljive, te je u članku 100. ZZP-a, propisano da ako na temelju zakona ili sporazuma stranaka, ugovor mora biti u pisanom obliku njegove odredbe moraju biti napisane jasno i razumljivo te moraju biti lako uočljive, dok je u članku 101. ZZP-a propisano da se dvojbene ili nerazumljive ugovorne odredbe tumače u smislu koji je povoljniji za potrošača, a u članku 102. ZZP/07, da je nepoštena ugovorna odredba ništetna, a ništetnost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništetnost i samog ugovora ako on može opstati bez ništetne odredbe.

8. Osnovano se prvostupanjski sud pozvao na učinke pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. kojom je između ostalog utvrđeno da je i tuženi od 1. rujna 2004. godine do 31. prosinca 2008. godine povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju - ugovorima o kreditu na način da nije potrošače u cijelosti informiralo o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravu i obvezama ugovornih strana pa je time postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03) u razdoblju od 1. rujna 2004. do 6. kolovoza 2007., a od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008. protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (NN 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09) i to čl. 96. i čl. 97. tako što je u razdoblju od 1. rujna 2003. do 31. prosinca 2008., a koja povreda traje i nadalje povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju - ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze prema ugovorima o kreditu promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženi kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku da tuženi promjeni ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača.

8.1. Citiranom presudom utvrđeno je i to da je i tuženi povrijedio kolektivne interesa i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora tuženik kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebitim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, čime je tuženik postupio protivno tada važećim odredbama Zakona o zaštiti potrošača i Zakona o obveznim odnosima.

8.2. Navedena prvostupanjska presuda potvrđena je presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj 43 Pž-7129/2013-4 od dana 13. lipnja 2014. i presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj 43 Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. godine.

9. Odredbom članka 502.c Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19. i 80/22., dalje: ZPP) propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete ili isplatu pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502.a stavka 1. ovoga zakona da su određenim postupanjem povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi, u kojem će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

10. Međutim suprotno navodima žalbe prvostupanjski sud je izvršio uvid u priloženu dokumentaciju u spisu, saslušao tužitelja iz čijeg iskaza proizlazi da mu je navedeni kredit ponuđen kao najpovoljniji , da mu nije predočena nikakva projekcija kretanja tečaja CHF niti su mu objašnjeni rizici o kojima ovisi promjena kamatne stope, da je kredit podigao za kupnju vozila i da mu je tijekom otplate kredita mjesečna rata duplo uvećana.

10.1. Iz nalaza i mišljenja financijsko knjigovodstvenog vještaka proizlazi da je ukupna preplata tužitelja temeljem ništetne odredbe o valutnoj klauzuli u CHF i promjenjivoj kamatnoj stopi 17.242,89 kuna u skladu s kojim je tužitelj konačno precizirao tužbeni zahtjev, a za manje plaćene iznosi kada je tečaj CHF bio niži od ugovorenog tuženik nije postavio zahtjev za prijeboj niti protutužbeni za zahtjev.

11. Suprotno navodima žalbe pravno pitanje o kojem ovisi nastupanje zastare potraživanja iz predmetnog Ugovora, vezano je uz intervencijski efekt tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava iz presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. i Pž- 6632/17 od 14. lipnja 2018. i Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revt-249/14 od 9. travnja 2015., glede mogućnosti prekidanja zastarnog roka u smislu čl. 241. Zakona o obveznim odnosima, odnosno, da li podnošenje takve tužbe predstavlja radnju vjerovnika podnesenu protiv tuženika koja ima učinke prekida zastare za pojedine individualne tražbine.

12. U odnosu na prigovor zastare, stav prvostupanjskog suda je identičan stavu koji je zauzeo Vrhovni sud Republike Hrvatske u predmetu poslovni broj: Rev 2245/17-2, da je pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača došlo do prekida zastare na temelju članka 241. ZOO-a., te da zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe. Stoga se rok zastare računa od pravomoćnosti presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 i to od 14. lipnja 2018. u odnosu na valutnu klauzulu, pa kako je tužba u ovom predmetu podnesena 9. kolovoza 2021., prije nego je protekao opći zastarni rok iz članka 225. ZOO-a, za žalbom osporavane iznose preplate temeljem ništetnih odredbi ugovora o valutnoj klauzuli u CHF nije nastupila zastara.

13. Stoga je suprotno navodima žalbe osnovano tuženik presuđen na isplatu razlike preplaćenih mjesečnih anuiteta temeljem članka 1111. i 1115. ZOO-a .

14. Budući je tužitelj uspio u sporu, pravilno mu je prvostupanjski sud dosudio parnični trošak temeljem članka 154. stavak 1. ZPP-a u vezi sa člankom 155. ZPP-a, a suprotno navodima žalbe tužitelju nisu priznati troškovi koji su nastali povodom prijedloga za povrat u prijašnje stanje.

16. Radi iznesenog je žalbu tuženika kao neosnovanu valjalo odbiti i temeljem članka 368. stavak 1. ZPP-a odlučiti kao u izreci.

U Požegi, 10. ožujka 2025.

Predsjednik vijeća

Branimir Miljević