Republika Hrvatska
Županijski sud u Splitu
Split, Gundulićeva 29a
Poslovni broj: Gž-3023/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V AT S K E
R J E Š E N J E
Županijski sud u Splitu, kao drugostupanjski sud, po sucu ovog suda Ani Grbavac, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja IR iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Gramat d.o.o., Zagreb, Radnička cesta 184, OIB 27564553094, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja Općinskog suda u Bjelovaru, poslovni broj P-679/2024-7 od 20. rujna 2024., dana 10. ožujka 2025.
r i j e š i o j e
Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana te se potvrđuje rješenje Općinskog suda u Bjelovaru, poslovni broj P-679/2024-7 od 20. rujna 2024.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskim rješenjem odbačena je tužba tužitelja u predmetnoj pravnoj stvari.
2. Protiv navedenog rješenja žali se tužitelj zbog svih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23-dalje ZPP), predlažući da drugostupanjski sud usvoji žalbu i ukine pobijano rješenje te predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen
4. Žalba nije osnovana.
5. Iz spisa predmeta proizlazi:
- da je tužitelj protiv tuženika Gramat d.o.o. podnio tužbu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, u kojoj tužbi i tužbenim zahtjevom zahtjeva da se proglasi nedopuštenom ovrha određena po prijedlogu ovrhovoditelja-tuženika kod Financijske agencije temeljem zadužnice broj Ov-7026/2001 od 17. kolovoza 2001., uz naknadu troškova postupka,
- da je uz tužbu priložio Bjanko zadužnicu ovjerenu kod javnog bilježnika, rješenje o nasljeđivanju u ostavinskom postupku iza pok. ĆR broj O- 2282/2021 od 19. listopada 2021., koje je donio javni bilježnik Mario Franjić iz [adresa], zahtjev za izravnu naplatu, zahtjev za rješavanje reklamacije, u postupku provedbe ovrhe na novčanim sredstvima FINE, prigovor na postupanje i provedbu zadužnice,
- da je rješenjem poslovni broj P-679/2024-4 od 30. srpnja 2024. sud pozvao tužitelja radi ispravke i dopune tužbe, jer da je podnesena tužba nepotpuna i nerazumljiva i po njoj da se ne može postupati a u smislu odredbe čl. 106 u svezi čl. 186. ZPP,
- da je u rješenju navedeno da u tužbi nije navedeno da je tužitelj kao ovršenik zaključkom suda upućen na pokretanje parnice u roku od 15 dana od zaključka radi proglašenja ovrhe nedopuštenom u smislu odredbe čl. 52. st. 3. Ovršnog zakona (Narodne novine broj 112/12, 25/13 i 93/14, 55/16, 73/17, 131/20 i 114/22, 6/24, dalje OZ) zbog razloga iz st. 1. čl. 52. OZ zbog kojeg je izjavio žalbu niti je navedeno da je tužitelj kao ovršenik uopće podnio žalbu u ovršnom postupku,
- da je citirano rješenje tuženik primio 04. rujna 2024., time da je isti prethodno uz e mail zaprimljen kod suda 01. kolovoza 2024., tužitelj naveo da dostavlja ispravljenu tužbu uz koju je dostavio dokumentaciju i to Bjanko zadužnicu, specifikaciju izvršenja osnove za plaćanje od FINE, zahtjev za izravnu naplatu, očevidnih za neizvršenih osnova za plaćanje sa specifikacijom naplate, rješenje o nasljeđivanje broj O-2282/2021 od 19. listopada 2021. iza pok. ĆR, zahtjev za rješavanje reklamacije, u postupku provedbe ovrhe na novčanim sredstvima FINE, prigovor na postupanje i provedbu zadužnice i rješenje suda broj Ovr-2004/2024-2 od 19. srpnja 2024. kojim je rješenjem odbačen kao nedopušten prijedloga ovršenika, za proglašenje pljenidbe i prinosa ne dopuštenim kod Financijske agencije podnesene kod ovoga suda dana 18. srpnja. 2024.,
- da tužitelj nije dostavio zaključak suda kako je pozvan rješenjem na ispravak i dopunu, a kojim je upućen na pokretanje parnice u roku od 15 dana radi proglašenja ovrhe nedopuštenom u smislu čl. 52. st. 3. OZ iz razloga čl. 52. st. 1. OZ,
- da je sudac izvršio uvid u ovosudni spis Ovr-2004/2024 u kojem je postupku tužitelj kao ovršenik podnio žalbu na postupanja i provedbu na zadužnicu broj OV- 7026/2001 od 17. kolovoza 2001. kojom zahtjeva žurnu obustavu izvršenja i provedbe, a koja je podnesen 18. srpnja 2024., čiji je prijedlog kao ovršenika odbačen kao nedopušten.
6. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud zaključuje da tužitelj iako je bio upozoren na posljedice ne postupanja prema rješenju broj P- 679/2024-4 od 30. srpnja 2024., kojim je pozvan na ispravak i dopunu tužbu, po istom nije postupio, jer da nije dostavio zaključak u smislu odredbe čl. 52. st. 3. OZ, kojim bi bio upućen na pokretanje parnice, već je samo ispravio činjenične navode tužbe u kojima se poziva na ovosudno rješenje broj Ovr-2004/2024 2 od 19. srpnja 2024., a koje je i dostavio uz ispravljenu tužbu. Imajući u vidu odredbu članak 282. ZPP i činjenicu da tužitelj nije ispravio i dopunio tužbu kako je pozvan rješenjem suda broj P-679/2024-4 od 30. srpnja 2024. niti je dokazao da je zaključkom upućen iz ovršnog postupka na pokretanje ove parnice, to da je u konkretnom slučaju primjenom odredbe čl. 109. u svezi čl. 186 i čl. 282. ZPP valjalo riješio kao u izreci rješenja.
7. Sa zaključkom prvostupanjskog suda suglasan je i ovaj sud drugog stupnja.
7. Ispitujući pobijano rješenje u granicama žalbenih navoda a pazeći i pri tome-dodatno po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava i bitne povrede odredaba parničnog postupka (članak 365. ZPP) ocjena je ovog suda da je prvostupanjski sud odlučujući o zahtjevu tužitelja donio pravilnu odluku.
8. Naime, suprotno žalbenim navodima tužitelja, a imajući u vidu sadržaj tužbe, u ovom predmetu je i po ocijeni ovog suda riječ o tužbi sa zahtjevom za proglašenje nedopuštenom ovrhe određene po prijedlogu ovrhovoditelja-tuženika kod Financijske agencije temeljem zadužnice.
9. Sporna je dopuštenost te tužbe, obzirom na činjenicu da ju je tužitelj podnio iako nije upućen u parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom.
10. Shvaćanje prvostupanjskog suda-da okolnost upućivanja u parnicu zaključkom ovršnog suda ima značaj procesne pretpostavke za tužbu radi proglašenja nedopuštenom ovrhe određene rješenjem o ovrsi, po ocjeni ovog suda pravilno je i zakonito.
11. Odredbama čl. 52. OZ propisano je postupanje po žalbi ovršenika na rješenje o ovrsi, i to:
- odredbom st. 1.: „Ako je žalba izjavljena iz razloga iz čl. 50. st. 1. toč. 7. i toč. 9. do 11. ovog Zakona, sud prvog stupnja dostavit će žalbu ovrhovoditelju radi očitovanja u roku od osam dana“,
- odredbom st. 2.: „Ako ovrhovoditelj prizna postojanje kojeg od razloga zbog kojih je žalba izjavljena, sud će obustaviti ovrhu“,
- odredbom st. 3.: „Ako ovrhovoditelj ospori postojanje tih razloga ili se ne očituje u roku od osam dana, sud prvog stupnja donijet će bez odgode zaključak kojim će ovršenika uputiti da u roku od petnaest dana od dostave zaključka pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom zbog razloga iz st. 1. ovoga članka zbog kojeg je izjavio žalbu“.
12. Tužba radi proglašenja ovrhe nedopuštenom predviđena je (propisana) kao put pravne zaštite samo u okviru i u svezi tih pravnih lijekova, i to (opet) samo kad ovršeni sud u ovršnom postupku zaključkom odluči da ovršenika upućuje na parnicu. U slučaju da ovršni sud ne odluči uputiti ovršenika na parnicu, takav put pravne zaštite nije dopušten. Pri tome okolnosti na koje se tužitelj poziva u žalbi, nisu od utjecaja na predmet spora.
13. I u slučaju zahtjeva za izravnu naplatu u smislu članka 209. OZ, na odgovarajući se način primjenjuju odredbe ovog zakona o žalbi protiv rješenja o ovrsi (članka 50. i 53. OZ).
14. Kako pravilno zaključuje prvostupanjski sud iz navedenih zakonskih odredbi proizlazi da je upućivanje u parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom od strane ovršnog suda procesna pretpostavka za pokretanje i vođenje parničnog postupka radi proglašenja ovrhe nedopuštenom (tako i VSRH u rješenju broj Revt 531/2017-2 od 24. listopada 2017.), pa da neovisno o tome o kojem se pravnom sredstvu radi, odnosno, neovisno o tome predlaže li tužitelj proglašenje ovrhe nedopuštenom ili proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim, procesna je pretpostavka za podnošenje tužbe da je na takvu tužbu tužitelj prethodno upućen zaključkom ovršnog suda.
15. Kako tužitelj nije dostavio zaključak suda kako je pozvan rješenjem na ispravak i dopunu, a kojim je upućen na pokretanje parnice u roku od 15 dana radi proglašenja ovrhe nedopuštenom u smislu čl. 52. st. 3. OZ iz razloga čl. 52. st. 1. OZ to je pravilno prvostupanjski sud odbacio tužbu tužitelja pozivom na odredbe članka 109., 186. i 282. ZPP, pa je žalbu tužitelja valjalo odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsko rješenje pozivom na odredbu čl. 380. toč. 2. ZPP.
U Splitu 10. ožujka 2025.
Sudac:
Ana Grbavac
