REPUBLIKA HRVATSKA

Poslovni broj Pr-56/2022-39

OPĆINSKI SUD U PULI-POLA

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Puli - Pola, po sucu Heleni Božović Sladaković, kao sucu pojedincu, u pravnoj tužitelja CČ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] zastupanog po punomoćnici Vanji Buntić, odvjetnici iz [adresa] protiv tužene Republike Hrvatske, Ministarstva unutarnjih poslova zastupana po Općinskom državnom odvjetništvu u Puli-Pola, nakon zaključene glavne javne rasprave 24. siječnja 2025. održane u prisutnosti punomoćnice tužitelja i zakonske zastupnice tužene, 10. ožujka 2025. objavio i

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženoj da isplati tužitelju bruto iznos od 13.566,83 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamata koje teku do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi određenoj, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi određenoj, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, izuzev na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u svakom pojedinom bruto iznosu, a koje zatezne kamate teku kako slijedi:

- na iznos od 1.203,39 EUR od 16.10.2019.

- na iznos od 1.081,06 EUR od 16.11.2019.

- na iznos od 628,63 EUR od 16.12.2019.

- na iznos od 1.529,26 EUR od 16.01.2020.

- na iznos od 774,91 EUR od 16.02.2020.

- na iznos od 1.250,98 EUR od 16.03.2020.

- na iznos od 520,76 EUR od 16.04.2020.

- na iznos od 591,20 EUR od 16.08.2020.

- na iznos od 321,33 EUR od 16.09.2020.

- na iznos od 492,68 EUR od 16.10.2020.

- na iznos od 649,32 EUR od 16.11.2020.

- na iznos od 854,47 EUR od 16.12.2020.

- na iznos od 776,60 EUR od 16.01.2021.

- na iznos od 1.350,37 EUR od 16.02.2021.

- na iznos od 527,44 EUR od 16.03.2021.

- na iznos od 972,76 EUR od 16.04.2021.

- na iznos od 41,67 EUR od 16.05.2021., u roku od 15 dana.

II Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja u dijelu koji se odnosi na isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenom bruto iznosu iz točke I izreke.

III Odbija kao neosnovan zahtjev tužitelja u dijelu koji se odnosi na isplatu zakonske zatezne kamate na svaki pojedini mjesečni iznos iz točke I izreke ove presude za razdoblje do 16. u mjesecu kao neosnovan.

IV Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 3.706,81 eur zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 10. ožujka 2024. do isplate po stopi određenoj, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine , u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu zahtjev odbija kao neosnovan.

V Odbija se zahtjev tužene za naknadu parničnog troška u cijelosti kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi od 7. travnja 2022. navodi da je kao policijski službenik, kao zaposlenik tužene tijekom 2019., 2020. i 2021. godine ostvarivao kod tužene plaću te da je obavljao poslove radnog mjesta policijskog službenika. Ističe kako je priroda posla iziskivala je prekovremeni rad, rad noću, rad subotom, rad nedjeljom, blagdanima, itd. Prema odredbama čl. 94. Zakona o radu (Narodne novine broj: 93/14, 127/17, 98/19), čl. 33. Zakona o policiji (Narodne novine broj: 34/11, 130/12, 89/14, 151/14, 33/15, 121/16, 66/19) i čl. 44. (novi čl. 38.) Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike (Narodne novine broj: 89/12, 104/13, 150/13, 153/13, 71/16, 123/16, 112/17, 12/18,), određeno je da se osnovna plaća službenika i namještenika za rad noću uvećava 40%, za prekovremeni rad 50%, za rad subotom 25%, za rad nedjeljom 35%. Tijekom 2019., 2020. i 2021. godine, tužena nije tužitelju pravilno obračunavala i isplatila razliku uvećane plaće za ostvareno radno vrijeme, za prekovremeni rad, za rad noću, subotom, nedjeljom i blagdanima, niti je to do danas učinila kako je taj rad evidentiran u evidenciji o prisustvu na radu, kao i radnim nalozima i nalozima za pripravnost za rad. Navodi da je sukladno odredbi članka 186.a Zakona o parničnom postupku podnio zahtjev radi mirnog rješenja spor no da tužena do podnošenja tužbe nije dostavila svoj odgovor na zahtjev.

1.1. Nakon izvedenog dokaza financijskim vještačenjem i njegove dopune, tužitelj je podneskom od dana 7. srpnja 2024. uredio tužbeni zahtjev za isplatom zahtijevajući isplatu iznosa od 13.566,83 EUR sa zakonskim zateznim kamatama, čemu se tužena nije protivila.

2. Tuženica u odgovoru na tužbu navela da se u cijelosti protivi tužbi i tužbenom zahtjevu te da je tužitelj temeljem rješenja Ministarstva unutarnjih poslova broj 511- 01-157-5174/1- 2013 od 25. siječnja 2013. premješten u Policijsku upravu istarsku, Postaju pomorske policije Pula, Postaja pomorske i aerodromske policije Pula, na radno mjesto upravitelja ophodnog broda tipa B, dok je rješenjem broj 511-01-157- 6/112-2019 raspoređen na radno mjesto upravitelja stroja ophodnog broda tipa A. Prema Pravilniku o unutarnjem redu Ministarstva unutarnjih poslova u opisu poslova radnog mjesta zapovjednika ophodnog broda koje tužitelj obavlja navedeno je da odgovoran za pouzdan i siguran rad i održavanje brodskih sustava, strojeva i uređaja, da poduzima sve mjere za ispravnost ophodnog broda, obavlja dnevni pregled plovila i brodskih sustava, obavlja preventivno i redovno održavanje ophodnog broda, vodi brigu o urednom servisiranju, podmazivanju i održavanju motora, podnosi izvješće o stanju plovila i njegovoj ispravnosti zapovjedniku ophodnog broda, te obavlja druge poslove po nalogu zapovjednika ophodnog broda kao i da obavlja policijske poslove i primjenjuje policijske ovlasti sukladno Zakonu o policijskim poslovima i ovlastima te posebnim propisima. Odredbama članka 38. stavak 1. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike (NN broj 112/17, 12/18, 2/19, 119/19. i 66/20), taksativno su propisana uvećanja osnovne plaće državnog službenika i namještenika za rad noću, prekovremeni rad, rad subotom, nedjeljom, blagdanima, rad u drugoj smjeni, rad u turnusu i dr, dok je stavkom 11. propisano da ako je rad službenika i namještenika organiziran na drugačiji način, prekovremeni rad je svaki sat rada duži od dnevnog radnog vremena, te svaki sat rada duži od 40 sati tjedno. Zajednička Komisija za tumačenje odredaba i praćenje primjene Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike tumačenjem članka 38. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike broj 10/38 od 07. studenog 2018. godine istaknula je da se u prekovremeni rad uračunava samo rad duži od propisanog radnog vremena koji se obavlja na zahtjev poslodavca s time da se ukupno vrijeme prekovremenog rada (sati i minute) zbraja na mjesečnoj osnovi i zaokružuje na ostvareni puni sat prekovremenog rada, pri čemu se rad od 30 min i duži od 30 min u ukupnom zbroju prekovremenog rada računa kao puni sat. Ističe kako su navodi iz tužbe preopćeniti i paušalni budući da iz priložene evidencije radnog vremena i platnih lista za utuženo razdoblje nesporno proizlazi da su ostvareni sati prekovremenog rada, rad noću, rad vikendima i blagdanima uredno prikazani, obračunati i isplaćeni od strane Ministarstva unutarnjih poslova. Ukazuje da je o istovjetnom pravnom pitanju u kojem je tužitelj zahtijevao isplatu razlike plaće s osnove prekovremenog rada, rada noću, subotom, nedjeljom i blagdanima, a koji se odnose na višednevnu službu na brodu te stav tužitelja da im cjelokupno vrijeme provedeno na brodu, pa i slobodno vrijeme koje provedu na brodu odnosno vrijeme duže od 40 sati tjedno treba obračunati kao prekovremeni rad, Vrhovni sud Republike Hrvatske rješenjem posl.br. Revr-1419/15 od 21. rujna 2016. prihvatio reviziju tuženice Republike Hrvatske i ukinuo presudu Županijskog suda u Splitu Gžri-251/14 od 22. siječnja 2015. godine i Općinskog suda u Splitu Pr-378/13 od 30. rujna 2014. godine te predmet vratio prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Sporno je pravno pitanje može li se tužitelju sve vrijeme provedeno u višednevnoj službi na brodu koje je duže od 40 sati tjedno priznati (platiti) kao prekovremeni rad. U citiranoj odluci VSRH Revr-1419/15 od 21. rujna 2016. navodi se da je pogrešan pristup sudova nižeg stupnja prema kojem službenik pravo na uvećanje plaće za prekovremeni rad iz čl.39. st.1. Kolektivnog ugovora ostvaruje za sve vrijeme (sate) proveden u višednevnoj službi na brodu koje je duže od 40 sati tjedno. Stoga, prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda nije životno i logično da bi efektivni (stvarni, faktični) rad službenika trajao neprekidno 24 sata dnevno, četiri do sedam dana uzastopno ( u tom smislu i Vrhovni sud u Revr-753/09-2 od 17. studenog 2009.). Naime, životno i logično je da službenik koji zbog naravi posla ne smije ili ne može napustiti brod tijekom višednevnih službi na moru ima i slobodno vrijeme. Tako provedeno vrijeme izvan stvarno odrađenih sati rada ne može se smatrati prekovremenim radom. U odluci VSRH br. Revr-908/16 od 29. lipnja 2016. se navodi da je neprihvatljivo shvaćanje da bi efektivni rad službenika trajao neprekidno 24 sata dnevno, četiri do sedam dana uzastopno. Već je životno i logično da službenik na moru ima slobodno vrijeme, odnosno vrijeme za odmor u trajanju od osam sati dnevno, te se tako provedeno vrijeme izvan stvarno odrađenih sati rada ne može smatrati prekovremenim radom.

3. U dokaznom postupku pročitan je zahtjev za mirno rješenje spora, obračunski listovi za utuženo razdoblje, rješenje od 1. svibnja 2019., evidencija rada (stranice 118-148), nalaz i mišljenje vještaka Tomislava Prpića, vl. obrta [obrt] kao i njegova dopuna te su saslušani svjedoci ŠČ i UČ te tužitelj kao parnična stranka.

4. Tužbeni zahtjev je u pretežitom dijelu osnovan.

5. Među strankama nije sporna činjenica da je tužitelj u utuženom razdoblju radio na radnom mjestu upravitelj stroja ophodnog broda tipa A u Ministarstvu unutarnjih poslova RH, PU Istarska, Postaji pomorske i aerodromske policije Pula, da se tužitelj, sukladno odredbi članka 186. a Zakona o parničnom postupku, zahtjevom za mirno rješenje spora od 31. siječnja 2022. obratio ODO-u [adresa].

6. Među strankama je sporno da li je tuženik pravilno obračunao i isplatio razliku plaće za ostvareni prekovremeni rad, za rad noću, subotom, nedjeljom i blagdanima, odnosno sporno je predstavlja li vrijeme provedeno u službi, nakon redovnog radnog vremena (koje može trajati 8,10 ili 12 sati), prekovremeni rad ili pasivno dežurstvo.

7. Iz iskaza svjedoka ŠČ proizlazi da je kod tužene radio na mjestu zapovjednika broda na kojem je kao strojar radio tužitelj i to na brodu P 106 C te da su čuvali sjevernu morsku granicu sa Slovenijom. Bili su raspoređeni na rad u trajanju od 8 dana, od četvrtka do četvrtka, raspored rada je bio na drugačiji način, a radilo se 8, 10 ili 12 sati ovisno kako je to rukovoditelj odredio, dok se ostalo vrijeme od strane nadređenih vodilo kao pasivno dežurstvo premda navodi da se ne slaže sa time jer su se oni cijelo to vrijeme kroz 8 dana nalazili na brodu i uvijek bili spremni isploviti po zapovjedi nadređenih. Istaknuo je kako su brod mogli napustiti jedino u iznimnim situacijama radi odlaska liječniku ili u nabavu lijekova, strojar je po potrebi mogao otići u nabavku u ACI marinu dijelova za brod i to je bilo to, te da se brod mogao napustiti radi nabavke namirnica za posadu i brod. Ističe da su za vrijeme tog "pasivnog dežurstva" čistili brod, dvojica članova posade morala su biti na straži, morao se paziti na privez, zatim prilagođavati brod plimi i oseki da ne lupi u mol. Tužitelj u to svoje slobodno vrijeme radio je na spuštanju i dizanju pomoćnog gumenog glisera kako bi se u tome usavršio. Brod je bio novi za sve, misli da je najveći teret pao na strojara, ovdje tužitelja iz razloga što je svoje slobodno vrijeme provodio istražujući brod, dijelove na brodu, funkciju broda i sve drugo što spada u kvalitetan posao jednog strojovođe. Nije sporno da im je priznato 8 sati odmora, tako proizlazi iz odluke Vrhovnog suda RH međutim, ne može se smatrati da je preostalo vrijeme provedeno na brodu pasivno dežurstvo. Na dežurstvu su se izmjenjivali svaka 4 sata no to nisu prikazali kao rad jer ne bi bilo uvjeta da brod isplovi po pravilima Pomorskog zakona. Ističe kako je brod trebao imati posadu od 7 članova za vrijeme obavljanja službe, a njih je uvijek bilo 5 što je dovoljno za sigurnu plovidbu temeljem Pomorskog zakona. Za slučaj isplovljavanja i potrebe primjerice spašavanja gumenjakom, oni za takvu intervenciju nisu imali uvjete jer na gumenjaku moraju biti 2 člana posade, a na brodu 5 pa kako je njih bilo pet nisu imali uvjete nekome pružiti pomoć gumenjakom te da je zato i propisano 7 članova za obavljanje službe, što oni nikada nisu imali. Pokušao je objasniti nadređenima u [adresa] da nisu baš u skladu sa propisima posloženi jer ne bi mogli postupati u slučaju intervencije gumenjakom, no nitko ga nije doživljavao. Plaćena im je naknada primjerice za rad blagdanima ili subotom, ali samo na 8, 10 ili 12 sati na koje su bili raspoređeni za rad dok na preostale sate nije isplaćen nikakav dodatak. Zamjenske posade kroz tih 8 dana nije bilo, navodi da između drugačijeg načina rada i rada u turnusu, su u mjesec dana tri tjedna dok su bili u Savudriji radili u turnusu i to je rad 12-24, 12-48 i to je tako i evidentirano u platnoj listi. Međutim, rad od 8 dana na brodu evidentiran je kao rad 8, 10 ili 12 sati ovisno o rasporedu nadređenog i to predstavlja rad na drugačiji način. Isplaćivan im je terenski dodatak, oko 200,00 kuna dnevno, ali on nije ulazio u plaću, niti u dodatke na plaću. On je bio isplaćivan zbog pojačanih potreba radnika na terenu.

8. Iz iskaza svjedoka UČ proizlazi da je radio sa tužiteljem na brodu kao granični policajac te da je i on sam podnio tužbu i zna o čemu se radi. U mjesecu su 8 dana bili raspoređeni na brodu na kojem su bili od 0-24 sata. Pomoćnik načelnika za pomorsku policiju radio je raspored rada pa su u danu znali raditi 8, 10 ili 12 sati, ovisno kako je on to odredio radnim nalogom te da su u to vrijeme da li 8, 10 ili 12 sati s brodom isplovili i čuvali granicu te da je po povratku u luku u [adresa] raspored rada za vrijeme "pasivnog dežurstva" radio zapovjednik broda. Bili su raspoređeni nakon "redovnog rada" i na poslove straže, čišćenja, održavanja, kuhanja i slično i ništa od toga nije evidentirano kao aktivno dežurstvo, a kamoli kao redovni rad te da se svo to radno vrijeme uštimavalo ovisno o mjesečnom fondu sati. Brod su mogli napustiti samo u iznimnim slučajevima za odlazak u nabavku za potrebe broda ili slično te da je on kao i tužitelj bio upravitelj stroja pa su primjerice kada bi im dolazili serviseri, razni majstori zajedno s njima odrađivali zadatke u vrijeme dok su bili u luci i taj im se rad opet nigdje nije evidentirao. Terenski dodatak im je isplaćivan, ali zna se čemu on služi (za odvojeni život), a ne za odrađene sate rada. Na brodu je uvijek bilo 5 članova što je uvjet da brod može isploviti, ali obzirom da brod ima pomoćno plovilo da bi ispravno radili trebalo ih je biti 7 što nikada nije te da nisu imali zamjensku posadu za tih 8 dana. Rad u turnusima bio je kada su bili u luci u Savudriji i to je bilo 3 tjedna u mjesecu i tada su radili u turnusima, a to znači u smjenama 12- 24, 12-48 sati. Taj rad nema veze sa radom na drugačiji način koji se odvijao 8 dana u mjesecu. Na brodu nije bilo spavanja jer je brod velik stalno priključen na struju, alarmi se često pale na koje su on i tužitelj morali reagirati i ustati se, za vrijeme nemirnog mora plime i oseke potrebno je vez prilagoditi uvjetima na moru.

9. U svome je iskazu tužitelj naveo da je u cijelosti suglasan sa iskazom svjedoka, obzirom je svjedok ŠČ bio zapovjednik broda, a UČ radio iste poslove kao i on i na jednak su način provodili vrijeme i bio organiziran rad na brodu. Istaknuo je kako u tužbi ne potražuje nikakvu isplatu s osnova rada u turnusima već za rad na drugačiji način obzirom mu je isplaćivana naknada za pasivno dežurstvo s čime se ne slaže obzirom da je prilikom tog pasivnog dežurstva aktivno radio gotovo cijelo vrijeme. Naveo je kako zamjenske posade za njih nije bilo, bilo ih je samo 5 članova posade te da su svjedoci o tome točno tako i svjedočili.

10. Pravni okvir spora uređen je kroz odredbe Zakona o radu („Narodne novine“ broj 93/14., 127/17. i 98/19., u daljnjem tekstu: ZR), Kolektivnog ugovor za državne službenike i namještenike ("Narodne novine" br. 112/17., 12/18., 2/19., 119/19., 66/20. - dalje KU), Uredbe o plaćama policijskih službenika – dodatak za policijsko zvanje i Zakona o policiji Zakona ("Narodne novine" br. 34/11., 130/12., 89/14., 151/14., 33/15., 121/16., 66/19.).

10.1. Prema odredbi čl. 35 KU plaću službenika i namještenika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću. Dodaci na osnovnu plaću utvrđeni su Uredbom o plaćama policijskih službenika – dodatak za policijsko i čl. 92. Zakona o policiji, pri čemu Zakon o radu predstavlja opći propis dok Zakon o državnim službenicima i namještenicima i Zakon o policiji, Uredba o plaćama policijskih službenika i Kolektivni ugovor predstavljaju lex speciales.

10.2. Odredbom članka 38. st. 1. Kolektivnog ugovora propisano je da će se osnovna plaća službenika i namještenika uvećati za noćni rad 40%, za prekovremeni rad 50%, za rad subotom 25%, za rad nedjeljom 35%, te za rad u drugoj smjeni ukoliko službenik i namještenik radi naizmjenično ili najmanje dva radna dana u tjednu u prvoj i drugoj smjeni 10%, za dvokratni rad s prekidom dužim od 1 sat 10% i za rad u turnusu 5%. St. 2. propisano je da se dodaci međusobno ne isključuju, a st. 3. da ukoliko službenik ili namještenik radi na blagdane, neradne dane utvrđene zakonom te ukoliko radi na Uskrs, da ima pravo na plaću uvećanu za 150%.

10.3. Odredbom članka 50. Kolektivnog ugovora propisano je da za vrijeme rada izvan stalnog mjesta rada u kojem je zaposlen (područja u kojem obavlja poslove radnog mjesta na koje je raspoređen, s obzirom na opis poslova radnog mjesta iz pravilnika o unutarnjem redu i nadležnosti ustrojstvene jedinice u koju je raspoređen, utvrđenu u aktu o unutarnjem ustrojstvu državnog tijela) i izvan mjesta njegova stalnog boravka, službenik i namještenik ima pravo na dodatak za rad na terenu, ako je na terenu proveo najmanje 8 sati bez obzira na to koliko je dana radio.

10.4. Odredbom članka 33.st.2. i 3. Zakona o policiji (NN 34/11 i 130/12) propisano je da je policijski službenik dužan po nalogu nadređenog službenika poslove obavljati i duže od punog radnog vremena ako je to nužno radi uspješnog i pravovremenog obavljanja službenog posla, time da policijskom službeniku za taj rad pripada pravo na novčanu naknadu ili slobodne dane sukladno općim propisima o radu i kolektivnog ugovoru.

10.5. Odredbom čl. 51. Kolektivnog ugovora propisano je da ako službenik i namještenik u svoje slobodno vrijeme tijekom terenskog rada zbog okolnosti obavljanja poslova ne smije ili ne može napustiti prostorije ili prijevozno sredstvo u kojima je smješten, tako provedeno vrijeme izvan stvarno odrađenih sati rada smatra se pasivnim dežurstvom.

10.6. Odredbom čl. 41. st. 1. do 4. Zakona o policiji propisano je da je policijska služba organizirana na način da se policijski poslovi obavljaju 24 sata dnevno, tjedno radno vrijeme policijskog službenika u pravilu se raspoređuje na 5 radnih dana i traje 40 sati, time da dnevno radno vrijeme u pravilu traje od 8 do 16 sati, time da iznimno Ministar može, ovisno o potrebama određene službe, mjesnim prilikama odnosno za pojedine policijske službenike odrediti početak radnog vremena i na drugi način.

10.7. Uredbom o plaćama policijskih službenika ( „Narodne novine“ br. 129/11) koja je bila na snazi od 14. studenog 2011. do 25. siječnja 2022. utvrđuju se vrijednosti koeficijenata složenosti poslova radnih mjesta policijskih službenika i visina dodataka za specifičnost policijske službe na osnovi klasifikacije radnih mjesta policijskih službenika razvrstanih u kategorije, potkategorije i razine potkategorija propisane Zakonom o policiji i propisima donesenim na temelju tog Zakona.

10.8. Sukladno odredbi članka 60. Zakona o radu radno vrijeme je vrijeme u kojem je radnik obvezan obavljati poslove, odnosno u kojem je spreman (raspoloživ) obavljati poslove prema uputama poslodavca, na mjestu gdje se njegovi poslovi obavljaju ili drugom mjestu koje odredi poslodavac, dok se radnim vremenom ne smatra vrijeme u kojem je radnik pripravan odazvati se pozivu poslodavca za obavljanje poslova ako se pokaže takva potreba, pri čemu se radnik ne nalazi na mjestu na kojem se njegovi poslovi obavljaju niti na drugom mjestu koje je odredio poslodavac, te se vrijeme pripravnosti i visina naknade uređuje ugovorom o radu ili kolektivnim ugovorom.

10.9. Odredbom članka 74. Zakona o radu propisano je da tijekom svakog vremenskog razdoblja od dvadeset četiri sata, radnik ima pravo na dnevni odmor od najmanje dvanaest sati neprekidno.

10.10. Prema tumačenju Zajedničke komisije za tumačenje odredaba i praćenje primjene Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike broj 10/38 od 7. studenog 2018., u prekovremeni rad uračunava se samo rad duži od propisanog radnog vremena koji se obavlja na zahtjev poslodavca, a u konkretnom slučaju tužitelj nije samoinicijativno ostajao na plovilu izvan radnog vremena od 8, 10 ili 12 sati, već nije imao mogućnost, niti je bio ovlašten napuštati plovilo.

10.11. Direktivom 2003-88/EZ Europskog parlamenta i vijeća od 4. studenog 2003.g. o određenim vidovima organizacije radnog vremena u čl. 2. toč. 1. i 2. definirano je radno vrijeme kao vremensko razdoblje u kojem radnik radi, stoji na raspolaganju poslodavcu i obavlja svoje poslove i zadatke u skladu s nacionalnim propisima i ili praksom, a vrijeme odmora definira kao vremensko razdoblje koje nije radno vrijeme.

11. Iz dokumentacije u spisu i iskaza tužitelja te svjedoka ŠČ, zapovjednika broda, i svjedoka UČ, koje ovaj sud u cijelosti prihvaća kao životno logične, proizlazi da je tužitelj kroz utuženo razdoblje, radio na policijskom brodu sukladno dobivenim radnim nalozima i to od trenutka ukrcaja na plovilo do iskrcaja, kroz koje vrijeme je bio na višednevnom dežurstvu, a neovisno da li se radi o efektivnom radu bio je na radnom mjestu, radio izvan redovitog radnog vremena i cijelo vrijeme bio na raspolaganju tuženiku kao poslodavcu obavljajući poslove redovnog održavanja, čišćenja i pripreme hrane. Iz navedenog se nedvojbeno može zaključiti da je rad tužitelja na brodu specifičan jer je organiziran na način da tužitelj nije u mogućnosti napustiti svoje radno mjesto i da je praktički uvijek na raspolaganju i po pozivu i potrebi, spreman obaviti poslove iz svoje nadležnosti, uz održavanje plovila u ispravnom i voznom stanju. Takav specifičan način rada u kojem tužitelj kroz višednevne službe ne smije niti u jednom trenutku napustiti plovilo znači da je rad tužitelja bio organiziran na drugačiji način sukladno odredbama čl. 38. st.1. i 12. KU- a, pri čemu tužitelj nije mogao raspolagati svojim radnim vremenom niti se odmarati u smislu da je imao potpuno slobodno vrijeme za odmor.

11.1. Takvu organizaciju rada u kojem je tužitelj neprekidno na radnom mjestu i u spremnosti da izvrši radne zadatke, ubraja se u aktivno dežurstvo jer se pod pasivnim dežurstvom podrazumijeva pripravnost za rad izvan redovnog radnog vremena i izvan radnog mjesta, pa tužitelj u toj situaciji ima pravo na osnovnu plaću uključujući i pravo na uvećanje plaće iz članka 38.st.11. KU-a, jer se obvezno dežurstvo službenika u službenim prostorijama poslodavca smatra prekovremenim radom, sukladno odredbama ZR-a, direktivama EU i presudama suda EU.

12. Radi utvrđivanja osnovanosti visine tužbenog zahtjeva provedeno je financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku Tomislav Prpić, vl. obrta [obrt], a radi utvrđenja da li postoji i kolika je razlika između isplaćenih iznosa i iznosa koji bi eventualno trebali biti plaćeni po ostvarenom radu noću, subotom, nedjeljom i blagdanima i prekovremenim satima, sve umanjujući za dnevni odmor u trajanju od 8 sati dnevno te pravo na naknadu za pasivno dežurstvo. Na temelju dokumentacije u spisu i zakonskih odredbi provedneim vještačenjem utvrđeno je kako ukupno potraživanje tužitelja (BRUTO 1) na osnovu razlike između isplaćenih iznosa i iznosa koje bi eventualno trebali biti plaćeni po osnovi rada noću, subotom, nedjeljom, blagdanima i prekovremenim satima, sve umanjeno za dnevni odmor u trajanju od 8 sati dnevno te prava na naknadu za pasivno dežurstvo iznosi 13.672,94 €.

12.1. Vještak je nalaz dopunio s obzirom na primjedbe tužene te se u istome očitovao kako se ne slaže sa većinom izloženog u njezinim primjedbama iz razloga što do razlike u satima dolazi zbog više priloženih evidencija, od kojih je vještak koristio radne naloge i ručne evidencije sati koje prileže spisu. U ovom trenutku nije poznato je li tužena prilikom ovih izračuna raspolagala navedenim materijalom ili je sve kalkulirala s obzirom na elektronsku evidenciju, već unesenu u COP, te eventualno je li kod korekcija za sate pazila da ukoliko je riječ o mjesečnim prijelazima (npr. rad noću nakon 8 sati dnevnog odmora koji prelazi iz 31. u 01.), slijedeći mjesec uveća za one sate koje je umanjio u prethodnom. Dodatne razlike proizlaze iz navedenih iznosa osnovnih sati za 09/2019 koje tužena tvrdi da je vještak pogrešno izračunao a koja tvrdnja je točna, jer iako je naveden točan osnovni sat, došlo je do omaške u množenju, slijedom čega je dopunio nalaz i mišljenje te naveo kako s obzirom na navedenu omašku ukupno potraživanje tužitelja iznosi 13.566,83 €.

12.2. Nakon provedene dopune vještačenja tužitelj i tužena na istoga nisu imali primjedbe te je tužitelj u skladu sa dopunom konačno uredio tužbeni zahtjev u odnosu na visinu podneskom od 22. srpnja 2024.

13. Zastara mjesečnih potraživanja dospjelih od listopada 2019. do svibnja 2021. nije nastupila jer od dospijeća svakog mjesečnog iznosa do podnošenja zahtjeva za mirno rješenje spora, ni tužbe 7. travnja 2022. nije protekao petogodišnji rok određen člankom 139. Zakona o radu.

14. Prema odredbi članka 433.a stavka 1. Zakona o parničnom postupku (»Narodne novine«, br. 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019.) kad utužuje novčane tražbine po osnovi radnog odnosa koje se utvrđuju u bruto iznosu, radnik ih je dužan utužiti u tom iznosu. Ako je utužio novčane tražbine po osnovi radnog odnosa, ne navodeći da zahtijeva bruto iznos, smatra se da je utužio bruto iznos pa je to i naznačeno u izreci presude. Bruto plaća se sastoji od neto plaće, doprinosa, poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak. Bruto plaća koja se isplaćuje po sudskoj presudi do trenutka isplate u odnosu na porez na dohodak i prirez porezu na dohodak nije u potpunosti dospjela pa ti porezi dospijevaju na naplatu tek isplatom plaće. U skladu s člankom 22. stavkom 3. Zakona o porezu na dohodak ("Narodne novine" br. 115/16., 106/18., 121/19., 32/20., 138/20.), koji je bio na snazi do 22. prosinca 2022., zatezne kamate koje se na zakašnjele isplate plaće isplaćuju po sudskoj presudi ne smatraju se dohotkom i ne podliježu oporezivanju.

15. Na dosuđene pojedinačne novčane iznose priznate su zatezne kamate temeljem odredbe čl. 29. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br.: 35/05. i dr.) koje teku od dospijeća svakog pojedinačnog dijela iznosa do isplate. Prema odredbi čl. 92. st. 3. ZR/14 ako kolektivnim ugovorom ili ugovorom o radu nije drukčije određeno, plaća i naknada plaće za prethodni mjesec isplaćuju se najkasnije do petnaestog dana u idućem mjesecu. Slijedom navedenog, sud je tužitelju na pojedine mjesečne iznose manje isplaćene plaće dosudio zateznu kamatu koja na temelju čl. 29. ZOO teče od 15. u mjesecu (od zakašnjenja) do isplate te odbio zahtjev za isplatom zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak koji je sadržan u bruto iznosu.

16. Odluka o parničnom trošku temelji se na čl. 154. st. 5. i čl. 155. ZPP i odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj: 138/23, dalje - Tarifa). Tužitelju je priznata nagrada od po 100 bodova s obzirom na vrijednost spora za sastav zahtjeva za mirno rješenje spora, za sastav tužbe (Tbr. 7.1. Tarife), sastav podnesaka od 28. travnja 2022. i 23. kolovoza 2022. (Tbr. 8.1. Tarife) te za zastupanje na ročištima 19. rujna 2022. i 17. veljače 2023. (Tbr. 9.1. Tarife), nadalje, nagrada od po 250 bodova priznata je tužitelju za sastav podnesaka od 11. rujna 2023. i 22. srpnja 2024. (Tbr. 8.1. Tarife) te za zastupanje na ročištu 24. siječnja 2025. (Tbr. 9.1. Tarife), odnosno ukupno 1350 bodova, a što s obzirom na vrijednost boda od 2,00 eura i PDV iznosi 3.375,00 eura. Tužitelju nije priznat trošak za sastav podneska od 4. studenog 2022. obzirom sastav istoga nije bio nužan za vođenje ovoga postupka.

16.1. Također, tužitelju je priznat trošak utrošenog predujma za provedeno vještačenje u iznosu od 331,81 eura.

16.2. Slijedom navedenog, ukupni parnični trošak koji je dosuđen tužitelju iznosi 3.706,81 eura.

16.3. Na dosuđeni trošak dosuđena je zatezna kamata koja teče od dana donošenja presude sukladno odredbi čl. 151. st. 3. ZPP-a.

U Puli, 10. ožujka 2025.

S u d a c

Helena Božović Sladaković

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovoga suda, u roku od petnaest (15) dana od dana ročišta za objavu presude za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu za objavu, odnosno od dana primitka presude za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu.

DNA:

1. tužitelju po punomoćnicima

2. tuženoj po zz uz povrat neutrošenog predujma