REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U OSIJEKU
Osijek, Trg A. Starčevića 7/II
Poslovni broj: Us I-1623/2023-12
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Osijeku, po sutkinji Blanki Sajter, uz sudjelovanje zapisničarke Anice Žigmundić, u upravnom sporu tužitelja IŽ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojega zastupa opunomoćenica Sidonija Grbavac, odvjetnica u zajedničkom odvjetničkom uredu dr. sc. Sandra Marković, Sidonija Grbavac i dr. sc. ČŽ, [adresa], protiv tuženika Ministarstva poljoprivrede Republike Hrvatske, Ulica grada Vukovara 78, Zagreb, OIB: 76767369197, kojeg zastupa DŽ, službena osoba, radi odluke o povratu, 8. ožujka 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Poništava se rješenje tuženika Ministarstva poljoprivrede Republike Hrvatske, KLASA: UP/II-034-08/22-01/624, URBROJ: 525-04/127-23-6 od 7. srpnja 2023.
II. Predmet se vraća tuženiku na ponovni postupak u kojemu je tuženik obvezan postupiti u skladu s pravnim shvaćanjima i primjedbama suda izraženim u obrazloženju odluke.
III. Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi troškove upravnog spora u iznosu od 1.250,00 (tisuću dvjesto pedeset) eura, PDV uključen, u roku od 60 dana od dostave odluke o troškovima ovoga upravnog spora. Ako tuženik u navedenom roku tužitelju ne nadoknadi troškove spora, tužitelju pripadaju i zakonske zatezne kamate, od dana donošenja odluke o troškovima spora do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.
Obrazloženje
1. Tužitelj je Upravnom sudu u Zagrebu podnio tužbu protiv uvodno označenog tuženika radi ocjene zakonitosti rješenja, KLASA: UP/II-034-08/22-01/624, URBROJ: 525-04/127-23-6 od 7. srpnja 2023., te je povodom navedene tužbe kod Upravnog suda u Zagrebu osnovan spis pod poslovnim brojem: Us I-4024/2023.
2. Rješenjem predsjednice Visokog upravnog suda Republike Hrvatske broj:
31 Su-582/2023-2 od 23. studenog 2023. Upravnom sudu u Osijeku delegirani su predmeti Upravnog suda u Zagrebu, pa je tako Upravnom sudu u Osijeku delegiran i predmet Upravnog suda u Zagrebu poslovni broj: Us I-4024/2023.
3. Osporenim rješenjem tuženika, KLASA: UP/II-034-08/22-01/624, URBROJ: 525-04/127-23-6 od 7. srpnja 2023., u ponovnom postupku, odbijene su žalbe tužitelja izjavljene protiv Odluka o povratu iz 2015., Agencije za plaćanja u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju (dalje: Agencija), i to KLASA: 320-01/15-03/85366, URBROJ: 343-0100/01-21-048 od 27. travnja 2021., KLASA: 320-01/15-03/85366, URBROJ: 343-0100/01-21-049 od 27. travnja 2021., KLASA: 320-01/15-03/85366, URBROJ: 343-0100/01-21-050 od 29. travnja 2021., KLASA: 320-01/15-03/85366, URBROJ: 343-0100/01-21-051) od 28. travnja 2021., KLASA: 320-01/15-03/85366, URBROJ: 343-0100/01-21-052 od 30. travnja 2021. i KLASA: 320-01/15-03/85366, URBROJ: 343-0100/01-19-055) od 25. ožujka 2021.
4. Tužitelj u tužbi, u bitnome, ističe da odluka o povratu KLASA: 320-01/15- 03/85366, URBROJ: 343-0100/01-21-052 od 30. travnja 2021. ne postoji, odnosno da s istom tužitelj nije upoznat. Naime, prema obrazloženju rješenja proizlazi da je riječ o odluci o povratu za „Plaćanja za održavanje ekoloških poljoprivrednih praksi i metoda za 2015. godinu“ (KLASA: 320-01/15-03/85366, UBROJ: 343-0100/01-19-052 od 30. travnja 2021.), protiv koje je tužitelj i izjavio žalbu. Također, da nije upoznat s odlukom o povratu KLASA: 320-01/15-03/85366, URBROJ: 343- 0100/01-19-055 od 25. ožujka 2021. s obzirom da je žalbu izjavio protiv odluke o povratu, KLASA: 320-01/15- 03/85366, URBROJ: 343-0100/01-21-055 od 25. ožujka 2021. u odnosu na potporu „Plaćanja za prijelaz na poljoprivredne prakse i metode za 2015. godinu“. Dakle, smatra da je u odnosu na prethodno navedene odluke izreka pobijanog rješenja u suprotnosti sa samim obrazloženjem rješenja, s obzirom da se u obrazloženju rješenja Ministarstvo poziva na odluke o povratu koje ne odgovaraju odlukama o povratu iz izreke rješenja. Tužitelj u tužbi izlaže kronološki pregled upravnih postupaka te navodi kako je Agencija u ponovljenom postupku donijela nove odluke o povratu u kojima je bez obrazloženja povećala obvezu tužitelja na povrat navodno neopravdano isplaćenih potpora. Naime, prvotna obveza tužitelja prema poništenim odlukama o povratu je iznosila ukupno 325.387,60 kuna, dok prema osporenim odlukama o povratu donesenih u ponovljenom postupku iznosi 338.960,90 kuna, odnosno da je Agencija u ponovljenom postupku jednostrano i bez ikakvog obrazloženja na štetu tužitelja povisila obvezu tužitelja na povrat navodno neopravdano isplaćenih potpora i to za iznos od 13.573,30 kuna / 1.801,49 eura. 4.1. Nadalje, ističe kako su tužitelju utvrđene nepravilnosti za predmetne potpore na temelju kontrole obavljene 20. travnja 2018. za proizvodnu 2017. godinu i to unatoč činjenici što se osporenim odlukama o povratu traži povrat potpore isplaćene za 2015. godinu. Poziva se na članak 75. stavak 1. podstavke 1., 2. i 3. , i stavak 2. podstavak 1. istog članka Uredbe (EU) br. 1306/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. prosinca 2013. o financiranju, upravljanju i nadzoru zajedničke poljoprivredne politike i o stavljanju izvan snage uredaba Vijeća (EEZ) br. 352/78, (EZ) br. 165/94, (EZ) br. 2799/98, (EZ) br. 814/2000, (EZ) br. 1290/2005 i (EZ) 485/2008 (dalje: Uredba (EU) 1306/2013), za koje ističe da je jasno propisano kako se plaćanja (propisana u članku 75. stavku 1., a koja se nesporno odnose i na predujmove) ne izvršavaju prije završetka provjere uvjeta prihvatljivosti, koji prema članku 74. stavku 1. Uredbe (EU) 1306/2013 obuhvaćaju administrativne provjere i provjere na licu mjesta (kontrola na terenu prihvatljivosti jedinstvenog zahtjeva), pri čemu se poziva i na članak 74. stavak 1. Uredbe (EU) 1306/2013. Nadalje, a uzimajući u obzir da je tužitelju izvršena uplata za proizvodnu 2015. godinu u cijelosti, predmetna kontrola na terenu od 20. travnja 2018., kao i druge kontrole provedene nakon isplate potpora su provedene izvan propisanih rokova barem u odnosu na predmetnu potporu za 2015. godinu, što predmetne kontrole i osporene odluke o povratu čine nezakonitim. Također, ističe kako je kontrola na terenu dopunsko sredstvo na raspolaganju Agenciji, koja se provodi iznimno u slučajevima kad se Administrativnom kontrolom (prvenstveno uvidom u satelitske snimke) ne može odrediti postojanje neprihvatljivih elemenata prijavljenih površina, a da u konkretnom slučaju Agencija tijekom provođenja administrativne kontrole, koja uključuje i provjeru DOF snimki (satelitske snimke), nije utvrdila postojanje neprihvatljivih elementa.
4.2. Dalje tvrdi da je tuženik pogrešno zaključio da odredba članka 75. stavka 2. Uredbe (EU) 1306/2013 ne određuje rok u kojem se ta provjera mora provesti i tako sugerira da se ona može provesti nakon posljednjeg dana plaćanja propisanog člankom 75. stavkom 1. Uredbe (EU) 1306/2013 te da Agencija stoga može provesti i nakon 30. lipnja kalendarske godine koja slijedi nakon podnošenja jedinstvenog zahtjeva za potporu. Tužitelj ističe kako činjenično stanje u presudama Suda EU C- 160/21 i C-217/21 od 28. travnja 2022. nije istovjetno konkretnom predmetu spora te shodno tomu presuda Suda EU nije primjenjiva u konkretnom postupku. Pojašnjava da se dostavljenom presudom Suda EU rješava pravno pitanje koje nije od važnosti u konkretnom predmetu (pitanje prešutnog odbijanja jedinstvenog zahtjeva za slučaj da isplate nisu izvršene u propisanom roku). Međutim, ističe kako iz obrazloženja presude Suda EU nesporno proizlazi kako se pravno stajalište zauzeto istom presudom odnosi na rokove isplate potpora, a ne na rokove provođenja provjera na licu mjesta (kontrola na terenu), koji prema pravnom shvaćanju Suda EU nesporno moraju biti provedene prije isplate. Dakle, Sud EU zaključuje da rok utvrđen u članku 75. stavku 1. Uredbe (EU) 1306/2013 nije apsolutan, nego samo instruktivan. Međutim, da se navedeni rok odnosi isključivo na isplatu zatraženih potpora, dok je nesporno da je sud i u citiranoj presudi zauzeo pravni stav da se i dalje provjere na licu mjesta moraju nužno provesti prije te isplate.
4.3. Po shvaćanju tužitelja, temelj sankcioniranja za predmetne potpore je kontrola provedena 20. travnja 2018., što proizlazi iz obrazloženja osporenih odluka, dok je kontrola provedena u studenom 2018. godine bila kontrola prihvatljivosti jedinstvenog zahtjeva za 2018. godinu. Sukladno navedenom, tuženik je pogrešno odredio od kojeg trenutka navedeni rok od 18 mjeseci počinje teći, pri čemu se navedena argumentacija mutatis mutandis primjenjuje i u odnosu na terenske provjere provedene tijekom 2017. godine. Napominje da je Izvještaj o kontroli na terenu provedenoj 20. travnja 2018., broj 42663/IACS/6/1 poslan na kućnu adresu tužitelja 4. lipnja 2018., što predstavlja krajnji datum u kojem je Agencija zaprimila dokument u kojem se navodi da je došlo do navodne nepravilnosti koja je predmet spora, što znači da je krajnji rok za donošenje osporenih odluka o povratu 4. prosinca 2019. Nadalje, s obzirom da su prvotne odluke o povratu stavljene izvan snage od strane Agencije, osporene odluke o povratu donesene tijekom ožujka 2021. i travnja 2021. su donesene izvan propisanog roka od 18 mjeseci, odnosno donesene su protivno članku 54. stavku 1. Uredbe (EU) 1306/2013.
4.4. Dodaje kako je sve prijavljene površine uredno koristio radi ispaše stoke u vlasništvu OPG - a. Unatoč tomu, opreza radi, ističe i prigovor zastare pokretanja postupka Agencije za donošenje odluka o povratu navodno neopravdano isplaćenih potpora za proizvodnu 2015. godinu, pozivajući se na članak 1. stavak 1. i 2. kao i na članak 3. stavak 1. Uredbe Vijeća (EZ, Euroatom) br. 2988/95 od 18. prosinca 1995. o zaštiti financijskih interesa Europskih zajednica (dalje u tekstu: Uredba (EZ) 2988/95). Uzimajući u obzir zastarni rok od 4 godine i krajnji rok podnošenje jedinstvenog zahtjeva za 2015. godinu (trenutak počinjenja navodne nepravilnosti), zastarni rok za pokretanje postupka povrata neopravdano isplaćenih potpora bi bio 15. lipnja 2019., pri čemu ističe da su sve odluke o povratu, a time i pokretanje postupka povrata potpora, donesene nakon 15. lipnja 2019.
4.5. Tužitelj tvrdi da tijekom upravnog postupka tuženik i Agencija zanemaruju pravila upravnog postupka vezana uz sastav kontinentalnih travnjaka - pašnjaka, postupak upisa ARKOD parcela, dodjele koeficijenta te dužnost izlučenja svih neprihvatljivih površina većih od 500 m2 od strane službenika Agencije o čemu se redovito sastavlja zapisnik o evidenciji uporabe poljoprivrednog zemljišta. Napominje da upravo na temelju tako sastavljenog zapisnika korisnici svake godine podnose jedinstveni zahtjev za broj hektara koje de facto službenik Agencije odobri prije podnošenja samog jedinstvenog zahtjeva. Tužitelj naglašava da nema niti može raspolagati stručnim znanjima potrebnim radi određivanja koji točno dijelove zemljišta Agencija smatra prihvatljivim za plaćanje potpora, a još manje zna i može znati koji koeficijent treba pojedinoj ARKOD parceli zatim dodijeliti. Nakon što je Agencija provela administrativne kontrole za predmetnu potporu, tužitelju je odobren jedinstveni zahtjev za proizvodnu 2015. godinu, zbog čega tvrdi da to de facto potvrđuje činjenicu da je tužitelj ispunio sve propisane uvjete za podnošenje jedinstvenog zahtjeva i posljedično tomu zatraženu predmetnu potporu. U skladu s tim, nakon pozitivnih ocjena Agencije, tužitelju su za svaku prijavljenu godinu, koja je prethodila kontroli na terenu 20. travnja 2018., odobrene i isplaćene potpore. Dakle, Agencija je provela administrativne kontrole povodom svakog tužiteljevog podnesenog jedinstvenog zahtjeva te su tim administrativnim kontrolama podneseni jedinstveni zahtjev, pa tako i za predmetnu 2015. godinu, ispunjavali sve uvjete propisane zakonskim i podzakonskim propisima, odnosno odgovarajućim uredbama EU.
4.6. Zaključno, smatra da je pogrešno utvrđeno činjenično stanje, da se u postupku nije vodilo računa o pravilima upravnog postupka te da su pogrešno primijenjeni pravni propisi. Upućuje na načelo jednakosti pred zakonom kao i načelo pravne sigurnosti, dio kojeg načela su i načelo jednakog postupanja, načelo stečenih prava, načelo legitimnih očekivanja i načelo zabrane retroaktivnog djelovanja propisa. Nadalje, da su praksa Ustavnog suda Republike Hrvatske i Europskog suda za ljudska prava (dalje: ESLJP) također izvori pravnih načela, kao i načelo legitimnih očekivanja i načelo razmjernosti, koja su postupanjem javnopravnih tijela u konkretnom slučaju u cijelosti zanemarena. Shodno tome navodi da je arbitrarnim postupanjem javnopravnih tijela stavljen u poziciju pravne nesigurnosti u odnosu na primjenu i tumačenje pravnih izvora od strane Agencije i tuženika, smatrajući da su osporeno rješenje i osporene odluke o povratu neadekvatno i nedostatno obrazloženi te da nisu otklonjeni svi žalbeni navodi. U konkretnom slučaju, tvrdi da je Agencija povrijedila i pravo na očekivanu imovinsku dobit tužitelja, što se u kontekstu tumačenja ESLJP-a može isticati i kao povreda prava vlasništva. Također, radi se i o povredi aspekata prava na pravično suđenje, koje se kroz tumačenja prakse ESLJP-a i Ustavnog suda proteže i na postupke pred upravnim tijelima. Naposljetku, tužitelj predlaže poništavanje osporenog rješenja tuženika i odluka o povratu, uz nadoknadu prouzročenog troška tužitelju.
5. U odgovoru na tužbu, tuženik ističe da je Odluka o povratu KLASA: 320- 01/15-03/85366, URBROJ: 343-0100/01-21-052 od 30. travnja 2021., za neopravdano isplaćenu potporu dostavljena tužitelju 17. svibnja 2021. te da je protiv iste tužitelj podnio žalbu 28. svibnja 2021. putem Agencije za plaćanja, a o kojoj je tuženik rješenjem u drugostupanjskom postupku odlučivao. Međutim, uvidom u rješenje, stranicu 2., 5. paragraf, tuženik napominje Sudu kako je omaškom naveo iznos od 155.433,09 kuna, umjesto 115.433,09 kuna za neopravdano isplaćenu potporu za Plaćanja za održavanje ekoloških poljoprivrednih praksa i metoda za 2015. godinu. U odnosu na tužbene navode da tužitelj nije upoznat s Odlukom o povratu KLASA: 320- 01/15- 03/85366, URBROJ: 343-0100/01-21-055 od 25. ožujka 2021., tuženik navodi da je utvrdio kako je ista dostavljena tužitelju 17. svibnja 2021., a odnosi na povrat neopravdano isplaćene potpore za Plaćanja za prijelaz na poljoprivredne prakse i metode za 2015. godinu. Tuženik ističe kako je i u ovom slučaju protiv predmetne Odluke 28. svibnja 2021. podnesena žalba te da je u žalbenom postupku utvrđeno da je omaškom Agencije za plaćanja, u izreci predmetne Odluke o povratu navedeno kako se ista odnosi na 2016., umjesto 2015., ali iz ostatka obrazloženja predmetne Odluke nesporno proizlazi kako se radi o 2015. Nadalje, vezano na tužbene navode koji se odnose na povećanje ukupnog iznosa povrata za 2015. godinu, koji u ponovljenom postupku iznosi ukupno 338.960,90 kuna, za razliku od prvotne obveze tužitelja koja je prema poništenim odlukama iznosila 325.387,60 kuna, tuženik ističe da je u skladu s odredbom čl. 115. st. 1. Zakona o općem upravnom („Narodne novine“, broj 47/09. i 110/21.,- dalje: ZUP) ispitivao Odluke u granicama zahtjeva iz žalbe, a u kojima tužitelj u žalbenim postupcima nije osporavao izračune iznosa povrata koji su mu Odlukama o povratu naloženi, pa točnost izračuna istih iznosa nije niti bio predmet žalbenog postupka.
5.1. Nadalje, glede tužbenih navoda o nezakonito provedenoj retroaktivnoj kontroli, tuženik ističe da se plaćanja izvršavaju u razdoblju od 1. prosinca do 30. lipnja sljedeće kalendarske godine, a da se plaćanja ne izvršavaju prije završetka provjere uvjeta prihvatljivosti koju trebaju provesti države članice (koje provjere predstavljaju administrativne provjere te iste dopunjuju provjere na licu mjesta prema planu uzorkovanja poljoprivrednih imanja i/ili korisnika). Predujmovi za odobrenu potporu u okviru ruralnog razvoja iz članka 67. stavka 2. Uredbe (EU) br. 1306/2013) mogu se isplatiti nakon završetka administrativnih provjera u skladu s člankom 59. stavkom 1. Dakle, odredba iz članka 75. stavaka 2. Uredbe (EU) br. 1306/2013) ne određuje rok u kojem se ta provjera mora provesti i tako sugerira da se ona može provesti nakon posljednjeg dana plaćanja predviđenog u istom članku 75. stavku 1. te da je Agencija, stoga, može dovršiti i nakon 30. lipnja kalendarske godine koja slijedi nakon podnošenja zahtjeva za potporu, a što potvrđuje i presuda Suda Europske unije u spojenim predmetima C 160/21 i C 217/21, od 28. travnja 2022. Pojašnjava da se administrativne kontrole provode u uredima Agencije za plaćanja, a kontrole na licu mjesta na uzorkom odabranim poljoprivrednim gospodarstvima, pa smatra da tužitelj potpuno pogrešno tumači predmetne odredbe koje reguliraju materiju kontrola prije isplate, jer iste nigdje ne propisuju da se kontrole na licu mjesta kod svih primatelja potpore moraju obaviti prije isplate. Nadalje, ističe da se odredba članka 71. stavak 6. Provedbene uredba Komisije (EU) br. 809/2014 odnosi na kontrolu višestruke sukladnosti, a kontrole na terenu koje su se provodile u godini nakon podnošenja zahtjeva za potporu su se odnosile na kontrolu prihvatljivosti Jedinstvenog zahtjeva. To su dvije različite kontrole i Uredba ih u tom smislu i prepoznaje kao dva različita poslovna procesa sa različitim propisanim pravilima. Shodno navedenome, u konkretnom slučaju sporna kontrola na terenu od 20. travnja 2018. obuhvaćala je provjeru uvjeta prihvatljivosti prijavljenih površina po Jedinstvenom zahtjevu za 2017. godinu, ali ne i provjeru ispunjavanja pravila o višestrukoj sukladnosti što je vidljivo i u Izvještaju o kontroli koji je unificiran, jer se obrazac Izvještaja koristi i kada se provodi samo kontrola površina kao i kada se provodi samo kontrola višestruke sukladnosti ili obje. Pojašnjava kako se u predmetnom Izvještaju o kontroli broj 223892/IACS/1/1 od 20. travnja 2018. na 1. stranici pod stavkom „Kontrolom je obuhvaćeno“ može jasno iščitati koja se kontrola provodila u konkretnom slučaju.
5.2. U odnosu na isticanje prekluzije donošenja odluke o povratu, odnosno nepoštivanja roka od 18 mjeseci propisanim člankom 54. stavkom 1. Uredbe (EU) 1306/2013, osporava tužbeni navod u odnosu na isti rok sukladno obrazloženju osporenog rješenja. Nadalje, obrazlaže da u korisnikovu slučaju nepravilnost predstavlja neispunjavanje minimalnih uvjeta koje je kao korisnik programa izravnih plaćanja dužan ispunjavati odnosno nesukladnost u korištenju poljoprivrednih površina, a koja su utvrđena u Izvještajima od 20. travnja 2018. i 7. studenoga 2018. Budući da je na većini parcela utvrđena zapuštenost odnosno nepoljoprivredno zemljište na kojem nije provođena poljoprivredna aktivnost u tekućoj godini i tri godine unatrag, jer je zarasla višegodišnjom drvenastom neželjenom vegetacijom (drveće - šuma), zaključuje da korisnik nije ispunjavao uvjete iz članka 15. Pravilnika. Stoga zaključuje da je u ovom slučaju tužitelj počinio nepravilnost 2015., odnosno u godini podnošenja zahtjeva te se rok za zastaru računa od počinjene nepravilnosti, to jest, od kraja 2015. Budući da od 31. prosinca 2015. pa do donošenja zadnje Odluke o povratu za 2015., KLASA: 320-01/15-03/85366, URBROJ: 343-0100/01-19-022, od 9. listopada 2019., nije prošlo više od 4 godine, u odnosu na tužbeni navod tuženik osporava istaknuti prigovor zastare. Posebno ističe kako tužitelj niti u žalbenim postupcima niti u tužbi nije ponudio nikakve dokaze odnosno nije osporavao točnost utvrđenja Agencije za plaćanja da tuženik u 2015. nije provodio poljoprivrednu aktivnost na predmetnim parcelama, a radi čega su donesene Odluke o povratu.
5.3. Tuženik tvrdi da tužitelj pogrešno tumači zakonodavni okvir u svoju korist odbijajući prihvatiti činjenicu da postoji niz kontrola kojima se utvrđuje sukladnost i prihvatljivost iz jedinstvenog zahtjeva. Tuženik je stava da postupanjem nisu povrijeđena načela postupka kao i da je činjenično stanje utvrđeno u potpunosti i pravilno stoga predlaže odbijanje tužbenog zahtjeva.
6. Agencija je dostavila svoje očitovanje u kojemu ističe da je od zadnje provedene kontrole na terenu od 7. studenog 2018., odnosno od zadnje izdane prvotne odluke o povratu od 22. listopada 2019. ažurirala ARKOD podatke prema novim DOF podacima 21. siječnja 2020. Nadalje, Agencija je i nakon posljednje izdane prvotne odluke o povratu od 22. listopada 2019. do izdavanja pobijanih ponovljenih odluka o povratu izdavanih tijekom 2021. ažurirala i utvrdila dodatna smanjenja korištenih površina prijavljenih i na Jedinstvenom zahtjevu za 2015. godinu, a što je prouzrokovalo potrebu za povratom dodatnih neopravdano isplaćenih iznosa u ponovljenim odlukama o povratu.
6.1. Nadalje, u vezi navoda o nezakonitom provođenju retroaktivnih kontrola pojašnjava da se korisnici kojima će se izvršiti provjere odabiru sukladno člancima 30. - 36. provedbene uredbe Komisije (EU) br. 809/2014 te se može dogoditi da se korisnicima koji nisu dio kontrolnog uzorka radi provjere na licu mjesta izvrše isplate samo na temelju administrativne kontrole uvjeta prihvatljivosti, a da je navedeno bio slučaj i s tužiteljem, budući da nije imao kontrolu na terenu za Jedinstveni zahtjev za 2015. godinu. Također, navodi da se odredba članka 71. stavka 6. Provedbene uredbe Komisije (EU) br. 809/2014 odnosi na kontrolu višestruke sukladnosti, a kontrole na terenu koje su se provodile u godini nakon podnošenja zahtjeva za potporu su se odnosile na kontrolu prihvatljivosti Jedinstvenog zahtjeva. To su dvije različite kontrole i Uredba ih u tom smislu prepoznaje kao dva različita poslovna procesa sa različitim propisanim pravilima. Tvrdi da je u konkretnom slučaju sporna kontrola na terenu od 20. travnja 2018. obuhvaćala provjeru uvjeta prihvatljivosti prijavljenih površina po Jedinstvenom zahtjevu za 2017. godinu, ali ne i provjeru ispunjavanja pravila o višestrukoj sukladnosti što je vidljivo i u Izvještaju o kontroli koji je unificiran jer se obrazac Izvještaja koristi i kada se provodi samo kontrola površina kao i kada se provodi samo kontrola višestruke sukladnosti ili obje. Međutim, u predmetnom Izvještaju o kontroli broj 42663/IACS/6/1 na 1. pod stavkom „Kontrolom je obuhvaćeno" se može jasno iščitati koja se kontrola provodila u konkretnom slučaju. Ističe da je Pravilnikom o provedbi izravne potpore poljoprivredi i IAKS mjera ruralnog razvoja za 2017. propisano da se kontrola na terenu vezana za prihvatljivost jedinstvenog zahtjeva korisnika obavlja prije isplate, a da je sukladno odredbama članka 30. i 32. Provedbene Uredbe Komisije (EU) br. 809/2014., ista provedena unutar propisanog roka odnosno prije isplate za 2017. godinu. Međutim, kako je tijekom sporne kontrole na terenu za 2017. godinu, ali i kontrole na terenu za 2018. godinu od 7. studenog 2018. utvrđeno da tužitelj nije imao pravo niti na svu potporu za 2015. godinu, Agencija je bila dužna zatražiti povrat neopravdano isplaćenih sredstava. Naime, administrativna kontrola zahtjeva obavlja se prije i nakon isplata. U slučaju novog utvrđenog činjeničnog stanja koje utječe na iznos prethodno dodijeljene potpore potrebno je od tužitelja zatražiti povrat neopravdano isplaćenih sredstava.
6.2. Po pitanju zastare, Agencija navodi kako su donesene prvotno poništene Odluke o povratu jer je na temelju naknadno utvrđenih neprihvatljivih površina tijekom predmetne kontrole na terenu utvrđena neprihvatljivost u periodu prije trenutka izvršenja kontrole. U slučaju novog utvrđenog činjeničnog stanja koje utječe na iznos prethodno dodijeljene potpore bilo je potrebno od tužitelja zatražiti povrat neopravdano isplaćenih sredstava i za 2015. godinu jer se predmetne parcele nisu koristile niti u 2015. godini, odnosno stvarno korištenje poljoprivrednih površina po prethodnim godinama bilo je manje od prijavljenog te isti nije imao pravo primiti potporu za te parcele po Jedinstvenom zahtjevu za 2015. godinu.
6.3. Što se tiče prekluzije donošenja odluke o povratu, u odnosu na donošenje odluka o povratu unutar propisanog roka od 18 mjeseci, a sukladno članku 54. stavak 1. Uredbe (EU) br. 1306/2013, Agencija se priklanja tumačenju koje je tuženik naveo u obrazloženju osporenog rješenja.
6.4. Vezano za tužbene navode o pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju, Agencija ističe da tužitelj pogrešno shvaća i tumači postupak upisa zemljišta u ARKOD sustav, kojega u očitovanju pojašnjava. Ističe da je moguće da prilikom izlaska na teren i vizualnom provjerom kontrolori utvrde dodatne neprihvatljive elemente i homogene površine veće od 500 m[2] te dodatno smanjuje prihvatljivu površinu. Također je moguće da se i na tom preostalom dijelu prihvatljive površine potvrdi isti koeficijent ili čak i poveća s obzirom na zastupljenost manjih neprihvatljivih elemenata i homogenih površina. Rezultat kontrole na terenu može dovesti do razlike dodijeljenog koeficijenta prihvatljivosti krških pašnjaka u odnosu na koeficijent dodijeljen temeljem DOF snimaka i izjave poljoprivrednika a što se i potvrdilo kontrolom na terenu 20. travnja 2018. za 2017. godinu kao i kontrolom na terenu od 7. studenog 2018. za 2018. godinu. U odnosu na navode da su tužitelju potpore za 2015. godinu te sve daljnje prijavljene godine odobrene i isplaćene već nakon administrativne kontrole, Agencija ističe da isti nije bio u uzorku za kontrolu na terenu za Jedinstveni zahtjev za 2015. godinu ni 2016. godinu te mu je tek kontrolom na terenu za 2017. godinu odnosno za 2018. godinu bilo utvrđeno da nije imao pravo ni na svu potporu po Jedinstvenom zahtjevu za 2015. godinu.
6.5. Agencija ističe da je prema načelu legitimnog očekivanja potrebno dokazati da je potraživani iznos tužitelj mogao osnovano očekivati prema redovitom tijeku stvari ili prema posebnim okolnostima, a čije je ostvarenje spriječeno štetnikovom radnjom ili propuštanjem. Međutim, tužitelj nije mogao osnovano očekivati da će iznos potpore dobiti točno onako kako ga je i zatražio jer se ne radi o redovnom tijeku stvari, tj. postupak dodjele potpore je takav da se prvenstveno utvrđuje ispunjenje formalnih pretpostavki i to prije, ali i nakon isplate. Tek po ispunjenju tih pretpostavki korisnici ostvaruju pravo na potporu, ali, u slučaju da se kontrolom na terenu utvrdi postojanje nepravilnosti, ista je obvezna zatražiti povrat neopravdano isplaćene potpore.
Zaključno, predlaže odbijanje tužbenog zahtjeva.
7. Sud je rješenjem pod poslovnim brojem: Us I-1623/2023-7 od 16. veljače 2024. pozvao stranke da se u roku od 15 dana od dana dostave toga rješenja očituju o tome jesu li suglasne da se ovaj spor riješi bez održavanja rasprave na temelju postojeće dokumentacije u spisu. Stranke su Sudu dostavile podneske kojim daju svoju suglasnost da se spor riješi bez održavanja rasprave. Budući da su se u ovom upravnom sporu stranke izrijekom suglasile da se upravni spor riješi bez održavanja rasprave, a Sud je utvrdio da nije potrebno izvoditi nove dokaze, Sud je na temelju ovlaštenja iz odredbe članka 98. točke 5. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine, broj: 36/24., - dalje: ZUS) upravni spor riješio bez rasprave.
8. Tijekom dokaznoga postupka sud je izvršio uvid u spis, spis tuženika te u sve isprave koje prileže istima.
9. Sud je na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, a sukladno odredbi članka 114. stavka 3. ZUS-a, utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.
10. Predmetne Odluke o povratu donesene su u ponovljenim postupcima, po prigovoru tužitelja koji je usvojen i predmeti vraćeni Agenciji na ponovni postupak, jer iste odluke nisu sadržavale razloge o odlučnim činjenicama na temelju kojih su iste donesene, zbog čega se osnovanost povrata nije mogla ispitati.
11. Odlukom o povratu KLASA: 320-01/15-03/85366, URBROJ: 343-0100/01- 21-048 od 27. travnja 2021. nalaže se poljoprivrednom gospodarstvu Ćibarić Ivan, MIBPG: 42663, neopravdano isplaćenu potporu za Osnovno plaćanje za 2015. godinu u iznosu od 76.063,54 kuna uplatiti na račun Agencije.
11.1. Odlukom o povratu KLASA: 320-01/15-03/85366, URBROJ: 343-0100/01- 21-049 od 27. travnja 2021. nalaže se poljoprivrednom gospodarstvu Ćibarić Ivan, MIBPG: 42663, neopravdano isplaćenu potporu za Osnovno plaćanje Mjera 18 - Financiranje dodatnih nacionalnih izravnih plaćanja za 2015. godinu u iznosu od 34.194,84 kuna uplatiti na račun Agencije.
11.2. Odlukom o povratu KLASA: 320-01/15-03/85366, URBROJ: 343-0100/01- 21-050 od 29. travnja 2021. nalaže se poljoprivrednom gospodarstvu Ćibarić Ivan, MIBPG: 42663, neopravdano isplaćenu potporu za Očuvanje poljoprivrede na područjima s prirodnim ograničenjima u poljoprivredi za 2015. godinu u iznosu od 10.033,66 kuna uplatiti na račun Agencije.
11.3. Odlukom o povratu KLASA: 320-01/15-03/85366, URBROJ: 343-0100/01- 21-051 od 28. travnja 2021. nalaže se poljoprivrednom gospodarstvu Ćibarić Ivan, MIBPG: 42663, neopravdano isplaćenu potporu za Zeleno plaćanje za 2015. godinu u iznosu od 26.165,82 kuna uplatiti na račun Agencije.
11.4. Odlukom o povratu KLASA: 320-01/15-03/85366, URBROJ: 343-0100/01- 19-052 od 30. travnja 2021. nalaže se poljoprivrednom gospodarstvu Ćibarić Ivan, MIBPG: 42663, neopravdano isplaćenu potporu za Plaćanja za održavanje ekoloških poljoprivrednih praksa i metoda za 2015. godinu u iznosu od 115.433,09 kuna uplatiti na račun Agencije.
11.5. Agencija je 25. ožujka 2021. donijela Odluku o djelomičnom poništenju odluke o povratu, KLASA: 320-01/15-03/85366, URBROJ: 343-0100/01-21-055, kojom se djelomično poništava Odluka o povratu KLASA: 320-01/15-03/85366, URBROJ: 343-0100/01-19-022 od 9. listopada 2019., kojom se poljoprivrednom gospodarstvu ĆIBARIĆ IVAN, MIBPG: 42663 nalaže povrat neopravdano isplaćene potpore Plaćanja za prijelaz na poljoprivredne prakse i metode za 2016. godinu u iznosu od 86.611,79 kuna, odnosno iznos duga se umanjuje za 9.541,84 kuna nakon čega preostali iznos duga iznosi 77.069,95 kuna.
12. Odlukama Agencije donesenim u ponovljenim postupcima, a vezano za potpore Osnovno plaćanje, Osnovno plaćanje Mjera 18 - Financiranje dodatnih nacionalnih izravnih plaćanja i Zeleno plaćanje za 2015. godinu, kontrolama na terenu utvrđeno je odstupanje od 35,32 ha između ukupno prijavljene površine od 315,37 ha i utvrđene površine od 280,05 ha, što u konačnici dovodi do umanjenja potpore.
13. Naime, 20. travnja 2018. obavljena je kontrola na terenu prijavljenih površina na Jedinstvenom zahtjevu za 2017. godinu gdje su utvrđene nepravilnosti u korištenju poljoprivrednih površina, a na temelju provedene kontrole na terenu izrađen je Izvještaj o kontroli na terenu Zahtjeva za izravnim plaćanjima, pojedinim mjerama ruralnog razvoja i ispunjavanja uvjeta višestruke sukladnosti za 2017. godinu za kontrolu površina broj: 42663/IACS/6/1 (u daljnjem tekstu: Izvještaj za 2017. godinu).
14. Agencija je utvrdila da je za potporu Očuvanje poljoprivrede na područjima s prirodnim ograničenjima u poljoprivredi za 2015. godinu utvrđeno odstupanje od 5,21 ha između ukupno prijavljene površine od 144,19 ha i utvrđene površine od 138,98 ha što u konačnici dovodi do umanjenja potpore sukladno članku 127. Pravilnika i članku 19a. Uredbe (EU) 640/2014.
15. Sukladno obavljenim kontrolama Ministarstvo nalazi da za predmetnu potporu Plaćanja za održavanje ekoloških poljoprivrednih praksa i metoda za 2015. godinu nepoljoprivredna površina iznosi 19.91 ha te da je stoga primijenjeno umanjenje na navedenim parcelama i prema Jedinstvenom zahtjevu za 2015. godinu gdje je utvrđeno stvarno korištenje 230,25 ha umjesto prijavljene površine od 250,16 ha.
16. Za Plaćanja za prijelaz na ekološke poljoprivredne prakse i metode za 2015. godinu, ukupno je utvrđena nepoljoprivredna površina od 15,41 ha kao razlika između ukupno prijavljene površine od 65,21 ha i stvarno korištene površina od 49,80 ha, što opravdano dovodi do umanjenja potpore sukladno članku 127. Pravilnika i članku 19. Uredbe (EU) 640/2014.
17. Protiv predmetnih odluka o povratu tužitelj je izjavio žalbe. Tuženik je radi odlučivanja o žalbama zaključkom KLASA: UP/II-034-08/22-01/624, URBROJ: 525- 04/127-23-5 od 7. srpnja 2023. (dalje: Zaključak) spojio drugostupanjske upravne predmete: KLASA:UP/II-034-08/22-01/624, KLASA: UP/II-034-08/22-01/625, KLASA:
UP/II-034-08/22-01/626, KLASA: UP/II-034-08/22-01/627, KLASA: UP/II-034-08/22- 01/628 i KLASA: UP/II-034-08/22-01/629 radi vođenja jednog postupka pod UP/II-034- 08/22-01/624.
18. Člankom 54. stavku 1. Uredba (EU) br. 1306/2013, propisano je da za sva neopravdana plaćanja nakon pojavljivanja nepravilnosti ili nepažnje, države članice zahtijevaju povrat od korisnika u roku 18 mjeseci nakon što su agencija za plaćanja ili tijelo odgovorno za povrat odobrili i, ovisno o slučaju, zaprimili izvještaj o kontroli ili sličan dokument u kojemu se navodi daje došlo do nepravilnosti. Odgovarajući iznosi evidentiraju se, u vrijeme zahtjeva za povratom, u knjizi dužnika agencije za plaćanja.
19. Člankom 144. stavkom 1. Zakona o poljoprivredi (,,Narodne novine", br. 118/18, 42/20, 127/20 і 52/21) propisano je da u slučaju neopravdanih plaćanja, Agencija za plaćanja korisnicima izdaje odluku o povratu sredstava u skladu s člankom 54. Uredbe (EU) br. 1306/2013, dok je stavkom 2. istoga članka propisano da Agencija za plaćanja donosi odluku o povratu sredstava kojom od korisnika zahtijeva povrat isplaćenih sredstava u sljedećim slučajevima: kada je korisnik ostvario sredstva na temelju netočnih podataka i/ili ako ih je ostvario protivno uvjetima i odredbama toga Zakona i propisa donesenih na temelju njega; u slučaju administrativne pogreške nastale prilikom odobravanja ili isplate potpore; ako se nakon izvršene isplate potpore korisnicima, na temelju naknadne administrativne kontrole, kontrole na terenu, naknadne kontrole velikih korisnika potpora ili inspekcijskog nadzora utvrdi nepravilnost koju je učinio korisnik; ako ne dopusti obavljanje kontrole na terenu i/ili inspekcijskog nadzora.
20. Iz spisa proizlazi da je tuženik uz odgovor na tužbu dostavio sljedeće odluke: Odluku o povratu KLASA: 320-01/15-03/85366, URBROJ: 343-0100/01-21-048 od 27. travnja 2021., Odluku o povratu KLASA: 320-01/15-03/85366, URBROJ: 343-0100/01- 21-049 od 27. travnja 2021.; Odluku o povratu KLASA: 320-01/15-03/85366, URBROJ: 343-0100/01-21-050 od 29. travnja 2021.; Odluku o povratu KLASA: 320-01/15- 03/85366, URBROJ: 343-0100/01-21-051 od 28. travnja 2021., Odluku o povratu KLASA: 320-01/15-03/85366, URBROJ: 343-0100/01-19-052 od 30. travnja 2021. i Odluku o djelomičnom poništenju odluke o povratu, KLASA: 320-01/15-03/85366, URBROJ: 343-0100/01-21-055, od 25. ožujka 2021.
21. Nadalje, prema predmetnom Zaključku, tuženik je spojio drugostupanjske upravne postupke koji su se odnosili na sljedeće odluke: Odluku o povratu KLASA: 320-01/15-03/85366, URBROJ: 343-0100/01-21-048 od 27. travnja 2021., Odluku o povratu KLASA: 320-01/15-03/85366, URBROJ: 343-0100/01-21-049 od 27. travnja 2021., Odluku o povratu KLASA: 320-01/15-03/85366, URBROJ: 343-0100/01-21-050 od 29. travnja 2021.; Odluku o povratu KLASA: 320-01/15-03/85366, URBROJ: 343- 0100/01-21-051 od 28. travnja 2021., a koje po KLASI i URBROJ-u odgovaraju dostavljenim odlukama uz odgovor na tužbu. Međutim, u Zaključku se navode i Odluka o povratu KLASA: 320-01/15-03/85366, URBROJ: 343-0100/01-21-052 od 30. travnja 2021. i Odluka o djelomičnom poništenju odluke o povratu, KLASA: 320-01/15- 03/85366, URBROJ: 343-0100/01-19-055, od 25. ožujka 2021., koje tuženik nije dostavio.
21.1. Za istaknuti je kako se u obrazloženju Zaključka navodi i odluka Agencije od 30. travnja 2021., KLASA: 320-01/15-03/85366, URBROJ: 343-0100/01-21-053, kao i Odluka o djelomičnom poništenju odluke o povratu, KLASA: 320-01/15-03/85366, URBROJ: 343-0100/01-21-055, od 25. ožujka 2021., a koje se ne odnose na odluke navedene u uvodu Zaključka.
22. Postupajući po Zaključku, tuženik osporenim rješenjem odbija žalbe izjavljene protiv odluka navedene u točki 20. obrazloženja ove presude, uključujući, dakle, i Odluku o povratu KLASA: 320-01/15-03/85366, URBROJ: 343-0100/01-21- 052 od 30. travnja 2021. i Odluku o djelomičnom poništenju odluke o povratu, KLASA: 320-01/15-03/85366, URBROJ: 343-0100/01-19-055, od 25. ožujka 2021.
23. Međutim, u osporenom rješenju tuženik obrazlaže Odluku o povratu KLASA: 320-01/16-03/86176 (KLASA koja u potpunosti odudara od ostalih odluka), URBROJ:
343-0100/01-21-051 od 29. travnja 2021., koja ni po KLASI, URBROJ-u, niti datumu donošenja ne odgovara niti jednoj odluci iz izreke.
23.1. Također se u osporenom rješenju obrazlaže donošenje Odluke o povratu KLASA: 320-01/16-03/86176, URBROJ: 343-0100/01-19-052 od 30. travnja 2021. o povratu potpore za Plaćanja za održavanje ekoloških poljoprivrednih praksa i metoda za 2015. godinu u iznosu od 155.433,09 kuna. Navedena odluka nije obuhvaćena izrekom osporenog rješenja. Tuženik, pak, u odgovoru na tužbu ističe kako je riječ o omaški, te da je umjesto iznosa od 155.433,09 kuna trebalo navesti iznos od 115.433,09 kuna, a što se odnosi na Odluku o povratu KLASA: 320-01/15-03/85366, URBROJ: 343-0100/01-21-052 od 30. travnja 2021. (dakle, različito od Odluke o povratu KLASA: 320-01/16-03/86176, URBROJ: 343-0100/01-19-052 od 30. travnja 2021.). Shodno navedenom, tuženik u ovom slučaju nije pravilno obrazložio iznos odluke o povratu.
23.2. Zatim se u rješenju obrazlaže donošenje Odluke o djelomičnom poništenju odluke o povratu, KLASA: 320-01/15-03/85366, URBROJ: 343-0100/01-21-055, od 25. ožujka 2021., koja također nije bila predmet odlučivanja u izreci osporenog rješenja.
23.3. S druge strane, u obrazloženju rješenja je izostalo obrazloženje u svezi Odluke o povratu KLASA: 320-01/15-03/85366, URBROJ: 343-0100/01-21-052 od 30. travnja 2021. i Odluke KLASA: 320-01/15-03/85366, URBROJ: 343-0100/01-19-055, od 25. ožujka 2021., navedenih u izreci rješenja.
24. Slijedom svega navedenog, Sud je ocijenio kako izreka i obrazloženje osporavanog rješenja nisu u skladu. To iz razloga što se izrekom rješenja odbijaju žalbe izjavljene protiv točno određenog niza odluka o povratu, dok se u obrazloženju rješenja navode i obrazlažu određene odluke koje uopće nisu obuhvaćene navedenim odlukama, a sve kako je to izloženo točkama 20. do 23.3. obrazloženja ove presude.
25. U konkretnom slučaju ne radi se samo o jednoj omašci, odnosno pogreški u pisanju, nego o nizu grešaka i nedosljednom navođenju odluka, zbog čega je rješenje nejasno. Iz rješenja se ne može nedvojbeno zaključiti koje su odluke bile predmetom odlučivanja i iz kojih razloga su žalbe odbijene (odnosno odluke o povratu djelomično poništene). Pri tome se razlike tiču ne samo izreke i obrazloženja osporenog rješenja, već i Zaključka i odgovora na tužbu. Tolika količina grešaka je neprihvatljiva da bi se osporeno rješenje moglo ocijeniti zakonitim. Minimalan zahtjev za ocjenu zakonitosti rješenja je da se iz izreke i obrazloženja može zaključiti koji se akt poništava i iz kojeg razloga, odnosno koji su razlozi odbijanja žalbe protiv specificiranih odluka. Stoga se takvo rješenje ne može održati na snazi.
26. Sud nije ulazio u osnovanost ostalih tužbenih navoda jer je prethodno navedeno bilo dostatno za ocjenu o nezakonitosti osporenog rješenja.
27. Stoga je Sud osporeno rješenje tuženika ocijenio nezakonitim i odlučio kao pod točkom I. izreke presude u skladu s odredbom članka 117. stavka 1. ZUS-a, te vratio predmet na ponovni postupak kao u točki II. izreke presude, a u kojemu će se otkloniti navedeni nedostatci, pridržavajući se pravnih shvaćanja ovoga Suda, kako to propisuje odredba članka 151. stavak 2. ZUS.
28. Slijedom navedenog, Sud nije sam riješio stvar, već je odlučio vratiti predmet na ponovni postupak tuženiku radi ispravljanja nedostataka u osporenom rješenju. U ponovljenom postupku tuženik će ispraviti nedostatke i ponovno odlučiti o žalbama protiv odluka o povratu, na način da iz rješenja jasno proizlazi koja je odluka o povratu poništena i iz kojeg razloga, odnosno protiv koje odluke je valjalo odbiti žalbu, bez omaški koje bi mogle izazvati sumnju o kojoj je odluci zapravo odlučeno i iz kojeg razloga.
29. U pogledu zatraženih troškova upravnog spora od strane tužitelja, Sud je donio odluku primjenom odredbe članka 147. ZUS-a. Naime, temeljno načelo priznavanja prava stranke na naknadu troškova spora je načelo uspjeha u sporu (načelo causae), odnosno, da stranka ima pravo, ovisno o uspjehu u upravnom sporu, na naknadu opravdanih troškova spora.
29.1. Tužitelj je u cijelosti uspio u ovom upravnom sporu, stoga mu pripadaju i troškovi spora. Obzirom da se vrijednost predmeta spora smatra neprocjenjivom to se sukladno Tbr. 27. točki 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj: 138/23. - dalje: Tarifa) priznaje nagrada od 500 bodova za sastav tužbe, prema Tbr. 27. točki 2. Tarife, dok prema Tbr. 54 bod iznosi 2,00 eura, što iznosi 1.000,00 eura na koji iznos se obračunava PDV od 25 % sukladno Tbr. 46, što sveukupno iznosi 1.250,00 eura. Slijedom iznijetog, u pogledu troškova sud je donio odluku kao u točki III. izreke presude.
U Osijeku 8. ožujka 2025.
Sutkinja
Blanka Sajter
Uputa o pravnom lijeku:
Žalba nije dopuštena protiv toč. I. i II. izreke presude, jer je pojedinačna odluka javnopravnog tijela poništena i predmet prvi put vraćen na ponovni postupak (članak 127. ZUS-a. u vezi s člankom 126. ZUS-a).
Protiv točke III. ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude.
DNA:
1. Tužitelju po opunomoćenici
2. Tuženiku, uz spis
