Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj Gž-449/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja, po sucu Vitomiru Boiću, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatske radiotelevizije, Zagreb, Prisavlje 3, OIB: 68419124305, kojeg zastupa punomoćnica Maja Čuljak, odvjetnica iz Zagreba, protiv tuženice IK, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj Povrv-69/2024-5 od 6. svibnja 2024., 10. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tužitelja Hrvatske radiotelevizije kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj Povrv-69/2024-5 od 6. svibnja 2024.

II Odbija se zahtjev tužitelja Hrvatske radiotelevizije za naknadom troškova žalbenog postupka kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja presuđeno je:

''I. Ukida se u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi koje je 23. siječnja 2024. pod poslovnim brojem Ovrv-Ovrv-6051/2023 donio Anto Lozančić, javni bilježnik u Dubrovniku.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 0,14 eura.''

2. Protiv presude žalbu je podnio tužitelj zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka te pogrešne primjene materijalnog prava. U konkretnom slučaju posebno se ističe da je izreka presude kontradiktorna s obrazloženjem iste, da o odlučnim činjenicama postoji kontradiktornost u odnosu na provedene dokaze i navode iz same presude te je tako učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka, a isto tako tužitelj smatra da je u presudi i odlučivanju o istoj došlo do pogrešne primjene materijalnog prava. Sud neopravdano zaključuje da tuženi nije u obvezi platiti utuženi iznos jer da je dobrovoljno uplatio glavnicu sa zakašnjenjem i nakon roka dospijeća i nema daljnje obveze u odnosu na platni nalog. Tuženi podmiruje dio duga nakon utuženja, a svakako nakon dospijeća. Tužitelj je dostavio dokaze iz kojih proizlazi da je uplata koja je jasno određena kao uplata glavnice, pa se tako prema odredbama Zakona, mora zatvoriti glavnica, ali obzirom su do tada nastale i obveze na ime zakonskih zateznih kamata, jer je dug plaćen nakon dospijeća i sa zakašnjenjem, pa je nakon te uplate tuženi bio dužan iznos kamata i nastali trošak, jer je isti nastao također prije uplate glavnice. Predlaže se preinačiti prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu, te usvojiti tužbeni zahtjev u cijelosti, a podredno ukinuti prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu i vratiti predmet prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje, sve uz zahtjev za naknadom troškova žalbenog postupka.

3. Žalba nije osnovana.

4. Prema odredbi čl. 467. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP) presuda kojom se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 3. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, dakle ne i zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Suprotno žalbenim navodima pobijana presuda sadrži jasne razloge o odlučnim činjenicama.

5. Stoga, u ovom dijelu postupka o osnovanosti žalbe valja odlučiti na temelju činjeničnog stanja utvrđenog u prvostupanjskom postupku, jer ovaj sud nije ovlašten cijeniti žalbene navode koji svojim sadržajem odgovaraju žalbenim razlozima pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i počinjenju relativno bitnih povreda odredaba parničnog postupka, jer za to ne postoji zakonska osnova, pa je ovaj sud kod odlučivanja o žalbi dužan respektirati činjenično stanje utvrđeno od strane prvostupanjskog suda.

6. Ovaj sud pregledao je sve provedene parnične radnje, te ispitao pobijanu presudu i na temelju toga ustanovio da sud prvoga stupnja nije počinio ni jednu od bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje drugostupanjski sud, u skladu s odredbom čl. 365. st. 2. ZPP-a pazi po službenoj dužnosti. Sukladno odredbi čl. 461.a ZPP-a u postupku u sporovima male vrijednosti stranke su dužne najkasnije u tužbi, odnosno odgovoru na tužbu iznijeti sve činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznijetih činjenica. Stranke mogu na pripremnom ročištu iznositi nove činjenice i predlagati nove dokaze, samo ako ih bez svoje krivnje nisu mogle iznijeti, odnosno predložiti u tužbi, odnosno odgovoru na tužbu.

7. Sud prvog stupnja, između ostalog, u obrazloženju pobijane odluke navodi:

- da tužitelj u prijedlogu od 9. studenog 2023. tvrdi da mu tuženica na ime neplaćenih pristojbi, duguje iznos od 31,86 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana dospijeća pojedinih računa do isplate

- da je rješenjem o ovrsi od 23. siječnja 2024. pod poslovnim brojem Ovrv-6051/2023 kojeg je donio Anto Lozančić, javni bilježnik u Dubrovniku, naloženo tuženici isplatiti tužitelju iznos od 31,86 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana dospijeća pojedinih računa do isplate, te trošak postupka u iznosu od 43,66 eura sa traženom zakonskom zateznom kamatom

- da je tuženica u prigovoru protiv rješenja o ovrsi tvrdila da je predmetno dugovanje podmireno 3. siječnja 2024., prije dostave rješenja o ovrsi

- da je rješenjem suda od 25. ožujka 2024. stavljeno izvan snage rješenje o ovrsi u dijelu u kojem je određena ovrha, ukinute su provedene ovršne radnje te je određeno da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga

- da tužitelj u odnosu na prigovor tuženice, tvrdi da nije dug platila u cijelosti niti na vrijeme, jer je 4. siječnja 2024. platila iznos od 32,51 eura, pa da je time platila glavnicu u cijelosti, no da je ostao nenaplaćen iznos zatezne kamate od 0,14 eura kao i troškovi ovršnog postupka

- da tužitelj predlaže platni nalog održati na snazi za iznos od 0,14 eura, uz obvezu tuženice da mu nadoknadi trošak postupka sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od donošenja presude do isplate

- da nije sporna osnova i visina glavnog potraživanja tužitelja, a niti da je tuženica prije donošenja rješenja o ovrsi izvršila uplatu po predmetnom dugovanju

- da je iz dopisa tužitelja od 13. studenog 2023., koji je priložen uz prijedlog za ovrhu, te dostavljen tuženici uz obavijest javnog bilježnika od 20. prosinca 2023., utvrđeno da je potraživanje tužitelja specificirano tako da glavnica iznosi 31,86 eura, kamata 0,79 eura, trošak odvjetnika 18,66 eura i javnobilježnička naknada 12,50 eura, odnosno sveukupno 63,81 eura

- da je iz uplatnice, koju je tuženica dostavila uz prigovor, utvrđeno da je tuženica na dostavljeni broj računa tužitelja 3. siječnja 2024. izvršila uplate u iznosu od 32,51 eura i 32,31 eura, ukupno 64,82 eura

- da je utvrđeno da je tuženica platila cjelokupni dug tužitelja (glavnicu, kamate i trošak) i to u iznosu koji je da 1,01 eura veći od onog navedenog u obračunu tužitelja, koji je joj je dostavljen u prosincu 2024., prije donošenja rješenja o ovrsi

- da tužitelj ničim ne dokazuje da bi ostao nepodmiren iznos zakonskih zateznih kamata u iznosu od 0,14 eura, jer na ovu okolnost nije dostavio niti izračun potraživanja niti predložio druge dokaze, a uzimajući u obzir da se radi o spornoj činjenici i da je na njemu teret dokazivanja iste.

8. Svoju presudu prvostupanjski sud obrazlaže navodeći da je predmet spora isplata zakonskih zateznih kamata, koje su tekle na potraživanje tužitelja od dospijeća glavnice do plaćanja iste, konkretno iznosa od 0,14 eura. Ocjenom svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sukladno čl. 8. ZPP-a, prvostupanjski sud je utvrdio da je zahtjev tužitelja neosnovan. Nesporno je utvrđeno da je tuženica prije donošenja rješenja o ovrsi izvršila uplatu po predmetnom dugovanju.

9. Sadržaj i opseg tužbenog zahtjeva određuje tužitelj, a sud je dužan na temelju rezultata raspravljanja ocijeniti osnovanost tužiteljevih navoda, pružanjem ili odbijanjem traženja pravne zaštite. Odredba čl. 8. ZPP-a prema kojoj će sud prema svom uvjerenju odlučiti koje će činjenice uzeti kao dokazane, i to na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, ostavlja otvorenim pitanje mjere uvjerenosti koja treba biti ostvarena da bi sud mogao zauzeti stav o dokazanosti neke činjenice. Kvalitetu uvjerenosti u postojanje ili nepostojanje neke činjenice do koje sud treba doći dokazivanjem indicira, međutim, odredba čl. 221.a ZPP-a, po kojoj će sud o postojanju činjenice koju je utvrđivao zaključiti primjenom pravila o teretu dokazivanja ako je na temelju izvedenih dokaza (8.) ne može (ne uspije) sa sigurnošću utvrditi.

10. Pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da je tuženica dostavljenim uplatnicama dokazala da je u cijelosti podmirila dug tužitelja, uključujući i troškove koje je isti imao do trenutka plaćanja duga, a suprotno tome tužitelj svoje daljnje tvrdnje nije dokazao. Prvostupanjski sud je utvrdio da je tuženica platila sve troškove koji su nastali do plaćanja duga, pa je isključivo krivnjom tužitelja, koji o podmirenju duga nije obavijestio javnog bilježnika, niti je do donošenja rješenja o ovrsi povukao prijedlog, došlo do daljnjih troškova, a na koje sukladno čl. 158. ZPP-a, tužitelj nema pravo.

11. Prema tome, kod donošenja prvostupanjske presude pravilno je sud prvog stupnja primijenio materijalno pravo, pa se nije ostvario žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 356. ZPP-a), a i odluka o troškovima parničnog postupka je zakonita jer je donesena na temelju čl. 158. ZPP-a.

12. Zbog navedenog, žalbu tužitelja valjalo je odbiti kao neosnovanu i potvrditi pobijanu prvostupanjsku presudu (čl. 368. st. 1. ZPP-a).

13. Tužitelju nije dosuđen trošak žalbenog postupka iz razloga jer je njegova žalba odbijena kao neosnovana (čl. 166. st. 1. ZPP-a u vezi s čl. 154. st. 1. ZPP-a).

U Velikoj Gorici 10. ožujka 2025.

Sudac

Vitomir Boić