Republika Hrvatska
Trgovački sud u Splitu
Split, Sukoišanska 6
Poslovni broj: Povrv-147/2024-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Trgovački sud u Splitu, po sutkinji Zrinki Ćosić, u pravnoj stvari tužitelja HRVATSKA RADIOTELEVIZIJA, OIB: 68419124305, Zagreb, Prisavlje 3, kojeg zastupa punomoćnica Maja Čuljak, odvjetnica u Zagrebu, Medulićeva 31, protiv tuženika RASPUDIĆ d.o.o., OIB: 25376049787, Baška Voda, A. G. Matoša 31, radi isplate, 10. ožujka 2025.
p r e s u d i o j e
I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Anamarije Arapović Vranješ u Makarskoj, Kralja Petra Krešimira IV. 7a, poslovni broj Ovrv-4263/2023, UPP/OS-Ovrv-1064/2023 od 27. prosinca 2023., kojim je naloženo tuženiku RASPUDIĆ d.o.o. da u roku od 8 dana isplati tužitelju HRVATSKA RADIOTELEVIZIJA iznos od 1.338,04 eura sa zateznim kamatama koje:
- na iznos od 191,12 eura teku od 1. prosinca 2022. do isplate;
- na iznos od 191,12 eura teku od 1. siječnja 2023. do isplate;
- na iznos od 191,16 eura teku od 1. veljače 2023. do isplate;
- na iznos od 191,16 eura teku od 1. ožujka 2023. do isplate;
- na iznos od 191,16 eura teku od 1. travnja 2023. do isplate;
- na iznos od 191,16 eura teku od 1. svibnja 2023. do isplate;
- na iznos od 191,16 eura teku od 1. lipnja 2023. do isplate;
po stopi koja se za razdoblje od 1. prosinca 2022. do 31. prosinca 2022. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a za razdoblje od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine,
i kojim je naloženo tuženiku RASPUDIĆ d.o.o. da u roku od 8 dana naknadi tužitelju HRVATSKA RADIOTELEVIZIJA nastale troškove ovršnog postupka u iznosu od 273,75 eura sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 27. prosinca 2023. do isplate, po stopi koja se za razdoblje od 27. prosinca 2023. do 29. prosinca 2023. određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a za razdoblje od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.
II. Nalaže se tuženiku RASPUDIĆ d.o.o. da tužitelju HRVATSKA RADIOTELEVIZIJA naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 289,82 eura sa zateznim kamatama koje teku od 10. ožujka 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 (petnaest) dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj je kao ovrhovoditelj 14. studenoga 2023. podnio Općinskom sudu u Makarskoj prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave - izvatka iz poslovnih knjiga. Prijedlog za ovrhu je potom automatski povjeren u rad javnom bilježniku Anamariji Arapović Vranješ u Makrskoj, Kralja Petra Krešimira IV. 7a, kao povjereniku suda. Navedenim prijedlogom za ovrhu ovrhovoditelj predlaže da se naloži ovršeniku (sada tuženiku) da ovrhovoditelju (sada tužitelju) plati iznos od 1.338,04 eura sa zateznim kamatama koje teku na pojedinačno određene novčane iznose od dana nakon dana njihovog dospijeća pa do isplate, po stopi propisanoj za ostale odnose, kao i da mu naknadi troškove ovršnog postupka sa zateznim kamatama koje teku od donošenja rješenja o ovrsi do isplate, po istoj stopi. Također, predlaže da se radi naplate navedene novčane tražbine odredi ovrha općenito na imovini ovršenika (sada tuženika). Rješenjem o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Anamarije Arapović Vranješ u Makrskoj, Kralja Petra Krešimira IV. 7a, poslovni broj Ovrv-4263/2023, UPP/OS-Ovrv-1064/2023 od 27. prosinca 2023., naloženo je ovršeniku (sada tuženiku) da ovrhovoditelju (sada tužitelju) namiri navedenu tražbinu, te je, radi prisilne naplate navedene tražbine, određena predložena ovrha.
2. Protiv citiranog rješenja o ovrsi ovršenik je podnio prigovor, pobijajući rješenje o ovrsi u cijelosti. Radi provedbe postupka u povodu prigovora javni bilježnik je spis proslijedio Općinskom sudu u Makarskoj.
3. Rješenjem Općinskog suda u Makarskoj poslovni broj Povrv-18/2024 od 12. veljače 2024., taj sud se oglasio stvarno nenadležnim, te je određeno da će se nakon pravomoćnosti tog rješenja predmet ustupiti stvarno i mjesno nadležnom Trgovačkom sudu u Splitu.
4. Nakon pravomoćnosti tog rješenja predmet je dostavljen ovom sudu na daljnje postupanje, pa je rješenjem Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj Povrv-147/2024 od 21. ožujka 2024. predmetno rješenje o ovrsi stavljeno izvan snage u dijelu kojim je određena ovrha i ukinute su provedene radnje, te je određeno da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga. Istim rješenjem sud je upozorio stranke na sadržaj odredbi članka 461.a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/1991., 91/1992., 58/1993., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 02/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022. i 155/2023.; dalje: ZPP), budući da se u konkretnom slučaju, a sukladno članku 502. stavku 1. ZPP-a, radi o sporu male vrijednosti.
5. Tuženik je u prigovoru protiv rješenja o ovrsi, koji se sada smatra odgovorom na tužbu, naveo da u cijelosti osporava osnovu utuženog potraživanja tužitelja. Izjavio je da izvadak iz poslovnih knjiga tužitelja ne prikazuje stvarno dugovanje tuženika. Račune za RTV pristojbu tužitelj da ne izdaje u skladu sa zakonom i ugovorom koji da su stranke sklopile. Hotel tuženika – Hotel Sirena u Podgori da posluje isključivo sezonski i to najviše pet mjeseci godišnje. Nadalje, tuženik navodi da je s tužiteljem 2012. godine, za Hotel Sirena u Podgori, zaključio ugovor u kojem da je izričito navedeno da će se RTV pristojba obračunavati i naplaćivati isključivo za razdoblje kada hotel radi, odnosno za vrijeme sezone, a utuženi računi tužitelja da se odnose na razdoblje od studenoga 2022. do svibnja 2023., kada Hotel Sirena nije obavljao djelatnost. Naveo je da postoji i praksa da hoteli odnosno ugostiteljski objekti koji posluju sezonski plaćaju RTV pristojbu samo za razdoblje kada obavljaju gospodarsku djelatnost. Uz prigovor tuženik je dostavio prijavu prijamnika od 25. rujna 2012., potvrdu Turističke zajednice Općine Podgora od 13. prosinca 2013., te tuženikovu analitičku karticu konta za tužitelja za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023.
6. Podneskom od 8. travnja 2024. tužitelj je, sukladno upozorenju iz rješenja ovog suda poslovni broj Povrv-147/2024 od 21. ožujka 2024., iznio činjenice na kojima temelji svoj zahtjev. Naveo je da među strankama postoji odnos koji se temelji na zakonu, a ne na ugovoru, pa da su suprotni navodi tuženika netočni. Naveo je da se obveza plaćanja pristojbe odnosi na sve vlasnike, odnosno posjednike prijamnika, neovisno o tome posluju li cijele godine ili samo određene mjesece u godini te da se pristojba naplaćuje tijekom cijele godine. Izjavio je da ne postoji zakonska mogućnost sezonskog plaćanja, već da se radi o pretplatničkom odnosu koji započinje prijavom i završava odjavom, pa da je tuženik, ukoliko postoje razlozi za odjavu, ovlašten istu i izvršiti, ali da je dužan plaćati svoje mjesečne obveze sve dok ne odjavi svoj pretplatnički odnos. Naveo je da predmetni dug nije plaćen, a da je u utuženom razdoblju tuženik bio prijavljeni pretplatnik za ukupno 72 prijamnika (sve do dana 1.12.2023.), za koje je dužan plaćati mjesečnu pristojbu kao da se radi o 18 prijamnika, pa predlaže da sud donese presudu kojem će održati na snazi predmetni platni nalog.
7. Radi dokazivanja istinitosti navoda izjavljenih u tužbi tužitelj je predložio sudu izvesti dokaze čitanjem isprava koje je dostavio u spis, i to: izvadak iz evidencije pretplatnika tužitelja, prijavu prijamnika od 25. rujna 2012., dopis tuženika od 24. studenoga 2023., zahtjev za odjavu prijamnika od 24. studenoga 2023., dopis Općine Podgora od 13. prosinca 2013., rješenje Republike Hrvatske, Ministarstva turizma o privremenom obavljanju ugostiteljske djelatnosti od 2. srpnja 2010., dopise tužitelja upućene tuženiku od 29. listopada 2012., 27. prosinca 2012., 6. prosinca 2013., 5. veljače 2014., te tužiteljevu saldo konti karticu za tuženika sa stanjem na dan 2. travnja 2024.
8. Tuženik je tužiteljev podnesak od 8. travnja 2024. zaprimio 1. srpnja 2024., međutim, na isti se, unatoč upozorenju iz rješenja ovog suda poslovni broj Povrv- 147/2024 od 21. ožujka 2024., u određenom roku od 15 dana nije očitovao.
9. Člankom 461. stavkom 3. ZPP-a propisano je da je postupak u sporovima male vrijednosti pisani postupak, dok iz stavka 4. istog članka proizlazi da će sud u postupcima u sporovima male vrijednosti održati ročište ako to smatra potrebnim radi provođenja dokaznog postupka ili ako barem jedna od stranaka podnese takav obrazloženi prijedlog.
10. S obzirom na to da nijedna od stranaka nije predložila održavanje ročišta, a ročište nije bilo potrebno održati radi provođenja dokaznog postupka, sud je, uvažavajući načelo ekonomičnosti postupka i činjenicu da nijedna od stranaka nije predložila održavanje ročišta (članak 461. stavak 4. ZPP-a), proveo pisani postupak i donio ovu presudu bez održavanja rasprave.
11. U dokazne svrhe ovaj sud je pregledao i pročitao isprave i dokumentaciju sadržanu u spisu i to: izvadak iz poslovnih knjiga tužitelja od 3. studenoga 2023., prijavu prijamnika od 25. rujna 2012., potvrdu Turističke zajednice Općine Podgora od 13. prosinca 2013., tuženikovu analitičku karticu konta za tužitelja za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023., izvadak iz evidencije pretplatnika tužitelja, dopis tuženika od 24. studenoga 2023., zahtjev za odjavu prijamnika od 24. studenoga 2023., rješenje Republike Hrvatske, Ministarstva turizma o privremenom obavljanju ugostiteljske djelatnosti od 2. srpnja 2010., dopise tužitelja upućene tuženiku od 29. listopada 2012., 27. prosinca 2012., 6. prosinca 2013., 5. veljače 2014., te tužiteljevu saldakonti karticu za tuženika sa stanjem na dan 2. travnja 2024.
12. Ocjenjujući navedene isprave zasebno i u njihovoj ukupnosti, te na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan.
13. Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 1.338,04 eura s pripadajućim zateznim kamatama na ime RTV pristojbe za razdoblje od studenoga 2022. do svibnja 2023.
14. Među strankama nije bilo sporno da je tuženik 25. rujna 2012. prijavio tužitelju televizijske prijamnike u svom Hotelu Sirena i da ih u utuženom razdoblju nije odjavio. Nije bila sporna ni visina mjesečne RTV pristojbe, niti to da tuženik utuženi iznos nije platio tužitelju.
15. Među strankama je bilo sporno je li tuženik dužan kroz razdoblje cijele godine plaćati mjesečnu RTV pristojbu, a sve obzirom na to da prema tužitelju ta obveza tuženika za plaćanje mjesečne pristojbe postoji tijekom cijele godine, dok tuženik tvrdi da ta njegova obveza postoji samo u razdoblju kada obavlja djelatnost odnosno u razdoblju turističke sezone, a ne i u mjesecima kada njegov Hotel Sirena ne radi.
16. Člankom 34. stavkom 1. Zakona o Hrvatskoj radioteleviziji ("Narodne novine", broj 173/2010., 76/2012., 78/2016., 46/2017., 73/2017., 94/2018., 114/2022.; dalje: ZHRT) propisano je da je svatko tko ima u vlasništvu ili posjedu radijski ili televizijski prijamnik, odnosno drugi uređaj za prijam radijskog ili audiovizualnog programa na području Republike Hrvatske koje je pokriveno prijenosnim signalom, dužan HRT-u (tužitelju) plaćati mjesečnu pristojbu utvrđenu člankom 35. stavkom 2. ZHRT-a.
17. Prema članku 36. stavku 1. ZHRT-a osoba iz članka 34. stavka 1. ZHRT-a ne plaća mjesečnu pristojbu ako prijamnik odjavi, a način odjave prijamnika i kontrole plaćanja mjesečne pristojbe utvrđuje HRT svojom odlukom.
18. Prije svega valja navesti da odredbe ZHRT-a ne propisuju mogućnost sezonske naplate RTV pristojbe. Tuženik se još u prigovoru protiv rješenja o ovrsi pozvao na postojanje isprave odnosno ugovora koji bi isti sklopio sa tužiteljem 2012. godine, a u kojem da bi bilo sadržano dogovaranje stranaka u pogledu plaćanja RTV pristojbe od strane tuženika. Tuženik se dakle pozivao na postojanje stranačkog ugovora, kojim da su ugovoreni povoljniji uvjeti za njega kao obveznika plaćanja RTV pristojbe od uvjeta utvrđenih u ZHRT-u. Međutim, tuženik uz prigovor protiv rješenja o ovrsi, a niti naknadno tijekom postupka, nije sudu dostavio takav ugovor, niti je predložio izvođenje kakvog drugog adekvatnog dokaza kojim bi se utvrdila navedena činjenica, pa samim time nije niti dokazao postojanje stranačkog ugovora na temelju kojeg bi u odnosu na njega postojala drugačija obveza u pogledu plaćanja mjesečne RTV pristojbe tužitelju od one određene člankom 34. ZHRT-a. Pritom je za navesti da prijava prijamnika od 25. rujna 2012., koju je tuženik dostavio u spis, ne predstavlja takav stranački ugovor na koji se poziva tuženik, niti je iz nje vidljivo da bi tuženik imao povoljnije uvijete plaćanja RTV pristojbe od onih propisanih ZHRT-om. Naime, iz navedene prijave sud je mogao utvrditi samo činjenicu da je tuženik toga dana tužitelju prijavio 72 prijamnika.
19. S obzirom na to da tuženik nije dokazao postojanje stranačkog ugovora na temelju kojeg bi u odnosu na njega postojala drugačija obveza u pogledu plaćanja mjesečne RTV pristojbe tužitelju od one određene člankom 34. ZHRT-a, te s obzirom na to da tuženik u utuženom razdoblju nije odjavio prijavljene prijamnike, to je sukladno članku 34. stavku 1. ZHRT-a u vezi s člankom 451. stavak 3. ZPP-a trebalo prihvatiti tužiteljev zahtjev za isplatu iznosa od 1.338,04 eura kao osnovan te posljedično tome održati na snazi platni nalog sadržan u predmetnom rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave kojim je tuženiku naloženo platiti tužitelju taj iznos, a koji se odnosi na neplaćene mjesečne RTV pristojbe za mjesece studeni i prosinac 2022. u iznosima od po 191,12 eura, te mjesece siječanj, veljaču, ožujak, travanj i svibanj 2023. u iznosima od po 191,16 eura.
20. Isto tako, a budući da tuženik kao dužnik kasni s ispunjenjem novčane obveze isti je dužan platiti tužitelju i zatezne kamate koje teku od dana nakon dana dospijeća svakog pojedinačnog mjesečnog iznosa neplaćene RTV pristojbe pa do isplate, po stopi koja se primjenjuje na ostale odnose, a sve to sukladno članku 29. stavku 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015. i 29/2018.; dalje: ZOO). Stoga je platni nalog održan na snazi i u dijelu kojim je tuženiku naloženo platiti tužitelju zatezne kamate.
21. Platni nalog iz rješenja o ovrsi trebalo je održati na snazi i za nastale troškove ovršnog postupka u ukupnom iznosu od 273,75 eura, koji se sastoje od troška sastava prijedloga za ovrhu u iznosu od 199,00 eura, uvećano za PDV od 25% u iznosu od 49,75 eura sukladno postavljenom zahtjevu i Tbr. 11/1, 42. i 50. tada važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/2012., 103/2014., 118/2014., 107/2015., 37/2022., 126/2022.) te troška javnobilježničke naknade u iznosu od 20,00 eura uvećano za PDV od 25% u iznosu od 5,00 eura, sukladno postavljenom zahtjevu i člancima 5. i 9. Pravilnika o naknadi i nagradi javnih bilježnika u ovršnom postupku ("Narodne novine" broj 9/2021, 18/2022, 154/2022.), sve to zajedno s pripadajućim zateznim kamatama koje na taj nastali trošak teku od dana donošenja rješenja o ovrsi do isplate, po stopi propisanoj za ostale odnose. U konkretnom slučaju radi se o nastalim troškovima koji su bili potrebni za vođenje ovog postupka i na čiju naknadu, s pripadajućim zateznim kamatama, tužitelj ima pravo u smislu članka 14. stavka 4. i članka 30. stavka 3. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 112/2012., 25/2013., 93/2014., 55/2016., 73/2017., 131/2020., 114/2022.).
22. Slijedom navedenog, a na temelju članka 451. stavka 3. ZPP-a, odlučeno je kao pod točkom I. izreke ove presude.
23. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na članku 151., članku 154. stavku 1., članku 155. i 164. ZPP-a.
24. S obzirom na odredbe Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23.; dalje: Tarifa) i postavljeni zahtjev za naknadu troškova (stranica 43 spisa), tužitelju su, kao potrebni za svrhovito vođenje parnice, priznati troškovi po osnovi odvjetničkog zastupanja, i to za sastav podneska od 8. travnja 2024. (Tbr. 8/1 i 54. Tarife) u iznosu od 200,00 eura, što uvećano za PDV od 25 % (Tbr. 46. Tarife), ukupno iznosi 250,00 eura.
25. Nadalje, tužitelju je, sukladno odredbama Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj 118/2018., 51/2023.) i Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine" broj 37/2023.) priznat i zatraženi trošak sudske pristojbe za presudu u iznosu od 39,82 eura.
26. Dakle, tužitelju je trebalo priznati troškove parničnog postupka po osnovi odvjetničkog zastupanja i sudskih pristojbi u ukupnom iznosu od 289,82 eura.
27. Slijedom navedenog, odlučeno je kao pod točkom II. izreke ove presude.
U Splitu 10. ožujka 2025.
Sutkinja
Zrinka Ćosić
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana dostave pisanog otpravka presude. Žalba se podnosi Trgovačkom sudu u Splitu, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.
Presuda kojom se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 1., 2., 4., 5., 6., 7., 8., 9., 10., 11., 12., 13. i 14. ZPP-a i (članak 467. stavak 1. ZPP-a).
DNA:
- tužitelju po punomoćniku
- tuženiku
- u spis
