P-3150/2024-15

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Vedrani Kufrin, u parničnom predmetu tužiteljice GC, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupane po punomoćniku Hrvoju Boraku, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Đerek i partneri j.t.d. u Zagrebu, protiv I. tuženika JC, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] i II. tužene AC, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupane po punomoćniku HC, odvjetniku u [adresa], radi razvrgnuća suvlasništva, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 15. siječnja 2025. u prisutnosti punomoćnika tužiteljice Hrvoja Boraka, odvjetnika, I. tuženika osobno uz punomoćnika Ivana Bišćana, odvjetnika i punomoćnika II. tužene HC, odvjetnika, a po objavi presude dana 10. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

" I Utvrđuje se da je tužiteljica GC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], vlasnik u 5/9 dijela zk.č.br. 1437/183, [adresa] površine 863 m2, DVORIŠTE površine 669 m2, GOSPODARSKA ZGRADA površine 17 m2, DRVARNICA površine 18 m2, SPREMIŠTE površine 8 m2, POMOĆNA ZGRADA površine 43 m2, DRVARNICA površine 12 m2, KUĆA, [adresa] površine 96 m2, ukupno površine 863 m2, upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].

II Razvrgava se suvlasnička zajednica između svih suvlasnika na odgovarajućem suvlasničkom dijelu nekretnine upisane kao:

- zk.č.br. 1437/183, [adresa] površine 863 m2, DVORIŠTE površine 669 m2, GOSPODARSKA ZGRADA površine 17 m2, DRVARNICA površine 18 m2, SPREMIŠTE površine 8 m2, POMOĆNA ZGRADA površine 43 m2, DRVARNICA površine 12 m2, KUĆA, [adresa] površine 96 m2, ukupno površine 863 m2, upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to:

- procjenom, prodajom te podjelom dobivenog iznosa razmjerno suvlasničkim dijelovima suvlasnika (sudskom prodajom) i to:

- GC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], u 5/9 dijela,

- ZC iz [adresa], u 1/9 dijela

- KC iz [adresa], u 3/9 dijela".

II. Nalaže se II. tuženoj AC, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], da tužiteljici GC, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 14.439,31 EUR sa zateznim kamatama tekućim na taj iznos od 10. ožujka 2025. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 (petnaest) dana.

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužiteljice da joj I tuženik naknadi troškove postupka, kao i zahtjev tužiteljice za naknadom troškova parničnog postupka od II tužene u iznosu od 331,80 EUR sa zateznim kamatama tekućim na taj iznos od 10. ožujka 2025. do isplate.

IV. Nalaže se II. tuženoj AC, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], da I. tuženiku JC, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 7.524,00 EUR, u roku od 15 (petnaest) dana.

V. Odbija se kao neosnovan zahtjev I tuženika da mu tužiteljica naknadi troškove postupka.

VI. Odbija se kao neosnovan zahtjev II tužene da joj tužiteljica naknadi troškove postupka.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je kao suvlasnica nekretnine zk.č.br. 1437/183, [adresa] površine 863 m2, dvorište površine 669 m2, gospodarska zgrada površine 17 m2, drvarnica površine 18 m2, spremište površine 8 m2, pomoćna zgrada površine 43 m2, drvarnica površine 12 m2, kuća, [adresa] površine 96 m2, ukupno površine 863 m2, upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] pokrenula pred ovim sudom izvanparnični postupak radi razvrgnuća suvlasničke zajednice. Predmetni postupak vođen je pod posl. br. R1-201/19. Na ročištu održanom 9. listopada 2023. I. tuženik je prigovorio suvlasničkim omjerima na nekretnini kako je to navedeno u zemljišnim knjigama, a II. tuženik je isto napravio podneskom od 6. srpnja 2023. te je stoga sud u predmetnom postupku 7. studenog 2023. donio rješenje kojim se obustavlja postupak razvrgnuća te se predlagateljice upućuju sa svojim zahtjevom na pokretanje parnice. Taj Izvanparnični postupak vođen je na temelju prijedloga tužiteljice kao II. predlagateljice i njezine majke OC kao I. predlagateljice. Tužiteljica je bila suvlasnik u 1/9 dijela, a OC u 4/9 dijela nekretnine. U međuvremenu je tužiteljica od OC stekla njezin suvlasnički udio na nekretnini na temelju ugovora o dosmrtnom uzdržavanju te je tužiteljica sada suvlasnica u 5/9 dijela nekretnine. Tužiteljica, OC i I. tuženik stekli su svoje suvlasničke udjele u predmetnoj nekretnini nasljeđivanjem iza pok. ĆC, oca tužiteljice i I. tuženika, odnosno supruga OC i to na temelju rješenja o nasljeđivanju ovog suda posl. br. O-8691/10 (u zemljišnim knjigama očito omaškom upisan posl. br. O-8691/11) od 24. studenog 2011. Tužiteljica i I. tuženik stekli su po 1/9 dijela, a Manda Gašo 4/9 dijela nekretnine. U gore navedenom izvanparničnom postupku provedeno je i vještačenje po vještaku dipl. ing. arh. Kseniji Jakopaš kojim je utvrđeno da nije moguća fizička dioba predmetne nekretnine te je utvrđena vrijednost iste u visini od 249.644,00 eura. Tužiteljica stoga predlaže da sud donese presudu kao u izreci uz naknadu troškova parničnog postupka sa zateznim kamatama.

2. U odgovoru na tužbu I tuženik je osporio osnovanost tužbe i tužbenog zahtjeva s više osnova. Navodi kako posjeduje na predmetnoj nekretnini (katastarske oznake 1517 k. o. [katastarska općina]) objekt (građevinu) površine 70 m 2 za koji smatra da je njegovo izvanknjižno vlasništvo. Prema tome, taj objekt ne bi mogao biti predmet razvrgnuća, a niti suvlasnički omjeri kako su upisani u zemljišnoknjižnom izvatku odgovaraju stvarnom stanju. Zbog toga za sada osporava i upisane suvlasničke omjere. Smatra da je nalaz i mišljenje vještaka iz predmeta R1-201/19 ovog suda pokazao da je kuća na čestici 1437/183 k. o. [katastarska općina] djeljiva barem u odnosu na dio koji pripada II-tuženici i dio (kat) koji je u suvlasništvu I-tuženika i tužiteljice pa osporava da fizička dioba nekretnine ne bi bila moguća. Nije mu jasna točka I tužbenog zahtjeva kojom se traži utvrditi da je tužiteljica vlasnica u 5/9 dijela kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] jer takav upis (u korist tužiteljice) već postoji u zemljišnim knjigama. Predlaže tužbu i tužbeni zahtjev odbiti.

3. U odgovoru na tužbu II tužena je osporila osnovanost tužbe i tužbenog zahtjeva s više osnova. Navodi kako ne osporava se da je tužiteljica sada upisana kao vlasnica u 5/9 dijela predmetne nekretnine. Točno je da se vodio izvanparnični postupak pod brojem R1-201/19, međutim u tom postupku su predlagatelji bili ovdje tužiteljica i OC, a protustranka JC i isti je pokrenut 4.4.2019., da bi tek podneskom od 8.3.2023. predlagatelji i KC predložili kao stranku u postupku. KC usprotivila se stupanju u taj postupak koji je već bio u toku gotovo četiri godine i u kom je provedeno vještačenje i ostali dokazi bez njenog sudjelovanja, ali je sud bez da odluči o njenom stupanju u taj postupak donio rješenje o obustavi koje tužiteljica navodi. U odnosu na to rješenje ukazuje se da predlagatelji OC i GC uopće nisu upućeni pokrenuti parnicu u odnosu na nekretnine navedene u tužbi, već u odnosu na 258/516 dijela kčbr [katastarska čestica] upisanih u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Stoga II. tužena smatra da se je tužiteljica kao predlagateljica trebala žaliti na to rješenje jer se upravo na njega poziva kao na pravni osnov tužbe, odnosno eventualno pokrenuti izvanparnični postupak u vezi diobe suvlasništva, a ne parnicu te se predlaže tužbu odbaciti kao nedopuštenu odnosno preuranjenu. II. tužena ukazuje i da je vještačenje koje se nalazi u prilogu tužbe, osim što je sačinjeno dok ona nije sudjelovala u postupku R1-20972019, sačinjeno suprotno aktualnom zk stanju nekretnine te se isto kao takvo ne može uzeti u obzir u ovom postupku, kako po pitanju mogućnosti diobe nekretnine, tako i po pitanju procijenjene vrijednosti nekretnine, obzirom da je ista procijenjena prije više od dvije godine. Neovisno o gornjim navodima, tužena je spremna pitanje razvrgnuća riješiti sporazumno na način da njoj pripadne u vlasništvo stan u prizemlju kuće, a ostalim suvlasnicima stan na katu kuće koji je i površinski veći nego onaj u prizemlju, a također da im pripadne i tavan kuće koji je u naravi neuređen, ali koji je funkcionalno povezan sa stanom na katu. Također je spremna od ostalih objekata na čestici dio prepustiti u vlasništvo tužiteljici ili I. tuženiku ukoliko bi se postigao takav dogovor, a u vezi čega se očekuje očitovanje tužiteljice i I. tuženika. Navodi da kuća posjeduje dvije građevinske dozvole temeljem kojih je u cijelosti ozakonjena, a za ostale objekte koji su na čestici upisani postoje rješenja o izvedenom stanju koja posjeduje I. tuženik. Stoga je moguće razvrgnuće uspostavom etažnog vlasništva odnosno vlasništva na posebnim dijelovima nekretnine (garažom i pomoćnim objektima) za slučaj suglasnosti svih strana ovog postupka. Predlaže tužbu i tužbeni zahtjev odbiti uz naknadu troškova parničnog postupka.

4. Tijekom provedbe dokaza sud je izvršio uvid u rješenje ovog suda posl. br. R1-201/19-50 od 7. studenog 2023. (stranica 5-9 spisa), rješenje ovog suda posl. br. O-8691/2010-43 od 24. studenog 2011. (stranica 11-13 spisa), nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka Ksenije Jakopaš iz Lux Studio d.o.o. od 15.3.2022. izrađen za potrebe predmeta ovog suda posl. br. R1-201/19 (stranica 14-46 spisa), izvadak iz zemljišne knjige na dan 14.5.2024. (stranica 47-49 spisa), građevnu dozvolu Narodnog odbora grada Zagreba, Odjela za građevinarstvo i komunalne poslove, Odsjek za građevinarstvo br. 5622-VII-1-1955 od 5.12.1955. (stranica 56- 57 spisa), građevnu dozvolu Gradske uprave Zagreb, Sekretarijata za komunalne poslove, građevinarstvo i saobraćaj, Odjel za urbanizam i građevinarstvo, Odsjek za građevne dozvole od 2.9.1969. (stranica 58-59 spisa), prijepis posjedovnog lista od 9.7.2024. (stranica 62 spisa), zapisnik od dana 11.3.2010. sastavljen kod Javnog bilježnika Anice Hukelj u Zagrebu (stranica 53-64 spisa), izvod iz katastarskog plana (stranica 65 spisa), izvadak iz zemljišne knjige na dan 14.5.2024. (stranica 85-87 spisa), izvadak iz zemljišne knjige na dan 12.12.2024. (stranica 97-98 spisa), izvadak iz zemljišne knjige na dan 12.12.2024. (stranica 101-102 spisa).

5. Među strankama nije sporno da je tužiteljica upisana kao u 5/9 dijela predmetne nekretnine. Sporni su suvlasnički omjeri stranaka. Sporan je i način diobe. Nakon što je II tužena otuđila svoj suvlasnički udio trećoj osobi, sporna je i njezina pasivna legitimacija.

6. Savjesnom i brižljivom ocjenom svakog dokaza zasebno, kao i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, temeljem čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne Novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22; u daljnjem tekstu ZPP), sud je utvrdio kako tužbeni zahtjev tužiteljice nije osnovan.

7. Predmet spora je utvrđenje suvlasničkog dijela na nekretnini tužiteljice, obzirom da su joj I tuženik i II tužena u izvanparničnom postupku koji je prethodio ovom postupku osporili suvlasnički omjer te zahtjev tužiteljice za razvrgnuće suvlasničke zajednice civilnom diobom.

8. Tijekom parnice došlo je do prijenosa vlasništva na suvlasničkom dijelu nekretnine II tužene pa II tužena više nije suvlasnica nekretnine, već je na 3/9 dijela nekretnine umjesto II tužene upisan GCT.

9. Imajući u vidu naprijed navedeno, tužiteljica je na ročištu održanom 15.1.2025. preinačila tužbu na način da je umjesto II tužene KC sada kao II tuženika naznačila GCT. II tužena se protivila preinaci tužbenog zahtjeva. Odredbom čl. 192. st. 1. ZPP propisano je da tužitelj može sve do zaključenja prethodnog postupka svoju tužbu preinačiti i tako da umjesto prvobitnog tuženika tuži drugu osobu. Stavkom 2. te odredbe propisano je kako je za preinaku tužbe prema stavku 1. tog članka potreban pristanak osobe koja treba da stupi u parnicu umjesto tuženika; a ako se tuženik već upustio u raspravljanje o glavnoj stvari, potreban je i pristanak tuženika. Imajući u vidu da je subjektivnu preinaku tužbe, osim pristanka osobe koja treba da stupi u parnicu umjesto tuženika potreban i pristanak tuženika ako se već upustio u raspravljanje o glavnoj stvari (što je i ovdje slučaj), to sud raspravnim rješenjem u odnosu na koje su stranke navele da ne traže pisani otpravak istog te u odnosu na koji su se odrekle prava na žalbu nije dopustio navedenu subjektivnu preinaku, nakon čega je tužiteljica povukla tužbu, a II tužena se protivila povlačenju. Imajući u vidu navedeno, nema mjesta donošenju rješenja o povlačenju tužbe, već će se o tužbenom zahtjevu odlučiti ovom presudom.

10. Odredbom čl. 47. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17 - dalje: ZVDSP) propisano je da suvlasnik ima pravo na razvrgnuće suvlasništva, ako je moguće i dopušteno; to mu pravo ne zastarijeva. Dakle, razvrgnuće suvlasničke zajednice provodi između suvlasnika nekretnine, svaki od suvlasnika ima pravo na razvrgnuće suvlasništva, a to znači da su u procesnopravnom smislu aktivno legitimirani pokrenuti postupak razvrgnuća pred sudom jedino suvlasnici, a pasivno su legitimirani također samo ostali suvlasnici. Imajući u vidu pravne učinke i posljedice razvrgnuća u smislu odredbe čl. 55. ZVDSP koji mogu biti stvarnopravni, a u pojedinim slučajevima, kada je riječ o civilnoj diobi (kao u konkretnom slučaju), za neke od suvlasnika nastaju i obveznopravni učinci, prema shvaćanu ovog suda pasivno legitimiran može biti samo onaj tko je prema činjenicama koje postoje u vrijeme zaključenja glavne rasprave suvlasnik nekretnine. Prema odredbi čl. 195. st. 1. ZPP ako koja od stranaka otuđi stvar ili pravo o kojem teče parnica to ne sprječava da se parnica među istim strankama dovrši. Navedena zakonska odredba u procesnopravnom smislu ne sprječava da se parnica među istim strankama dovrši, ali je od utjecaja u materijalnopravnom smislu za donošenje meritorne odluke o predmetu spora, odnosno o postavljenom tužbenom zahtjevu (tako i VSRH u odlukama broj Rev- 1103/07-2 od 4. ožujka 2008., Rev-x-843/14-2 od 9. prosinca 2014., Revt-4/2018-6 od 4. rujna 2019. i dr.). Iz odredbe čl. 195. st. 1. i 2. ZPP proizlazi da navedenom odredbom nije oduzet materijalnopravni učinak pravnog posla na temelju kojeg je izvršeno otuđenje stvari ili prava o kojemu teče parnica za vrijeme trajanja parnice, odnosno da otuđenje predmeta spora nema učinak na postojanje parnice, ali ima učinak na ishod parnice. Naime, materijalnopravna sukcesija koja se dogodila za trajanja parnice uzet će se u obzir prilikom meritorne odluke o tužbenom zahtjevu o kojem sud odlučuje prema stanju spisa u trenutku zaključenja glavne rasprave. To znači da otuđenje suvlasničkog dijela nekretnine u odnosu na koju tužiteljica kao suvlasnica traži da tuženici trpe razvrgnuće suvlasničke zajednice civilnom diobom, iako ne sprječava da se parnica među istim strankama dovrši, je od bitnog utjecaja za odluku o samoj stvari. Naime, kada je II tužena otuđila svoj suvlasnički dio nekretnine trećoj osobi, tužiteljica ne može uspjeti s tužbenim zahtjevom da tuženici trpe razvrgnuće suvlasničke zajednice civilnom diobom. Stoga okolnost da je II tužena otuđila svoj suvlasnički dio nekretnine trećoj osobi, odnosno da je prestalo njezino pravo suvlasništva na toj nekretnini utječe na pasivnu legitimaciju II tužene. Drugim riječima, time što nakon otuđenja predmeta spora tužiteljica ima pravo nastaviti parnicu ne znači da ova procesna odredba ima bilo kakav učinak na osnovanost tužbenog zahtjeva. Sud će u takvim okolnostima dovršiti parnicu među istim strankama, ali će odbiti tužbeni zahtjev, jer II tužena više nije pasivno legitimirana da trpi razvrgnuće suvlasničke zajednice civilnom diobom (tako i Žs u Varaždinu u Gž-866/2021-2 od 12. siječnja 2022. i VSRH u Rev-1173/2022-3 od 8. svibnja 2024.). Ujedno valja napomenuti kako je VSRH u odluci Rev-1173/2022-3 od 8. svibnja 2024. zauzeo pravno shvaćanje da u parnici radi razvrgnuća suvlasničke zajednice, u slučaju kada tuženik tijekom parnice otuđi svoj suvlasnički dio nekretnine, nije moguće primijeniti pravno shvaćanje s pete sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske (5/19) održane 21. listopada 2019., broj:

Su-IV-56/19-10 koje glasi: „Kada tuženik otuđi stvar ili pravo tijekom parnice, na što suprotna stranka nije mogla utjecati, primjenjuju se odredbe iz čl. 162. st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, a tek u slučaju kada te odredbe nije moguće primijeniti, tada čl. 195. st. 1. Zakona o parničnom postupku isključuje primjenu pravila o pravno relevantnim činjenicama koje postoje u vrijeme zaključenja glavne rasprave, dakle mjerodavno je stanje koje je postojalo u vrijeme podnošenja tužbe.“. Također se ukazuje kako u postupku diobe nekretnina suvlasnici imaju svojstvo nužnih suparničara i zato svi moraju sudjelovati u postupku jer u protivnom postoji nedostatak procesnopravne legitimacije za vođenje postupka i ne može ni doći do razvrgnuća suvlasničke zajednice jer niti suvlasnik koji je sudjelovao u takvom razvrgnuću ne može steći pravo vlasništva, s obzirom da na suvlasnika koji nije sudjelovao u razvrgnuću i na njegov suvlasnički dio nema nikakvog utjecaja provedeno razvrgnuće, pa i nadalje egzistira suvlasnička zajednica (tako Županijski sud u Varaždinu u Gž-1249/10-2 od 12. siječnja 2011., Županijski sud u Zadru u Gž- 367/17-2 od 27. ožujka 2017. i VSRH u Rev-x 38/17-2 od 28. prosinca 2017.). Stoga je iz naprijed navedenih razloga valjalo odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan i odlučiti kao u toč. I. izreke presude.

11. Odluka o troškovima parničnog postupka donesena je temeljem odredbe članka 156. stavka 1. i čl. 154. st. 3. ZPP, a imajući u vidu da je odluka o neosnovanosti tužbenog zahtjeva uvjetovana upravo dispozicijom II tužene koja je tijekom ove parnice otuđila svoj suvlasnički dio na predmetnoj nekretnini koja je predmetom razvrgnuća, a što je dovelo do toga da se parnica među strankama ne može dovršiti pa je ovaj sud stajališta da je upravo II tužena tužiteljici, ali i I tuženiku u obvezi naknaditi troškove koje su oni imali zbog vođenja ove parnice jer su troškovi tužiteljice i I tuženika posljedica upravo takve dispozicije II tužene, zbog čega je u konkretnom slučaju bilo potrebno da sud primjeni svoje ovlaštenje sadržano u čl. 154. st. 3. ZPP i neovisno o pravilima iz čl. 154. st. 1. i st. 2. ZPP odredi da jedna stranka naknadi drugoj stranci troškove primjenom čl. 156. stavka 1. ZPP koji propisuje da je stranka dužna, neovisno o ishodu parnice, nadoknaditi protivnoj stranci troškove postupka koje je uzrokovala svojom krivnjom. Kako je do odbijanja tužbenog zahtjeva došlo upravo zbog okolnosti da je II tužena otuđila svoj suvlasnički dio trećoj osobi i time onemogućila tužiteljicu u ostvarenju njezina prava na razvrgnuće suvlasničke zajednice, to je upravo II tužena u obvezi naknaditi troškove koji su tužiteljici, ali i I tuženiku nastali zbog vođenja ove parnice (tako i Žs u Slavonskom Brodu u Gž-42/2023 od 27. svibnja 2024.). Upravo iz navedenih razloga odbijen je kao neosnovan zahtjev tužiteljice da joj I tuženik naknadi troškove postupka, zahtjev I tuženika da mu tužiteljica naknadi troškove postupka te zahtjev II tužene da joj tužiteljica naknadi troškove postupka (točka III., V. i VI. izreke).

11.1. Tužiteljici je priznat trošak sastavljanja tužbe u iznosu od 3.762,00 EUR temeljem Tbr. 7. točka 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/23- dalje: Tarifa), trošak sastavljanja podneska od 19.7.2024. u iznosu od 3.762,00 EUR (Tbr. 8. točka 1. Tarife), trošak zastupanja na ročištu održanom 15.1.2025. u iznosu od 3.762,00 EUR (Tbr. 9. točka 1. Tarife). Za svaku navedenu radnju tužiteljici je priznat PDV po stopi od 25%. Priznat joj je i trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 331,81 EUR (iznos koji se doista i plaćen s tog osnova), dok je s preostalim dijelom zahtjeva s tog osnova tužiteljica odbijena (toč. III. izreke). Na dosuđeni iznos troška parničnog postupka sud je temeljem odredbe članka 151. stavka 3. ZPP dosudio i zatražene zatezne kamate tekuće od dana donošenja presude do isplate. Slijedom navedenog odlučeno je kao pod točkom II. izreke presude.

11.2. I tuženiku je priznat trošak sastavljanja odgovora na tužbu u iznosu od 3.762,00 EUR temeljem Tbr. 8. točka 1. Tarife, trošak zastupanja na ročištu održanom 15.1.2025. u iznosu od 3.762,00 EUR (Tbr. 9. točka 1. Tarife). Slijedom navedenog odlučeno je kao pod točkom IV. izreke presude.

U Zagrebu, 10. ožujka 2025.

Sutkinja

Vedrana Kufrin

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude može se izjaviti žalba u roku od 15 (petnaest) dana:

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ako je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno - od dana primitka prijepisa presude, ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena.

Žalba se podnosi ovom sudu, u tri primjerka, a o žalbi odlučuje Županijski sud.

DNA:

1. tužiteljici po punomoćniku, uz rješenje o sudskoj pristojbi na presudu u iznosu od 663,61 EUR

2. I. tuženiku

3. II. tuženoj po punomoćniku