REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Pr-996/2024-14

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Aleksandri Pomykalo kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice ĐĐ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnicima Odvjetničkog društva Pintarić i Srednoselec Pintari, odvjetnicima iz Zagreba, protiv tuženika KLINIČKI BOLNIČKI CENTAR ZAGREB, Zagreb, Kišpatićeva 12, OIB 46377257342, zastupanog po punomoćnici ĐĐA, dipl.prav. kod tuženika, radi isplate, nakon održane glavne javne rasprave zaključene 4. veljače 2025., u nazočnosti punomoćnika stranaka, objavljene 7. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"I/ Nalaže se tuženiku KLINIČKOM BOLNIČKOM CENTRU ZAGREB, Kišpatićeva 12, Zagreb, OIB: 46377257342, da tužiteljici ĐĐ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati razlike manje isplaćenih plaća u ukupnom iznosu od 5.520,40 eura, zajedno sa zateznom kamatom, izuzev zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prirez porezu na dohodak sadržan u bruto iznosu, tekućom:

-na iznos od 119,07 eura od dana 16.07.2019. godine,

-na iznos od 119,07 eura od dana 16.08.2019. godine,

-na iznos od 119,07 eura od dana 16.09.2019. godine,

-na iznos od 86,95 eura od dana 16.10.2019. godine,

-na iznos od 86,95 eura od dana 16.11.2019. godine,

-na iznos od 86,95 eura od dana 16.12.2019. godine,

-na iznos od 86,95 eura od dana 16.01.2020. godine,

-na iznos od 86,95 eura od dana 16.02.2020. godine,

-na iznos od 86,95 eura od dana 16.03.2020. godine,

-na iznos od 86,95 eura od dana 16.04.2020. godine,

-na iznos od 86,95 eura od dana 16.05.2020. godine,

-na iznos od 86,95 eura od dana 16.06.2020. godine,

-na iznos od 86,95 eura od dana 16.07.2020. godine,

-na iznos od 86,95 eura od dana 16.08.2020. godine,

-na iznos od 86,95 eura od dana 16.09.2020. godine,

-na iznos od 86,95 eura od dana 16.10.2020. godine,

-na iznos od 86,95 eura od dana 16.11.2020. godine,

-na iznos od 86,95 eura od dana 16.12.2020. godine,

-na iznos od 86,95 eura od dana 16.01.2021. godine,

-na iznos od 86,95 eura od dana 16.02.2021. godine,

-na iznos od 86,95 eura od dana 16.03.2021. godine,

-na iznos od 86,95 eura od dana 16.04.2021. godine,

-na iznos od 86,95 eura od dana 16.05.2021. godine,

-na iznos od 86,95 eura od dana 16.06.2021. godine,

-na iznos od 86,95 eura od dana 16.07.2021. godine,

-na iznos od 86,95 eura od dana 16.08.2021. godine,

-na iznos od 86,95 eura od dana 16.09.2021. godine,

-na iznos od 86,95 eura od dana 16.10.2021. godine,

-na iznos od 86,95 eura od dana 16.11.2021. godine,

-na iznos od 86,95 eura od dana 16.12.2021. godine,

-na iznos od 86,95 eura od dana 16.01.2022. godine,

-na iznos od 86,95 eura od dana 16.02.2022. godine,

-na iznos od 86,95 eura od dana 16.03.2022. godine,

-na iznos od 86,95 eura od dana 16.04.2022. godine,

-na iznos od 86,95 eura od dana 16.05.2022. godine,

-na iznos od 86,95 eura od dana 16.06.2022. godine,

-na iznos od 86,95 eura od dana 16.07.2022. godine,

-na iznos od 86,95 eura od dana 16.08.2022. godine,

-na iznos od 86,95 eura od dana 16.09.2022. godine,

-na iznos od 86,95 eura od dana 16.10.2022. godine,

-na iznos od 86,95 eura od dana 16.11.2022. godine,

-na iznos od 86,95 eura od dana 16.12.2022. godine,

-na iznos od 108,36 eura od dana 16.01.2023. godine,

-na iznos od 99,50 eura od dana 16.02.2023. godine,

-na iznos od 105,92 eura od dana 16.03.2023. godine,

-na iznos od 108,35 eura od dana 16.04.2023. godine,

-na iznos od 110,52 eura od dana 16.05.2023. godine,

-na iznos od 113,51 eura od dana 16.06.2023. godine,

-na iznos od 123,82 eura od dana 16.07.2023. godine,

-na iznos od 120,22 eura od dana 16.08.2023. godine,

-na iznos od 124,78 eura od dana 16.09.2023. godine,

-na iznos od 125,15 eura od dana 16.10.2023. godine,

-na iznos od 130,89 eura od dana 16.11.2023. godine,

-na iznos od 130,89 eura od dana 16.12.2023. godine,

-na iznos od 126,23 eura od dana 16.01.2024. godine,

-na iznos od 130,89 eura od dana 16.02.2024. godine,

-na iznos od 113,14 eura od dana 16.03.2024. godine,

pa do 31.12.2022. godine po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od01.01.2023. godine do 29.12.2023. godine po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. godine do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke.

II/ Nalaže se tuženiku da tužiteljima naknadi parnične troškove zajedno sa zateznim kamatama koje teku od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, a sve u roku od 15 dana."

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je zaposlena kod tuženika na radnom mjestu socijalni radnik u Odjelu za socijalni rad. U razdoblju od lipnja 2019. do srpnja 2024. radila je na radnom mjestu s posebnim uvjetima rada kao Voditeljica odjela, sukladno članku 86., 90. i 94. Zakona o radu pripada joj pravo na povećanu plaću. Na radnom mjestu socijalnog radnika u spomenutom Odjelu za socijalni rad, između ostalog, kao nezdravstveni radnik u obavljanju svojih poslova i radnih zadataka sudjeluje u procesu dijagnostike i liječenja. Naime, tužiteljica kao socijalni radnik kod tuženika, kao poslodavca, radi na poslovima socijalne dijagnostike i liječenja, zatim djeluje kao konzilijarni stručnjak temeljem poziva i putem uputnice iz Bolničkog informacijskog sustava prema iskazanoj indikaciji. Zatim, nakon završene obrade samostalno izrađuje stručni pisani Nalaz i mišljenje koji određuje daljnji tijek dijagnostike i liječenja i time svakako doprinosi liječenju pacijenata.

2. Socijalni radnici zaposleni kod tuženika uključeni su u rad različitih stručnih tijela, komisija i povjerenstava kao primjerice: članovi su Multidisciplinarnog tima za palijativno liječenje koji je namijenjen zbrinjavanju simptoma bolesnika koji imaju potrebu za palijativnim liječenjem neovisno o osnovnoj dijagnozu, Odjel za socijalni rad i Zavod za hematologiju timski skrbe za bolesnike koji se liječe transplantacijom krvotvornih matičnih stanca i staničnom terapijom pa u sklopu takvog djelovanja socijalni radnici provode psihosocijalnu procjenu (dijagnostiku) i planiraju socioterapijske postupke i savjetovanja u svrhu osnaživanja bolesnika i članova njegove obitelji, a takvim timskim radom socijalni radnik uključen je u planiranje i realizaciju sigurnog otpusta bolesnika temeljem socijalne indikacije, kao članovi Komisije drugog stupnja odlučuju o prigovorima protiv odluka Komisije prvog stupnja o zahtjevima za prekidom trudnoće odnosno razmatraju medicinske indikacije zbog kojih se odlučuje o dozvoli za sterilizaciju odnosno o dozvoli za prekid trudnoće, kao članovi Povjerenstva za vazektomiju odlučuju o zahtjevima za istu, zamjenici su koordinatora za zaštitu i pomoć žrtvama zlostavljanja i zanemarivanja djece.

3. Socijalni radnici neizostavan su dio interdisciplinarnog tima pri Odjelu za socijalni rad tuženika u kojem radi tužiteljica, ujedno kao socijalni radnik radi niz složenih dijagnostičkih postupaka i sudjeluje u prevenciji, procesu dijagnostike, liječenja i rehabilitacije pacijenata i svojim stručnim znanjima, kompetencijama i vještinama doprinosi zaštiti i promicanju zdravlja.

4. Iz Obračunskih isprava za isplatu plaće - naknade plaće, razvidno je da tuženik tužiteljici ne obračunava pripadajući dodatak od 8% na koji ima pravo sukladno odredbi članka 58. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja koja određuje da zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi, i ostali zdravstveni i nezdravstveni radnici koji sudjeluju u postupku dijagnostike i liječenja ostvaruju dodatak na plaću u iznosu od 8% od osnovne plaće. Isto tako tuženik tužiteljici pogrešno obračunava plaću - dodatak na plaću u visini od 14 % s osnove posebnih uvjeta rada umjesto stvarno pripadajućeg uvećanja osnovne plaće s osnova tog dodatka od 15 % pa joj nezakonito umanjuje plaću u utuženom razdoblju. Tuženik nije dosljedan u primjeni odredbi Zakona o radu i Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja i ne valorizira jednako rad socijalnog radnika i rad socijalnog pedagoga jer iako i socijalni radnici kao i socijalni pedagozi sudjeluju u procesu dijagnostike i liječenja, tuženik ne omogućuje da socijalni radnik na radnom mjestu broj 3309 ostvari jednaku plaću za rad jednake vrijednosti kao i socijalni pedagog u usporedivoj situaciji obzirom da socijalnim pedagozima isplaćuje veći postotak na ime posebnih uvjeta rada i pravo na dodatak na ime odgovornosti za život i zdravlje ljudi. Dakle, kod tuženika, kao poslodavca socijalni radnici koji sudjeluju u procesu dijagnostike i liječenja nisu isto plaćeni kao i drugi nezdravstveni radnici koji obavljaju takve poslove.

5. Odredbom čl. 55. st. 1. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja propisano je da radniku u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja na pojedinim radnim mjestima i poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada pripada pravo na dodatak na plaću. Stavkom 2. istog članka određeno je da će se osnovna plaća uvećati radnicima na sljedećim radnim mjestima i poslovima te je naveden popis radnih mjesta i poslova zdravstvenih i nezdravstvenih radnika koji imaju pravo na dodatak pa je tako navedeno da nezdravstveni radnik u bolnici, specijalnoj bolnici i poliklinici kao samostalnoj ustanovi koji sudjeluje u procesu dijagnostike ili liječenja u intenzivnoj skrbi ima pravo na dodatak od 15%. Zatim, odredbom članka 58. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja određeno je da zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi, i ostali zdravstveni i nezdravstveni radnici koji sudjeluju u postupku dijagnostike i liječenja ostvaruju dodatak na plaću u iznosu od 8% od osnovne plaće.

6. Iako je tužiteljica u utuženom razdoblju kao nezdravstveni radnik u bolnici sudjelovala u procesu dijagnostike ili liječenja u intenzivnoj skrbi, tuženik je neosnovano umanjio dodatak te umjesto dodatka za posebne uvjete rada u iznosu od 15% isplaćivao umanjeni iznos pripadajućeg dodatka u visini od 14% i nije joj isplaćivao dodatak zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi. Budući je tuženik po navedenoj osnovi pogrešno obračunao i isplatio plaću, posljedično tome pogrešno je obračunao i isplatio sve naknade koje se utvrđuju kao prosjek prethodno isplaćenih plaća, konkretno naknadu plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i naknadu plaće za vrijeme privremene nesposobnosti za rad.

7. U čl. 90. st. 1. Zakona o radu navodi se da je poslodavac dužan radniku obračunati i isplatiti plaću u iznosu utvrđenom propisom, KU, pravilnikom o radu, odnosno ugovorom o radu. U čl. 94. ZR-a navodi se da za otežane uvjete rada prekovremeni i noćni rad, te za rad nedjeljom, blagdanom ili nekim drugim danom za koje je zakonom određeno da se ne radi radnik ima pravo na povećanu plaću. Način obračuna plaće djelatnika u zdravstvu uređen je odredbama kolektivnih ugovora.

8. Tužiteljica se ovdje poziva i na Zaključak broj 86 Zajedničkog povjerenstva za tumačenje kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja sa sjednice održane 16. travnja 2014. koji glasi: „Člankom 57. Kolektivnog ugovora propisana su radna mjesta i poslovi kod kojih zbog posebnih uvjeta rada postoji pravo na dodatak na plaću stoga se posebni uvjeti rada odnose na navedena radna mjesta i poslove, a ne na nazive radnih mjesta.“

9. Tužiteljici na mjesečne iznose razlike plaće teku zatezne kamate od dana dospijeća svakog pojedinačnog mjesečnog iznosa pa do dana isplate u visini kamatne stope propisane čl. 29. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15), a kao datume dospijeća pojedinih mjesečnih iznosa naznačen je16-ti u mjesecu za protekli mjesec što je u skladu s odredbom čl. 84. st. 3. Zakona o radu/09 i čl. 92. st. 3. Zakona o radu/14.

10. Tužiteljica je podneskom od 30. siječnja 2025. uredila tužbeni zahtjev kao u izreci.

11. U odgovoru na tužbu tuženik se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti, ističe prigovor zastare, navodeći da su navodi tužiteljice iz tužbe u cijelosti netočni, promašeni i pravno neutemeljeni. Čl. 55. st. 1. KUZZO-a propisano je da radniku u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja koji obavlja poslove na radnim mjestima i poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada pripada pravo na dodatak na plaću. Čl. 55. st. 2. KUZZO-a propisano je da će se osnovna plaća uvećati radnicima koji obavljaju poslove radnim mjestima i poslovima prema popisu radnih mjesta i poslova zdravstvenih i nezdravstvenih radnika koji imaju pravo na dodatak, među kojima su radna mjesta I., II., III. I IV. vrste i to među ostalom i za: nezdravstvene radnike u bolnici, specijalnoj bolnici i poliklinici kao samostalnoj ustanovi koji sudjeluje u procesu dijagnostike ili liječenja – dodatak 15%. Jednako tako, odredbama članka 58. KUZZO-a propisano je: Iznimno od članka 57. ovoga Ugovora, zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi, i ostali zdravstveni i nezdravstveni radnici koji sudjeluju u postupku dijagnostike i liječenja ostvaruju dodatak na plaću u iznosu od 8% od osnovne plaće (do 01.09.2019. – 4 %).

12. Tužiteljica je bila zaposlena na radnom mjestu Socijalni radnik, broj radnog mjesta 3309, s mjestom rada u Služba zajedničkih medicinskih i nemedicinskih poslova, Odjel za socijalni rad. Sukladno Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (Narodne novine br. 29/2018, 16/2019, 35/2019, 78/2019, 92/2019, 56/2020, 3/2023, 68/2023) pravo na dodatak na plaću s osnove posebnih uvjeta rada u visini od 15% imaju nezdravstveni radnici u bolnici, specijalnoj bolnici i poliklinici kao samostalnoj ustanovi koji sudjeluje u procesu dijagnostike ili liječenja. Pod procesom dijagnostike se podrazumijeva dijagnostika u svrhu prepoznavanje pojedine bolesti i sl., a što nije posao socijalnog radnika. Socijalni radnici se ne bave dijagnostikom u svrhu prepoznavanje pojedine bolesti, a što je jasno razvidno iz opisa poslova socijalnog radnika. Sukladno svemu navedenom radnik zaposlen na radnom mjestu Socijalni radnik ne ostvaruje pravo na dodatak za posebne uvjeta rada u visini od 15% niti pravo na dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi koji je KUZZO-om utvrđen u visini od 8% (do 01.09.2019. - 4%).

13. Nadalje, u odnosu na neosnovane navode tužiteljice da je socijalni radnik u usporedbi s radnim mjestom socijalnog pedagoga stavljen u nepovoljniji položaj u pogledu obračuna utuženih dodataka, ističe se da poslodavac ne diskriminira socijalne radnike ako neki drugi nezdravstveni radnici ostvaruju pravo na dodatke. Za razliku od radnog mjesta socijalnog radnika, za obavljanje poslova socijalnog pedagoga potreban je Sveučilišni studiji Edukacijsko- rehabilitacijskog fakulteta, na njih se primjenjuje Zakon o socijalno-pedagoškoj djelatnosti, isti obavljaju drugu vrstu poslova i imaju različiti opis poslova od socijalnih radnika. Dakle, usporedba navedenih radnih mjesta je promašena jer je riječ o potpuno drugačijim zvanjima, radnim mjestima i opisom poslova, slijedom čega nema mjesta pozivanju na diskriminaciju koja bi u pretpostavljenoj situaciji eventualno postojala da dva radnika s istim zvanjem i radnim mjestom imaju različite dodatke, a što ovdje nije slučaj. Napominje se da su socijalni radnici završili studij socijalnog rada na Pravnom fakultetu. Dodatno, u prilog promašenosti navoda tužiteljice te neosnovanosti samog tužbenog zahtjeva upućuje se na Uredbu o nazivima radnih mjesta, uvjetima za raspored i koeficijentima za obračun plaće u javnim službama (NN 155/23) kojom je također potvrđena distinkcija između radnog mjesta socijalnog pedagoga i socijalnog radnika na način da je izrijekom navedeno radno mjesto socijalni pedagog koji sudjeluje u procesu dijagnostike i liječenja, dok to isto nije slučaj sa socijalnim radnicima pa su oni razvrstani u nezdravstvene radnike Viši savjetnik 2. Ujedno se napominje kako je tužiteljici, a sve sukladno općim aktima tuženika temeljem Ugovora o radu izdano Rješenje/a o plaći kojim se utvrđuje pravo na plaću s točno određenim osnovama i mjerilima te jasno naznačenom uputom o pravnom lijeku, međutim tužiteljica nije postavila zahtjev za zaštitu prava niti ishodila nikakav drugi akt iz kojeg bi proizlazilo pravo na plaću prema osnovama i mjerilima kako to ista sada potražuje u ovom postupku.

14. Dakle, osim što je zahtjev tužiteljice neosnovan, ne postoji akt temeljem kojeg bi tužiteljica ostvarivala pravo na isplatu plaće uvećane za dodatke za posebne uvjete rada od 15% odnosno dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi. Obzirom da tužiteljica ima konačno Rješenje o plaći kojim su pravilno i zakonito utvrđeni svi elementi temeljem kojih joj se plaća i obračunava, a navedeno rješenje/a se ne osporava, tužiteljica nema pravo na isplatu plaće u nekom drugom iznosu sve dok ne ishodi drugačiju odluku poslodavca.

15. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u: isplatne liste (strana 10-12 spisa), Ugovor o radu (strana 13 spisa), Rješenje (strana 14, 41, 42, 43, spisa), Informacije o Odjelu za socijalni rad kod tuženika (strana 21-23 spisa), Obavijest HZZO-a od 17.8.2015., presliku Odluke tuženika o imenovanju Komisije drugog stupnja za odlučivanje o prigovorima protiv odluka Komisije prvog stupnja o zahtjevu za prekidom trudnoće od 27.4.2022. (strana 24-25 spisa), presliku Odluke tuženika o imenovanju povjerenstva za vazektomiju od 24.3.2017. (strana 26 spisa), presliku dopisa tuženika Ministarstvu zdravstva od 14.10.2019. (strana 27 spisa), presliku dopisa voditelja Tima za palijativno liječenje od 15.4.2019. (strana 15 spisa), presliku pregleda Sporazuma o suradnji Zavoda za hematologiju i Odjela za socijalni rad (strana 17-20 spisa), Pravilnik o unutarnjem ustroju i sistematizaciji radnih mjesta - opis poslova za radno mjesto socijalnog radnika i socijalnog pedagoga (strana 36-37 spisa), izračun tuženika (strana 45-46 spisa), saslušana je tužiteljica (strana 52-53 spisa).

16. Ocjenjujući rezultate dokaznog postupka prema odredbi čl. 8. ZPP-a sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužiteljice neosnovan.

17. Temeljem odredbe čl. 139. ZR-a propisano je da potraživanja iz radnog odnosa zastarijevaju za pet godina. Budući se potraživanje tužiteljice odnosi na razdoblje s dospijećem od 16. srpnja 2019. do 16. ožujka 2024., a tužba je podnesena 18. srpnja 2024., prigovor tuženika zastare potraživanja djelomično je osnovan za potraživanje s dospijećem 16. srpnja 2019.

18. Među strankama je sporno pripada li tužiteljici pravo na dodatak za rad na radnom mjestu s posebnim uvjetima rada u visini od 15% umjesto 14%, koji dodatak tuženik isplaćuje tužiteljici, i dodatak za iznimnu odgovornosti za život i zdravlje ljudi u visini od 8%.

19. Nesporno je da je tužiteljica zaposlena kod tuženika na radnom mjestu socijalni radnik u Službi zajedničkih medicinskih i nemedicinskih poslova, Odjela za socijalni rad.

20. Uvidom u Ugovor o radu od 15. lipnja 2015. utvrđeno je da su stranke zaključile ugovor o radu za obavljanje poslova socijalnog radnika, broj radnog mjesta 3309, odredbom čl. VI st. 3 ugovoreno je da za obavljanje poslova radniku će se isplaćivati osnovna plaća i dodatak na plaću propisani važećim zakonom, drugim propisima donesenim u skladu s tim zakonom i Kolektivnim ugovorima.

21. Rješenjima od 30. studenog 2015., 10. siječnja 2017., 4. prosinca 2019. i 17. svibnja 2023. utvrđena je plaća tužiteljice sukladno zakonskim odredbama i Kolektivnim ugovorima i to prema pripadajućem koeficijentu složenosti poslova uz uvećanje plaće za godine radnog staža i uvećanje plaće s osnove posebnih uvjeta rada i dodatkom od 11% rješenja od 30. studenoga 2015. i 10. siječnja 2017., i dodatkom od 14% prema rješenjima od 4. prosinca 2019. i 17. svibnja 2023.

22. Ističe se da je Ugovor o radu građansko-pravni ugovor, svaka ugovorna strana slobodnom voljom ulazi u radni odnos, ni jedna strana nije obvezna sklopiti ugovor o radu i pristati na uvjete radnog odnosa ako s njima nije suglasna, na ugovore o radu se sukladno čl. 8. Zakona o radu (Narodne novine 93/14, 127/17, 98/19, u daljnjem tekstu: ZR) primjenjuju i opći propisi obveznog prava, što znači da u radnom odnosu svaka ugovorna strana stječe prava i preuzima obveze.

23. Iz sadržaja članka VI. Ugovora o radu tužiteljice proizlazi da su stranke ugovorile da će za obavljene poslove poslodavac (tuženik) isplaćivati radniku (tužiteljici) osnovnu plaću i dodatke na plaću propisane važećim zakonom, drugim propisima donesenim u skladu s tim zakonom i kolektivnim ugovorima. U skladu s time, tuženik je donio gore navedena rješenja s parametrima za izračun plaće tužiteljice i dodaci na plaću utvrđenim Kolektivnim ugovorom. U svim rješenjima naznačena je i uputa o pravnom lijeku kojom je propisana mogućnost ulaganja zahtjeva za zaštitu prava Upravnom vijeću KBC-a Zagreb u roku od 15 dana, dakle tužiteljica je imala pravo pobijati navedena rješenja, što je propustila, te ne postoji mogućnost da se u ovom postupku utvrdi drugačija visina dodatka i drugi dodatak od onoga koji je utvrđen rješenjima tuženika.

24. Prema stavu ovog suda u situaciji kada radnik nije osporio rješenje poslodavca kojim je odlučeno o njegovom pravu na plaću, kao i uvećanju plaće pripadajućim dodacima, ne može se s uspjehom tražiti drugačiji obračun plaće i dodatka o onih koje su stranke ugovorile, a čija visina je utvrđena predmetnim rješenjima poslodavca. Činjenica da je drugim radnicima priznato pravo na određene dodatke na plaću, koje tužiteljici nisu priznati, ne znači izravnu diskriminaciju budući da nesporno radnici koji su ostvarili pravo na te dodatke ne rade na istim radnim mjestima kao i tužiteljica i poslodavac je za iste donio odgovarajuću odluku kojim je njihova plaća povećana za dodatke. Budući je tuženik isplatio tužiteljici plaću u skladu s ugovorom o radu i gore navedenim rješenjima nema uvjeta za isplatu razlike plaće uvećanjem za dodatke koji nisu utvrđeni navedenim rješenjima.

25. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci.

26. Odluka o troškovima parničnog postupaka temelji se na čl. 154. st. 1. i 155. ZPP-a, a odnosi se na zastupanje stranke po punomoćniku i uspjeha stranaka u parnici. Budući tužiteljica nije uspjela u postupku, odbijena je i sa zahtjevom za naknadu parničnog troška.

27. Tužiteljica je temeljem odredbe čl. 15. st. 1. točka 3. Zakona o sudskim pristojbama oslobođena od plaćanja istih.

U Zagrebu 7. ožujka 2025.

Sutkinja

Aleksandra Pomykalo

UPUTA O PRAVNOM LIJEKUK

Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u 5 primjeraka, u roku 15 dana od dana uručenja ovjerenog pripisa presude, sukladno odredbi č. 335. st. 7., 8. i 9. ZPP-a.

DNA:

1. pun. tužiteljice

2. tuženiku