Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj Gž-1083/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja, po sutkinji Ankici Jakovina, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatske šume d.o.o., Zagreb, Ulica Kneza Branimira 1, OIB: 69693144506, kojeg zastupa punomoćnik Marijan Ruždjak, odvjetnik u Zagrebu, protiv tužene FG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi predaje u posjed i isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja Općinskog suda u Gospiću poslovni broj P-136/2024-7 od 12. rujna 2024., 10. ožujka 2025.,

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba tužitelja Hrvatske šume d.o.o. kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Gospiću poslovni broj P-136/2024-7 od 12. rujna 2024.

Obrazloženje

1. Rješenjem suda prvoga stupnja odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za donošenjem dopunskog rješenja u dijelu koji se odnosi na parnični trošak.

2. Protiv navedenog rješenja žali se tužitelj zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka te pogrešne primjene materijalnoga prava, s prijedlogom sudu drugoga stupnja da pobijano rješenje preinači uz naknadu troškova sastava žalbe.

3. Žalba nije osnovana.

4. Ispitujući pobijanu presudu nije utvrđeno da bi sud prvoga stupnja počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje u tekstu: ZPP) u vezi s čl. 164. st. 3. ZPP na koju u žalbi ukazuje tužitelj.

5. Naime, u ovome predmetu sud prvoga stupnja donio je 26. kolovoza 2024. presudu zbog ogluhe poslovni broj P-136/2024-5. S obzirom na činjenicu da tužitelj prije donošenja presude zbog ogluhe nije podnio određen, odnosno valjano specificiran zahtjev za naknadu troškova, sud prvoga stupnja primjenom odredbe čl. 164. st. 2. i st. 3. ZPP odlučuje kao u izreci pobijanog rješenja.

6. Pravilno se prvostupanjski sud poziva na odredbu čl. 164. st. 2. i 3. ZPP temeljem koje je stranka dužna u zahtjevu određeno navesti troškove za koje traži nadoknadu. Zahtjev za nadoknadu troškova stranka je dužna staviti najkasnije do završetka raspravljanja koje prethodi odlučivanju o troškovima, a ako je riječ o donošenju odluke bez prethodnog raspravljanja, stranka je dužna zahtjev za nadoknadu troškova staviti u prijedlogu o kojem sud treba odlučiti.

7. Kako je postupak pred sudom prvog stupnja dovršen donošenjem navedene presude zbog ogluhe, to je navedenom presudom sud prvog stupnja, a sukladno gore citiranoj odredbi ZPP, trebao i mogao odlučiti i o zahtjevu za naknadu troškova postupka, ukoliko je tužitelj postavio zahtjev za naknadu troškova postupka, na način naveden u odredbi čl. 164. st. 3. ZPP.

8. Obzirom da je postupak po tužbi tužitelja završen presudom donesenom bez prethodnog raspravljanja, odnosno, presudom zbog ogluhe, to je tužitelj bio dužan, već u tužbi, o kojoj je sud trebao odlučiti, staviti zahtjev za nadoknadu troškova postupka, kako je to izričito propisano odredbom čl. 164. st. 3. ZPP. Pritom valja ukazati da, u smislu odredbe čl. 186. ZPP, tužba i inače treba sadržavati određeni zahtjev, kako u pogledu glavne stvari tako i u odnosu na sporedna potraživanja, a koja nedvojbeno čine i troškovi postupka.

9. Temeljem odredbe čl. 164. st. 1. ZPP, o naknadi troškova sud odlučuje samo na određen zahtjev stranke, a kako je tužitelj u tužbi postavio u cijelosti neodređeni zahtjev za nadoknadu troškova postupka, navodeći samo da se "tuženoj naloži tužitelju naknaditi parnični trošak ", ne navodeći pritom o kojem se trošku radi i o kojoj visini parničnog troška se radi, to prvostupanjski sud nije bio u mogućnosti presudom zbog ogluhe ujedno odlučiti i o obvezi naknade troškova nastalih tužitelju u vezi podnesene tužbe, budući da o troškovima postupka sud odlučuje samo na određen zahtjev stranke, zbog čega sud nije bio ovlašten niti dužan dosuditi tužitelju troškove postupka koji nisu zatraženi prije donošenja odluke kojom je završen postupak pred sudom prvog stupnja.

10. Kako niti jedna odredba ZPP ne ovlašćuje tužitelja da zahtjev za naknadu troškova postupka, završenog donošenjem presude zbog ogluhe, stavi nakon njezinog donošenja, to je prvostupanjski sud pravilno odbio prijedlog tužitelja za donošenjem dopunskog rješenja u dijelu koji se odnosi na parnični trošak tužitelja.

11. Odlučujući o donošenju dopunskog rješenja sud prvoga stupnja nije odluku temeljio na odredbi čl. 164. st. 8. ZPP kako to u žalbi pogrešno navodi tužitelj, već je samo ukazao na to da bi se o donošenju dopunskog rješenja o troškovima moglo odlučivati u situacijama povlačenja tužbe, te donošenja presude na temelju priznanja i presude na temelju odricanja, ako povlačenje tužbe, odricanje ili odustanak od pravnog lijeka, priznanje ili odricanje nisu obavljeni na raspravi, u kojem se slučaju zahtjev za naknadu troškova može staviti u roku od 15 dana nakon dostave obavijesti ili odluke, pa kako niti presuda bez održavanja rasprave, niti presuda na temelju ogluhe nisu obuhvaćene navedenom odredbom, to se na iste niti ne primjenjuje.

12. Slijedom svega navedenog, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da je u trenutku donošenja presude zbog ogluhe odlučio o svim određeno postavljenim zahtjevima zbog čega je odbio zahtjev tužitelja, koju odluku u cijelosti prihvaća i ovaj sud drugoga stupnja.

13. Stoga je temeljem odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP valjalo žalbu tužitelja odbiti kao neosnovanu te potvrditi rješenje suda prvoga stupnja.

U Velikoj Gorici 10. ožujka 2025.

Sutkinja

Ankica Jakovina