REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

STALNA SLUŽBA U POŽEGI

Sv. Florijana 2, Požega

Poslovni broj: Gž-892/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S KE

P R E S U D A

i

R J E Š E N J E

Županijski sud u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Branimira Miljevića, kao predsjednika vijeća, Branke Ribičić, kao izvjestiteljice i članice vijeća, te Berislava Devčića, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja DD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Andreju Bašoviću, odvjetniku iz Rijeke, protiv I. tuženika MD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i II. tuženika FD iz [adresa], D [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje zastupani po punomoćnicima iz OD Vukić i partneri iz Rijeke, radi naknade štete, rješavajući žalbe tužitelja i tuženih protiv presude Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj Pn- 141/2022-45 od 22. srpnja 2024. u sjednici vijeća održanoj 10. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Žalba tužitelja djelomično se odbija kao neosnovana, a djelomično uvažava, dok se žalba tuženih u cijelosti odbija kao neosnovana, te se presuda Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj Pn-141/2022-45 od 22. srpnja 2024.

p o t v r đ u j e u pobijanom odbijajućem i pobijanom dosuđujućem dijelu (točka I. i II. izreke).

p r e i n a č a v a u odluci o parničnom trošku (točka III. izreke) tako što se nalaže tuženima da tužitelju solidarno naknade parnični trošak u iznosu od 1.473.10 eura u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženima da tužitelju solidarno naknade trošak žalbe u iznosu od 125,00 eura, u roku od 15 dana.

r i j e š i o  j e

Žalba tuženih se odbija kao neosnovana, te se potvrđuje se rješenje sadržano u presudi Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj Pn-141/2022-45 od 22. srpnja 2024.

Obrazloženje

1. Presudom i rješenjem suda prvog stupnja odlučeno je:

I. Nalaže se tuženicima 1. MD, OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. FD, OIB: [osobni identifikacijski broj] da solidarno isplate tužitelju DD, OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 5.249,58 EUR-a (pet tisuća dvjesto četrdeset devet i pedeset osam centa) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 22. studenog 2018. godine, po stopi koja se do 31. prosinca 2022. godine određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2023. godine pa do isplate po kamatnoj stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

II. Odbija se preostali dio tužbenog zahtjeva tužitelja iznad dosuđenog u stavku I. izreke ove presude pa do iznosa u visini od 5.028,95 EUR (pet tisuća dvadeset osam eura i devedeset pet centa).

III. Svaka stranka snosi svoj trošak postupka.

r i j e š i o  j e

Dopušta se preinaka tužbenog zahtjeva tužitelja kao u podnesku od 27. svibnja 2024. kao osnovana.

2. Pravodobno izjavljenom žalbom prvostupanjsku presudu u cijelosti pobija tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, te predlaže presudu preinačiti usvajanjem tužbenog zahtjeva uz obvezu tuženih da tužitelju naknade prouzročeni parnični trošak, podredno da presudu ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.

2.1 U sadržaju žalbe ističe bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, jer da presuda ima nedostatke zbog kojih se ne može ispitati, a osobito što je izreka presude nerazumljiva i proturječna razlozima koji se navode u obrazloženju pobijane presude. Nastavno tužitelj smatra da prvostupanjski sud nije postupio po odredbi članka 338. stavka 4. ZPP-a prema kojoj će sud prvo izložiti zahtjeve stranaka, činjenice koje su iznijele i dokaze koje su predložile, zatim posebno navesti i obrazložiti koje je činjenice utvrđivao i koje je dokaze izvodio, te koje je odredbe materijalnog prava primijenio odlučujući o zahtjevima stranaka, da se sud isključivo rukovodio "Orijentacijskim kriterijima ", i da je u obrazloženju upotrebljavao sintagmu " sud je mišljenja" te je na opisani način povrijeđeno tužiteljevo pravo na pošteno suđenje u aspektu arbitrarnosti, jer je pravo tužitelja da bude upoznat sa razlozima radi kojih mu je odbijen dio zahtjeva, da je presuda donesena na način koji otvara sumnje u povredu prava tužitelja na mirno uživanje vlasništva, prava na pravično suđenje i obrazloženu sudsku odluku. Nastavno tužitelj smatra kako iz nalaza medicinskog vještaka, a kojeg je sud prihvatio, jasno proizlazi kako je trebalo u cijelosti usvojiti tužbeni zahtjev. Ističe da prvostupanjski sud prilikom određivanje naknade štete tužitelju uopće nije uzeo u obzir potrebu pojačane prehrane koja je tužitelju bila potrebna 30 dana nakon štetnog događaja, te je pogrešno primijenio materijalno pravo i Orijentacijske kriterije, kada je za cijenu sata tuđe pomoći dosudio samo 2,65 EUR-a. Nadalje smatra da je prilikom odluke o parničnom trošku prvostupanjski sud pogrešno utvrdio da bi stranke uspjele u približno jednakim dijelovima, jer je tužitelj u cijelosti uspio sa osnovom tužbe, tako da ukupni uspjeh tužitelja je 75,5% ( 100% + 51,5% : 2)

3. Pravodobno izjavljenom žalbom prvostupanjsku presudu točku u točki I. i. II. izreke i rješenje, pobijaju tuženici zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, te predlažu presudu ukinuti i predmet vratiti na ponovno suđenje, ili preinačiti i odbiti u cijelosti tužbeni zahtjev tužitelja uz obvezu naknade parničnog troška tuženima.

3.1. U sadržaju žalbe ukazuju na apsolutno bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, jer da je obrazloženje presude u pretežitom dijelu nejasno i proturječno, da je u koliziji sa sadržajem isprava i zapisnika koji prileže spisu, odnosno da ne sadrži valjane i argumentirano obrazložene razloge na kojima je temeljena odluka o meritumu, da presuda ne sadrži razloge o neosnovanosti prigovora zastare, na koji je prigovor tuženik ukazivao već u odgovoru na tužbu, da je činjenično stanje pogrešno utvrđeno, jer nije dokazano da bi upravo ovdje tuženici nanijeli ozljede tužitelju, da nije dokazana krivnja tuženika za štetu u smislu članka 1049. ZOO-a, te da nisu ispunjene ni opće pretpostavke odgovornosti tuženika temeljem odredbe članka 1045. stavka 1. ZOO-a, da prvostupanjski sud temelji osporavanu odluku isključivo na navodima tužitelja i izjavama svjedoka koji nisu neposredni očevici predmetnog događaja, te da se iskazi takvih svjedoka trebaju posebno kritički analizirati, da je tužitelj bio alkoholiziran pa je mogao imati reducirane mogućnosti percepcije, a da su mu ovdje tuženici kao potencijalni napadači sugerirani od strane prijatelja, da se tužitelj nije liječio niti uzimao medikamente zbog zadobivenih ozljeda, što sve da ukazuje da nije postojalo smanjenje životnih aktivnosti. Stoga tuženi prigovaraju dosuđenom iznosu štete, te osporavaju i rješenje suda kojim se dopušta preinaka tužbe povećanjem tužbenog zahtjeva.

4. U odgovoru na žalbu tužitelj osporava žalbene navode tuženika, predlaže odbiti žalbu kao neosnovanu i traži trošak odgovora na žalbu.

5. Žalba tužitelja je djelomično osnovana.

6. Žalba tuženih je neosnovana.

7. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji je prethodio donošenju iste, ovaj sud ne nalazi da bi bila učinjena neka od bitnih povreda postupka na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti temeljem članka 365. stavak 2. Zakona o parničnom postupku (NN br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14-Odluka USRH, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 dalje u tekstu: ZPP).

7.1.Suprotno navodima žalbi tužitelja i tuženika za svoju odluku i svoj pravni stav, prvostupanjski sud je dao dovoljno jasne razloge koji nisu u suprotnosti sa provedenim dokazima i sadržajem isprava, tako da presuda nema manjkavosti i nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, pa nije počinjena ni bitna povreda postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a na koju se u žalbama ukazuje.

7.2. Neosnovano se u žalbi tužitelja ukazuje na bitnu povredu postupka iz članka 354. stavak 1. ZPP-a, u vezi sa člankom 288. stavak 4. ZPP-a, jer je prvostupanjski u razlozima presude iznio navode i zahtjeve stranaka, činjenice na koje ukazuju i dokaze koji su predloženi, sporne činjenice je utvrdio i dokaze na temelju kojih su te činjenice utvrđene, dao je dao analizu i ocjenu provedenih dokaza i naznačio odredbe materijalnog prava koje je primijenio.

8. Uvidom u spis Prekršajnog suda u Rijeci posl.br. Pp J-1326/17 (list 154-173), medicinsku dokumentaciju KBC Rijeka za tužitelja (list 5-8 spisa), saslušanjem tužitelja (list 43-46 spisa), prvotuženika (list 46-47 spisa) i drugotuženika (list 47-48 spisa), kao i svjedoka HD (list 82-83 spisa), OD (list 94 spisa), LD (list 95-96 spisa), ĆD (list 121-123 spisa), BD (list 123 spisa), provedenim medicinskim vještačenjem po vještaku doc.dr.sc. Goranu Pelčiću (list 129-132 spisa), prvostupanjski sud je utvrdio odlučno činjenično stanje koje navodima žalbe tužitelja i tuženih nije dovedeno u sumnju, tako da žalbeni razlog popgrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja nije osnovan.

8.1. Iz pravomoćne presude prekršajnog suda u Rijeci poslovni broj Pp J-1326/17 (list 168-173) proizlazi da su tuženi proglašeni krivima i osuđeni na novčanu kaznu , jer su dana 10. lipnja 2017 oko 5,00 sati u Rijeci u ulici Fiorela la Guardie u neposrednoj blizini kbr. 23 narušavali javni red i mir na izrazito drzak i bezobziran način tako što je I. okr. FD pristupio UD te ga pitao da mu da jednu cigaretu, te kada je ovaj izjavio da će mu smotati cigaretu, do njega je pristupio II. okr. MD i bez ikakvog povoda i razloga pitao ga da li je peder i sl., uhvatio ga rukom za testise , nakon čega ga je UD odgurnuo rukama od sebe, a II. okr. MD ga je lupio šakom u glavu, nakon čega su ga I. okr. FD i II. okr. MD počeli udarati rukama po glavi i tijelu, te je isti pao na tlo da bi se u slijedećem trenutku uspio ustati i pobjeći u smjeru Brajde , te kasnije zatražiti hitnu medicinsku pomoć.

8.2. Iz iskaza tužitelja proizlazi da je događaj opisao kao što je činjenično navedeno u presudi prekršajnog suda, s tim što je naveo da osobno ne poznaje prvo i drugo tuženika, ali ih je kao svoje napadače prepoznao kada su mu naknadno pokazane fotografije tih osoba. Nadalje iz iskaza svjedoka ČD proizlazi da su on i kolega spornog dana u noćnim satima bili u policijskoj ophodnji i da su, prije nego što su zaprimili prijavu o napadu, vozeći se automobilom ispred kluba Armade uočili grupu prvotuženika i drugotuženika i da se radi o osobama koje su policiji već otprije poznate zbog narušavanja javnog reda i mira, da iz iskaza svjedoka LD brata tužitelja proizlazi da on nije očevidac događaja od 10. lipnja 2017., ali da mu je tužitelj ispričao da se u ranojutarnjim satima vraćao kući i da su mu ispred kluba navijača Armade dok je prolazio ulicom prišle dvije osobe te ga pitale da li ima cigarete, te kada je krenuo motati cigaretu i u jednom trenutku ga je jedna od tih osoba uhvatila za područje međunožja, da je on odgurnuo tu osobu i nakon toga da su ga obje muške osobe počele udarati šakama, da mu je tužitelj opisao napadače, te je svjedok prepoznao da bi se radilo upravo o tuženima .

8.3. Prvostupanjski sud je ocjenjujući navedene dokaze u smislu članka 8. ZPP-a svaki zasebno i u međusobnoj svezi, kao i u svezi sa sadržajem medicinske dokumentacije, zaključio da su međusobno podudarni i logični, te ih je prihvatio kao vjerodostojne i istinite.

8.4. U svom iskazu I. tuženik tvrdi da uopće nije bio u klubu Armada niti se susreo s tužiteljem, da je u razdoblju od 5. lipnja do 20. lipnja boravio kod svog djeda na Zametu jer je djed bio bolestan , da nije član kluba Armada i da je u tom klubu bio jednom prije 3-4 mjeseca, dok II. tuženik navodi kako je točno da je tog dana u ranim jutarnjim satima bio u klubu Armade , da je u jednom trenutku izašao na ulicu te uočio tužitelja kako prolazi drugom stranom ulice, da je otišao do tužitelja kako bi ga zamolio cigarete, da je tužitelj rekao da nema cigareta, a onda mu je dao dvije cigarete, da je tužitelj bio je vidno pijan i uhvatio za testise, a tuženik je onda odlučio otići i vratiti su u klub, da prvotuženika poznaje iz viđenja i da toga dana nije bio u klubu.

8. 5. Osnovano je sud Iskaze I. i II. tuženika ocijenio kao proturječne, nelogične i neistinite, te dane sa svrhom izbjegavanja odgovornosti, jer su u suprotnosti prije svega sa iskazom svjedoka ČD policajca koji je prilikom ophodnje toga dana u noćnim satima ispred kluba Armada uočio I. i II. tuženika koji su mu već od ranije bili poznati, te su u suprotnosti i sa iskazom tužitelja, a iskaze svjedoka HD majke I. tuženika, OD i BD bivše djevojke I.tuženika ocijenio kao neodlučne budući da nemaju konkretnih saznanja o predmetnom događaju.

9. Iz nalaza i mišljenja medicinskog vještaka proizlazi da je tužitelj imao bolove srednjeg intenziteta oko 15 dana u vidu glavobolja i bolova u području lijevog oka, te bolove blagog intenziteta oko mjesec dana u vidu blaže glavobolje i nesanice, da je trpio strah srednjeg intenziteta 3 mjeseca nakon štetnog događaja u vidu straha za vlastitu sigurnost kao i osjećaj bespomoćnosti i nemoći, kao i strah blagog intenziteta oko 12 mjeseci u vidu osjećaja da će se štetni događaja ponoviti, izbjegavao je ići ulicom po mraku, da je tužitelj imao i duševne bolove srednjeg intenziteta oko 3 mjeseca nakon štetnog događaja u vidu paničnog straha kada je prolazio ulicom, gubitka zraka i stezanja u prsima kao i strah od nepoznatih osoba, te duševne bolove blagog intenziteta oko 12 mjeseci kao blaži strah od nepoznatih osoba, da mu je bila potrebna tuđa pomoć i njega oko 15 dana po jedan sat dnevno i potreba za pojačanom prehranom u vidu multivitamina, antioksidansa i kvalitetnije hrane i to 30 dana nakon štetnog događaja, da smanjenje životne aktiviteta se ne može odrediti u postotku jer je ono privremenog karaktera, a postotak bi se mogao odrediti samo ukoliko bi se radilo o trajnom umanjenju životne aktivnosti.

10. Suprotno navodima žalbe tužitelja i tuženih prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo, kada je sukladno članku 64. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, dalje: ZOO-a) u vezi sa člankom 43. ZOO-a, obvezao tužene na isplatu štete tužitelju.

10.1. Prema odredbi članka 1045. stavak 1. ZOO-a, tko drugome prouzroči štetu, dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje, a prema odredbi članka 1046. ZOO-a šteta je umanjenje nečije imovine, sprječavanje njezina povećanja i povreda prava osobnosti. Sukladno članku 1100. stavak 1. i 2. ZOO-a u slučaju povrede prava osobnosti sud će, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu. Pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud će voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

11. Prema odredbi članka 190. stavak 3. ZPP-a sud može dopustiti preinačenje tužbe ukoliko smatra da bi to bilo svrsishodno za konačno rješenje odnosa među strankama, pa kako je tek nakon provedenog medicinskog vještačenja tužitelju bilo moguće ocijeniti opseg i visinu štete, ovaj sud smatra da je prvostupanjski sud osnovano dopustio preinaku tužbe povećanjem tužbenog zahtjeva.

12. Suprotno navodima žalbe tuženika i tužitelja pravilno je prvostupanjski sud za bolove srednjeg intenziteta u vremenu od 15 dana, te bolove slabijeg intenziteta u vremenu od 30 dana, kao satisfakciju za pretrpljene bolove tužitelju priznao 716,70 eura, te za strah srednjeg intenziteta u trajanju od oko 3 mjeseca i blagog intenziteta u trajanju od 12 mjeseci iznos od 3.000,00, eura te za smanjenje životne aktivnosti koje je bilo privremenog karaktera iznos od 1.493,13 eura. Za svoju odluku o visini štete zbog povrede prava osobnosti prvostupanjski sud je dao detaljno obrazloženje, koje kao realno, te u skladu sa svrhom kojoj naknada štete zbog povrede prava osobnosti služi, prihvaća i ovaj sud.

13. Za tuđu pomoć i njegu koja je prema nalazu vještaka tužitelju bila potrebna tijekom 15 dana po 1 sat, koja je tužitelju pružana od strane nestručne osobe, pravilno je prvostupanjski sud za 1 sat pomoći takve pomoći dosudio 2,65 eura, odnosno ukupno 39,75 eura.

14. Stoga je tužitelju osnovano dosuđena štete u iznosu od 5.249,58 eura, dok je sa više zatraženim iznosom od 5.028,95 eura, kao neosnovanim, tužitelj odbijen.

15. Suprotno žalbi tuženih osnovano je odbijen prigovor zastare, jer se štetni događaj bio 10. lipnja 2017., a tužba je u ovoj pravnoj stvari podnesena 22. studenog 2018. tako da nije protekao ni subjektivni ni objektivni roka zastare. Ako tuženi prigovor zastare usmjeravaju u odnosu na povećani dio tužbenog zahtjeva, valja ukazati da je povreda prava osobnosti jedinstvena štete i da je već njezinim utuženjem prekinuta zastara.

16. Radi iznesenog ovaj sud smatra da prvostupanjski sud na pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo odlučujući o meritumu spora, pa u tom dijelu žalbe tužitelja i tuženih nisu osnovane.

17. Međutim, ovaj sud smatra da je o parničnom trošku prvostupanjski sud trebao odlučiti temeljem članka 154. stavak 2. ZPP-a. Naime, tužitelj uspio sa osnovom tužbe u cijelosti, a sa visinom tužbenog zahtjeva oko 50%, pa je ukupni uspjeh tužitelja 75%, dok je uspjeh tuženih 25%, pa kada se od uspjeha tužitelja oduzme uspjet tuženih proizlazi da je tužitelj uspio sa 50% i u tom iznosu mu, sukladno članku 155. ZPP-a u vezi sa člankom 164. stavak 1.i 2. ZPP-a, pripadaju opravdani troškovi postupka i to: za sastav tužbe po Tbr.6. toč 1.Tarife o nagradama i naknadi za rad odvjetnika ( Narodne novine 138/23 dalje OT) 100 bodova, za ročišta 14. ožujka 2019. ,7. srpnja 2020., 20. srpnja 2022., 18. listopada 2022.,7.ožujka 2023., 23. svibnja 2023. i 20. lipnja 2024 po Tbr . 9. toč. 1. OT po 100 bodova za svako ( ukupno 700 bodova), za ročišta 21. svibnja 2019., 10. rujna 1019. i 13. prosinca 2022. po Tbr 9. toč 5. OT po 25 bodova za svako ( ukupno 75 bodova) što sveukupno iznosi 775 bodova odnosno 1.550,00 eura, uvećano za PDV iznosi 1.937,50 eura, tako da prema uspjehu od 50% tužitelju pripada za zastupanje po punomoćniku iznos od 968,75 eura. Trošak podneska od 29. lipnja 2023. tužitelju ne pripada i nije opravdan trošak, jer navedenim podneskom tužitelj samo obavještava sud da nema primjedbi na nalaz vještaka. Nadalje tužitelju pripada i materijalni trošak predujma za medicinsko vještačenje u iznosu od 398,17 eura i trošak sudskih pristojbi na tužbu u iznosu od 53,09 eura i na presudu 53,09 eura pa ukupni parnični trošak tužitelja iznosi 1.473.10 eura. Kako je tužitelj u dijelu odluke o troškovima postupka uspio sa žalbom valjalo mu je temeljem članka 166. stavak 2. ZPP-a po Tbr. 10. toč.4. OT priznati trošak žalbe u iznosu od 125,00 eura.

U Požegi 10. ožujka 2025.

Predsjednik vijeća

Branimir Miljević