Republika Hrvatska

Općinski sud u Vinkovcima

Trg bana Josipa Šokčevića 17

32100 Vinkovci

Poslovni broj: P-637/2024-50

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Vinkovcima, OIB:77561654785 po sucu Ivi Graovac kao sucu pojedincu, u građansko-pravnoj stvari tužitelja IC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Ivanu Kalauzu odvjetniku iz Vinkovaca, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB:53056966535 zastupan po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Kallay&Partneri iz Zagreba, radi ništetnosti i dr., nakon održane i zaključene glavne, javne i usmene rasprave održane dana 20. veljače 2025. u nazočnosti punomoćnika tužitelja Ivana Kalauza odvjetnika iz Vinkovaca i punomoćnika tuženika u zamjeni Hrvojka Čolaković odvjetnica iz Vinkovaca, te potom donijete i objavljene presude na ročištu za objavu održanom dana 10. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., Magazinska cesta 69, Zagreb, OIB: 53056966535 da tužitelju IC, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 1.877,65 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama po stopi od 15% za period od dospijeća do 31.07.2008.godine, zatim u periodu od 01.08.2008. do 31.07.2015. po eskontnoj stopi HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, u periodu od 01.08.2015.g. do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3%, od 01. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. godine do isplate određuje se, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope (kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke) za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koje kamate teku kako slijedi:

- na iznos od 1,67 EUR za razdoblje od 31.01.2008. do isplate,

- na iznos od 3,21 EUR za razdoblje od 29.02.2008. do isplate,

- na iznos od 5,85 EUR za razdoblje od 31.03.2008. do isplate,

- na iznos od 1,88 EUR za razdoblje od 30.04.2008. do isplate

- na iznos od 0,32 EUR za razdoblje od 31.05.2008. do isplate,

- na iznos od 2,26 EUR za razdoblje od 30.06.2008. do isplate,

- na iznos od 1,24 EUR za razdoblje od 30.09.2008. do isplate,

- na iznos od 14,07 EUR za razdoblje od 31.10.2008. do isplate,

- na iznos od 5,47 EUR za razdoblje od 30.11.2008. do isplate,

- na iznos od 16,40 EUR za razdoblje od 31.12.2008. do isplate,

- na iznos od 18,08 EUR za razdoblje od 31.01.2009. do isplate,

- na iznos od 18,84 EUR za razdoblje od 28.02.2009. do isplate,

- na iznos od 17,04 EUR za razdoblje od 31.03.2009. do isplate,

- na iznos od 17,45 EUR za razdoblje od 30.04.2009. do isplate,

- na iznos od 14,19 EUR za razdoblje od 31.05.2009. do isplate,

- na iznos od 11,80 EUR za razdoblje od 30.06.2009. do isplate,

- na iznos od 12,43 EUR za razdoblje od 31.07.2009. do isplate,

- na iznos od 13,70 EUR za razdoblje od 31.08.2009. do isplate,

- na iznos od 13,59 EUR za razdoblje od 30.09.2009. do isplate,

- na iznos od 12,31 EUR za razdoblje od 31.10.2009. do isplate,

- na iznos od 14,71 EUR za razdoblje od 30.11.2009. do isplate,

- na iznos od 16,63 EUR za razdoblje od 31.12.2009. do isplate,

- na iznos od 19,36 EUR za razdoblje od 31.01.2010. do isplate,

- na iznos od 18,73 EUR za razdoblje od 28.02.2010. do isplate,

- na iznos od 22,44 EUR za razdoblje od 31.03.2010. do isplate,

- na iznos od 21,74 EUR za razdoblje od 30.04.2010. do isplate,

- na iznos od 23,11 EUR za razdoblje od 31.05.2010. do isplate,

- na iznos od 34,98 EUR za razdoblje od 30.06.2010. do isplate,

- na iznos od 32,53 EUR za razdoblje od 31.07.2010. do isplate,

- na iznos od 40,00 EUR za razdoblje od 31.08.2010. do isplate,

- na iznos od 37,42 EUR za razdoblje od 30.09.2010. do isplate,

- na iznos od 33,27 EUR za razdoblje od 31.10.2010. do isplate,

- na iznos od 42,02 EUR za razdoblje od 30.11.2010. do isplate,

- na iznos od 53,15 EUR za razdoblje od 31.12.2010. do isplate,

- na iznos od 45,27 EUR za razdoblje od 31.01.2011. do isplate,

- na iznos od 48,04 EUR za razdoblje od 28.02.2011. do isplate,

- na iznos od 44,52 EUR za razdoblje od 31.03.2011. do isplate,

- na iznos od 45,15 EUR za razdoblje od 30.04.2011. do isplate,

- na iznos od 60,08 EUR za razdoblje od 31.05.2011. do isplate,

- na iznos od 61,53 EUR za razdoblje od 30.06.2011. do isplate,

- na iznos od 73,88 EUR za razdoblje od 31.07.2011. do isplate,

- na iznos od 67,48 EUR za razdoblje od 31.08.2011. do isplate,

- na iznos od 60,48 EUR za razdoblje od 30.09.2011. do isplate,

- na iznos od 59,49 EUR za razdoblje od 31.10.2011. do isplate,

- na iznos od 58,96 EUR za razdoblje od 30.11.2011. do isplate,

- na iznos od 62,28 EUR za razdoblje od 31.12.2011. do isplate,

- na iznos od 65,18 EUR za razdoblje od 31.01.2012. do isplate,

- na iznos od 65,57 EUR za razdoblje od 29.02.2012. do isplate,

- na iznos od 63,56 EUR za razdoblje od 31.03.2012. do isplate,

- na iznos od 64,92 EUR za razdoblje od 30.04.2012. do isplate,

- na iznos od 65,85 EUR za razdoblje od 31.05.2012. do isplate,

- na iznos od 64,29 EUR za razdoblje od 30.06.2012. do isplate,

- na iznos od 64,70 EUR za razdoblje od 31.07.2012. do isplate,

- na iznos od 63,53 EUR za razdoblje od 31.08.2012. do isplate,

- na iznos od 61,00 EUR za razdoblje od 30.09.2012. do isplate,

- sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi prouzročene parnične troškove u iznosu od 2.640,45 eura, sa zateznim kamatama, tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate, prema stopi propisanoj odredbom čl. 29 st. 2 Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23), koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope (kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke) za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine,

- sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je po punomoćniku podnio tužbu ovome sudu protiv tuženika, radi isplate. U tužbi navodi da su tužitelj i tuženik dana 31. kolovoza 2007. sklopili Ugovor o kreditu u CHF broj: 198-50-4345962 po srednjem tečaju tuženika na dan korištenja, a temeljem kojeg Ugovora o kreditu je tuženik kao kreditor tužitelju kao korisniku kredita odobrio i stavio na raspolaganje kredit u iznosu od 13.478,94 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora uz dogovoren rok otplate od 60 mjeseci. Prema ugovoru o kreditu anuiteti dospijevaju na naplatu zadnjeg dana u mjesecu počev od dana dospijeća prvog anuiteta, a potraživanje koje je tuženik imao prema tužitelju temeljem spomenutog ugovora o kreditu tužitelj je u cijelosti isplatio.

2. Tužitelj dalje navodi kako je povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača - korisnika kredita, u pravnoj stvari tužiteljice Potrošač - Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača protiv tuženih banaka (među kojima se nalazi(o) i ovdje tuženik) presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, Pž-6632/17, od 14. lipnja 2018. godine, potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu, P-1401/12, od 04. srpnja 2013. godine, u dijelu, u kojem je, između ostalog, utvrđeno da je tuženik u razdoblju od 01. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008., povrijedio kolektivne interese potrošača korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju - ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nije kao trgovac potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke, utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa je time tuženik postupio suprotno odredbama čl. 81, čl. 82 i čl. 90 Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/13), te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima. Presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske, Rev-2221/18, od dana 03. rujna 2019. godine, odbijena je revizija tuženika protiv gornje drugostupanjske presude kao neosnovana (toč. II izreke navedene revizijske presude).

3. Tužitelj ističe da je predmetni Ugovor o kreditu sklopljen prema unaprijed otisnutom sadržaju, radi se standardno formuliranom ugovoru, pripremljenom od strane tuženika, kao jače/dominantne ugovorne strane, a tužitelj ni na koji način nije bio u mogućnosti utjecati na sadržaj Ugovora, niti pojedinačno pregovarati o pojedinim ugovornim odredbama. Prema odredbi čl. 81 st. 1 Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03), ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. I u predmetnom Ugovoru o kreditu je sadržana nepoštena/ništetna ugovorna odredba, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a tuženik nije na adekvatan i transparentan način informirao tužitelja da je rizik intervalutarnih promjena u valutnoj klauzuli vezanoj za švicarski franak neusporedivo veći u odnosu na isti takav rizik u valutnoj klauzuli vezanoj za euro (dapače, tužitelj je upravo od strane tuženika upućen na sklapanje kredita u valuti CHF, kao za njega najbolju opciju), usprkos tome što je priroda i specifičnost valute švicarski franak bila poznata tuženiku, ali ne i tužitelju, koji kao prosječan potrošač ne raspolaže potrebnim stručnim znanjem i nije bio svjestan rizika kojeg preuzima, odnosno, nije mogao znati za mogućnost aprecijacije valute CHF u odnosu na kunu, kao što nije mogao ni procijeniti potencijalno znatne ekonomske posljedice koje je odredba o valutnoj klauzuli u CHF mogla imati za njegove financijske obveze.

4. Imajući u vidu ništetnost odredbi o valutnoj klauzuli u CHF tužitelj smatra da ima pravo na povrat preplaćenih iznosa u odnosu na iznose koje bi bio dužan platiti da se od početka otplate kredita do dana otplate kredita, odnosno, za cijelo vrijeme trajanja kredita primjenjivala otplata kredita bez valutne klauzule. Naime, tuženik je za cijelo vrijeme trajanja kredita obračunavao tužitelju anuitete u kunama, uz primjenu enormnog povećanja tečaja CHF u odnosu na kunu i time stekao nepripadnu imovinsku korist. Pozivom na odredbe članka 323. stavak 1 Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18) u svezi sa odredbom članka 1111. i članka 1115. ZOO-a tužitelj po podnesenoj tužbi potražuje isplatu preplaćenog iznosa u visini od 13.816,12 kn uz pripadajuće zakonske zatezne kamate tekuće od svakog pojedinog preplaćenog anuiteta do isplate, uz naknadu troškova ovoga postupka.

5. Po provedenom financijsko-knjigovodstvenom vještačenju tužitelj je uredio svoj tužbeni zahtjev u podnesku od 20 rujna 2022. potražujući preplaćeni iznos od 14.146,78 kn / 1.877,65 eura iskazivanjem utuženoga iznosa i u eurima uz primjenu fiksnog tečaja konverzije sukladno Zakonu o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj (Narodne novine broj: 57/22, 88/22).

6. U odgovoru na tužbu tuženik se u cijelosti protivi tužbi i tužbenom zahtjevu ističući prije svega prigovor mjesne nenadležnosti ovoga suda, a sve to iz razloga jer je čl. 12. Ugovora o kreditu ugovorena nadležnost suda u mjestu sjedišta kreditora, odnosno u konkretnom slučaju Općinskog građanskog suda u Zagrebu, zbog čega je predlagao da se ovaj sud oglasi nenadležnim i po pravomoćnosti predmet dostavi na rješavanje mjesno nadležnom sudu. Nadalje, navodi kako je sporna odredba o valutnoj klauzuli tužitelju bila jasna, razumljiva i lako uočljiva, da se o istoj pojedinačno pregovaralo, te ista nije u suprotnosti s načelom savjesnosti i poštenja i nije uzrokovala znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja. Tuženik nadalje navodi kako je tužitelj mogao zaključiti ugovor u kunama ili eurima, tako da ugovor za tužitelja nije bio tzv. uzmi ili ostavi. Osim naprijed navedenih prigovora, tuženik je istakao i prigovor zastare potraživanja. Također ističe i prigovor dvostruke litispendencije obzirom da je tužitelj dana 11. lipnja 2019. podnio tužbu radi isplate pred Općinskim sudom u Vinkovcima temeljem odredbi istog Ugovora o kreditu, jednako i u ovosudnom postupku, a koji se postupak pred Općinskim sudom u Vinkovcima vodi pod poslovnim brojem P-819/19. Tuženik predlaže da sud predmetnu tužbu odbaci, podredno da odbije zahtjev tužitelja te ga obveže na naknadu prouzročenog parničnog troška tuženiku.

7. U svom očitovanju tužitelj se protivi svim navodima iz odgovora na tužbu tuženika i to pogotovo istaknutom prigovoru mjesne nenadležnosti i istaknutom prigovoru zastare. Smatra da je u ovome postupku sud vezan pravnim shvaćanjima koja su zauzeta u presudama Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske u pogledu ništetnosti odredbi u potrošačkim ugovorima u načinu promjene kamatne stope i valutne klauzule. U odnosu na prigovor dvostruke litispendencije tužitelj ističe kako je navedeni prigovor potpuno promašen. Naime, u parničnom postupku koji se vodio kod Općinskog suda u Vinkovcima pod brojem P-819/19 tužitelj je od tuženika potraživao isplatu iznosa od 3.134,42 kn na ime pretplate do koje je došlo zbog ništetnosti odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi koja se mijenjala jednostranom odlukom tuženika, a u ovom predmetu potražuje se isplata preplate do koje je došlo zbog ništetnosti odredbe o valutnoj klauzuli u CHF.

8. Sud je odlučujući o prigovoru mjesne nenadležnosti isti prigovor odbio te je donio rješenje broj: P-41/21-6 od 25. ožujka 2021. koje rješenje je povodom uložene žalbe tuženika viši sud, Županijski sud u Zadru svojom odlukom broj: Gž-431/2021-2 od 20. travnja 2021. odbio te potvrdio rješenje ovoga suda od 25. ožujka 2021. Također je sud odbio i prigovor postojanja dvostruke litispendencije istaknut od strane tuženika u smislu odredbe članka 194. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj: 53/91., 91/02., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. 155/23. dalje - ZPP) po ocjeni ovoga suda nije osnovan. Naime, u parničnom postupku koji se vodio kod ovoga suda u predmetu P-819/19 donesena je presuda od 22. prosinca 2020. koja je postala pravomoćna u odnosu na utuženi iznos od 3.134,42 kn na ime izvršene pretplate po predmetnom ugovoru o kreditu, a zbog ništetnosti odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi, dok u ovome postupku tužitelj potražuje isplatu preplaćenoga iznosa zbog ništetnosti odredbi o valutnoj klauzuli u CHF.

9. Po provedenom dokaznom postupku, ovaj sud je donio presudu broj 3 P- 41/2021-36 od 3. siječnja 2023. kojom je u cijelosti usvojio tužbeni zahtjev tužitelja, te je naloženo tuženiku da isplati tužitelju sveukupno preplaćeni iznos od 14.146,78 kuna/ 1.877,65 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, zbog ništetne odredbe o valutnoj klauzuli, uz obvezu tuženika da naknadi tužitelju prouzročeni parnični trošak u iznosu od 1.999,14 eura (ranije u kunama 15.062,50 kuna), sve u roku od 15 dana.

10. Protiv navedene prvostupanjske presude tuženik je podnio žalbu, a tužitelj je također uložio žalbu na odluku suda o troškovima postupka, povodom uloženih žalbi viši sud, Županijski sud u Splitu, prihvatio je žalbe tužitelja i tuženika, te je rješenjem broj: Gž-583/2023-3 od 12. prosinca 2024. ukinuta presuda Općinskog suda u Vinkovcima broj: P-41/2021-36 od 3. siječnja 2023. i predmet je vraćen ovom sudu na ponovno suđenje. U obrazloženju odluke višeg suda ukazuje se da je bilo potrebno provesti dokaze predložene od strane tuženika, tj. dokaz saslušanjem djelatnika tuženika HC, kao i tužitelja u svojstvu stranke, a na okolnosti pregovaranja prije sklapanja ugovora o kreditu.

11. U ponovljenom postupku pred ovim sudom tužitelj je i dalje ostao kod utuženog potraživanja, dok se tuženik i dalje u cijelosti protivio tužbi i tužbenom zahtjevu kao neosnovanom.

12. U skladu s uputom iz obrazloženja odluke višeg suda, ovaj sud je ponovno preispitao sve naprijed spomenute dokaze, a također je proveden i dokaz saslušanjem tužitelja u svojstvu parnične stranke. Sud nije proveo dokaz saslušanjem djelatnika tuženika HC, obzirom da je tuženik povukao ovaj dokazni prijedlog jer je djelatnik banke u međuvremenu preminuo.

13. Temeljem provedenog dokaznog postupka, cijeneći brižljivo i savjesno svaki dokaz zasebno i sve dokaze u njihovoj ukupnosti, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka sukladno odredbi čl. 8. Zakon o parničnom postupku (Narodne novine broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23) sud je utvrdio sljedeće:

14. Između stranaka je nesporna činjenica da je tužitelj kao korisnik kredita s tuženikom kao davateljem kredita zaključio ugovor o kreditu dana 31. kolovoza 2007. na iznos od 13.478,94 CHF s rokom otplate od 60 mjeseci u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tuženika za CHF važećem na dan dospijeća. Nesporno je da su od strane korisnika kredita u cijelosti podmirene obveze proistekle iz navedenog ugovora o kreditu, te da su sredstva iz kredita korištena za kupovinu osobnog vozila.

15. Nesporno je također da je donesena pravomoćna odluka u postupku koji se vodio radi zaštite kolektivnih interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu, pod poslovnim brojem P-1401/12 od 4. srpnja 2013. te da je presudom Visokog trgovačkog suda RH poslovni broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. utvrđeno da je tuženik u postupku pod brojem P-1401/12 u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne ugovorne odredbe na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditu promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim aktima banke. Nije sporno da je u pogledu ništetnosti u ugovaranju valutne klauzule ista presuda Trgovačkog suda u Zagrebu potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda RH broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. a da je istu presudu potvrdio i Vrhovni sud RH u predmetu poslovni broj Rev-2212/18 od 3. rujna 2019.

16. Između stranaka je sporno pitanje zastare, pitanje ništetnosti odredbi ugovora u dijelu koji se odnosi na valutnu klauzulu, te pitanje neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana.

17. Prema odredbi čl. 138.A. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine 79/07, 125/07, 79/09, 89/09, 133/09, 78/12, nastavno: ZZP/07) koji je bio na snazi u vrijeme donošenja gore citiranih odluka Trgovačkog suda u Zagrebu, propisano je da odluka suda donesena u postupku za zaštitu interesa potrošača u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koje potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika. Nadalje prema odredbi čl. 140. ZZP/07 odnosno članka 120. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine 41/14, nastavno ZZP/14) propisano je da pokretanje i vođenje postupka kolektivne zaštite ne sprječava osobu kojoj je postupanjem trgovca prouzročena šteta da pokrene pred nadležnim sudom postupak za naknade štete protiv osobe koja je nedopuštenim postupanjem prouzročila štetu ili postupak za poništenje ili utvrđivanje ništetnosti ugovora koji je sklopljen pod utjecajem nedopuštenog postupanja ili bilo koji drugi postupak kojim će zahtijevati ostvarenje prava koja joj pripadaju na temelju pravila o zaštiti potrošača.

18. U odnosu na spornu činjenicu tj. pitanje ništetnosti dijela odredbi čl. 1. i 7. Ugovora o kreditu koje se odnose na ugovaranje otplate kredita u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF važećem na dan dospijeća sud je primijenio odredbe Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj: 96/03, nastavno: ZZP/03) koji zakon je bio na snazi u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu.

19. Prema odredbi čl. 81 st. 1. ZZP/03 propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu ravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Prema stavku 2. navedenog članka smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca. Nadalje prema stavku 4. istog članka, ako trgovac tvrdi da se u pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati. Prilikom ocjene je li određena ugovorna odredba poštena, uzimat će se u obzir narav robe i usluge koje predstavljaju predmet ugovora, sve okolnosti prije ili prilikom sklapanja ugovora te ostale ugovorne odredbe, kao i neki drugi ugovor koji u odnosu na ugovor koji se ocjenjuje predstavlja glavni ugovor, sve sukladno odredbi čl. 83. ZZP/03. Odredbom čl. 87. st. 1. i 2. ZZP/03 propisano je da je nepoštena ugovorna odredba ništavna time da ništavost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništavost samog ugovora ako on može opstati bez ništavne odredbe.

20. Analizirajući sporne odredbe čl.1. i 7. Ugovora o kreditu u dijelu u kojem je tužitelju stavljen na raspolaganje iznos u kunama koji odgovara protuvrijednosti od 13.478,94 CHF i kojom je regulirana otplata kredita u jednakim mjesečnim anuitetima u CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste banke važeće na dan plaćanja, odnosno primjena valutne klauzule, proizlazi da se radi o ugovornoj odredbi u odnosu na koju je u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 utvrđeno da predstavlja povredu propisa i zaštite potrošača. Ovo stoga jer je odredba o otplati kredita u mjesečnim anuitetima u CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste banke kao cijene kredita jedna od ključnih odredbi ugovora o kreditu koja motivira ili demotivira korisnike kredita na zaključenje istog pa je stoga neopravdano prepustiti promjenu iste jednostranoj odluci banke, dakle, samo jednoj ugovornoj strani dok s druge strane klijent kao korisnik kredita ne raspolaže znanjem koje je potrebno za razumijevanje funkcioniranja tržišta kredita. U takvoj situaciji korisniku kredita potrebno je pružiti cjelovite informacije u odnosu na značaj i primjenu valutne klauzule u odnosu na prvotno ugovorenu, kako bi korisnik kredita mogao procijeniti je li isti odgovara njegovim financijskim potrebama i mogućnostima. Tim više jer se u postupku kolektivne zaštite potrošača pravomoćno utvrdilo da se radi o odredbi o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo. Stoga obzirom je izostalo određivanje takvih parametara, to naznačene odredbe čl. 1. i 7. nisu razumljive, čime je korisnik kredita stavljen u neravnopravan položaj kao potrošač u odnosu na banku. U konkretnom slučaju izostalo je uvažavanje interesa korisnika kredita jer isti nije mogao utjecati na sadržaj ugovora vezan za primjenu valutne klauzule, a što je suprotno odredbi čl. 4. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 112/99, 88/01, u daljnjem tekstu: ZOO). Stoga je neosnovano pozivanje tuženika da je navedena odredba razumljiva i da nije dovela do znatne neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana.

21. Također se posebno napominje da je na tuženiku teret dokazivanja glede činjenice da su stranke pojedinačno pregovarale o spornoj odredbi, a što tuženik tijekom postupka nije dokazao prvenstveno imajući u vidu činjenicu da se radi o tipskom ugovoru. Ovdje sud ima u vidu činjenicu da se radi o tipskom ugovoru gdje je odredba o valutnoj klauzuli sastavni dio standardnog ugovora o kreditu koji je sačinio tuženik, te korisnik kredita nije mogao utjecati na sadržaj te odredbe i u trenutku sklapanja ugovora o kreditu nije mogao objektivno istu sagledati kao cjelinu zbog čega je takva odredba uzrokovala znatnu neravnotežu u pravima i obvezama korisnika kredita u odnosu na banku. Stoga proizlazi da su navedene odredbe čl. 1. i 7. nepošteno ugovorene odredbe u smislu odredbe čl. 81. st. 1. ZZP/03 slijedom čega su iste i ništavne sukladno čl. 87. st. 1. ZZP/03. Kod utvrđivanja ništetnosti u odredbi ugovora o kreditu, a koji se odnosi na ugovaranje valutne klauzule, sud je posebno vodio računa da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl. 106. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine 41/14, 110/15, nastavno: ZZP/14), u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz čl. 106. st. 1. toga zakona, obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika, ali i odredbe članka 502.C. Zakona o parničnom postupku kojim je propisan učinak presude donesene po tužbi za zaštitu kolektivnih prava i interesa, a kojom je određeno da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćen tužbeni zahtjev iz tužbe za kolektivnu zaštitu potrošača te da je u tom slučaju sud u pojedinačnom postupku vezan za ta utvrđenja. Cijeneći naprijed navedeno, a posebno da je pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu, utvrđena ništetnost ugovornih odredbi o načinu promjene kamatne stope i o ugovaranju valutne klauzule, to je primjenjujući odredbe Zakona o parničnom postupku, presudu donesenu u tom sporu sud primijenio na ovaj konkretan slučaj.

22. U odnosu na prigovor zastare istaknut od strane tuženika, isti je po zaključku ovog suda neosnovan. Naime, sukladno odredbi čl. 361. Zakona o obveznim odnosima zastara počinje teći prvog dana poslije dana kada je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze. Kako je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu kojom je utvrđena ništetnost valutne klauzule potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda RH broj Pž- 6632/17 od 14. lipnja 2018., to znači da zastara nastupa od dana 15. lipnja 2023. Obzirom je tužba podnijeta 3. veljače 2021. to je očigledno da potraživanje tužitelja nije obuhvaćeno zastarom.

23. Isto tako, neosnovan je i prigovor tuženika da tužitelj nema svojstvo potrošača. Prema odredbi članka 5. st. 1. toč. 15. ZZP-a (NN 97/03, i svim kasnijim izmjenama istog zakona) određeno je da je potrošač svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao ili djeluje na tržištu izvan svoje trgovačke, poslovne, obrtničke ili profesionalne djelatnosti. Ugovor o kreditu tužitelj je sklopio kao fizička osoba i kredit mu je odobren kao namjenski za kupnju osobnog vozila. Naime, tužitelj je kupio osobno vozilo za vlastite potrebe, a kupovinu vozila je obavio u auto kući "Crnaić" u Vinkovcima.

24. Iz ugovora o kreditu i dokumentacije priložene u spisu proizlazi da je kao korisnik kredita naveden upravo tužitelj, kao i da je upravo tužitelj taj koji je u poslovnim knjigama tuženika i cjelokupnoj dokumentaciji naveden kao korisnik kredita, te da su sve uplate po predmetnoj partiji kredita knjižene upravo u korist tužitelja kao korisnika kredita, tako da je neupitna aktivna legitimacija tužitelja za podnošenje ove tužbe.

25. Na sve sporne okolnosti sud je saslušao tužitelja u svojstvu stranke, a iz njegovog iskaza jasno proizlazi da isti u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora o kreditu nije imao saznanja o mogućim promjenama anuiteta kredita vezanim uz valutnu klauzulu u CHF, a niti saznanja u svezi načina promjene kamatnih stopa od strane banke. Naime, od strane djelatnika tuženika predan mu je tipski, od tuženika unaprijed sastavljen ugovor koji je mogao prihvatiti ili ne, a prilikom pregovaranja i sklapanja predmetnog ugovora o kreditu nije bio upozoren na rizike ugovornih odredbi koje su se odnosile na valutnu klauzulu u CHF. Prije potpisivanja ugovora o kreditu tužitelj je pročitao ugovor, međutim kao laiku mu nisu bile jasne sve odredbe ugovora vezane za valutnu klauzulu u CHF. Od strane djelatnika banke nije bio upozoren na tzv. tečajni rizik, a takvo upozorenje nije dobio niti od strane javnog bilježnika kod kojeg je izvršena ovjera potpisa na ugovoru o kreditu.

26. U pogledu visine preplaćenog dijela zbog primjene valutne klauzule provedeno je vještačenje po vještaku Mati Ivanović dipl.oec. iz Županje, a iz čijeg nalaza i mišljenja proizlazi da je zbog povećanja tečaja tijekom trajanja otplate kredita tužitelj platio više u iznosu od 14.147,78 kuna / 1.877,65 eura, time da je jedno vrijeme tečaj na dan plaćanja bio manji od početno ugovorenog tečaja, čime je tužitelj platio manje u iznosu od 35,65 kuna / 4,71 eura.

27. Na nalaz i mišljenje sudskog vještaka tužitelj nije imao prigovora dok tuženik nije imao primjedbi na matematički izračun vještaka, a njegove primjedbe bile su pravne naravi i usmjerene na zadatak vještaku koji je zadan od strane suda.

27.1. Tužitelj je po provedenom vještačenju svoj tužbeni zahtjev za isplatu postavio u visini od 14.146,78 kuna / 1.877,65 eura označavajući i VPS u toj visini. Obzirom da je tužitelj prvotno označio VPS u visini od 13.816,12 kn to proizlazi da je došlo do preinake tužbe u smislu povećanja tužbenog zahtjeva. Tuženik se protivio izvršenoj preinaci tužbe, međutim sud je istu dopustio sukladno odredbi članka 190. stavak 2 Zakona o parničnom postupku, obzirom da tužitelj sve do provođenja knjigovodstveno-financijskog vještačenja nije mogao precizirati svoj tužbeni zahtjev. Osim toga, izvršena preinaka tužbe nakon provedenog knjigovodstvenog vještačenja dopuštena je i sukladno stajalištu Građanskog odjela VSRH u predmetima gdje su sklopljeni ugovori o kreditu u CHF ( zaključak Građanskog odjela VSRH posl.broj:SuIV- 162/2021 od 26. 11. 2021.).

28. Vještak Mato Ivanović svojom dopunom nalaza od 9. rujna 2022. iskazao je sve iznose i u eurima, a sve sukladno Zakonu o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj (Narodne novine broj: 57/22 i 88/22). Na sačinjenu dopunu nalaza vještaka stranke nisu imale primjedbe.

29. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka Mate Ivanovića kao i njegovu dopunu, cijeneći isti stručnim i objektivnim, zasnovanim na vjerodostojnoj dokumentaciji i sačinjenim prema opće prihvaćenoj metodologiji izračuna u identičnim predmetima. Iz nalaza vještaka utvrđeno je da iznos koji je tužitelj platio na temelju ništetne ugovorne odredbe o primjeni valutne klauzule iznosi 14.146,78 kuna / 1.877,65 eura, a koji iznos tužitelj i potražuje po konačno uređenom tužbenom zahtjevu iz podneska od 20. rujna 2022.

30. U predmetnom slučaju radi se o ništetnosti dijela Ugovora o kreditu, a posljedica tako ništetnog ugovora u smislu odredbe čl. 104. Zakona o obveznim odnosima, jest da je jedna strana dužna vratiti drugoj sve što je primila na temelju takvog ništetnog ugovora Kako je tuženik primio upravo iznos od 1.877,65 eura (ranije u valuti kuna iznos od 14.146,78 kuna) na temelju takve ništetne odredbe to je sud usvojio tužbeni zahtjev tužitelja sukladno odredbi čl. 210. Zakona o obveznim odnosima u svezi s čl. 104. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 145/2023., 155/2023.).

31. Odluka o zateznoj kamati temelji se na odredbi članka 1115. ZOO-a, a određena je po stopi iz članka 29. st. 1. i 2. ZOO-a.

32. Imajući u vidu sve naprijed izloženo ovaj sud je donio odluku kao u izreci ove presude.

33. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi članka 154. stavak 1 i članka 155. Zakona o parničnom postupku. Sukladno označenoj VPS i važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22., 126/22. i 138/23.) tužitelju je za poduzete radnje zastupanja po punomoćniku odvjetniku priznat trošak u ukupnom iznosu od 3.375,00 eura. Odobreni trošak odnosi se na radnje zastupanja po punomoćniku odvjetniku i to za: sastav tužbe = 100 bodova (Tbr. 7 toč. 1. OT), zastupanje na četiri ročišta kod suda = svako ročište po 100 bodova (Tbr. 9. toč. 1. OT), sastav obrazloženih podnesaka i to od 16. 03. 2021., 01. 04. 2021., 16. 03. 2022., 25. 04. 2022., 20. 09. 2022., 06. 10. 2022., 01. 02. 2025. = svaki po 100 bodova (Tbr. 8. toč. 1. i toč. 3. OT), zastupanje na ročištu za objavu presude od 03. 01. 2023. = 50 bodova (Tbr. 9. toč. 3. OT), sastav žalbe protiv rješenja o troškovima od 18. 01. 2023. = 50 bodova (Tbr. 10. toč. 4. OT) i zastupanje na ročištu za objavu presude od 10. 03. 2025 = 50 bodova (Tbr. 9 toč. 3 OT), koje radnje ukupno nose 1350 bodova što pomnoženo sa vrijednošću boda od 2,00 eura, te uz 25% PDV-a iznosi 3.375,00 eura. Tužitelju je također odobren trošak knjigovodstveno-financijskog vještačenja u iznosu od 265,45 eura, tako da je tužitelju sveukupno priznat i dosuđen parnični trošak u iznosu od 3.640,45 eura. Tužitelj je po osnovi članka 11. stavak 1. točka 5. Zakona o sudskim pristojbama oslobođen plaćanja sudskih pristojbi u ovome postupku.

33.1. Tužitelju nije priznat trošak sastava neobrazloženog podneska od 07. 04. 2021. i podneska od 22. 02. 2022. svaki po 25 bodova, obzirom da isti nisu bili nužni u ovome postupku. Također mu nije priznat sastav odgovora na žalbu, jer ova radnja zastupanja nije bila potrebna, te kraj činjenice da je tuženik uspio sa svojom žalbom protiv presude.

34. Na dosuđeni iznos parničnog troška, sud je tužitelju priznao zateznu kamatu od dana donošenja ove presude po osnovi odredbe članka 30. stavak 2 Ovršnog zakona.

U Vinkovcima 10. ožujka 2025.

Sudac

Iva Graovac

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 dana. Žalba se podnosi u pisanom obliku putem ovoga suda u četiri primjerka, a o žalbi odlučuje Županijski sud.

Stranci koja je pristupila ročištu radi uručenja presude rok za žalbu teče od dana kada je ročište održano.

Stranci koja nije pristupila ročištu radi uručenja presude, a uredno je obaviještena o ročištu, rok za žalbu teče od dana kada je ročište održano. Stranci koja nije pristupila ročištu radi uručenja presude, a nije uredno obaviještena o ročištu, rok za žalbu teče od dana dostave prijepisa presude.

DOSTAVITI:

1. Odvjetnik Ivan Kalauz, Vinkovci – punomoćnik tužitelja

2. Odvjetničko društvo Kallay & Partneri d.o.o. Zagreb, Ilica 1A/III – punomoćnik tuženika