REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

STALNA SLUŽBA U POŽEGI

Sv. Florijana 2, Požega

Poslovni broj: Kž-44/2023-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Renate Marić, kao predsjednika vijeća, Damira Ronka kao izvjestitelja i Mile Solde kao člana vijeća, uz sudjelovanje Đurđice Bradić, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika MF zbog kaznenog djela iz članka 227. stavak 6. Kaznenog zakona (NN 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18 i 126/19 - dalje u tekstu KZ/11) , odlučujući o žalbi Općinskog državnog odvjetništva u Rijeci (dalje u tekstu: ODO u Rijeci) i žalbi okrivljenika izjavljenoj po branitelju Alenu Boškoviću odvjetniku iz Rijeke protiv presude Općinskog suda u Rijeci broj 22 K-571/2018-27 od 22. prosinca 2022., u sjednici vijeća održanoj 10. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbijaju se žalbe Općinskog državnog odvjetništva u Rijeci i okrivljenika, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Rijeci poslovni broj 22 K-571/2018-27 od 22. prosinca 2022. okrivljeni MF proglašen je krivim da je iz nehaja, kao sudionik u cestovnom prometu kršenjem propisa o sigurnosti prometa izazvao opasnost za život i tijelo pa zbog toga prouzročio smrt jedne osobe, čime je počinio kazneno djelo protiv sigurnosti prometa – izazivanje prometne nesreće u cestovnom prometu, opisno u članku 227. stavku 1., 2. i 6. KZ/11, a kažnjivo po članku 227. stavku 6. KZ/11 te je na temelju članka 227. stavak 6. KZ/11 osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine. Na temelju članka 56. stavak 1., 2. i 3. KZ/11 okrivljeniku je izrečena uvjetna osuda pa se kazna zatvora na koju je okrivljenik osuđen, neće izvršiti ukoliko u roku od 3 (tri) godine ne počini novo kazneno djelo.

1.2. Na temelju članka 148. stavak 1. u vezi članka 145. stavak 2. točka 6. Zakona o kaznenom postupku (NN 152/08, 76/09, 80/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14 i 70/17 - dalje u tekstu: ZKP/08) u obvezi je nadoknaditi troškove kaznenog postupka s osnove paušalne svote u visini od 132,72 eura, te iznos od 467,18 eura na ime troškova provedenog prometnog vještačenja i iznos od 384,90 eura na ime provedenog sudskog medicinskog vještačenja.

2. Protiv navedene presude žalbu je podnijelo Općinsko državno odvjetništvo u Rijeci zbog odluke o kaznenoj sankciji navodeći kako je sud suviše precijenio olakotne okolnosti da bi se okrivljeniku izrekla uvjetna osuda, u konkretnom slučaju s dužim rokom kušnje od tri godine. Smatra kako je otegotnim trebalo vrjednovati ukupnost okrivljenikovog inkriminiranog postupanja, odnosno krajnje neoprezno postupanje pri vožnji u prometu, u zoni pješačkog prijelaza, naročito kada se ima u vidu da se radi o žrtvi koja je bila starije životne dobi, koja je od zadobivenih teških i po život opasnih ozljeda i preminula, radi čega smatraju izrečenu kaznenu sankciju u vidu uvjetne osude preblagom. Ističu kako je izrečena uvjetna osuda neprimjerena težini izvršenog kaznenog djela, stupnju kaznene odgovornosti okrivljenika i društvene opasnosti kaznenog djela, radi čega se ista ne ukazuje podobnom da bi se ostvarila svrha kažnjavanja, kako u smislu specijalne tako i generalne prevencije, radi čega je predložilo preinačiti pobijanu presudu i okrivljeniku izreći kaznu zatvora u primjerenom trajanju.

2.1. Protiv navedene presude žalbu je podnio i okrivljenik po branitelju pobijajući je u cijelosti zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja iz članka 470. ZKP/08, povrede pravila kaznenog postupka, povrede kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08 te iz razloga iz članka 469. točka 2. u pitanju postoje li okolnosti koje isključuju krivnju. Navodi kako žalitelj smatra da je utvrđeno činjenično stanje pogrešno utvrđeno posebno u djelu dinamike nastanka prometne nezgode, odnosno doprinosu oštećenog nastanku prometne nezgode. Ističe da prilikom očevida nisu zadržane osobe koje bi mogle biti svjedoci nezgode, nije izuzet tahograf vozila, a niti satelitski zapis o kretanju vozila, niti je utvrđen broj putnika u vozilu, radi čega smatra da provedeno prometno vještačenje, a na temelju tako manjkavog zapisnika o očevidu, nije dalo odgovore o brzini kretanja vozila, smjeru kretanja pješaka i brzini kretanja pješaka. Ističe kako iz pobijane presude nije utvrđena točka sraza između autobusa i pješaka. Nadalje, ističe kako nije utvrđeno da li se okrivljenik kretao sigurnosnom brzinom, a što mu se stavlja na teret primjenom blanketne odredbe članka 134. stavak 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama radi čega predlaže pobijanu presudu preinačiti i okrivljenika osloboditi od optužbe, a podredno ukinuti pobijanu presudu radi pravilnog i potpunog utvrđenja činjeničnog stanja.

3. Žalbe Općinskog državnog odvjetništva u Rijeci i okrivljenika nisu osnovane.

4. Nije u pravu okrivljenik kada navodi bitnu povredu kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08 i članka 469. točka 2. ZKP/08 već žalbeni navodi koje okrivljenik navodi u tom smislu, zapravo predstavljaju pobijanje presude zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Sud je ispitao da li postoje bitne povrede iz članka 468. ZKP/08 na koje sud pazi po službenoj dužnosti, te takve povrede nisu utvrđene, kao ni povreda kaznenog zakona.

5. Nije u pravu okrivljenik kada ističe da je činjenično stanje nepotpuno ili pogrešno utvrđeno. Naime, iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka za promet dr.sc. Željka Šarića dipl. ing. proizlazi kako u spisu predmeta nema tahografskog listića iz kojega bi se odredila brzina naleta autobusa na pješaka, ali brzina autobusa je određena uz pomoć računalnog programa za simulaciju realnih prometnih nesreća pri čemu je podudarnost utvrđenih oštećenja na autobusu s tragovima koji ukazuju na odbačaj pješaka pri brzini autobusa od 18 km/h pri čemu je u trenutku naleta isti bio kočen, a žrtva se kretala brzinom od oko 4 km/h. Ističe u trenutku kada je pješak započeo radnju prelaženja kolnika, autobus je bio zaustavljen na stajalištu, a u trenutku kada je autobus krenuo sa stajališta, pješak se je nalazio u radnji prelaženja kolnika na oko 0,6 m u desno od lijevog ruba kolnika. Pri kretanju s autobusnog stajališta vozač autobusa – okrivljeni vršio je radnju prestrojavanja u lijevu prometnu traku radi čega je zaključiti da je u toj radnji njegova pažnja bila usmjerena prema vanjskom lijevom ogledalu autobusa s namjerom da radnju prestrojavanja može izvršiti na tehnički siguran način. Iz navedenog proizlazi kako je sud pravilno, a na temelju mišljenja prometnog vještaka, utvrdio dinamiku nastanka prometne nezgode. Činjenica da prilikom očevida nisu zadržane osobe koje bi mogle biti svjedoci nezgode, nije izuzet tahograf vozila, nije pribavljen satelitski zapis o kretanju vozila, a niti je utvrđen broj putnika u autobusu, nije onemogućilo davanje nalaza i mišljenja prometnog vještaka, a koji je odgovorio na sva pitanja optužbe i obrane, a radi se o stalnom sudskom vještaku za promet, i o docentu na fakultetu prometnih znanosti, koji nalaz i mišljenje je prihvatio u cijelosti i prvostupanjski sud.

5.1. Imajući u vidu nalaz prometnog vještaka da je žrtva već bila u radnji prelaženja kolnika u zoni pješačkog prijelaza, u trenutku kada autobus kreće sa stajališta, to je prvostupanjski sud pravilnom primjenom blanketne odredbe 134. stavak 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama oglasiti okrivljenika krivim, jer je žrtva OF već stupio na kolnik i prelazio navedenu ulicu iz smjera istoka u smjeru zapada te se okrivljeni nije kretao onom sigurnosnom brzinom kojom bi se mogao zaustaviti pred svakom preprekom, radi čega je došlo do naleta autobusa na desnu stranu tijela žrtve koja je od zadobivenih ozljeda preminula.

6. U odnosu na žalbu ODO u Rijeci na odluku o kaznenoj sankciji, ovaj drugostupanjski sud nalazi kako je pravilno prvostupanjski sud utvrdio olakotne okolnosti na strani okrivljenika i to da se radi o kazneno neosuđivanoj osobi, da se raspitivao za oštećenika i kontaktirao njegovu obitelj, odmah nakon nesreće pristupio oštećeniku te da ima zdravstvene probleme, te na strani okrivljenika nije našao otegotnih okolnosti. Nije u pravu ODO u Rijeci da bi sud suviše precijenio olakotne okolnosti na strani okrivljenika, te da je otegotnim trebalo vrednovati ukupnost okrivljenikovog inkriminiranog postupanja i to u zoni pješačkog prijelaza. Težina kaznene odgovornosti u smislu krivnje ogleda se u svjesno nehajnom postupanju okrivljenika što čini biće djela kao i činjenica smrti žrtve predviđeno u članku 227. stavak 6. KZ/11. Na utvrđene olakotne okolnosti od strane prvostupanjskog suda, a koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, pravilno je primijenjena uvjetna osuda te se ista ukazuje podobna za ostvarenje svrhe kažnjavanja, kako u smislu specijalne tako i generalne prevencije posebno imajući u vidu da se radi o osobi starije životne dobi, sada umirovljenika, a po zanimanju vozača koji do sada je kazneno neosuđivana osoba, a ova prometna nezgoda predstavlja samo izuzetak u dosadašnjem primjerenom životu, radi čega je žalba ODO u Rijeci neosnovana.

7. Stoga ovaj drugostupanjski sud u cijelosti prihvaća razloge koje je prvostupanjski sud naveo u svojoj presudi pri donošenju odluke o kazni koji razlozi su jasni i argumentirani tako da i ovaj sud vjeruje da će se izrečenom kaznom u cijelosti ostvariti svrha kažnjavanja propisana člankom 41. KZ/11 kako u smislu specijalne tako i generalne prevencije

8. Kako je vijeće našlo da žalbe Općinskog državnog odvjetništva u Rijeci i okrivljenika nisu osnovane, a ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti u smislu članka 476. stavak 1. ZKP/08 vijeće nije našlo da postoji povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08, te da nema povrede kaznenog zakona na štetu okrivljenika, valjalo je na temelju članka 482. ZKP/08, žalbe Općinskog državnog odvjetništva u Rijeci i okrivljenika odbiti kao neosnovane.

U Požegi 10. ožujka 2025.

Predsjednik vijeća

Renata Marić