REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

STALNA SLUŽBA U POŽEGI

Sv. Florijana 2, Požega

Poslovni broj: Gž-598/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Branimira Miljevića kao predsjednika vijeća, Branke Ribičić, kao suca izvjestitelja i Berislava Devčića kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Republike Hrvatske, Ministarstvo obrane zastupanog po Općinskom državnom odvjetništvu u Splitu, OIB: 52634238587, protiv tuženika pod 1. CD iz [adresa]., OIB: [osobni identifikacijski broj], pod 2. ŠD iz [adresa]., OIB: [osobni identifikacijski broj], pod 3. ČD iz [adresa]., OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Damiru Blaževiću odvjetniku iz Splita radi naknade štete, rješavajući žalbu 3. tuženika ČD protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pn-519/2019 od 2. veljače 2024., u sjednici vijeća održanoj 10. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

Žalba 3. tuženika ČD odbija se kao neosnovana, te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pn-519/2019 od 2. veljače 2024. u cijelosti.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda suđeno je:

I. Nalaže se tuženicima CD, ŠD i ČD solidarno u roku od 15 dana isplatiti tužiteljici Republici Hrvatskoj 49.672,46€ ( 374.257,12 kn) sa zakonskom zateznom kamatama koje na navedeni iznos teku od 04. ožujka 2019 do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01. siječnja 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, a od 01.01.2024. po stopi koja se određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

II. Nalaže se tuženicima CD, ŠD i ČD solidarno u roku od 15 dana isplatiti tužiteljici Republici Hrvatskoj 2.412,96 € ( 18.180,39 kn) sa zakonskom zateznom kamatama koje na navedeni iznos teku od 13. lipnja 2020. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01. siječnja 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, a od 01.01.2024. po stopi koja se određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

III. Nalaže se tuženicima CD, ŠD i ČD solidarno u roku od 15 dana isplatiti tužiteljici Republici Hrvatskoj parnični trošak od 2.500,00 € u roku od 15 dana parnični troška od sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od presuđenja do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok se sa više zatraženim iznosom od 500,00 € kao neosnovan.

2. Pravodobno izjavljenom žalbom prvostupanjsku presudu pobija tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, te predlaže pobijanu presudu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, podredno žalbu usvojiti i presudu preinačiti odbijanjem tužbenog zahtjeva u odnosu na 3. tuženika .

2.1. U sadržaju žalbe se navodi da je 3. tuženik već u odgovoru na tužbu prigovorio nedostatku pasivne legitimacije, da iako je proglašen krivim i osuđen presudom Županijskog suda u Splitu za ratni zločin protiv ratnih zarobljenika, nije osuđen niti proglašen odgovornim niti kažnjen za smrt OD, da to proizlazi iz obrazloženja kaznene presude pa da ne postoji uzročno-posljedična veza između neke radnje 3. tuženika i smrti OD kao štetne posljedice, da neovisno o tome što je obaviješten o vođenju parničnog postupka Pn-226/2017 pred Općinskim sudom u Zagrebu u kojem postupku su srodnici pok. OD potraživali naknadu štete od Republike Hrvatske, smatra da se intervencijski efekt te presude ne može primijeniti na tuženikov prigovor pomanjkanja pasivne legitimacije, jer je odlučna činjenica da li je 3. tuženik prouzročio štetu ili nije. Nastavno ističe da je Vlada Republike Hrvatske 28. prosinca 2023. donijela Odluku klasa: 022-03/23- 04/475 urbroj: 50301-21/32-23-2. o otpisu tražbina troškova parničnog postupka dosuđenih Republici Hrvatskoj, tražbina s naslova naknade štete i drugih tražbina dosuđenih Republici Hrvatskoj u određenim postupcima, da su točkom III. te Odluke otpisane nenaplaćene tražbine temeljem pravomoćnih presuda u regresnim parnicama koje je Republika Hrvatska isplatila temeljem pravomoćnih presuda sukladno Zakona o odgovornosti Republike Hrvatske za štetu uzrokovanu od pripadnika hrvatskih oružanih i redarstvenih snaga, da su tom odlukom ovlaštena nadležna državna odvjetništva da povuku tužbu u takvim postupcima te da je tužiteljica bila obvezna povući tužbu u ovom parničnom postupku.

3. U odgovoru na tužbu tužitelj smatra neosnovanom žalbu tuženika, ističe kako osnov tužbe nije sporan, da su u istovrsnim predmetima donesene pravomoćne presude, što se tiče Odluke Vlade RH od 28. prosinca 2023., prema toč. VI. iste, nadležna državna odvjetništva su ovlaštena povući tužbe u postupcima kao što je predmetni, međutim tom odlukom nije derogiran osnov tužbenog zahtjeva (niti bi to mogao biti slučaj), da su prema toč. VII. iste odluke nadležna državna odvjetništva ovlaštena da radi naplate predmetnog potraživanja ne pokreću ovršne postupke.

4. Žalba tuženika nije osnovana.

5. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji je prethodio donošenju iste, ovaj sud ne nalazi da bi bila učinjena neka od bitnih povreda postupka na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti temeljem članka 365. stavak 2. Zakona o parničnom postupku (NN br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14-Odluka USRH, 70/19, 80/22 dalje u tekstu: ZPP).

6. U predmetnoj stvari radi se o regresnom potraživanju tužitelja prema tuženicima budući je pravomoćnom i ovršnom presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu br. Pn-2226/17-35 od 27. prosinca 2018. naloženo Republici Hrvatskoj da na ime nematerijalne štete prouzrokovane kaznenim djelom opisanim u izreci pravomoćne presude Županijskog suda u Splitu br. K-Rz-2/2017, isplatiti ED iznos od 220.000,00 kn, te C i UD iznos od po 75.000,00 kn sve sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, koju štetu je postupajući po navedenoj presudi Republika Hrvatska 4. ožujka 21019. isplatila u ukupnom iznosu od 374.257,12 kn.

7. Nije sporno da su pravomoćnom presudom Županijskog suda u Splitu br. K-Rz- 2/2017 od 24. travnja 2017. tuženici proglašeni krivim i osuđeni na kazne zatvora zbog počinjenja kaznenog djela protiv čovječnosti i međunarodnog prava - ratni zločin protiv ratnih zarobljenika, time što su kršeći pravila međunarodnog prava ubijali, mučili i nečovječno postupali prema ratnim zarobljenicima, te im nanosili velike patnje i ozljede tjelesnog integriteta i zdravlja, koje djelo je označeno i kažnjivo po članku 122. Osnovnog kaznenog zakona RH, te je počinjeno i na štetu OD koji je od zadobivenih ozljeda preminuo.

8. Odgovornost za štetu Republike Hrvatske temelji se na odredbi članka 218. Zakona o službi o oružanim snagama (Sl SFRJ 7/85, 20/89, 40/89, 26/90) koji je preuzet Zakonom o preuzimanju Saveznih zakona iz područja obrane koji se u RH primjenjuju kao republički propisi (NN 52/91), na odredbama Zakona o službi u Oružanim snagama RH (NN 73/13) i na odredbama Zakona o odgovornosti RH za štete uzrokovanu od pripadnika hrvatskih oružanih i redarstvenih snaga tijekom Domovinskog rata (NN 117/03.), te je Republika Hrvatska odgovorna za štetu koju pripadnik Oružanih snaga u službi i u svezi s obavljanjem službe počini trećim osobama, a temeljem članka 193. Zakona o službi u Oružanim snagama Republika Hrvatska ima pravo s osnove regresnog potraživanja od pripadnika oružanih snaga tražiti povrat iznosa isplaćenih trećim osobama ukoliko je pripadnik oružanih snaga namjerno ili iz krajnje nepažnje počinio štetu.

9. Stoga 3. tuženik koji je pravomoćno osuđen za kazneno djelo protiv čovječnosti i međunarodnog prava - ratni zločin zbog počinjenja kojeg je između ostalog nastupila i smrt OD, ne može s uspjehom isticati prigovor promašene pasivne legitimacije, niti osporavati intervencijski efekt presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu br. Pn-2226/17-35 od 27. prosinca 2018. jer je o tom postupku bio obavješten.

10. Što se tiče žalbenih navoda tuženika da je prema Odluci Vlade Republike Hrvatske klasa: 022-03/23-04/475 urbroj: 50301-21/32-23-2 od 28. prosinca 2023. o otpisu tražbina troškova parničnog postupka dosuđenih Republici Hrvatskoj, tražbina s naslova naknade štete i drugih tražbina dosuđenih Republici Hrvatskoj u određenim postupcima, Državno odvjetništvo trebalo povući tužbu, ovaj sud smatra da to nije od utjecaja na odluku po žalbi.

11. Naime u ovom predmetu zastupnik tužitelja, nadležno državno odvjetništvo nije povuklo tužbu, iako su citiranom Odlukom Vlade državnim odvjetništvima dana takva ovlaštenja (točka VI. Odluke), pa kako je izostala takva dispozicija tužitelja, a osnov i visina tužbenog zahtjeva su nedvojbeno utvrđeni, pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo kada je obvezao tužene na isplatu utužene tražbine s osnova regresa.

12. Radi iznesenog je žalba 3. tuženika odbijena kao neosnovana i temeljem članka 368. stavak 1. ZPP potvrđena prvostupanjska presuda.

U Požegi, 10. ožujka 2025.

Predsjednik vijeća

Branimir Miljević