REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Poslovni broj: P-3557/2024-8
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Carmen Topalušić, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Zagreb, Mihanovićeva 3, OIB: 84397956623, zastupanog po punomoćnici JC, dipl. pravnici, protiv tuženika Croatia osiguranja d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, zastupanog po punomoćnici Dori Hanžeković Žuži, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Hanžeković & Partneri u Zagrebu, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 21. siječnja 2025. u prisutnosti punomoćnice tužitelja i zamjenice punomoćnice tuženika UC, odvjetničke vježbenice, dana 7. ožujka 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se, kao neosnovan, tužiteljev tužbeni zahtjev koji glasi:
"Nalaže se tuženiku Croatia osiguranju d.d. iz Zagreba, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862 da tužitelju Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje iz Zagreba, Mihanovićeva 3, OIB: 84397956623 isplati na ime naknade štete svotu od 5.700,43 eura uz pripadajuću zateznu kamatu koja teče od 24.1.2024. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.".
II. Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužitelju troškove postupka u iznosu od 250,00 eura sa zakonskim zateznim kamatama od 7. ožujka 2025. do isplate, po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.
III. Odbija se, kao neosnovan, zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka u ostalom iznosu od 228,53 eura sa zakonskim zateznim kamatama od 7. ožujka 2025. do isplate.
Obrazloženje
1. Tužitelj je u tužbi naveo da je 15.7.1986. osiguranik tužitelja TC (ranije J) ozlijeđena u prometnoj nesreći kao suvozač u osobnom automobilu reg. oznaka [registarska oznaka], a koja nesreća je priznata kao ozljeda na radu. Navedenu nesreću skrivio je ŽC upravljajući teretnim vozilom reg. oznaka [registarska oznaka] koje je u vrijeme nesreće bilo osigurano kod tuženika. Osiguranica je protiv tuženika vodila spor kod Općinskog suda u Zagrebu broj: Pn-1384/87 u kojem je utvrđena odgovornost tuženika. Na osnovu navedene nesreće osiguraniku tužitelja je rješenjem broj 860828 od 20.5.2013. priznato pravo na invalidsku mirovinu zbog profesionalne nesposobnosti za rad nastale uslijed ozljede na radu (30%) i bolesti (70%). Tuženik je isplatio tužitelju naknadu štete po osnovi isplaćene invalidske mirovine do zaključno 31.12.2021. godine. Za razdoblje od 1.1.2022. do 31.12.2023. s osnova invalidske mirovine tužitelj je ukupno isplatio 19.001,42 eura. Kako je ozljeda na radu na ukupnu invalidnost utjecala u omjeru 30%, to iznos od 5.700,43 eura predstavlja štetu za tužitelja u navedenom razdoblju. Zahtjevom za naknadu štete od 3.1.2024. tužitelj je potraživao navedenu štetu, ali je tuženik istu otklonio dopisom od 17.1.2024., pozivajući se na odredbe Zakona o obveznim osiguranjima u prometu.
2. Stoga, pozivom na odredbe čl. 161. i 164. ZOMO, zahtijeva od suda naložiti tuženiku isplatiti tužitelju, na ime naknade štete, svotu od iznos od 5.700,43 eura uz pripadajuću zateznu kamatu od 24.1.2024. pa do isplate.
3. Tuženik je u odgovoru na tužbu naveo da priznaje činjenicu nastanka prometne nesreće 15.7.1986. u kojoj je stradala TC, kao osiguranik tužitelja, pasivnu legitimaciju i odgovornost, dok spori osnovu i visinu tužbenog zahtjeva, pri čemu se pozvao na presude Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Rev-1354/2016 od 18.5.2021. i broj:
Rev-12/2022 od 12.1.2022. godine. Ujedno je naveo da je i u ovom predmetu tuženik također osiguravajuće društvo koje je pasivno legitimirano temeljem police obveznog osiguranja od odgovornosti pa je jasno da se visina štete koju tužitelj navodno trpi isplatom invalidske mirovine mora utvrđivati upravo temeljem čl. 27. st. 2. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu, kojim je propisano da se stvarnom štetom u smislu čl. 27. st. 1. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu smatra razmjerni iznos mirovine oštećene osobe odnosno članova njezine obitelji. Razmjerni iznos mirovine određuje se sukladno čl. 27. st. 3. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu. Budući da je predmet spora invalidska mirovina koju osiguranik tužitelja prima upravo s osnove ozljede na radu, jasno je da ne postoji razlika između invalidske mirovine utvrđene tužiteljevim rješenjem i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu.
4. Ovaj sud je tijekom postupka izvršio uvid u zapisnik o uviđaju od 28.7.1986. (str. 3-6 spisa), prijavu o nesreći na radu od 23.7.1986. (str. 7-10 spisa), presudu Okružnog suda u Zagrebu poslovni broj: Gž-6792/88-2 od 14.2.1989. (str. 11-13 spisa), presudu Općinskog suda u Zagrebu poslovni broj: Pn-1384/87 od 18.2.1988. (str. 15-19 spisa), rješenje HZMO, Područne službe u Zagrebu BROJ SPISA: 860828 / OB: 03319894424 KLASA: 141-02/13- 01 OIB: 17979639054 URBROJ: 341-25-05/3-13-070507 od 21.5.2013. (str. 21-22 spisa), rješenje HZMO, Područne službe u Zagrebu BROJ SPISA: 860828 / OB: 03319894424 KLASA: 141-02/12-01 OIB: 17979639054 URBROJ: 341-25-05/3-12-101101 od 20.5.2013. (str. 23-25 spisa), nalaz i mišljenje vještaka o invalidnosti od 4.12.2012. (str. 2-29 spisa), mišljenje o nalazu i mišljenju vještaka o invalidnosti KLASA: 140-01/13-02/738 URBROJ: 524-06-13-3 od 15.3.2013. (str. 32 spisa), obračun isplaćene mirovine od 2.1.2024. (str. 33 spisa), ispise iz banke podataka doznačenih mirovinskih primanja (str. 34-52 spisa), zahtjev za naknadu štete od 3.1.2024. i povratnicu (str. 53-54 spisa) i obavijest o neosnovanom odštetnom zahtjevu od 17.1.2024. (str. 55-56 spisa).
5. Na temelju ocjene svakog dokaza zasebno i svih zajedno, te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, u smislu čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., u daljnjem tekstu: ZPP), ovaj sud je ocijenio da je tužbeni zahtjev neosnovan.
6. Naime, predmet spora u ovoj pravnoj stvari je zahtjev tužitelja za naknadu štete u visini od 5.700,43 eura, a koji iznos predstavlja invalidsku mirovinu koju je tužitelj isplatio svojoj osiguranici u razdoblju od 1. siječnja 2022. do 31. prosinca 2023. (19.001,42 eura prema tužiteljevom obračunu isplaćene mirovine od 2.1.2024. na str. 33 spisa), razmjernu utjecaju ozljede u predmetnoj prometnoj nesreći kao ozljede na radu na ukupnu invalidnost od 30%.
7. Među strankama nije sporno da je tužiteljeva osiguranica TC ozlijeđena u prometnoj nesreći 15. srpnja 1986. za koju je odgovoran tuženikov osiguranik ŽC, a nije sporno ni da je TC priznato pravo na invalidsku mirovinu koje je u omjeru od 30% prouzročeno posljedicama tog ozljeđivanja.
8. Sporno je da li je tužitelju u predmetnom razdoblju od 1. siječnja 2022. do 31. prosinca 2023. uopće nastala bilo kakva šteta isplatom invalidske mirovine, budući da tužitelj tvrdi da stvarnu štetu predstavlja 30% isplaćenog iznosa invalidske mirovine, a iz tvrdnji tuženika proizlazi da bi eventualnu stvarnu štetu moglo predstavljati 30% razlike između isplaćene invalidske mirovine i pretpostavljene starosne mirovine ako bi invalidska mirovina bila veća, a koje razlike, prema tvrdnjama samog tuženika na ročištu od 21. siječnja 2025., nema.
9. Tuženik je društvo koje se bavi poslovima osiguranja u koje spadaju i poslovi obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti, a u konkretnom slučaju obveza tuženika proizlazi upravo iz ugovora o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti, pa je za odluku o odgovornosti tuženika u ovom predmetu koji je tužitelj HZMO pokrenuo protiv tuženika, kao osiguratelja štetnika, radi povrata iznosa isplaćenih na ime mirovine, mjerodavan zakon koji regulira obveze iz ugovora o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti, a koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete tužitelju HZMO-u, odnosno u vrijeme kada su izvršene isplate mirovine (tako i VSRH u Rev-68/2019-2 od 1.3.2022.).
10. U razdoblju od 1. siječnja 2022. do 31. prosinca 2023., dakle u vrijeme kada su izvršene isplate, bio je na snazi Zakon o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine", broj: 151/05., 36/09., 75/09., 76/13. i 152/14. - dalje: ZOOP).
11. Odredbama čl. 27. ZOOP-a propisano je:
"(1) Društvo za osiguranje obvezno je zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju.
(2) Stvarnom štetom u smislu stavka 1. ovoga članka smatraju se troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji.
(3) Razmjerni iznos mirovine određuje se prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu. (4) Odredbe stavka 1., 2. i 3. ovoga članka odgovarajuće se primjenjuju na subrogacijske zahtjeve društava za osiguranje za naknadu stvarne štete isplaćene na temelju dobrovoljnog zdravstvenog, mirovinskog, rentnog ili sličnog osiguranja. (5) Obvezu iz stavka 1. ovoga članka prema zavodu koji obavlja poslove zdravstvenog osiguranja društvo za osiguranje dužno je izvršiti u skladu s odredbama zakona koji uređuje obvezno zdravstveno osiguranje.“.
12. Sukladno jasnom izričaju odredbe čl. 27. st. 1. ZOOP-a, društvo za osiguranje (ovdje tuženik) obvezno je zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju, što znači svaku stvarnu štetu koju ti zavodi trpe bez obzira o kojem se osiguranju radi, ako se radi o obvezi iz okvira djelatnosti pojedinih zavoda za osiguranje i ako je obveza društva za osiguranje u granicama preuzetim u ugovoru o osiguranju između društva za osiguranje i njegovog osiguranika (stvarnog štetnika).
13. No, kada je riječ o izdacima učinjenim na ime invalidske mirovine, kako je to određeno čl. 27. st. 2. i 3. ZOOP-a, obveza tuženika postoji samo ako postoji razlika između isplaćenih iznosa invalidske mirovine i iznosa koji bi bili isplaćeni kada bi razlog isplati bila ozljeda na radu, a ne štetni događaj za koji je odgovoran tuženik na ime osiguranja stvarnog štetnika (tako VSRH u odluci broj: Rev-12/2022-2 od 12.1.2022., ŽS u Zagrebu u odluci poslovni broj: Gž-1654/2022-2 od 15.7.2022. i VSRH u odluci broj: Rev-850/2022-2 od 25.10.2022.).
14. Budući da je osiguranici tužitelja ozljeđivanje u predmetnoj prometnoj nezgodi priznato kao ozljeda na radu, to zbog tog ozljeđivanja tužitelj i ne može trpjeti štetu u vidu razlike između isplaćene invalidske mirovine i mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju ozljede na radu. Dakle, navedene razlike nema, a kako je to i sam tužitelj naveo na ročištu održanom 21. siječnja 2025., nakon koje tvrdnje je tuženik odustao od predloženog financijskog vještačenja.
15. Imajući u vidu da tužitelju šteta u vidu naprijed navedene razlike nije nastala, to ovaj sud, primjenom navedenih odredbi čl. 27. ZOOP-a, nije mogao, pa ni djelomično, prihvatiti tužiteljev odštetni zahtjev.
16. Stoga je tužbeni zahtjev, kao neosnovan, odbio.
17. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a.
18. Tako je tuženiku priznat trošak zastupanja na ročištu od 21.1.2025. od 100 bodova (Tbr. 9. toč. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, "Narodne novine" broj: 138/23., dalje: OT), što uz vrijednost boda od 2,00 eura (Tbr. 54. OT) iznosi 200,00 eura, a s porezom na dodanu vrijednost od 25% (50,00 eura) 250,00 eura.
19. Tuženiku nije priznat trošak pristupa ročištu za objavu presude, jer na to ročište za tuženika nije nitko pristupio, pa mu taj trošak nije ni nastao.
20. Nije mu priznat ni trošak sudske pristojbe, jer se pristojba za odgovor na tužbu plaća tek po pravomoćnom završetku postupka razmjerno uspjehu stranaka i jer tuženik nije dužan platiti sudsku pristojbu na ovu presudu.
21. Odluka o zakonskim zateznim kamatama na troškove postupke temelji se na odredbi čl. 151. st. 3. ZPP-a, a odluka o stopi zakonske zatezne kamate temelji se na odredbama čl. 29. st. 2. i 7. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine“, broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22. i 155/23. dalje: ZOO).
22. Slijedom svega naprijed navedenoga, odlučeno je kao u izreci ove presude.
U Zagrebu 7. ožujka 2025.
Sutkinja:
Carmen Topalušić
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU :
Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje. Žalba se podnosi pisano, putem ovog suda županijskom sudu.
DNA:
I. Tužitelju
II. Pun. tuženika
