Republika Hrvatska
Županijski sud u Splitu
Split, Gundulićeva 29a
Poslovni broj: Gž R-97/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Splitu po sutkinji Mariji Šimičić, u pravnoj stvari tužiteljice NĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Margita Plažanin, odvjetnica iz Zagreba, protiv tuženika Klinike za infektivne bolesti "Dr. Fran Mihaljević" iz Zagreba, Mirogojska 8, OIB: 47767714195, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj: Pr-4902/2021-20 od 10. studenog 2023., 10. ožujka 2025.,
p r e s u d i o j e:
Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj: Pr-4902/2021-20 od 10. studenog 2023.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku da isplati tužiteljici iznos od 339,71 eura / 2.559,55 kuna bruto s pripadajućim zateznim kamatama koje teku na pojedine mjesečne iznose, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u svakom dosuđenom bruto iznosu, a kako je to specificirano u izreci presude (točka I. izreke). Odlukom o troškovima postupka sadržanoj u istoj presudi naloženo je tuženiku da tužiteljici naknadi troškove postupka u iznosu od 1.015,56 eura / 7.654,00 kuna s pripadajućim zateznim kamatama od dana donošenja te presude, tj. 10. studenog 2023. do isplate (točka II. izreke).
2. Protiv te presude žali se tuženik pobijajući je zbog svih žalbenih razloga iz odredbi članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. – u daljnjem tekstu: ZPP), s prijedlogom da se preinači tako da se odbije tužbeni zahtjev, podredno, da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
2.1. Odgovor na žalbu nije podnesen.
2.2. Žalba nije osnovana.
3. Prema odredbi članka 365. stavak 2. ZPP-a drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u granicama razloga navedenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava. Pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio bilo koju od navedenih povreda.
3.1. Nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, na koju upućuje tuženik jer je izreka pobijane presude jasna i razumljiva te ne proturječi sama sebi ni razlozima presude. Presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama koji nisu nejasni ni nerazumljivi, te nema proturječnosti između razloga presude i sadržaja izvedenih dokaza pa se može ispitati zakonitost i pravilnost presude.
4. Predmet ovoga spora je zahtjev tužiteljice za isplatu manje isplaćenih plaća za razdoblje od ožujka 2017. do listopada 2019., i to s osnove dodatka na plaću zbog posebnih uvjeta rada na temelju odredbe članka 57. stavak 1. i 2. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja („Narodne novine“ broj 143/13. – u daljnjem tekstu: KU/2013.), kojom je određeno da radniku u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja na pojedinim radnim mjestima i poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada pripada pravo na dodatak na plaću i to za vrijeme prekovremenog rada, s time što je nesporno da je taj dodatak tužiteljici isplaćen za redovni rad.
4.1. Nadalje, predmet spora je i zahtjev za isplatu s naslova dodatka na plaću za iznimnu odgovornost za život i zdravlje pacijenata u visini na temelju odredbe članka 5. Dodatka I. KU/2013 („Narodne novine“, broj 96/15. – u daljnjem tekstu: Dodatak I.), kojim je dodan članak 59.a, i kojim je određeno da iznimno od članka 59. ovoga Ugovora zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi i ostali zdravstveni radnici i nezdravstveni radnici koji sudjeluju u procesu dijagnostike i liječenja ostvaruju dodatak na plaću u iznosu od 4% od osnovne plaće.
4.2. Predmet spora je i zahtjev tužitelja za isplatu plaće za neobračunati prekovremeni rad, a posljedično navedenom usmjeren je i na isplatu s naslova razlike naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i za vrijeme privremene spriječenosti za rad.
5. Novi Kolektivni ugovor za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja sklopljen je 26. ožujka 2018. („Narodne novine“, broj 29/18. – u daljnjem tekstu: KU/2018.), a primjenjuje se od 1. ožujka 2018., sadrži identične odredbe kao KU/2013., odnosno odredba članka 55. KU/2018. sadržajno je ista kao i odredba članka 57. KU/2013., dok je odredba članka 58. KU/2018. sadržajno ista kao odredba članka 59.a KU/2013.
6. Prvostupanjski sud prihvatio je tužbeni zahtjev smatrajući da se na rad tužiteljice ima primijeniti odredba članka 57. i 59.a KU/2013. te Dodatak I. i odredbe članka 55. i 58. KU/2018.
7. Iz rezultata provedenog postupka proizlazi, a što među strankama nije ni sporno:
- da je tužiteljica u cijelom utuženom razdoblju radila na radnom mjestu medicinske sestre,
- da tužiteljica ima odgovornost za život i zdravlje pacijenata, kako za one pacijente koji se liječe u redovnom radnom vremenu, tako i za one pacijente koji se liječe u prekovremenom radu,
- da tužiteljica ima pravo na isplatu dodataka za posebne uvjete rada i za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi,
- da je posljedično tome tuženik, tužiteljici isplaćivao i naknadu plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i privremene spriječenosti za rad u umanjenim iznosima,
- da tužiteljici nisu plaćeni ni svi odrađeni prekovremeni sati rada,
- da tužiteljici navedeni dodaci nisu plaćeni za prekovremene sate rada,
- da KU niti u jednom dijelu ne isključuje isplatu bilo kojeg uvećanja plaće u prekovremenom radu,
- da se predmetni dodaci međusobno ne isključuju,
- da je tužiteljica tužbeni zahtjev postavila prema nalazu i mišljenju EĆ iz "Centra za financijska vještačenja" d.o.o., a koji je prvostupanjski sud prihvatio u cijelosti kao stručan i objektivan.
7.1. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja, prvostupanjski je sud zaključio da tuženik nije tužiteljici platio utuženi iznos od 339,71 eura, bruto, a što je obvezan prema citiranim odredbama, i to za neobračunati prekovremeni rad u iznosu od 16,02 eura, za dodatak za posebne uvjete rada na prekovremeni rad u iznosu od 217,04 eura, a za odgovornost za život i zdravlje pacijenta u visini od 62,01 eura i manje isplaćene naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i za vrijeme privremene spriječenosti za rad u iznosu od 44,64 eura, zbog čega je prihvatio tužbeni zahtjev u cijelosti.
8. Pravilno je prvostupanjski sud i prema shvaćanju ovoga suda, zaključio da tužiteljici pripada pravo na dodatak na plaću za posebne uvjete rada i iznimnu odgovornost za život i zdravlje pacijenta, a posljedično tome i uvećanje naknade za korištenje godišnjeg odmora i privremene spriječenosti za rad, neovisno o tome je li rad ostvaren u redovnom radnom vremenu ili kao prekovremeni rad, s time što su joj ti dodaci plaćeni za redovan rad, kao što ima i pravo na isplatu plaće za neobračunati prekovremeni rad.
8.1. Iz podataka dostavljenih od strane tuženika i provedenog vještačenja proizlazi da je obračun tih dodataka izvršen u odnosu na osnovnu plaću, ali je tuženik kao radne sate u cilju utvrđenja osnovice za izračun dodataka trebalo računati i platiti dodatke na sate provedene i na prekovremenom radu, a što je tuženik propustio.
8.2. Pri tome valja istaknuti da tužiteljica (jer joj kolektivni ugovor daje istodobno pravo na isplatu više različitih dodataka), ima pravo na isplatu kumulativno tih dodataka po osnovi odredbi članaka 57. i 59. KU/2013., i članka 55. i 58. KU/2018., zajedno s dodatkom za prekovremeni rad, a kako je to pravilno naveo i prvostupanjski sud u pobijanoj odluci.
9. Posebno se ukazuje da je i na 8. sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 9. prosinca 2019., pod brojem Su-IV-56/19-18, zauzeto shvaćanje: „Zdravstveni radnici za vrijeme važenja Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja („Narodne novine“ broj 143/13 i 96/15, dalje: KU) koji u redovnom radu imaju pravo na uvećanje plaće za posebne uvjete rada iz članka 57. KU i pravo na uvećanje plaće za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi iz članka 59. KU, imaju pravo na te dodatke (kumulativno) i za sate ostvarene u prekovremenom radu.“
10. Pravilno je prvostupanjski sud i u pogledu razlike naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i privremene spriječenosti za rad istu tužiteljici dosudio jer joj pripada na temelju odredbi članka 36. stavka 2. KU/2013. i članka 34. stavka 2. KU/2018., te odredbe članka 59. stavka 1. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama ("Narodne novine", broj 141/12.), odnosno odredbe članka 58. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama ("Narodne novine", broj 128/17.), kao što joj je pravilno obračunao i pripadajući iznos na ime ostvarenog, a neplaćenog prekovremenog rada.
10.1. Budući da tužiteljici dosuđeni iznos od 339,71 eura tuženik za sporno razdoblje nije isplatio po navedenim osnovama (visina među strankama nije sporna), to je pravilno prvostupanjski sud postupio kada joj je taj iznos dosudio skupa s pripadajućim kamatama koje teku na točno određene mjesečne iznose od dospijeća do isplate, pozivom na odredbu članka 29. stavka 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23.).
11. Na pravilnost pobijane odluke ne utječe ni ostali žalbeni navodi, kojima tuženik u biti iznosi vlastita tumačenja i zaključke, a suprotne pravilnim utvrđenjima i zaključcima prvostupanjskog suda, koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud, što se ponovno navodi.
12. Pravilna je i odluka o trošku jer je ista ispravno utemeljena na odredbama članka 154. stavak 1. ZPP-a i članka 155. ZPP-a, u vezi s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine broj 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22. i 126/22.), a koji ni tuženik posebnim žalbenim navodima ne pobija
13. S obzirom na navedeno, trebalo je na temelju odredbi članka 368. stavak 1. ZPP- a odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu i odlučiti kao u izreci ove presude.
U Splitu 10. ožujka 2025.
Sutkinja:
Marija Šimičić
