Republika Hrvatska

Upravni sud u Zagrebu

Zagreb, Avenija Dubrovnik 6 i 8

Poslovni broj: Us I-124/2025-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sucu pojedincu toga suda Maji Valušnig, uz sudjelovanje zapisničarke Anite Zlodi, u upravnom sporu tužitelja MONEL d.o.o., Zagreb, Ilica 128, OIB: 63126032936, kojeg zastupa opunomoćenik Luka Kurjan, odvjetnik u Zagrebu, Ulica kralja Držislava 4, protiv tuženika Ministarstva regionalnog razvoja i fondova Europske unije, Zagreb, Miramarska cesta 22, OIB: 69608914212 radi postupanja javnopravnog tijela, nakon usmene i javne rasprave, 10. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje Ministarstva regionalnog razvoja i fondova Europske unije, KLASA:UP/I-910-04/19-02/800, URBROJ:538-05-2-2-2/343- 19-5 od 5. prosinca 2019.

II Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora kao neosnovan u cijelosti.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem Ministarstva regionalnog razvoja i fondova Europske unije, KLASA:UP/I-910-04/19-02/800, URBROJ:538-05-2-2-2/343-19-5 od 5. prosinca 2019. odbijen je prigovor tužitelja na postupanje Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost, povodom odobravanja i plaćanja po Zahtjevu za nadoknadom sredstava broj. 4. u svezi Ugovora o dodjeli bespovratnih sredstava za projekt „Energetska obnova višestambene zgrade na adresi [adresa]-7 Zagreb“ registracijski broj [registarska oznaka].04.2.2.01.0169.

2. Tužitelj u tužbi i tijekom postupka ističe da je u postupku nepotpuno i nepravilno utvrđeno činjenično stanje i da je pogrešno primijenjeno materijalno pravo. Navodi da je obrazloženje pobijanog rješenja nerazumljivo i paušalno, budući da se ne navodi zakonska norma, niti ugovorna odredba iz predmetnog Ugovora. Ističe da nije dostavljena obavijest o obustavi plaćanja sukladno članku 15. točki 12. Dodatka Ugovoru Općih uvjeta, zbog čega je tužitelju povrijeđeno pravo na pravni lijek protiv takve obavijesti. Naglašava da je člankom 28. Dodataka-Općih uvjeta Ugovora o dodjeli bespovratnih sredstava za projekt „Energetska obnova višestambene zgrade na adresi [adresa]-7 Zagreb“ registracijski broj [registarska oznaka].04.2.2.01.0169 izrijekom ugovoreno da stranke moraju učiniti sve što je u njihovoj moći kako bi se eventualni sporovi riješili mirnim putem, da se komunikacija vezana uz postupak mirenja odvija pisanim putem, a u slučaju održavanja sastanka u svrhu postizanja mirnog rješenja spora sastavlja se zapisnik, te da postupak mirnog rješavanja spora može pokrenuti bilo koja strana dostavljanjem zahtjeva za mirno rješavanje spora ostalim stranama. Smatra da je ugovaranje arbitrarne klauzule iz članka 18. 7 Općih uvjeta predmetnog ugovora sklopljeno na štetu tužitelja jer tužitelju prilikom sklapanja ugovora nije predočen propis, uputa i smjernica Europske komisije, koje se u pogledu određivanja financijskih korekcija primjenjuju na države članice Europske unije. Naknadno ističe da u predmetnom postupku nema rješenja (odluke donesene u upravnom postupku) na temelju kojeg bi bio sklopljen upravni ugovor konkretno Ugovor o dodjeli bespovratnih sredstava za projekt „Energetska obnova višestambene zgrade na adresi [adresa]-7, Zagreb“, registracijski broj [registarska oznaka]. 04.2.2.01.0169. Ukazuje da niti jednom odredbom Zakona o uspostavi institucionalnog okvira za provedbu europskih strukturnih i investicijskih fondova u Republici Hrvatskoj u financijskom razdoblju 2014-2020 („Narodne novine“ 92/14) nije određena nadležnost Ministarstva graditeljstva i prostornog uređenja kao tzv. posredničkog tijela razine 1; Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost kao tzv. posredničkog tijela razine 2, niti Ministarstva regionalnog razvoja i fondova Europske unije kao tijela ovlaštenog kao upravljačkog tijela, niti koja bi ta javnopravna tijela na temelju kojih procesnih pravila utvrđuju tzv. korekcija kada utvrde tzv. nepravilnost, jer prema članku 83. stavak 2. Ustava Republike Hrvatske ustrojstvo, djelokrug i način rada državnih tijela donosi Hrvatski sabor većinom glasova svih zastupnika te za to nije ovlaštena niti može biti ovlaštena Vlada Republike Hrvatske jer je to izvorna ovlast Sabora Republike Hrvatske. Zbog navedenog smatra da tuženik nije imao zakonske ovlasti radi donošenja bilo kakve odluke u predmetnoj stvari.

2.1. Predlaže sudu da poništi osporavano rješenje.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu i tijekom postupka u cijelosti ostaje kod navoda danih u obrazloženju osporavanog rješenja. Ističe da Ugovorom o dodjeli bespovratnih sredstava za projekt „Energetska obnova višestambene zgrade na adresi [adresa]-7, Zagreb referentne oznake: KK.04.2.2.01.0169, sklopljenim 24. studenog 2017. godine, između Ministarstva graditeljstva i prostornog uređenja i FZOEU kao nadležnih posredničkih tijela i Korisnika, člankom 1. točkom 1.2. Posebnih uvjeta propisano je da se bespovratna sredstva dodjeljuju Korisniku u skladu s uvjetima utvrđenim u Općim uvjetima i u Posebnim uvjetima Ugovora, za koje Korisnik izjavljuje da ih je u cijelosti primio na znanje i prihvatio. Navodi da sastavni dio Ugovora čini, među ostalim, Prilog 1.2. Opći uvjeti koji se primjenjuju na projekte financirane iz Europskih strukturnih i investicijskih fondova u financijskom razdoblju 2014.-2020. (u nastavku teksta: Opći uvjeti), kojima je u članku 13. uređen postupak podnošenja i način plaćanja po podnesenom Zahtjevu za nadoknadom sredstava, dok je člankom 14. uređen postupak isplate predujma. Člankom 15. Općih uvjeta uređenje postupak i način plaćanja prihvatljivih troškova koji mogu biti plaćeni iz bespovratnih sredstava. Nadalje, ističe da se temeljem članka 7. točke 6. Uredbe o tijelima u sustavima upravljanja i kontrole korištenja Europskog socijalnog fonda, Europskog fonda za regionalni razvoj i Kohezijskog fonda, u vezi s ciljem „Ulaganje za rast i radna mjesta“ („Narodne novine“ broj: 107/14, 23/15, 129/15, 15/17 i 18/17, dalje u tekstu: Uredba), koju je Vlada Republike Hrvatske donijela na temelju članka 7. stavka 7. Zakona o uspostavi institucionalnog okvira za provedbu europskih strukturnih i investicijskih fondova u Republici Hrvatskoj u financijskom razdoblju 2014. - 2020. („Narodne novine“, broj 92/14, dalje u tekstu: Zakon), posredničko tijelo razine 1 izrađuje kriterije za odabir projekata i sudjeluje u odabiru projekata, a u skladu s člankom 125. stavkom 3. točkama (a) i (b) Uredbe (EU) br. 1303/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. prosinca 2013. o utvrđivanju zajedničkih odredbi o Europskom fondu za regionalni razvoj, Europskom socijalnom fondu, Kohezijskom fondu, Europskom poljoprivrednom fondu za ruralni razvoj i Europskom fondu za pomorstvo i ribarstvo i o utvrđivanju općih odredbi o Europskom fondu za regionalni razvoj, Europskom socijalnom fondu, Kohezijskom fondu i Europskom fondu za pomorstvo i ribarstvo te o stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EZ) br. 1083/2006 (dalje u tekstu: Uredba (EU) 1303/2013). Na temelju Priloga Uredbe - Prikaz posredničkih tijela nadležnih za provedbu izabranih investicijskih prioriteta, po operativnom programu, za specifični cilj 4c2, Posredničko tijelo razine 1 (PT1) je Ministarstvo graditeljstva i prostornoga uređenja, a Posredničko tijelo razine 2 (PT2) je FZOEU. Uredbom je u članku 8. točki 16. te točki 23. određeno kako posredničko tijelo razine 2, pored ostalih, obavlja i funkcije: administrativnih provjera svih zahtjeva za nadoknadom izdataka koje su dostavili korisnici, provjera operacija na licu mjesta kao i provedbu aktivnosti prevencije, otkrivanja i ispravljanja nepravilnosti te utvrđivanja mjera za suzbijanje prijevara, uzimajući u obzir utvrđene rizike, korektivne mjere i povrate nepropisno plaćenih iznosa s kamatama. Navodi da je suprotno tvrdnjama tužitelja dostavio obavijest tužitelju dana 4. lipnja 2019. godine u kojem ga obavještava o ZNS-u broj 4. te mu je uz obavijest dostavio i izvještaj o verifikaciji iz kojeg je razvidno koji se troškovi privremeno izuzimaju i to radi utvrđivanja relevantnih činjenica za analizu prihvatljivih troškova, da se utvrđivanje relevantnih činjenica za analizu prihvatljivih troškova odnosilo na prijavu sumnje na nepravilnost. podnesenu dana 10. lipnja 2019. godine, a PT2 je Odluku u postupku utvrđivanja nepravilnosti donijelo dana 23. srpnja 2019. godine sa stopom ispravka od 25%. Ističe da je tužitelj dana 17. lipnja 2019. godine podnio ZNS br. 5. u kojem je bio uključen i prethodno odbijen potraživani trošak, u tablici verifikacija naveden pod „METODA NADOKNADE", a koji je umanjen sukladno donesenoj odluci o utvrđenoj nepravilnosti i stopi ispravka od 25%, te da su tužitelju dana 20. rujna 2019. godine po predmetnom ZNS-u isplaćeni potraživani troškovi umanjeni za iznos financijskog ispravka, a što je vidljivo iz izvještaja o verifikaciji ZNS-a br. 5. Zaključno, navodi da je PT2 odbio tužiteljev ZNS broj 4. jer se pojavila sumnja na nepravilnost, međutim, da je nadoknađivanje utrošenih sredstava odnosno plaćanje provedenih radova/usluga nastavljeno podnošenjem novog ZNS-a broj 5., te da je provedba projekta pri samome kraju.

3.1. Predlaže sudu da odbije tužbeni zahtjev.

4. Presudom ovog suda poslovni broj Uszp-22/19 od 11. siječnja 2021. poništeno je predmetno rješenje. Presudom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Usž-935/21 od 25. studenog 2021. odbijena je žalba tuženika protiv navedene presude ovog suda. Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj U-zpz-21/2022 od 12. studenog 2024. poništene su navedene presude i predmet vraćen ovom sudu na ponovni postupak.

5. Tužbeni zahtjev je neosnovan.

6. Sud je održao usmenu i javnu raspravu, u prisutnosti opunomoćenika tužitelja i opunomoćenice tuženika te je time strankama dana mogućnost izjasniti se o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet upravnog spora sukladno odredbi članka 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24).

7. Ocjenjujući zakonitost osporavanog rješenja, te razmatrajući sporna činjenična i pravna pitanja, sud je izvršio uvid u sudski spis predmeta i spis tuženika.

8. Prema podacima spisa predmeta tužitelj je sudjelovao u postupku dodjele bespovratnih sredstava u okviru kojeg je 24. studenoga 2017. sklopljen ugovor o dodjeli bespovratnih sredstava između Ministarstva graditeljstva i prostornoga uređenja kao posredničkog tijela razine 1, Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost kao posredničkog tijela razine 2, s jedne strane i tužitelja kao korisnika s druge strane i to u svrhu provedbe projekta pod nazivom „Energetska obnova višestambene zgrade na adresi [adresa]-7 Zagreb“ registracijski broj [registarska oznaka].04.2.2.01.0169, te je 13. rujna 2018. sklopljen Dodatak navedenom ugovoru. Sastavni dio tog ugovora su Opći uvjeti koji se primjenjuju na projekte financiranja iz europskih strukturnih i investicijskih fondova u financijskom razdoblju 2014. -2020. Tužitelj je podnio prigovor na postupanje tuženika iz razloga što Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost nije ispunio ugovorne obveze u dijelu koji se odnosi na plaćanje po podnesenim zahtjevima za nadoknadom sredstava u smislu članka 15.3. Dodatka 1.2. Općih uvjeta ugovora o dodjeli bespovratnih sredstava. Tužitelj tvrdi da je zahtjev za nadoknadom sredstava koji je tužitelj podnio Fondu za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost dana 18. ožujka 2019. godine, a kojim je zatražio isplatu iznosa od 1.062.019,72 kn dospio za isplatu. Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost je tužitelju dostavio Obavijest o bitnim elementima Odluke o utvrđenoj nepravilnosti KLASA: 018-07/17-03/184, URBROJ: 563-11-1-253-19-60 od 24. srpnja 2019., kojom je utvrđeno da je tužitelj ugovarajući plaćanje predujma koja mogućnost nije bila predviđena dokumentacijom o nadmetanju znatno izmijenio ugovorne odredbe o načinu plaćanja u odnosu na odredbe dokumentacije o nadmetanju te da je na taj način izmijenjena ekonomska ravnoteža u korist ugovaratelja pa da je stoga takvim postupanjem počinjena nepravilnost opisana pod brojem 22. Smjernica za utvrđivanje financijskih isprava koje u slučaju nepoštovanja pravila o javnoj nabavi Komisija primjenjuje na izdatke koji u okviru podijeljenog upravljanja financira Unija za koju je propisana određena stopa korekcije od 25 %. O navedenom prigovoru tužitelja odlučeno je temeljem članka 122. Zakona o općem upravnom postupku.

9. Osporavanim rješenjem odbijen je prigovor tužitelja s obrazloženjem da je PT2 u ovom konkretnom slučaju pravilno postupio kada je tužitelja obavijestio da radi provjere postupka nabave troškovi iz ZNS br. 4. ne mogu biti isplaćeni, već iste može potraživati u sklopu ZNS br. 5. nakon što bude obaviješten o rezultatima provjere postupka nabave. Naime, tuženik smatra da je na taj način PT2 postupilo u skladu s odredbom članka 9. točka 10. Posebnih uvjeta Ugovora u kojem je određeno da: „Ukoliko se utvrdi bilo kakva pogreška, nepravilnost ili prijevara u postupanju korisnika potpore, Korisnik bespovratnih sredstava pristaje da mu nadležno tijelo odredi financijske korekcije ili, ako je primjenjivo, ekstrapolirane financijske korekcije, primjenjujući pri tome propise, upute i smjernice Europske komisije koje se u pogledu određivanja financijskih korekcija primjenjuju na države članice Europske unije, ili nacionalne akte kojima se uređuje navedeno područje.“

10. Odredbom članka 74. stavak 3. Uredbe (EU) br. 1303/2013 Europskog parlamenta i vijeća (dalje Uredba), propisano je da države članice osiguravaju postojanje učinkovitih mehanizama za provjeru pritužbi na ESI fondove. Opseg, pravila i postupci takvih mehanizama odgovornost su država članica u skladu s njihovim institucionalnim i pravnim okvirom. Države članice na zahtjev Komisije ispituju žalbe podnesene Komisiji koje su obuhvaćene područjem primjene njihovih mehanizama. Države članice na zahtjev obavješćuju Komisiju o rezultatima tih ispitivanja.

11. Sukladno odredbi članka 18. stavka 7. Općih uvjeta u slučaju pogrešaka, nepravilnosti i prijevara utvrđenih u Korisnikovu postupanju, Korisnik pristaje da mu PT 2 odredi financijske korekcije ili, ako je primjenjivo, ekstrapolirane financijske korekcije, primjenjujući pri tome propise, upute i smjernice Europske komisije koje se u pogledu određivanja financijskih korekcija primjenjuju na države članice Europske unije, ili nacionalne akte kojima se uređuje navedeno područje.

12. Prema odredbi članka 15. točka 11. Općeg dijela Ugovora rok za izvršenje plaćanja Korisniku je 30 dana od dana isteka roka za provjeru zahtjeva za predujam/zahtjeva za nadoknadom sredstava/ završnog zahtjeva za nadoknadom sredstava.

13. Napominje se da su stranke potpisivanjem ugovora pristale na njegove uvjete i odredbe, kojima je određeno da se bespovratna sredstva dodjeljuju korisniku u skladu s uvjetima utvrđenim u Općim uvjetima i Posebnim uvjetima ugovora.

14. Među strankama je sporno da li je PT 2 povrijedio odredbu članka 15. točka 11. Općih uvjeta Ugovora u vezi s člankom 15. točka 3. Općih uvjeta Ugovora, iz razloga što nije izvršio plaćanje po proteku roka od 30 dana od dana isteka roka za pregled predmeta obveze, odnosno 30 dana od dana isteka roka za provjeru zahtjeva za predujam/zahtjeva za nadoknadom sredstava/ završnog zahtjeva za nadoknadom sredstava.

15. Prema mišljenju ovog suda pravilno zaključuje tuženik da je PT2 u ovom konkretnom slučaju pravilno postupio kada je tužitelja obavijestio da radi provjere postupka nabave troškovi iz ZNS br. 4. ne mogu biti isplaćeni, već iste može potraživati u sklopu ZNS br. 5., budući da je sukladno odredbi članka 15. točka 11. Općeg dijela Ugovora rok za izvršenje plaćanja korisniku 30 dana od dana isteka roka za provjeru zahtjeva za predujam/zahtjeva za nadoknadom sredstava/ završnog zahtjeva za nadoknadom sredstava. Naime, iz podataka u spisu da je tužitelj dana 20. ožujka 2019. godine podnio nadležnom PT2 ZNS br. 4. kojim je potraživao izdatke u visini 1.051.019,72 HRK i to za troškove avansa u iznosu 548.528,00 HRK, prve privremene situacije u iznosu 476.179,22 HRK te dva računa u ukupnom iznosu od 26.312,50 HRK. Dana 3. lipnja 2019. godine ZNS broj 4 je odobren u iznosu od 26.312,50 HRK od čega se iznos od 15.787,50 HRK odnosi na bespovratna sredstva. Korisniku je dana 17. siječnja 2019. godine isplaćen predujam u iznosu od 281.638,25 HRK, te je u predmetnom ZNS-u izvršen prijeboj u iznosu od 15.787,50 HRK te iz tog razloga u ovom ZNS-u nije bilo plaćanja. Preostali iznos predujma iznosio je 265.850,75 HRK. Potraživani troškovi za Element projekta 3. Energetska obnova zgrade za koje je izvođač CTBA d.o.o. dostavio račun br. 0088/18/1 od 19. prosinca 2018. godine za avans radova energetske obnove, te račun br. 0015/19/1 za I. privremenu situaciju od 28. veljače 2019. godine u ukupnom iznosu od 1.024.707,22 HRK PT2 je privremeno izuzeo zbog utvrđivanja relevantnih činjenica za analizu prihvatljivih troškova. Utvrđivanje relevantnih činjenica za analizu prihvatljivih troškova odnosilo se na prijavu sumnje na nepravilnost. Ista je podnesena dana 10. lipnja 2019. godine, a PT2 je Odluku u postupku utvrđivanja nepravilnosti donio dana 23. srpnja 2019. godine sa stopom ispravka od 25%.

16. Temeljem sadržaja spisa predmeta i citiranih zakonskih propisa ovaj sud ocjenjuje da je tuženo tijelo pravilno odbilo prigovor tužitelja podnesen protiv postupanja Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost.

17. Nadalje, tužitelj je u tužbi iznio istovjetne navode koje je iznio i u prigovoru a na koje mu je detaljno, iscrpno i razložno odgovorio tuženik u obrazloženju osporavanog rješenja, a koje razloge prihvaća kao osnovane i ovaj sud.

18. Slijedom navedenog prigovori tužitelja istaknuti u tužbi nemaju utjecaja na drugačije rješavanje u predmetnoj upravnoj stvari, te osporavanim rješenjem nije povrijeđen zakon na njegovu štetu.

19. Stoga je sud na temelju članka 116. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima, odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan.

20. Tužitelju je odbijen zahtjev za naknadu troška upravnog spora kao neosnovan na temelju odredbe članka 79. stavka 4. Zakona o upravnim sporovima budući da je izgubio spor u cijelosti.

U Zagrebu, 10. ožujka 2025.

Sutkinja

Maja Valušnig

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.

DNA:

1. tužitelju putem e-komunikacije

2. tuženiku putem e-komunikacije

3. U spis