REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

[adresa] Š 5

Poslovni broj: Us I-1969/2024-12

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Mariji Renner Jakovljević, uz sudjelovanje zapisničarke Adriane Tokić, u upravnom sporu tužitelja ŠK (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], kojeg zastupa opunomoćenik Marin Kuvač, odvjetnik u Rijeci, S. V. Čiče 7/1, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova (OIB: 36162371878), Policijske uprave Primorsko- goranske, Policijske postaje Opatija, Opatija, Ulica maršala Tita 151, radi izdavanja dozvole za boravak i rad, 10. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Poništava se rješenje tuženika Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave Primorsko-goranske, Policijske postaje Opatija, KLASA: NK-UP/I-216-02/24-09/97576, URBROJ: 511-09-31-24-7 od 27. listopada 2024. i predmet se vraća tuženiku na ponovan postupak, u kojem ponovljenom postupku je tuženik obvezan postupiti u skladu s pravnim shvaćanjem i primjedbama izraženim u obrazloženju ove odluke.

II. Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi trošak upravnog spora u iznosu od 3.125,00 (slovnima: tri tisuće sto dvadeset i pet) eura u roku od 30 (trideset) dana od dana primitka pravomoćne odluke o troškovima ovog upravnog spora.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave Primorsko-goranske, Policijske postaje Opatija, KLASA: NK-UP/I-216-02/24- 09/97576, URBROJ: 511-09-31-24-7 od 27. listopada 2024., u točki 1. izreke odbijen je zahtjev trgovačkog društva Trojka promet j. d. o. o. sa sjedištem u [adresa], za izdavanje dozvole za boravak i rad u Republici Hrvatskoj za tužitelja, rođenog **.**.1969., u [adresa], Ruska federacija, državljanina Ruske federacije, u točki 2. izreke određeno je, da je tužitelj dužan dragovoljno napustiti EGP u roku od 15 dana računajući od dana izvršnosti rješenja kojim mu prestaje zakoniti boravak u Republici Hrvatskoj, kao i da je prilikom napuštanja EGP-a dužan rješenje predati policijskom službeniku na graničnom prijelazu ili diplomatskoj misiji, odnosno konzularnom uredu Republike Hrvatske nakon napuštanja EGP-a ( točka 3. izreke), dok je u točki 4. izreke rješenja određeno, da ako tužitelj ne izvrši rješenje u roku iz točke 2. izreke rješenja, isti će biti prisilno udaljen iz EGP-a sukladno članku 203. stavku 2. točki 1. Zakona o strancima ("Narodne novine", broj 133/20 u nastavku teksta ZS).

2. Osporavajući zakonitost rješenja tuženika Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave Primorsko-goranske, Policijske postaje Opatija KLASA: NK-UP/I-216- 02/24-09/97576, URBROJ: 511-09-31-24-7 od 27. listopada 2024., tužitelj je podnio pravovremenu tužbu, koja je kod ovog suda zaprimljena 15. studenog 2024. pod gore navedenim poslovnim brojem, a u kojoj je tužitelj u bitnome naveo, da mu nije jasno koja od odredbi iz članka 59. ZS-a, za odobrenje privremenog boravka prema tuženiku u odnosu na tužitelja nije ispunjena. U svezi s tim naveo je, da je zajedno sa suprugom i maloljetnim djetetom doputovao u Republiku Hrvatsku i da je iz istog razvidno da je ispunjena pretpostavka iz odredbe članka 59. stavak 1. točke 1. ZS-a, a supruga i maloljetni sin tužitelja od 23. srpnja 2024. imaju odobren boravak u Republici Hrvatskoj koji im vrijedi do 1. lipnja 2025. Ističe da tuženikova sumnja na zloupotrebu instituta privremenog boravka od strane tužitelja je u cijelosti promašena i bez predmetna, te ne počiva na kakvom činjenično i pravnom uporištu, jer je iz izjave tužitelja koju je dao u postupku koji je prethodio ovom upravnom sporu, razvidno kako je tužitelj naveo od čega namjerava živjeti i pokriti životne troškove, a njegov iskaz je u cijelosti vjerodostojan i pravno logičan, dok sam zaključak tuženika o postojanju sumnje u zlouporabu instituta dozvole za boravak i rad te olakšavanje ulaska državljana trećih zemalja ničim nije argumentiran i potkrijepljen dokazima ili obrazložen u osporavanom rješenju, čime tužitelj ukazuje na postojanje povrede iz odredbe članka 98. stavak 5. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09 i 110/21, u nastavku teksta ZUP) pa je tužitelj u tužbenom zahtjevu predložio da se poništi osporavano rješenje tuženika od 27. listopada 2024. i predmet vrati tuženiku na ponovan postupak.

3. Tužitelj je u tužbi podnio i prijedlog za određivanje odgodnog učinka tužbe, o kojem prijedlogu je odlučeno izvanraspravnim rješenjem ovog suda od 9. prosinca 2024., na način da je odbijen prijedlog tužitelja za određivanje odgodnog učinka tužbe uz obrazloženje pobliže navedeno u tom rješenju.

4. Tuženik je u odgovoru na tužbu zaprimljenim kod ovog suda 24. prosinca 2024., u bitnome naveo, da u cijelosti ostaje kod svih navoda iznesenih u obrazloženju osporavanog rješenja zbog neispunjavanja zakonskih pretpostavki propisanih odredbom člankom 59. stavak 1. točka 1. ZS-a u svezi s člankom 93. stavak 1. točka 5. ZS-a. Istaknuo je, da temeljem uvida u spis predmeta i izvršene provjere postoji sumnja u zlouporabu instituta dozvole za boravak i rad od strane tužitelja i da je glavna svrha izdavanja dozvole za boravak i rad tužitelju, olakšavanje ulaska i boravka državljana trećih zemalja. Napomenuo je i to, da je tuženiku poznata činjenica da je tužitelj 5. prosinca 2022.,zajedno sa suprugom podnio zahtjev za izdavanje odobrenja privremenog boravka u svrhu korištenja nekretnine, a koji zahtjev je odbijen rješenjem tuženika od 25. srpnja 2023., iz razloga neispunjavanje zakonskih uvjeta odnosno, zato što je nekretnina u vlasništvu tvrtke tužitelja, zbog čega nisu bili ispunjeni uvjeti za izdavanje odobrenja privremenog boravka. Stoga je tuženik predložio da se odbije tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan.

5. U podnesku zaprimljenim kod ovog suda 21. siječnja 2025. tužitelj je, očitujući se na navode tuženika iz odgovora na tužbu u cijelosti ustrajao kod svih navoda iz tužbe i tužbenog zahtjeva, navodeći da nedostaje valjana argumentacija iz koje bi proizlazila utemeljenost osporavanog rješenja, odnosno da tuženik u obrazloženju osporavanog rješenja, a niti u odgovoru na tužbu nije konkretizirao razloge zbog kojih smatra da je zahtjev tužitelja podnesen u svrhu zloporabe instituta dozvole za boravak i rad. Smatra, da je tuženik bio dužan, ukoliko je smatrao zahtjev tužitelja neosnovanim, detaljno argumentirati u kojem dijelu su povrijeđene zakonske pretpostavke za udovoljenje zahtjeva tužitelja, odnosno koji od naprijed spomenutih uvjeta nisu ispunjeni te zbog čega je zahtjev tužitelja valjalo odbiti, pa je tužitelj predložio da se poništi osporavano rješenje tuženika, uz nadoknadu troškova upravnoga spora.

6. U ovom upravnom sporu 6. ožujka 2025., održano je ročište za raspravu u prisutnosti opunomoćenika tužitelja i službene osobe tuženika, pa je strankama u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima( „Narodne novine“, broj 36/24 u nastavku teksta ZUS), data mogućnosti izjasniti se o svim zahtjevima i navodima, te činjeničnim i pravnim pitanjima odlučnim za rješavanje ovog pravnog spora. Na istom ročištu za raspravu stranke su u cijelosti ostale kod svih svojih navoda iznesenih u tijeku upravnog spora, nakon čega je izveden dokaz uvidom u dokumentaciju koja prileži spisu predmeta upravnog spora, kao i u onu koja prileži spisu predmeta upravnog postupka, te je rasprava zaključena.

7. Uvidom u dokumentaciju koja prileži spisu predmeta upravnog spora, kao i u onu koja prileži spisu predmeta upravnog postupka utvrđeno je, da je poslodavac tužitelja u Policijskoj postaji Opatija 15. travnja 2024. podnio zahtjev za izdavanje dozvole za boravak i rad tužitelja u Republici Hrvatskoj na temelju mišljenja Hrvatskog zavoda za zapošljavanje za radno mjesto dostavljača, da je postupajući po zahtjevu poslodavca tužitelja, tužitelj bio saslušan 17. rujna 2024. na zapisnik pred tuženikom i izjavio da želi raditi u Republici Hrvatskoj, te se ne slaže sa utvrđenim da se radi o fiktivnoj dozvoli za boravak i rad. Svjestan je, da je ugovorena plaća niskog iznosa, ali ističe da je to početna plaća koja će rasti, a razliku između prihoda troškova pokrivati će prihodima od najma nekretnine u Rusiji. S poslodavcem da je dogovorio rad za radno mjesto dostavljača hrane na području Opatije, koji bi obavljao sa svojim osobnim vozilom i raditi će osam sati pet dana u tjednu, te je zamišljeno da se poslovi dostave obavljaju za razne ugostiteljske objekte putem aplikacije, ali konkretno o kojim se objektima u ovom trenutku radi ne zna. Također, je u izjavi na zapisnik opunomoćenik poslodavca izjavio da je tvrtka u dobroj vjeri zaključila ugovora o radu s tužiteljem, a konkretno o uvjetima rada i opisu poslova nije upoznat, zna da se radi o poslovima dostave, a nakon čega je tuženik donio ovdje osporavano rješenje kojim se odbija zahtjev trgovačkog društva Trojka promet j. d. o. o. za izdavanje dozvola za boravak i rad tužitelju uz ostala prateća utvrđenja pobliže navedena u točkama 2.,3. i 4. izreke osporavanog rješenja, a sve iz razloga što tuženik sumnja u zlouporabu instituta dozvole za boravak i rad od strane tužitelja, tj.da je glavna svrha izdavanja dozvole za boravak i rad tužitelju, olakšavanje ulaska i boravka državljana trećih zemalja.

8. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, ovaj sud je utvrdio, da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan, iz niže obrazloženih razloga.

9. Naime ,odredbom članka 98. stavak 5. ZUP-a, propisano je, da obrazloženje sadrži kratko izlaganje zahtjeva stranke, utvrđeno činjenično stanje, razloge koji su bili odlučujući pri ocjeni pojedinih dokaza, razloge zbog kojih nije usvojen koji od zahtjeva stranaka, razloge donošenje zaključaka u tijeku postupka, te propisi na temelju kojih je riješena upravna stvar. Kada žalba ne odgađa izvršenje rješenja, obrazloženje sadrži i pozivanje na zakon koji to propisuje.

10. I po mišljenju ovoga Suda kao i tužitelja, obrazloženje osporavanog rješenja tuženika nije sastavljeno u skladu s gore citiranom odredbom članka 98. stavak 5. ZUP- a, jer u istom nisu navedeni razlozi koji su bili odlučujući za rješavanje ove upravne stvari, tj. zbog kojih nije usvojen zahtjev tužitelja, a ni razlozi koji su bili odlučujući pri ocjeni pojedinih dokaza, odnosno nije navedeno na temelju čega je tuženik utvrdio da postoji sumnja u zloporabu instituta dozvole za boravak i rad od strane tužitelja, odnosno da je glavna svrha izdavanje dozvole za boravak i rad tužitelja olakšavanje ulaska i boravka državljana trećih zemalja. Navedeni propust tuženik nije ispravio niti u odgovoru na tužbu u kojem je naveo „Temeljem uvida u spis predmeta povodom podnesenog zahtjeva i uvidom u izvršene provjere…“, jer se nigdje ne navodi u koju točnu dokumentaciju iz spisa predmeta i koje izvršene provjere je tuženik izvršio uvid, što je uvidom u tu dokumentaciju i izvršene provjere točno utvrdio, što je utvrđeno iz „službene zabilješke o obavljenoj provjeri Odjela za nezakonite migracije“, što je utvrđeno iz zapisničke izjave poslodavca i državljana treće zemlje od 17. rujna 2024.

11. Dakle, zbog ne konkretiziranja razloga tuženika zbog kojih smatra da je zahtjev tužitelja podnesen u svrhu zlouporabe instituta dozvole za boravak i rad, zbog ne argumentiranja takvih razloga, zbog ne pozivanja na konkretnu dokumentaciju iz koje bi isto bilo razvidno, zbog nenavođenja što je uvidom u tu određenu dokumentaciju tuženik utvrdio te zbog ne izjašnjavanja je li osporavano rješenje doneseno na temelju članka 93. stavak 1. točka 5. ZS-a, ili zbog neispunjavanja kojeg od uvjeta iz članka 59. ZS-a, je bilo potrebno poništiti osporavano rješenje tuženika i predmet vratiti tuženiku na ponovan postupak kako bi u ponovnom postupku, u roku od 30 dana od dana primitka ove presude, vezan pravnim shvaćanjem i primjedbama Suda, tuženik bio u mogućnosti donijeti novo i zakonito rješenje povodom zahtjeva trgovačkog društva Trojka promet j. d. o. o. za izdavanje dozvole za boravak i rad u Republici Hrvatskoj za tužitelja. Pri tome će tuženik voditi računa da novo rješenje bude u cijelosti biti sastavljeno u skladu sa odredbom 98. ZUP-a, a njegovo obrazloženje u skladu s odredbom članka 98. stavak 5. ZUP-a.

12. Naposljetku, ukazuje se tuženiku da je u odgovoru na tužbu naveo “… također su svi dokazi u postupku utvrđeni i predočeni tužitelju na jasan i razumljiv način, o čemu se očitovao na način u navedenom postupku“ pa ovome sudu nije jasno koji su to svi dokazi u postupku predočeni i utvrđeni tužitelju, niti što je uvidom u iste tuženik utvrdio, jer se u obrazloženju osporavanog rješenja tuženik poziva na odredbe ZS-a, navodi da je tužitelj bio saslušan u postupku koji je prethodio ovom upravnom sporu, kao i opunomoćenik poslodavca tužitelja, te iznosi zaključak da postoji sumnja u zlouporabu instituta dozvole za boravak i rad, odnosno da je glavna svrha izdavanja dozvole za boravak i rad tužitelju olakšanje ulaska i boravka državljana trećih zemalja bez da isto argumentira, te obrazloži razloge na temelju čega je došao do takvog zaključka, što je utvrdio u postupku koji je prethodio upravnom sporu, da je donio takav zaključak i iz čega to proizlazi. Dakle, tuženik nije iznio razloge za donošenje osporavanog rješenja, čime je povrijeđena odredba članka 98. stavak 5. ZUP-a, slijedom čega je na temelju članka 117. stavak 1. ZUS-a odlučeno kao u izreci ove presude.

13. Odredbom članka 147. stavak 1. ZUS-a propisano je da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora ako Zakonom nije drukčije propisano pa su tužiteljici priznati troškovi zastupanja putem njezinog opunomoćenika sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 138/23, u nastavku teksta Tarifa) i to sukladno Tbr. 27., 46. i 52. Tarife pa je tužitelju valjalo priznat trošak sastava tužbe, te pristupa na ročište održano kod ovoga Suda 6. ožujka 2025. za svaku radnju u iznosu od 1.250,00 eura, i podneska u iznosu od 625, eura u koji iznos je uračunat i trošak PDV-a, što ukupno iznosi 3.125,00 eura kojeg je tuženik dužan nadoknaditi tužitelju u roku od 30 dana od dana dostave pravomoćne odluke o troškovima ovoga upravnog spora.

U Rijeci 10. ožujka 2025.

Sutkinja

Marija Renner Jakovljević

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv točke I. izreke ove presude nije dopuštena žalba. (čl. 127. ZUS-a). Protiv točke II. izreke ove presude dopuštena je žalba Visokome upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u roku od 15 dana od dana dostave rješenja.

- opunomoćeniku tužitelja Marinu Kuvaču, odvjetniku u Rijeci, S. V. Čiče 7/1

- tuženiku Ministarstvu unutarnjih poslova, Policijskoj upravi primorsko-goranskoj, Policijskoj postaji Opatija, Opatija, Ulica maršala Tita 151