REPUBLIKA HRVATSKA
Općinski sud u Zadru
Borelli 9, 23000 Zadar
Poslovni broj: P-1623/2024-26
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Zadru po sutkinji toga suda Tatjani Domijan – Mrva, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ad. 1. ŽA, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] i ad. 2. ĆA, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], oboje zastupani po punomoćniku Tomislavu Nemariću, odvjetniku u Zadru, protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB: 18683136487 zastupana po Općinskom državnom odvjetništvu u Zadru, radi utvrđenja prava vlasništva, nakon održane glavne i javne rasprave dana 28. siječnja 2025. godine, u nazočnosti punomoćnika tužitelja i zakonske zastupnice tuženice, te objave dana 10. ožujka 2025. godine
p r e s u d i o j e
I. Ispravlja se pogrešan zemljišnoknjižni upis na kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koji je upis je određen Zapisnikom sastavljenim pred Općinskim sudom u Zadru Zemljišnoknjižnim odjelom pod posl. brojem Z-12945/2013/3300 od 3. prosinca 2019. u postupku preoblikovana zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] (kojim Zapisnikom je kao vlasnica upisana tužena REPUBLIKA HRVATSKA, OIB: 18683136487), na način da se kao vlasnici upisuju tužitelji ŽA, OIB: [osobni identifikacijski broj] i ĆA, OIB: [osobni identifikacijski broj], svaki za suvlasnički udio od ½ dijela, uz istovremeno brisanje toga prava sa imena upisanog zemljišnoknjižnog vlasnika, za cijelo.
II. Nalaže se tuženiku REPUBLICI HRVATSKOJ, OIB: 18683136487, naknaditi tužiteljima TA, OIB: [osobni identifikacijski broj] i ĆA, OIB: [osobni identifikacijski broj], parnični trošak u iznosu od 1.653,09 eur
Obrazloženje
1. Tužitelji su dana 24. srpnja 2024. godine podnijeli tužbu protiv tuženice navodeći da su vlasnici i posjednici nekretnine oznake kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], Strana, šuma, površine 1842 m2, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] za k. o. [katastarska općina], svaki za suvlasnički udio od ½ dijela. Predmetna nekretnina u naravi predstavlja pašnjak koji su od davnih dana koristili preci tužitelja. Tužitelji su pravo vlasništva stekli nasljeđivanjem iza smrti svojega oca PA pok. Ž što potvrđuje pravomoćno rješenje o nasljeđivanju Javnog bilježnika Jelene Skoblar iz [adresa] posl. broj O-1064/2023; UPP/OS-130/2023 od 28. studenoga 2023. Međutim, predmetna nekretnina nije unesena u rješenje o nasljeđivanju kao izvanknjižno vlasništvo oca tužitelja, a s obzirom na to da je za k. o. [katastarska općina] proveden postupak preoblikovanja zemljišne knjige te je formirana nova katastarska čestica pa javni bilježnik nije unio istu u ostavinsku masu kada je već provedena nova izmjera, a pokojni otac u trenutku smrti nije bio upisan kao njezin vlasnik u zemljišnoj knjizi. Kao nasljednici iza smrti pok. PA proglašeni tužitelji ŽA i ĆA te njihova majka DA, koja je pak naknadno – dana 5. srpnja 2024. dala Izjavu ovjerenu kod Javnog bilježnika Jelene Skoblar iz [adresa] 05.07.2024. pod brojem: OV-8930/2024 kojom je ustupila u cijelosti svoj suvlasnički udio na kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koji je naslijedila iza smrti svojega supruga PA svojim sinovima Ž i TA kojom prilikom je izjavila kako je suglasna da se isti na predmetnoj nekretnini uknjiže kao suvlasnici u zemljišnoj knjizi, svaki za suvlasnički udio od ½ dijela, odnosno da u tu svrhu pokrenu odgovarajući postupak pred nadležnim sudom. Pokojni otac tužitelja PA je pak nekretninu koja je predmet ovoga postupka stekao od svoje majke EA pok. RA na način da je nekretnina prethodno bila u vlasništvu oca EA – RA pa su se njegove tri kćeri EA, FA i UA, odnosno za svaku od njih njihovi nasljednici – za EA je pristupio PA, za FA ZA, a u ime UA je pristupio MA, podijelili međusobno pisanim dogovorom zaključenim u Podvršju 20. siječnja 2008. nekretninu poznatu pod lokalnim nazivom „Brdo Jordani“, koja je tada činila jednu cjelinu, a EA je po PA pripao njezin zapadni dio. Još prethodno egzistira pisana dioba provedena 28. svibnja 2003. između nasljednika pok. EA čiji je nasljednik i otac tužitelja, sada pok. PA. Nadalje, napominje se kako se vlasništvo svih okolnih nekretnina, odnosno onih koje su sukladno gore navedenom dogovoru iz Podvršja pripale rođacima tužitelja, osim prijeporne nekretnine koja je pripala u vlasništvo tužitelja, riješilo u postupku obnove zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] te se uskladilo sa stvarnim stanjem, što je razvidno iz vlasnički listova za kat. čest. [katastarska čestica], kat. čest. [katastarska čestica], kat. čest. [katastarska čestica], kat. čest. [katastarska čestica], kat. čest. [katastarska čestica], kat. čest. [katastarska čestica], kat. čest. [katastarska čestica] i kat. čest. [katastarska čestica] sve k. o. [katastarska općina], dok je jedino nekretnina oznake kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] upisana u zemljišnoj knjizi kao vlasništvo Republike Hrvatske, iako su sve gore nabrojane nekretnine oduvijek imale isti status i bile su nekada jedna cjelina – tzv. „Brdo kod Jordana“, naročito s obzirom na svoju namjenu te su svi nekretninu stekli na isti način i to kako je naprijed opisano. Također, svim nasljednicima gore navedenih sestara, osim pok. PA – ocu tužitelja, cijepan je dio nekretnine i uzet za cestu koja je tuda prošla, bez obzira na to što su svi nasljednici imali isti status, nekretnine su imale isti status i namjenu te su služile kao pašnjak te su sada na svim, izuzev na nekretnini koja je predmet ovog parničnog postupka, upisane kao vlasnici fizičke osobe. Otac tužitelja PA je sudjelovao u postupku obnove zemljišne knjige i s obzirom na to da je tom prilikom kao nositelj prava vlasništva prijeporne nekretnine upisana Republika Hrvatska, isti je podnio uredno i prigovor na zapisnik sastavljen pred Zemljišnoknjižnim odjelom ovoga suda broj: Z-12945/2013/3300 od 13.12.2019. koji je odbijen. Kako bi se uskladilo stvarno stanje s onim zemljišnoknjižnim, predlažu donijeti presudu.
2. Tuženica u svom odgovoru na tužbu od 29. kolovoza 2024. godine, navodi da se u cijelosti protivi tužbi i postavljenom tužbenom zahtjevu. Predmetnom tužbom tužitelji zahtijevaju ispraviti zemljišnoknjižno stanje u odnosu na kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u naravi šuma površine 1842 m2 svaki za suvlasnički udio od ½ dijela. Iz povjesnice tužbe proizlazi kako je rješenjem Općinskog suda u Zadru, posl.br. Z- 16103/2022 od 15. ožujka 2024. odbijen kao neosnovan prigovor predlagatelja pod brojem Z-16103/2022 i Z-1851/2022 te je ostao upis prava vlasništva Republike Hrvatske na naprijed navedenoj nekretnini. Nekretnina oznake kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] izmjere formirana je od kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] stare izmjere, ukupne površine 284864 m2, a koja nekretnina je u zk ul. [broj ZK uloška] bila upisana kao vlasništvo Republike Hrvatske za cijelo. Zakonski zastupnik tuženice prije svega ističe kako tužba za ispravak, sukladno čl. 197. ZZK, predstavlja prejudicijalnu tužbu stvarno pravnog karaktera, te sud prvotno treba ocijeniti pravilnost zemljišnoknjižnog upisa u ispravnom postupku i istom se pobijaju prvotni upisi u postupku ispravka zemljišne knjige. Tužitelj u konkretnom slučaju prije svega treba dokazati da je upis prava vlasništva Republike Hrvatske na gore navedenoj nekretnini bio nevaljan, odnosno da je Sud naprijed navedenim rješenjima nepravilno upisao tuženicu, te da je upis protivan sadržaju naloga o dozvoli upisa. Isto tako tužitelj bi trebao dokazati u čemu bi se očitovala predmetna nepravilnost i u tom smjeru predložiti dokaze, odnosno dokaze iz kojih bi bilo razvidno da je predmetnim upisom došlo do pogreške kod zemljišnoknjižnog upisa, a tek onda dokazivati svoje navodno pravo vlasništva temeljeno prije svega na materijalnim dokazima. Međutim, tužitelji nisu dostavili niti jedan dokaz koji bi govorio u korist naprijed navedenoj tvrdnji, odnosno dokaz iz kojega bi slijedilo da bi predmetni upis bio nevaljan. Zakonski zastupnik tuženice u privitku dostavlja preslik zemljišnoknjižnog uloška [broj ZK uloška] za k. o. [katastarska općina] iz kojega slijedi da je na nekretnini oznake kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (od koje je formirana predmetna nekretnina nove izmjere) upisana kao vlasništvo Republike Hrvatske u ukupnoj površini od 294864 m2 kao vlasništvo Republike Hrvatske temeljem odredbi zakona o šumama te potvrde Hrvatskih šuma. Tužitelj uz tužbu nije dostavio niti jedan dokaz koji bi upućivao na činjenicu posjeda tužitelja i njegovih prednika. Naime, dokumentacija koju je tužitelj dostavio ne odnosi se na predmetnu nekretninu. Imajući u vidu odredbe članka 159. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima koje reguliraju stjecanje prava vlasništva nekretnina dosjelošću u vlasništvu Republike Hrvatske lako se može zaključiti da do stjecanja prava vlasništva utužene nekretnine temeljem dosjelosti nije došlo odnosno da nisu ispunjene pretpostavke za stjecanje prava vlasništva. Slijedom svega navedenog tužena smatra da je u postupku obnove zemljišne knjige izvršen valjan i zakonit upis Republike Hrvatske kao vlasnice predmetne nekretnine, pa kako tužitelj ničim nije dokazao svoje pravo vlasništva predlaže odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan.
3. Tužitelji u odnosu na navode iz odgovora na tužbu u podnesku od 19. rujna 2024. navode da neosnovano je protivljenje tužene, a izneseni prigovori nisu potkrijepljeni niti jednim dokazom. Međutim, prije nego što se uopće tužitelji uopće osvrnu na sam institut stjecanja prava vlasništva, osvrće se na navode tuženika koji se poziva na čl. 197. Zakona o zemljišnim knjigama (Narodne novine br. 63/2019, 128/2022 i 155/2023 – dalje: ZZK), iako su tužitelji decidirano napisali da se radi o tužbi iz čl. 205. ZZK-a. Naime, iz priloženih dokaza vidljivo je da se vodio postupak obnove zemljišnih knjiga za k. o. [katastarska općina], da je prednik tužitelja u tom postupku stavio prigovor na upisano vlasništvo Republike Hrvatske tvrdeći da je on vlasnik tih nekretnina te da je s tim prigovorom odbijen u postupku obnove zemljišnih knjiga. U tom slučaju temeljem odredbe čl. 205. ZZK-a zahtijevati ispravak upisa u zemljišnu knjigu pokretanjem parnice ili drugoga postupka pred nadležnim tijelom (tužba za ispravak) imaju pravo osobe čijim prijavama ili prigovorima sud nije u cijelosti ili dijelu udovoljio u ispravnom postupku u roku od 30 dana od dana zaprimanja rješenja i osobe čiji je upis ili prvenstveni red upisa odlukom donesenom u ispravnom postupku sud naredio izmijeniti, nadopuniti ili izbrisati. Kako je nesporno da je prigovor tužitelja u postupku obnove zemljišne knjige odbijen temeljem citiranog zakonskog propisa tužitelj ima pravo podnijeti tužbu za ispravak upisa u zemljišnu knjigu i u tom postupku se tada ne utvrđuje da li je sud ispravno postupio kada je odbio prigovor tužitelja, već se utvrđuje da li je tužitelj na koji od zakonom predviđenih načina stekao pravo vlasništva u odnosu na onu osobu na koju je sud u postupku obnove zemljišnih knjiga predmetnu nekretninu upisao kao njezino vlasništvo. Ovakvo stajalište je zauzeto u brojnim sudskim odlukama pa se u privitku dostavlja samo jedna vjerujući da će ista biti dovoljna, a radi se o odluci Županijskog suda u Varaždinu Stalne službe u Koprivnici poslovni broj: Gž Zk-481/2021-2 od 2. prosinca 2021. Međutim, sve i kad se ne bi bili ispunjeni uvjeti za raspravljanje o tužbi za ispravak, tada uvijek ostaje raspravljanje o eventualno postavljenom tužbenom zahtjevu kojeg tuženik niti ne spominje. Svi ostali navodi tuženika predstavljaju paušalno protivljenje iako će prilikom uviđaja na licu mjesta biti razvidno da se tužitelji preko svojih predaka od pamtivijeka nalaze u inom i nesmetanom posjedu predmetne nekretnine. Još jednom se apostrofira činjenica da ova prijeporna nekretnina zajedno s ostalim nekretninama oznake kat. čest. [katastarska čestica], kat. čest. [katastarska čestica], kat. čest. [katastarska čestica], kat. čest. [katastarska čestica], kat. čest. [katastarska čestica] i kat. čest. [katastarska čestica] sve k. o. [katastarska općina] čine u naravi jednu cjelinu zv. „Brdo Jordani“ i moraju imati identičan vlasničkopravni status pa tako su na svim ovim nabrojanim nekretninama kao vlasnici prilikom obnove zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] upisane fizičke osobe te djeljenici (rodbina) tužitelja. Upravo zato i danas na licu mjesta prijeporna nekretnina oznake kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] je sa svoje sjeverozapadne i sjeveroistočne strane omeđena javnim putem, na jugozapadnoj strani s međom kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] su vidljivi ostaci suhozida, dok jugoistočno prema međi s kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] nema vidljive međe jer su nekada činile jednu cjelinu. Uzgred rečeno, vlasnikom na nekretnini oznake kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u postupku obnove zemljišne knjige se upisao ĐA pok. Ž (stric tužitelja, brat od pok. Ć.). Tužitelj dostavlja povijesni prikaz vlasničkog lista za kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] stare izmjere, dok pri tom „zaboravlja“ napomenuti što je po kulturi bila ova nekretnina. Radilo se o PAŠNJAKU, a sama činjenica da je ista danas kao kultura upisana šuma ne mijenja puno na stvari jer općepoznato je da dana vrlo malo ljudi nekretnine koristi kao pašnjak, pa iste uslijed višegodišnjeg zapuštana „prerastu“ u šumu. Nikad nitko tužiteljima nije osporavao vlasništvo i posjed predmetne nekretnine, kako treće osobe tako i tuženik. Nikad lugar nije zalazio na ovu nekretninu jer je zao da se radi o privatnom vlasništvu fizičkih osoba. U privitku se dostavlja i neslužbena kopija kat. plana s uklopom u kat. plan prije preoblikovanja zemljišne knjige gdje je plavom bojom označena međa čestica prije postupka preoblikovanja zemljišne knjige, dok je crvenom bojom označena današnja mapalna međa. Svakako će i prilikom uviđaja na licu mjesta biti prijedlog tužitelja da današnje stanje uklopi s starim kat. planom koji je bio na snazi prije postupka preoblikovanja zemljišne knjige. Sad kad se već spominje dosjelost, prema odredbama čl. 159. i 160. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14 i 81/15 - dalje: ZOV) pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću, jednako kao i prema odredbama prije važećih zakonskih propisa (Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima od 1980.) su samostalni posjed nekretnine koja se stječe potrebnom kvalitetom, odnosno posjed mora biti barem pošten, te Zakonom propisana duljina neprekidnog trajanja posjeda, ovisno o tome da li je posjed pošten ili se radi o kvalificiranom posjedu (zakonit, istinit i pošten posjed). Isto tako, dužna je primjenjivati odluke Europskog suda za ljudska prava, koji je već odlučivao u predmetima protiv Republike Hrvatske koji se tiču stjecanja prava vlasništva dosjelošću na nekretninama koje su bile u društvenom vlasništvu. Naime, u predmetima [adresa]. i T protiv Republike Hrvatske iz 2016., sud je u gotovo identičnom činjeničnom supstratu kakav je u ovom predmetu stao na stajalištu da ukoliko treće osobe ne polažu pravo vlasništva na predmetnoj nekretnini, a u konkretnom slučaju takvih osoba osim tužitelja nema, tužitelj ne može snositi posljedice koje su potaknuli Ustavni sud Republike Hrvatske da stavi izvan snage odredbu čl. 388. st. 4. ZVDSP-a koja je do odluke toga suda 17. studenog 1999. omogućavala stjecanje vlasništva dosjelošću na nekretninama koje su nekoć bile u društvenom vlasništvu protekom rokova i uz dokazivanje kvaliteta i kontinuiteta posjedovanja. Obzirom se tužitelji osobno i preko svojih prednika, u smislu rokova iz čl. 159. st. 4. ZOV-a i uz primjenu čl. 160. st. 1. i 2. ZOV-a već nalaze u posjedu predmetne čestice najmanje 100 godina, to u konkretnom slučaju valja primijeniti pravno shvaćanje Europskog suda za zaštitu ljudskih prava iz predmeta Trgo (zahtjev broj 35298/04), slijedom čega se može zaključiti i da su tužitelji postali vlasnici predmetnog zemljišta temeljem zakona. Ovakav stav zauzet je i u recentnoj sudskoj praksi Vrhovnog suda Republike Hrvatske u presudi broj Rev-2776/2016-2 od 29. siječnja 2019. zbog čega polazeći od navedenih odredaba o stjecanju prava vlasništva dosjelošću te imajući u vidu da su prednici tužitelja u samostalnom i nesmetanom posjedu predmetne nekretnina najmanje 100 godina, sud treba prihvatiti tužbeni zahtjev u cijelosti.
4. Tuženica u podnesku od 2. listopada 2024. dostavlja potvrdu Hrvatskih šuma o uključenosti predmetnih nekretnina u šumsko gospodarski plan. Naime, iz dostavljene potvrde slijedi kako je nekretnina oznake kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] stare izmjere s površinom od 285484 m2 bila obuhvaćena programom gospodarenja šumama i šumskim zemljištima na dan stupanja na snagu Zakona o šumama, te da je kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] izmjere koja je u postupku obnove zemljišne knjige formirana od navedene nekretnine, također obuhvaćena Programom gospodarenja. Tuženica ističe da predmetna nekretnina oznake 1928/1 k. o. [katastarska općina] u naravi predstavlja šumu odnosno šumsko zemljište i isključivo vlasništvo Republike Hrvatske. Stupanjem na snagu Zakona o šumama tuženica Republika Hrvatska postala je vlasnicom predmetne nekretnine po sili zakona budući je ista šuma odnosno šumsko zemljište. Odredbom čl. 16. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o šumama koji je stupio na snagu 16. listopada 1990. godine propisano je da su šume i šumska zemljišta na teritoriju Republike Hrvatske, osim onih u privatnom vlasništvu jesu u državnom vlasništvu.
5. Tužitelj u podnesku od 5. studenog 2024. navodi da se radi o nekretnini koja je od pamtivijeka služila prednicima tužitelja za ispašu stoke, a kako zadnjih 30-ak godina isti, ali ne samo oni i već i svi drugi, nemaju stoku i žive u [adresa], ista je obrasla. Uviđajem na licu mjesta bi se trebalo utvrditi postojanje suhozida prema kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] izmjere. O nedosljednosti postupanja tužene, a što ujedno odvodi i do upitne vjerodostojnosti isprava koje je tužena dostavila u privitku svoja zadnja dva podneska, a misli se o potvrdi Hrvatskih šuma o uključenosti u šumskogospodarsku osnovu, vidljivo je kad se pogleda upis u zemljišnu knjigu i za ostale nekretnine koje su nekad s prijepornom činili jednu cjelinu zv. „Brdo Jordani“. Naime, tužitelji su već ukazivali ranije da prijeporna nekretnina zajedno s nekretninama oznake kat. čest. [katastarska čestica], kat. čest. [katastarska čestica], kat. čest. [katastarska čestica], kat. čest. [katastarska čestica], kat. čest. [katastarska čestica] i kat. čest. [katastarska čestica] sve k. o. [katastarska općina] čine u naravi jedu cjelinu zv. „Brdo Jordani“. Kad bi se pak pribavila potvrda o uključenosti ovih nekretnina u šumskogospodarsku osnovu (plan), tada bi se vidjelo da iste imaju identičan status kao i prijeporna oznake kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Dakle, ako su predmetne nekretnine po svojoj kulturi, statusu, uključenosti u šumsko gospodarski plan - identične, kako je moguće da upis u zemljišnoj knjizi u B listu bude različit – na štetu tužitelja.
6. Iz podneska tužitelja od 23. prosinca 2024. slijedi da tužitelji nemaju primjedbu kako na zapisnik s održanog tako i na Skicu sudskog očevida izrađenu od strane BA, geod. te fotografije lica mjesta koje su sastavni dio geodetskog vještva. Svjedokinje saslušane na očevidu, a ujedno i djeljenici od tužitelja su jasno iskazivale o slijedu stjecanja vlasništva za sve nekretnine zv. Brdo Jordani“, tj. o slijedu stjecanja vlasništva od tri sestre (EA, FA i UA(Maše) Zekanović djev. Matak) koje su iste donijele u dotu ili miraz (od svog oca RA) kad su se udale za tri brata: Ž, P i GA, pa sve do tužitelja. Isto tako su iskazivale da među njima nikad nije bilo spora oko toga čije je što glede nekretnine zv. „Brdo Jordani“ o čemu svjedoči i pisani sporazum. U postupku preoblikovanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina], neki od djeljenika su se upisali kao vlasnici, a neki, nažalost, kao što je ovdje slučaj i s tužiteljima, nisu. Iz Skice sudskog očevida jasno proizlazi kako su prednici tužitelja podijelili i kome je u novoj izmjeri što pripalo, a isto tako iz dostavljenih fotografija razvidno je postojanje suhozida na sjeverozapadnoj međi.
7. Sud je tijekom postupka izvršio uvid u zk izvadak (l.s.9-10),, izvod iz katastarskog plana (l.s.12-13), dioba provedena 28.5.2003. (l.s.14-17), rješenje o nasljeđivanju posl. br. O-1064/2023 od 28.11.2023. (l.s.18-21), izjava DA od 11.6.2024. (l.s.22-23), zapisnik Općinskog suda u Zadru sastavljen u ispravnom postupku za k. o. [katastarska općina] od 15.3.2024. (l.s.24-26), rješenje Općinskog suda u Zadru, Zemljišno knjižni odjel posl. br. Z-16103/2022 od 20.10.2022. (l.s.27-28), prigovor tužitelja posl. br. Z-16103/22 od 6.6.2022. (l.s.29-30), prigovor PA od 26.4.2021. (l.s.31), zapisnik Općinskog suda u Zadru, Zemljišno knjižni odjel posl. br. Z-12945/2013/3300 od 3.12.2019. (l.s.32-35), zapisnik Općinskog suda u Zadru, Zemljišno knjižni odjel posl. br. Z-12945/2013/1242 od 16.10.2017. (l.s.35-38), zapisnik Općinskog suda u Zadru, Zemljišno knjižni odjel posl. br. Z-12945/2013/1137 od 26.7.2017. (l.s.39-43), arhivski izvadak iz zemljišne knjige zk ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (l.s.55-59, 97-101), povijest promjena na katastarskim česticama DGU PUK Zadar od 20.9.2024. (l.s.80-82), očitovanje Šumarije Zadar od 25.9.2024. i potvrda uključenosti kat. čest. u šumskogospodarski plan od 12.9.2024. (l.s.85-89), dopis tužitelja (l.s.95- 96), proveden je očevid na licu mjesta te je izvršen uvid u skicu lica mjesta vještaka mjernika od 11. prosinca 2024. (l.s. 114-115), saslušani su svjedoci LA i ČA (l.s. 110-111), te tužitelji u svojstvu stranke (l.s.111-112), te je izvršen uvid u ovosudne spise posl. br. Z-8352/24 (Z-16103/22), Z-8358/24 (Z-38026/22), Z- 8364/24 (Z-1851/23), zapisnik sastavljen povodom preoblikovanja zk za k. o. [katastarska općina] br. Z-12945/2013/3300.
8. Predmet ove parnice zahtjev je tužitelja radi ispravka pogrešnog zemljišnoknjižnog upisa na kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], pobliže opisanog u pravorijeku presude.
9. Provedenim očevidom na licu mjesta utvrđeno je da pokazana nekretnina po novoj izmjeri za k. o. [katastarska općina] čini k. č. [katastarska čestica] za cijelo upisana kat. pov. 1842 m2, danas u naravi zemljište obraslo niskom makijom i travom. Po staroj izmjeri predmetna k.č. bi činila dio stare čest. zem. [katastarska čestica], u naravi vidljivo je da sa sjeverozapadne strane odnosno po međi predmetne k. č. [katastarska čestica] postoje vidljivi ostatci široke stare mocire što je i vidljivo na fotografijama lica mjesta;
10. Iz iskaza svjedokinje LA (rođena **.**.1969.) u daljnjem srodstvu (otac tužitelja i njezina pok. majka su brat i sestra ) slijedi da joj je poznata predmetna nekretnina obzirom da su djeljenici. Naime, i predmetna parcela i njezina parcele oznake br. 1930/1 i 1930/2 su nastale od jedne matične. Baka tužitelja pok. EA koja je i njezina baka je živjela do svoje smrti upravo u njezinoj obitelji, još kao djeca su dolazili tu brati šparoge, znali su da je to njihovo, baka i djed su tu držali stoku, imali su ovce. To zna po njihovom pričanju. 2008. godine je bila dioba matične parcele, ovdje na licu mjesta su bili pok. SA, ZA i MA. SA je otac tužitelja, od EA sin, od FA sin je ZA, a MA je sin UA. Naime, radi se o tri sestre EA, FA i UA, a Marijin nasljednik je sin MA, od EA je sin PA (SA) i od FA je sin ZA. Sve tri sestre su bile u momentu diobe pokojne, pa su se dijelili njihovi spomenuti nasljednici. Oni su izvlačili strane. MA je pripao donji dio, ZA je pripao srednji dio i ČA ovaj gornji dio. Sva tri djeljenika imaju također sestru i brata kojom prilikom su i njih zastupali i bili su ovlašteni od njih. Poslije se na tom dijelu koji je SA dobio, podijelila se njezina majka sa svoja tri brata. U toj njihovoj trećini su i tužitelji, oni su se dijelili naknadno na toj dobivenoj trećini, s time da su u konačnici dobili svako svoju parcelu, tužiteljima je upravo pripala predmetna, a njima spomenuta 1930/1-2. Ne sjeća se do kad se držalo blago, ona je bila dijete tada. Nikada nije čula da bi bilo tu bilo kakvih sporova, da bi im netko osporavao bilo što na njihovim parcelama, a niti na matičnoj. Kada joj se predočava dioba od 20.1.2008. priloženu u spis Z-16103/22 (Z- 8352/24) točno je da se radi o spomenutoj diobi. Poznato joj je da po pričanju starijih, da je cesta presjekla matičnu parcelu, ne zna kad je to bilo, ali zna iz pričanja.
11. Iz iskaza svjedokinje ČA, (rođena **.**.1972.) u srodstvu s tužiteljima (pok. majka svjedokinja i pok. otac tužitelja su brat i sestra, ranija svjedokinja joj je sestra), slijedi da njezina pok. baka EA je živjela kod njih kad je djed Ž umro, više od 10 godina, u kući kod svoje kćeri, njezine majke pok. D i ona je pričala da su oni vodili stoku na brdo kod Jordana, a radi se predmetnoj parceli, terenu. Sjeća se da je pričala majki da je tu dobar dio i da uzme jedan dio sebi kad bude dioba, i govorila je te prilike da je tu vodila stoku. Ne zna do kad su vodili stoku. Nakon majčine smrti ona i sestra, ranija svjedokinja su vlasnice čest. zem. [katastarska čestica]-2. Parcela između njih i tužitelja br. 1929/1 je pripala ŠA koji je i danas živ, a on je brat pok. D (njezine majke) i pok. PA (Branka) Zekanovića. To su dva brata i sestra, djeca pok. EA. Kada joj se predočava dioba od 20.1.2008. priloženu uz spis Z-16103/22 (Z-8352/24) točno je da se radi o spomenutoj diobi. PA je predstavljao nasljednike pok. EA, ZA je predstavljao nasljednike pok. FA, a MA je predstavljao nasljednike pok. HA, to su bile tri sestre tada pokojne. Cijela matična parcela se dijelila na tri dijela, a onda dalje su se te tri strane međusobno dijelile. Otac tužitelja je PA, on je predstavljao EA, tada pokojnu. Nije čula da bi tu bilo kakvih sporova, među djeljenicima također nije nikada bilo problema, jedino da se Zorkini nasljednici nisu još dogovorili oko diobe svoje trećine. Što se tiče Mandinih, gdje su i tužitelji, tu nitko nikome ne osporava bilo što. Baka EA je umrla u dobi od 93 godine, prije Domovinskog rata, ona je tada bila u srednjoj školi, a djed Ž, zvani E je umro 10-ak godina prije u dobi od oko 70 godina. Po pričanju djeda i bake to su AA i FA zapravo naslijedile svoga oca RA. One su to donijele u dotu. Koliko ona zna pok. djed Ž je dao da se tu probije put za opće dobro, pa je tu danas asfaltirana cesta koja se vidi na terenu. To je bilo davno, ona se vjerojatno nije ni rodila. Asfaltirano je nedavno ali je prije bio makadam. 2008. godine je bila dioba, i to je baš bilo u njihovoj kući. Izvlačili su šibice koga će koji dio dopasti.
12. Iz iskaza tužitelja ad. 2. EA Ž, slijedi da to je nekada bila sve jedan cjelina od tri brata, pok. P, pok. GA i pok. Ž, moga djeda. To je njihovo bilo od davnina. Tu su bili pašnjaci i tu su čuvali stoku, tu su držali ovce, krave. Blago se držalo do 70-ih godina. Oni se nisu podijelili međusobno, nego je podijeljeno 2008. godine. To smo priložili u spis. Bio je prisutan moj otac PA sa strane pok. Ž (žena EA), njegov rođak ZA sa strane pok. GA (žena UA ili AA), i MA sa strane pok. R (žena FA). Moj djed Ž je umro prije Domovinskog rata, negdje 1985./86. godine, bio sam još mali. Cjelina je bila mjestimice ograđena suhozidom, a što se tiče naše parcele ograđena je sa sjeverozapadne strane, što je vidljivo i danas. Mislim da je cijela bila ograđena ali se vremenom urušilo. Poslije su se dijelili tri rođaka, 2008. godine, upravo njihovi sinovi kako sam i kazao. 2011.-2012. kad je bila nova izmjera smo označili i iskrčili bagerom i nitko nam nije došao iz šuma ili države ili s neke treće strane i rekao da nije naše. EA je supruga Ž i moja pok. baka, UA ili AA je supruga R, a FA je supruga od GA. One su tri sestre udane za tri brata. 2008. je cijela matična podijeljena na tri dijela, moj otac je izvukao ovaj gornji dio krajnji sjeverozapadni, do nas je bio stric F (sredina) a dio do glavne ceste je izvukla U, a sada nasljednice prethodno saslušane svjedokinje. Negdje poslije godinu-dvije smo se međusobno dijelili svatko na svojoj trećini. Nama je pripala upravo ova predmetna parcela. Ispod nas je stric BA, a ispod strica BA su svjedokinje, kćerke pok. tete U. Nekad je bio makadam, a danas je asfaltirano.
13. Sud je prihvatio u cijelosti iskaze saslušanih svjedokinja LA i ČA, te tužitelja ad.1. i ad.2. jer iste smatra životnima i uvjerljivima te u skladu sa ostalim provedenim dokazima, te kojima nije prigovoreno.
14. Predmet spora je tužba osoba čijem prigovoru zemljišnoknjižni sud nije udovoljio u ispravnom postupku, podnesena u smislu odredbe čl. 197. Zakona o zemljišnim knjigama ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99, 73/00, 114/01, 100/04, 107/07, 152/08, 126/10, 55/13, 60/13 i 108/17 – dalje: ZZK). Prije svega u odnosu na navode tuženice treba reći da tuženica neosnovano navodi da je u povodu tužbe za ispravak sud trebao cijeniti pravilnost zemljišnoknjižnog upisa u ispravnom postupku. Naprotiv, u ovom parničnom postupku provode se svi dokazi nužni za potpuno i pravilno utvrđivanje činjeničnog stanja koje se tiče stjecanja, promjene ili prestanka određenog knjižnog prava, kako bi se utvrdilo je li tužbeni zahtjev osnovan ili nije, konkretno, ovom slučaju, je li tužitelj dosjelošću stekao pravo vlasništva ili ne. Dakle, suprotno tvrdnji tuženice, sud u povodu tužbe za ispravak nije ovlašten utvrđivati i ocjenjivati je li postupak u zemljišnoknjižnom pojedinačnom ispravnom postupku pravilno i zakonito proveden, već je valjalo utvrditi imaju li tužitelji pravo koje treba upisati u zemljišnu knjigu.
15. Iz provedenih dokaza u postupku je utvrđeno sljedeće činjenično stanje: - da je matična parcela oznake čest.1380 k. o. [katastarska općina] zv. "Brdo Jordani", pripadala od davnina obitelji MA; ranije je pripadala trojici braće i to: pok. Ž (djed tužitelja, umro 1985./86. u dobi od 70 godina), pok. Z i pok. GA; to su u naravi bili pašnjaci i tu su držali stoku, uglavnom ovce i krave, a blago se držalo do 70- ih godina; njihove supruge su također tri sestre, koje su tu zemlju zvana Brdo Jordani naslijedile od svog oca RA (koji je dao da se tu probije put, pa je tu danas asfaltirana cesta) i to EA žena Ž (umrla u dobi od 93 godine, prije Domovinskog rata), AA (UA žena R) i FA (žena GA); njihovi nasljednici su podijelili pisanim dogovorom zaključenim 20.1.2008. (priložen u spisu Z-8352/24 (Z-16103/22) nekretninu zvanu "Brdo Jordan" na način da je nasljednicima EA, koje je predstavljao otac tužitelja sada pok. PA (Branko) Zekanović pripao gornji dio (u sklopu kojeg je predmetna parcela), nasljednicima UA (AA) koje je predstavljao MA (sin UA) je pripao donji dio, a nasljednicima FA koje je predstavljao ZA (sin FA) je pripao srednji dio; još prethodno je provedena pisana dioba od 28.5.2003. između nasljednika pok. EA, s time da je svatko dobio svoju parcelu a tužiteljima je pripala upravo predmetna čest. oznake 1928/1 k. o. [katastarska općina], sada pok. M je pripala čest. 1930/1 i 1930/2, a između njih čest. 1929/1 i 1929/2 su pripale ŠA; nikada im nitko nije osporavao bilo što niti na matičnoj niti na navedenim parcelama, pa tako ni na predmetnoj; stoga je valjalo zaključiti da su tužitelji, kroz zakonom propisano vrijeme, u nesmetanom posjedu osobno i putem svojih pravnih prednika upravo predmetne čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].
16. Iz provedenih dokaza u postupku je utvrđena dosjelost na predmetnoj nekretnini dugotrajnim posjedom tužitelja odnosno njegovih pravnih prednika. Utvrđeno je postojanje vlasničkog posjeda, tj. mirnog posjeda s uočljivom voljom držati stvar kao svoju (animo domini) i ponašanjem posjednika (tužitelja odnosno njegovih prednika) kao vlasnika kroz čitavo vrijeme potrebno za dosjelost. Naime, posjedniku se uračunava i vrijeme takvog posjedovanja njegovih prednika. Pretpostavka savjesnog posjeda radi stjecanja prava vlasništva dosjelošću ispunjena je kada posjednik kroz sve vrijeme dosjelosti smatra da je stvar koju posjeduje njegova, što je u konkretnom slučaju riječ. Pri tome okolnost što su posjednici propustili izvršiti upis u zemljišne knjige ne isključuje uvijek sama po sebi savjesnost posjeda, kad ostale okolnosti konkretnog slučaja upućuju na to da je posjed bio savjestan. U konkretnom slučaju utvrđeno je da su tužitelji osobno i putem svojih pravnih prednika bili u faktičnom, mirnom i poštenom posjedu sporne nekretnine svakako duže od 40 godina. Navedeno upravo proizlazi između ostalog iz iskaza saslušanih svjedoka i tužitelja ad.2. kao stranke, kojima tuženik nije prigovorio. U postupku je također utvrđeno da predmetna nekretnina nikada nije bila u posjedu tuženice. U odnosu na navode tuženice kako je nekretnina oznake kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] stare izmjere s površinom od 285484 m2 bila obuhvaćena programom gospodarenja šumama i šumskim zemljištima na dan stupanja na snagu Zakona o šumama, te da je kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] izmjere koja je u postupku obnove zemljišne knjige formirana od navedene nekretnine, također obuhvaćena Programom gospodarenja, valja kazati da se isti ukazuju pravno irelevantnim za odlučivanje u ovoj pravnoj stvari.
17. Prema odredbi čl. 159. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14: dalje ZV) dosjelošću se stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari ako taj ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban da bude vlasnikom te stvari. Prema st. 2. istog članka samostalni posjednik čiji je posjed pokretne stvari zakonit, istinit i pošten, stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom tri godine, a takav posjednik nekretnine protekom deset godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja. Prema st. 3. istog članka samostalni posjednik pokretne stvari kojemu je posjed barem pošten stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom deset godina, a takav posjednik nekretnine protekom dvadeset godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja.
Prema st.4. istog članka samostalni posjednik stvari u vlasništvu Republike Hrvatske, županija i jedinica lokalne samouprave i jedinica područne (regionalne) samouprave i s njima izjednačenih pravnih osoba, kao i stvari u vlasništvu crkve ili drugih pravnih osoba koje ne traže za sebe dobitak nego služe za dobrotvorne ili druge općekorisne svrhe, steći će dosjelošću vlasništvo tih stvari tek pošto je njegov zakonit, istinit i pošten, ili barem pošten, samostalni posjed neprekidno trajao dvostruko vrijeme od onoga iz stavaka 2. i 3. ovoga članka.
Prema odredbi čl. 160. st.1. ZV-a vrijeme potrebno za dosjelost počinje teći onoga dana kad je posjednik stupio u samostalni posjed stvari, a završava se istekom posljednjega dana vremena potrebnoga za dosjelost.
Prema st. 2 . istog članka u vrijeme potrebno za dosjelost uračunava se i vrijeme za koje su prednici sadašnjega posjednika neprekidno posjedovali kao zakoniti, pošteni i istiniti samostalni posjednici, odnosno kao pošteni samostalni posjednici.
18. Analizom provedenih dokaza u postupku je utvrđeno da su tužitelji u nesmetanom samostalnom posjedu predmetne nekretnine osobno i putem svojih pravnih prednika svakako dulje od 40 godina pa su na taj način stekli pravo vlasništva predmetne nekretnine dosjelošću temeljem odredbe čl. 159. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 166/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, dalje: ZV). Ovdje valja kazati da je poznato stajalište Europskog suda za ljudska prava koji je zauzeo stav da se u vrijeme potrebno za računanje dosjelosti na društvenom vlasništvu uračunava i razdoblje prije 08. listopada 1991. godine. Naime, Europski sud za ljudska prava je izrazio shvaćanje u odluci Đ protiv [adresa] i B protiv Republike Hrvatske da se uračunava vrijeme posjedovanja koje je proteklo prije 8. listopada 1991. a koje se odnosi na primjenu i učinke odredbe čl. 388. st. 4. ZV, koje shvaćanje je preuzeo i Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci Rev-158/2017 od 7. svibnja 2019. Stoga je ovaj sud u skladu s navedenim pravnim stajalištem uzeo u obzir i posjedovanje prednika tužitelja, u razdoblju u kojem je ista nekretnine bila u pravnom režimu društvenog vlasništva.
19. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st.1. ZPP, u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, koji trošak za zastupanje tužitelja po punomoćniku iz reda odvjetnika je valjalo priznati i to za sastav tužbe od 24.7.2024. u visini od 100 bodova, za sastav podneska od 19.9.2024., 5.11.2024. i 23.12.2024. u visini od po 100 bodova, za pristup na tri ročišta od 7.10.2024., 19.11.2024. i 28.1.2025. u visini od po 100 bodova, za pristup na očevid 9.12.2024. u visini od 100 bodova, trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 53,09 eura, što ukupno iznosi 1.653,09 eur.
20. Slijedom svega iznijetog valjalo je odlučiti u pravorijeku ove presude.
Zadar, 10. ožujka 2025.
S u t k i n j a
Tatjana Domijan – Mrva
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 (petnaest) dana od dana objave iste. Žalba se podnosi putem ovog suda nadležnom županijskom sudu, pismeno u 3 (tri) istovjetna primjerka.
DNA:
1. Tužiteljima po punomoćniku
2. Tuženiku po ODO Zadar GUO
Nakon pravomoćnosti:
Ministarstvu financija, Poreznoj upravi Zadar.
