Poslovni broj: P-594/2022-29

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Biserka Pavković Fućak kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice PŽ iz [adresa], OIB; 16571982258, zastupana po Nikši Đurić, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika Addiko Bank d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB; 14036333877, zastupan po Hrvoju Marić, odvjetniku iz Zagreba radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon zaključene glavne i javne rasprave, dana 10. ožujka 2025. godine,

r i j e š i o  j e

Dopušta se preinaka tužbe podneskom tužitelja od 29. svibnja 2024. godine.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuju se ništetnima odredbe o nepoštenom ugovaranju valutne klauzule švicarskog franka sadržane u Ugovoru o kreditu broj: 266-75/2007 kojeg su tužiteljica kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor sklopili dana 29.03.2007.g kojima se glavnica i anuiteti kredita vežu za valutu švicarskog franka, sadržane u: odredbi čl. 2. st. 1. u dijelu koji glasi:

« …u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 15.000,00 CHF (petnaesttisća švicarskih franaka) prema srednjem tečaju za CHF Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. važećem na dan korištenja kredita …. »,

odredbi čl. 3. u dijelu koji glasi:

«…. Kamata se obračunava u CHF ,a naplaćuje u kunama po srednjem tečaju za CHF Hypo-Alpe-Adria-Bank d.d. na dan plaćanja.»

odredbi čl.4. u dijelu koji glasi :

« …mjesečna anuiteta u kunskoj protuvrijednosti 233,05 CHF (dvjestotridesettri švicarska franaka i 05/100) obračunatih po srednjem tečaju za CHF Hypo-Alpe-Adria-

Bank d.d. na dan plaćanja.»

pa stoga navedene odredbe ugovora ne proizvode nikakve pravne učinke između ugovornih strana.

II Nalaže se tuženiku platiti tužiteljici iznos od 2.609,45 eur sa zateznim kamatama tekućim :

- na iznos od 1,67 eur od 02.04.2008.god.do isplate,

- na iznos od 2,84 eur od 04.04.2008.god. do isplate,

- na iznos od 10,99 eur od 04.12.2008.god.do isplate,

- na iznos od 3,72 eur od 31.12.2008.god. do isplate,

- na iznos od 11,26 eur od 31.01.2009.god. do isplate,

- na iznos od 12,99 eur od 03.03.2009.god. do isplate,

- na iznos od 14,46,eur od 07.04.2009.god. do isplate,

- na iznos od 11,42 eur od 07.05.2009.god. do isplate,

- na iznos od 11,66 eur od 03.06.2009.god. do isplate,

- na iznos od 10,47 eur od 03.07.2009.god. do isplate,

- na iznos od 7,77 eur od 04.08.2009.god.do isplate,

- na iznos od 8,64 eur od 05.09.2009.god. do isplate,

- na iznos od 10,10 eur od 29.09.2009.god. do isplate,

- na iznos od 8,54 eur od 03.10.2009.god. do isplate,

- na iznos od 8,57 eur od 04.12.2009.god. do isplate,

- na iznos od 10,23 eur od 09.01.2009.god. do isplate,

- na iznos od 12,53 eur od 03.02.2010.god. do isplate,

- na iznos od 14,05 eur od 09.02.2010.god. do isplate,

- na iznos od 14,05 eur od 03.04.2010.god. do isplate,

- na iznos od 19,04 eur od 30.04.2010.god. do isplate,

- na iznos od 17,11 eur od 03.06.2010.god. do isplate,

- na iznos od 19,20 eur od 03.07.2010.god. do isplate,

- na iznos od 31,00 eur od 31.08.2010.god. do isplate,

- na iznos od 35,65 eur od 31.08.2010.god. do isplate,

- na iznos od 31,66 eur od 07.11.2010.god. do isplate,

- na iznos od 29,40 eur od 02.12.2010.god. do isplate,

- na iznos od 38,80 eur od 04.12.2010.god. do isplate,

- na iznos od 35,65 eur od 04.12.2010.god. do isplate,

- na iznos od 38,31 eur od 26.01.2011.god. do isplate,

- na iznos od 38,31 eur od 01.02.2011.god. do isplate,

- na iznos od 41,03 eur od 18.03.2011.god. do isplate,

- na iznos od 39,10 eur od 08.06.2011.god. do isplate,

- na iznos od 51,06 eur od 21.06.2011.god. do isplate,

- na iznos od 53,34 eur od 22.06.2011.god. do isplate,

- na iznos od 73,22 eur od 06.09.2011.god. do isplate,

- na iznos od 72,68 eur od 13.10.2011.god. do isplate,

- na iznos od 50,56 eur od 22.11.2011.god. do isplate,

- na iznos od 50,41 eur od 21.12.2011.god. do isplate,

- na iznos od 53,83 eur od 30.12.2011.god. do isplate,

- na iznos od 53,78 eur od 30.12.2011.god. do isplate,

- na iznos od 57,18 eur od 24.01.2012.god. do isplate,

- na iznos od 58,14 eur od 25.02.2012.god. do isplate,

- na iznos od 56,06 eur od 31.03.2012.god. do isplate,

- na iznos od 55,11 eur od 13.10.2012.god. do isplate,

- na iznos od 55,11 eur od 17.10.2012.god. do isplate

- na iznos od 55,53 eur od 17.10.2012.god. do isplate,

- na iznos od 55,53 eur od 15.11.2012.god. do isplate,

- na iznos od 56,90 eur od 18.12.2012.god. do isplate,

- na iznos od 55,79 eur od 12.01.2013.god. do isplate,

- na iznos od 57,12 eur od 12.01.2013.god. do isplate,

- na iznos od 57,12 eur od 12.01.2013.god. do isplate,

- na iznos od 57,12 eur od 12.01.2013.god. do isplate,

- na iznos od 54,06 eur od 19.02.2013.god. do isplate,

- na iznos od 55,07 eur od 20.03.2013.god. do isplate,

- na iznos od 57,16 eur od 19.04.2013.god. do isplate

- na iznos od 50,88 eur od 22.05.2013.god. do isplate,

- na iznos od 51,01 eur od 30.07.2013.god. do isplate,

- na iznos od 50,77 eur od 30.07.2013.god. do isplate,

- na iznos od 52,40 eur od 22.09.2013.god. do isplate,

- na iznos od 54,32 eur od 22.09.2013.god. do isplate,

- na iznos od 54,11 eur od 22.10.2013.god. do isplate,

- na iznos od 55,58 eur od 29.11.2013.god. do isplate,

- na iznos od 56,29 eur od 23.01.2014.god. do isplate,

- na iznos od 54,04 eur od 23.01.2014.god. do isplate,

- na iznos od 57,78 eur od 08.03.2014.god. do isplate,

- na iznos od 58,31 eur od 29.04.2014.god. do isplate,

- na iznos od 56,75 eur od 30.04.2014.god. do isplate,

te da mu nadoknadi trošak parničnog postupka u iznosu od1.736,00 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 10.03.2025. godine do isplate, a koje kamate su do 31.07.2015. godine u visini eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanom za pet postotnih poena, od 01. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. godine po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za 3 postotnih poena, od 1. siječnja 2023. do 30. prosinca 2023. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 31. prosinca 2023. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine. Referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, a sve u roku od 15 dana.

V Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova parničnog postupka.

Obrazloženje

1. Tužiteljica (ranije UŽ) u tužbi navodi da je dana 29.03.2007.god. s tuženikom (ranije Hypo-Alpe-Adria-Bank d.d.) sklopila Ugovor o kreditu broj:266- 7512007 kojim joj je tuženik odobrio kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 15.000,00 CHF po srednjem tečaju tuženika važećem na dan korištenja kredita uz rok otplate od 7 godina i kamatnu stopu koja je promjenjiva sukladno odluci tuženika o kamatnim stopama i koja na dan sklapanja Ugovora iznosi 7,9 % godišnje. Odredbe čl. 1.2., čl. 1.3. i čl. 1.4. Ugovora prema kojima je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak je nepoštena i ništetna, što je utvrđeno pravomoćnom i ovršnom presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl.br. Pž-6632117-10 od 14.lipnja 2018. godine, donesene u istom ali ponovljenom postupku iz kojeg potječe i presuda istog suda poslovni broj Pž-7129/13 od 13.lipnja 2014.god. Samim time su nepoštene i ništetne odredbe ugovora prema kojima se anuiteti obračunavaju u CHF i naplaćuju u kunskoj protuvrijednosti prema ugovorenom tečaju.

Poziva se na čl. 138a Zakona o zaštiti potrošača i čl. 502c Zakona o parničnom postupku. Tijekom i u vrijeme zaključenja ugovora, prilikom ugovaranja valutne klauzule u švicarskim francima, tuženik je propustio tužiteljicu u cijelosti informirati o svim parametrima bitnim za donošenje valjana odluke utemeljene na potpunoj obavijesti i informiranosti, kao i mogućim posljedicama uslijed promjene tečaj valute za koju je ugovor o kreditu vezan, što je za posljedicu imalo neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana. Dakle, navedenom odlukom pravomoćno je utvrđeno da je u ugovorima o kreditu ništetna ugovorna odredba kojom se glavnica kredita veže za valutu švicarskog franka, obzirom banke nisu informirale potrošače riziku koji sa sobom povlači valutna klauzula kojom se glavnica kredita veže za valutu švicarskog franka. Obzirom se predmetnim ugovorom o kreditu glavnica kredita veZe za valutu švicarskog franka, a tužiteljica kao potrošač u trenutku sklapanja ugovora nije bila informirana o riziku koji sa sobom povlači valutna klauzula kojom se glavnica kredita vele za valutu švicarskog franka, shodno pravomoćnoj presudi Trgovačkog suda u Zagrebu P-1401/12 tužiteljica predlaže da se u predmetnom ugovoru o kreditu utvrde ništetnim odredbe kojima se glavnica i anuiteti kredita vežu za tečaj valute švicarskog franka. Nepoštene odredbe su nišetne od samog početka te je svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvih odredbi i drugu ugovornu stranu u pravnom i činjeničnom smislu vratiti u poziciju kao da ništetnih ugovornih odredbi nije bilo (posljedice ništetnosti sukladno članku 323.Zakona o obveznim odnosima). Stoga je tuženik dužan po osnovi stjecanja bez osnove vratiti tužiteljici sve sto mu je tužiteljica platila povrh onoga Sto mu je bio dužan platiti sukladno važećim ugovornim odredbama i uvjetima otplate kredita,odnosno dužan mu je vratiti pretplaćenu ratu anuiteta i razliku prijevremeno otplaćene glavnice kredita koja je nastala kao rezultat rasta tečaja švicarskog franka. Konačnim tužbenim zahtjevom potražuje da sud utvrdi ništetnim Ugovora u kojem je ugovorena otplata kredita uz korištenje valutne klauzule vezane za CHF kao i da naloži tuženiku da plati tužitelju preplaćene iznose sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na pojedine iznose i nadoknadi troškove parničnog postupka u visini od 2.609,45 eura.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu u cijelosti osporava osnovu i visinu tužbe. Dalje navodi kako bi se neka odredba u potrošačkom ugovoru mogla smatrati nepoštenom potrebno je da su kumulativno ispunjeni uvjeti iz čl. 81. Zakona o zaštiti potrošača. Tužitelj je prilikom sklapanja ugovora o kreditu, ovisno jedino o svojoj slobodnoj volji, mogao izabrati između više opcija ugovora o kreditu i to ugovor o kreditu s valutnom klauzulom u eurima, CHF ili ugovor o kreditu u hrvatskim kunama te također ugovor o kreditu s fiksnom kamatnom stopom i ugovor o kreditu s promjenjivom kamatnom stopom, a što predstavlja pojedinačno pregovaranje o odredbama ugovora. Nejasno je zbog čega tužitelj smatra da bi ugovorena valutna klauzula bila nepoštena i nedopuštena, te u čemu bi se sastojalo tuženikovo propuštanje da tužitelja u cijelosti informira o svim bitnim parametrima. Zakonom o obveznim odnosima dopuštena je odredba ugovora kojom se vrijednost ugovorne obveze izračunava na temelju tečaja valute Republike Hrvatske u odnosu prema stranoj valuti. Tuženik ističe da promjena tečaja strane valute ni na koji način nije mogla biti predvidiva, niti je tuženik mogao procijeniti kretanje tečaja CHF. Tuženik je o svim relevantnim okolnostima obavijestio tužitelja pri sklapanju ugovora o kreditu, kao i upozorio na eventualne rizike valutnih klauzula, pa tako i CHF valutne klauzule. Nadalje, tuženik osporava da bi ugovor o kreditu bio protivan Ustavu, prisilnim propisima i moralu društva. Tužitelj zahtijeva isplatu u visini koja očigledno predstavlja razliku kao da valutna klauzula nije niti bila ugovorena. Tuženik prvenstveno ističe da bi takvim uređenjem prava i obveza stranaka sud u potpunosti dokinuo slobodno uređivanje obveznih odnosa iz čl. 2. ZOO-a i protivno volji ugovornih stranaka utvrdio ugovornu obvezu kao da valute obveze nije niti bilo. Pored toga, tuženik prigovara i postavljenom zahtjevu za plaćanjem kamatne stope od dana plaćanja svakog pojedinog mjesečnog iznosa pa do isplate. Ističe prigovor zastare.

3. Tijekom postupka sud je izvršio uvid u Ugovor o kreditu (list 7-11 spisa), u Izvadak iz matice vjenčanih za tužiteljicu (list 12-13 spisa), u oplatni plan (list 16-18 spisa), u obavijesti tuženika tužitelju (list 19-20 spisa), u specifikaciju uplata (list 21- 25 spisa), u pregled prometa (list 78-90 spisa), provedeno je vještačenje po DARFIN d.o.o. (list 91-97 spisa), te saslušanjem vještaka Darka Prpića (list 152 spisa), u tablicu kamatnih stopa banaka na kunske kredite bez valutne klauzule (list 105-113 spisa), te je proveden dokaz saslušanjem tužiteljice zamolbenim putem (list 160-161 spisa).

4. Prije svega je potrebno napomenuti kako je tužitelj tijekom postupka preinačio tužbeni zahtjev vezano uz visinu potraživanja, i to dana 29.05.2024. godine. Sud smatra kako je takva preinaka dopuštena. Naime, čl. 190. st. 1. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; dalje ZPP) navodi da tužitelj može preinačiti tužbu do zaključenja prethodnog postupka. No, st. 2. istog članka navodi kako iznimno tužitelj može preinačiti tužbu do zaključenja glavne rasprave ako je bez svoje krivnje nije mogao preinačiti do zaključenja prethodnog postupka, a o kojoj situaciji sud smatra da se radi u ovom postupku obzirom je tužiteljici tek po provedenom vještačenju postalo moguće odrediti visinu štete. Iako se tuženik protivio preinaci tužbe, sud smatra kako je ista svrsishodna za konačno rješenje odnosa među strankama, te je istu dopustio sukladno čl. 190. st. 3. ZPP-a.

5. Naime, tužitelj nije bez svoje krivnje mogao preinačiti tužbeni zahtjev sve do sačinjanja vještva u ovom predmetu, obzirom do tada nije znao koliko će sudski vještak cijeniti visinu tužbenog zahtjeva. S druge strane, sud smatra kako je tužitelj učinio sve što je, a sve do provedenog vještačenja mogao učiniti u pogledu određivanja visine, dok prije provedenog vještačenja nikako nije mogao znati kolika će biti visina tužbenog zahtjeva sukladno nalazu vještaka.

6. Među strankama nije sporno da su parnične stranke dana 29.03.2007.god. sklopile Ugovor o kreditu broj:266-7512007 kojim je tuženik odobrio kredit tužitlejici u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 15.000,00 CHF po srednjem tečaju tuženika važećem na dan korištenja kredita uz rok otplate od 7 godina i kamatnu stopu koja je promjenjiva sukladno odluci tuženika o kamatnim stopama i koja na dan sklapanja Ugovora iznosi 7,9 % godišnje.

7. Sporno je da li su odredbe o valutnoj klauzuli i prijevremenoj otplati kredita ništetne, sporno je da li je nastupila zastara potraživanje, te je sporna visina tužbenog zahtjeva.

8. Temeljem provedenih dokaza, a cijeneći svaki dokaz za sebe i sve dokaze zajedno, na osnovi čl. 8. ZPP-a, ovaj sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

9. U odnosu na nepoštenu ugovornu odredbu vođen je sudski postupak zaštite kolektivnih interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu koji je 4. srpnja 2013. donio presudu poslovni broj P-1401/2012 kojom je utvrđeno da je da je prednik tuženika (kao 5-tuženik) u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene odredbe na način da je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica švicarski franak, pa je time tuženik postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 96/03.) u razdoblju do 6. kolovoza 2007. i to člancima 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. pa nadalje protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 79/07., 125/07., 75/09., 79/09., 89/09., 133/09.) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima. Ova presuda u konačnici je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske od 14. lipnja 2018. poslovni broj Pž-6632/17, te je Vrhovni sud Republike Hrvatske odlukom poslovni broj Rev- 2221/2018-11 od 3. rujna 2019. potvrdio presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/17 kojom je utvrđena povreda kolektivnih interesa i prava potrošača u odnosu na ugovorenu valutu uz koju je vezana glavnica CHF.

10. Dakle, pravomoćnom presudom u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača odlučeno je da je tuženik u razdoblju od 01. lipnja 2004. godine. do 31.12.2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita (uključujući i tužitelja) sklapajući ugovore o kreditima te koristeći ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena valutna klauzula, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja ugovora tuženik, kao trgovac, i korisnici kreditnih usluga, kao potrošači, nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa.

11. Sukladno članku 502.c Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19 dalje: ZPP) i članku 118. Zakona o zaštiti potrošača ovaj sud vezan je za utvrđenja iz navedenog postupka zaštite kolektivnih interesa potrošača, tj. vezan je za utvrđenje da je ništetna odredba tuženika o promjenjivoj stopi redovne kamate i odredba o valutnoj klauzuli. Prema navedenom, citirane odredbe ZPP-a i Zakona o zaštiti potrošača propisuju direktan učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača i obvezuju sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača mogu pozvati na utvrđenja iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen u tužbi iz članka 502.a stavak 1. ZPP-a. Stoga nema potrebe u navedenom pravcu ponovno provoditi dokazni postupak, jer bi u suprotnom, s obzirom na iznesena utvrđenja iz tog postupka i citirane zakonske odredbe, drugačije postupanje bilo nesvrsishodno, neekonomično i previše tegobno za potrošača, kao što bi bilo i u suprotnosti s navedenim odredbama ZPP-a i Zakona o zaštiti potrošača (Vrhovni sud Republike Hrvatske, Rev-3142/2018-2 od 19. ožujka 2019.).

12. Dakle ovaj sud je vezan za utvrđenja iz navedenog postupka zaštite kolektivnih interesa potrošača, ali banka može dokazivati postojanje posebnih okolnosti zbog kojih se na konkretnog potrošača ne bi primjenjivao direktan učinak odluke iz kolektivnog spora. U tom smislu banka može predložiti da se na okolnost obavijesti koje su dane određenom potrošaču prije sklapanja konkretnog ugovora sasluša njezin zaposlenik koji je sudjelovao u sklapanju tog ugovora i to na okolnost pune obaviještenosti potrošača o rizicima fluktuacije tečaja CHF. Kako je tuženik odustao od provođenja dokaza saslušanjem svjedoka, to je sud proveo samo dokaz saslušanjem tužitelja.

13. Iz iskaza tužiteljice proizlazi da je sklopila predmetni ugovor tuženika radi kupnje automobila te je u to vrijeme čula od referenata u baci prilikom sklapanja ugovora da je ugovor o kreditu u CHF najpovoljniji. Nije se s nikim savjetovala oko sklapanja ugovora, a niti joj je itko u banci objasnio uvjete sklapanja ugovora niti rizike u promjeni valute. Nije tražila da joj se pojasni ugovor, već joj je rečeno da je to najpovoljniji ugovor o kreditu u tom trenutku. Kada je počela rasti mejsečna rata, požalila se banci no rečeno joj je da j to tako i da se ništa ne može učiti po tom pitanju.

14. Ovakvom iskazu sud je u cijelosti poklonio vjeru obzirom je isti dat životno i logično te sud nije imao nikakvog razloga posumnjati u isti, a isti je također i u skladu s ostalim dokazima koji se nalaze u spisu. Iz navedenog, ovaj sud zaključuje da je u ovom slučaju prednik tuženika postupio na isti način kako je to utvrđeno tijekom postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu, odnosno da tužiteljicu nije u potpunosti obavijestio o naravi, rizicima i posljedicama spornih odredbi, te je sud zaključio da se u ovom sporu primjenjuje pravno utvrđenje presude Trgovačkog suda u Zagrebu donesene u postupku za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača.

15. Neosnovan je prigovor zastare, jer je podnošenjem tužbe u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, a koji postupak je pokrenut podnošenjem tužbe 4. travnja 2012., došlo do prekida zastare u smislu članka 241. ZOO-a. Potraživanje tužitelja zastarijeva u općem zastarnom roku od 5 godina sukladno članku 225. ZOO-a i tužitelj je mogao od prvog naplaćenog anuiteta, u roku 5 godina, tražiti od tuženika povrat iznosa naplaćenog na temelju ništetne ugovorne obveze. Tužitelj tužbenim zahtjevom traži isplatu za razdoblje otplate kredita od svibnja 2009 do travnja 2014. godine. U odnosu na prvo (najstarije) potraživanje (dospijeće dana 30.09.2007.) došlo je do prekida zastare 4. travnja 2012. i zastara u odnosu na preplaćeni tečaj CHF iznova počinje teći 14. lipnja 2018. godine. Kako je tužitelji podnijela tužbu dana 01.02.2022. godine, to je evidentno kako nije nastupila zastara. Člankom 245. stavak 1. ZOO-a propisano je da se vrijeme koje je proteklo prije prekida ne računa u zakonom određeni rok za zastaru.

16. Kako su odredbe Ugovora o kreditu ništetne u dijelu u kojem je ugovorena valutna klauzula to se te odredbe među strankama ne mogu primijeniti i tuženik nema pravo na naplatu svog potraživanja na temelju takvih ugovornih odredbi. Odnosno, sukladno članku 323. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18. - dalje ZOO) tuženik je dužan vratiti tužitelju sve što je primio po osnovama koje su utvrđene ništetnom. Dakle, tužitelj ima pravo na isplatu preplaćenih iznosa anuiteta i to kao razliku između iznosa kojeg je tužitelj platio na temelju obračuna tuženika na temelju obračuna promjene valute po srednjem tečaju tuženika te iznosa obračunatog prema početnom tečaju CHF.

17. Uvidom u Ugovor o kreditu, pregled prometa, specifikaciju uplata, a poglavito iz nalaza i mišljenja vještaka Darfin d.o.o., a koji dokaz je sud prihvatio jer je dan stručno, sažeto i jasno, te uzimajući u obzir činjenicu da stranke nisu prigovarale matematičkom izračunu vještva, sud je utvrdio se tečaj mijenjao na više i niže u odnosu na tečaj koji je vrijedio prilikom isplate kredita, dok je u utuženom razdoblju se mijenjao na više, te je utvrđeno da je tužitelj počeo s otplatom kredita odnosno da je prvi anuitet kredita dospio 30.04.2007., a da je posljednji utuženi plaćeni anuitet dospijeva 31.03.2014. godine. Tuženik ne spori da je tužitelj platio sve anuitete.

18. Na okolnost visine utuženog potraživanja sud je proveo dokaz financijskim vještačenjem te je iz nalaza i mišljenja financijskog vještaka Darfin d.o.o. i iz dokumentacije koja se nalazi u spisu utvrđeno da razlika s osnova valutne klauzule da je više uplaćen iznosi 2.609,45 eura.

19. Tužitelj nije imao primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka, dok tuženik ističe prigovore, a slijedom čega je proveden dokaz saslušanjem vještaka koji je u svom iskazu naveo da su prigovori tuženika pravne naravi.

20. O iznesenim prigovorima koje iznosi tuženik sud daje svoju ocjenu u ovom obrazloženju. Stoga takvi prigovori tuženika ne dovode u sumnju vjerodostojnost nalaza i mišljenja, jer je vještak nalaz i mišljenje izradio u skladu sa zadatkom suda.

21. Sud nije oduzeo od ukupnog iznosa iznos koji je tužitelj platio u manjem od početnog iznosa obzirom na pad tečaja CHF u nekom od razdoblja, budući je predmet spora zahtjev za isplatom preplaćenih iznosa za mjesece kada je kamatna stopa bila viša od početno ugovorene te tečaj CHF viši od tečaja u trenutku isplate kredita što znači da se manje plaćeni iznos (za mjesec kada je tečaj bio niži) ne oduzimaju od preplaćenog iznosa.

22. Tu također treba reći da tužiteljica ništa nije stekla plaćanjem manjih iznosa anuiteta, pa time nisu ostvareni uvjeti na temelju kojih bi iznos više plaćenih anuiteta trebalo umanjiti za iznose manje plaćenih anuiteta. Naime, člankom 323. stavak 2. ZOO-a propisano je da ugovaratelj koji je kriv za sklapanje ugovora je odgovoran suugovaratelju za štetu koju trpi zbog ništetnosti ako ovaj nije znao ili morao znati za postojanje uzroka ništetnosti. Tuženik nije pregovarao s tužiteljicom niti ju je informirao o odlučnim okolnostima vezanim za rizičnost valutne klauzule u CHF tako da je krivnja za ništavosti ugovornih odredbi na strani tuženika. Dakle, nije tužiteljica kao stranka ugovora odgovorna za ništavosti navedenih odredbi već je, upravo suprotno, tuženik kao kreditor povrijedio kolektivne interese i prava potrošača zaključujući ugovore o kreditima korištenjem nepoštenih ugovornih odredbi. Isto tako tuženik je banka, tj. financijska institucija čija je osnovna funkcija da pruža usluge u vezi s izdavanjem kredita što znači da mu je itekako bila poznata mogućnost pada tečaja CHF i taj rizik je preuzeo kao rizik poslovanja. Dakle, obračun po nižem tečaju CHF je poslovni rizik koji je tuženiku kao financijskoj instituciji bio poznat. Osim toga, tuženik nije potrošač te nema pretpostavki da se zaštita pružena korisnicima kredita u kolektivnom sporu primjenjuje i na tuženika.

23. Uzimajući u obzir da tužiteljica ništa nije stekla plaćanjem manjih iznosa anuiteta, ovaj sud zaključuje da nisu ostvareni uvjeti na temelju kojih bi preplaćene iznose anuiteta trebalo umanjiti za iznose manje plaćenih anuiteta (tzv. negativne razlike).

24. Također, Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci poslovni broj Rev- 254/24 od 23. travnja 2024. godine naveo da; "U slučaju izostanka prigovora radi prebijanja ili materijalno pravnog prigovora prijeboja ili protutužbenog zahtjeva, u postupcima u kojima tužitelji potražuju isplatu preplaćenih mjesečnih iznosa po osnovi nišetetnosti odredbe o CHF valutnoj klauzuli, sud nije ovlašten niti dužan umanjiti tužiteljevu tražbinu tzv. potplaćenih iznosa, odnosno negativnim tečajnim razlikama koje se odnose na razdoblje kada je tečaj HRK-CHF bio manji od tečaja HRK-CHF na dan isplate kredita." U ovom predmetu tuženik nije podnio prigovor radi prebijanja ili materijalno pravnog prigovor prijeboja kao niti protutužbeni zahtjev.

25. Tužitelj konačno plaćene iznose u eurima uzimajući u obzir odredbe Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine" br. 57/22. i 88/22.) a na koji izračun tuženik nije imao primjedbi.

26. Tužitelju pripadaju zakonske zatezne kamate temeljem odredbe čl. 1111. ZOO jer je tuženik stekao taj iznos bez osnove.

27. Temeljem čl. 154 st. 1 ZPP-a sud je tužitelju dosudio trošak parničnog troškova, a prema vrijednosti boda Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika i to; trošak sastava tužbe prema Tbr 7/1 100 bodova, trošak sastava podneska od 16.12.2022. prema Tbr 8/1 100 bodova, trošak pristupa na ročište dana 25.05.2023. prema Tbr 9/1 100 bodova, trošak sastava podneska od 29.05.2024. prema Tbr 8/1 100 bodova, trošak pristupa na ročište dana 17.06.2024. prema Tbr 9/1 100 bodova, trošak pristupa na ročište dana 10.02.2025. prema Tbr 9/1 100 bodova, što ukupno iznosi 600 bodova, odnosno 1.200,00 eura, a što uvećano za iznos PDV-a čini iznos od 1.500,00 eura. Tužitelju je također priznat trošak predujma za financijsko vještačenje u iznosu od 200,00 eura te trošak pristojbe za tužbu u iznosu od 36,00 euro, tako da ukupan trošak dosuđen tužitelju iznosi 1.736,00 eura. Temeljem čl. 151 st. 3 ZPP-a na dosuđeni trošak sud je tužitelju dosudio i kamate tekuće od dana presuđenja pa do isplate.

28. Temeljem čl. 154 ZPP-a sud je odbio zahtjev tuženika za naknadom troškova parničnog postupka.

U Zagrebu, 10. ožujka 2025. godine

Sudac:

Biserka Pavković Fućak

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana objave iste. Žalba se podnosi putem ovog suda Županijskom sudu.

Dna:

tužitelj po punomoćniku

tuženik po punomoćniku