Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Stalna služba u Opatiji

Maršala Tita 4

51410 Opatija

Poslovni broj P-2836/2019-24

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Rijeci, Stalna služba u Opatiji, po sucu toga suda Renati Slavić kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja PC, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Predragu Dželalija, odvjetniku u Rijeci, protiv tuženika Privredna banka Zagreb d.d., OIB : 02535697732, [adresa], zastupanog po punomoćnici Sanji Krišto, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Leko & Partneri u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon glavne i javne rasprave održane 22. siječnja 2025., u nazočnosti punomoćnika tužitelja i zamjenice punomoćnika tuženika, temeljem objave od 7. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

I-Utvrđuje se da je ništetna odredba čl. 4.t.4.1. Ugovora o kreditu broj : 9010626169, solemniziran kod javnog bilježnika Velibora Panjkovića iz Rijeke pod posl.br. OU-1778/2005 koji su dana 7. srpnja 2005. sklopili tužitelj kao korisnik kredita i tuženik Privredna banka Zagreb d.d., OIB : 02535697732, sa sjedištem u [adresa] i to čl.4.t.4.1. u dijelu u kojem je tužitelj obvezan platiti kamatu po godišnjoj kamatnoj stopi koja je promjenjiva sukladno važećim odlukama tuženika, a preko ugovorene kamatne stope od 4,35% godišnje.

II-Nalaže se tuženiku Privredna banka Zagreb d.d., [adresa], OIB:02535697732, da u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti ove Presude tužitelju PC, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati preplaćeni iznos s osnove promjenjive kamatne stope u iznosu od 1.967,75 Eur (14.825,87 kn) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja se do 05. rujna 2007. godine određuje uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. godine pa do isplate koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, i koja teče na pojedinačne iznose, od dana njihova dospijeća pa do isplate, kako slijedi:

- iznos od 9,03 Eur (68,04 kn) od dana 05.09.2007. pa do dana isplate

- iznos od 19,69 Eur (148,35 kn) od dana 15.09.2007. pa do dana isplate

- iznos od 18,51 Eur (139,46 kn) od dana 15.10.2007. pa do dana isplate

- iznos od 19,50 Eur (146,92 kn) od dana 15.11.2007. pa do dana isplate

- iznos od 18,43 Eur (138,89 kn) od dana 15.12.2007. pa do dana isplate

- iznos od 19,45 Eur (146,52 kn) od dana 15.01.2008. pa do dana isplate

- iznos od 26,68 Eur (201,02 kn) od dana 15.02.2008. pa do dana isplate

- iznos od 32,88 Eur (247,74 kn) od dana 15.03.2008. pa do dana isplate

- iznos od 34,73 Eur (261,71 kn) od dana 15.04.2008. pa do dana isplate

- iznos od 32,65 Eur (245,97 kn) od dana 15.05.2008. pa do dana isplate

- iznos od 33,72 Eur (254,06 kn) od dana 15.06.2008. pa do dana isplate

- iznos od 32,21 Eur (242,72 kn) od dana 15.07.2008. pa do dana isplate

- iznos od 32,92 Eur (248,01 kn) od dana 15.08.2008. pa do dana isplate

- iznos od 32,78 Eur (247,00 kn) od dana 15.09.2008. pa do dana isplate

- iznos od 33,53 Eur (252,61 kn) od dana 15.10.2008. pa do dana isplate

- iznos od 34,92 Eur (263,11 kn) od dana 15.11.2008. pa do dana isplate

- iznos od 32,04 Eur (241,39 kn) od dana 15.12.2008. pa do dana isplate

- iznos od 35,80 Eur (269,77 kn) od dana 15.01.2009. pa do dana isplate

- iznos od 35,64 Eur (268,50 kn) od dana 15.02.2009. pa do dana isplate

- iznos od 32,41 Eur (244,17 kn) od dana 15.03.2009. pa do dana isplate

- iznos od 34,48 Eur (259,82 kn) od dana 15.04.2009. pa do dana isplate

- iznos od 33,36 Eur (251,35 kn) od dana 15.05.2009. pa do dana isplate

- iznos od 33,78 Eur (254,53 kn) od dana 15.06.2009. pa do dana isplate

- iznos od 32,72 Eur (246,51 kn) od dana 15.07.2009. pa do dana isplate

- iznos od 33,20 Eur (250,18 kn) od dana 15.08.2009. pa do dana isplate

- iznos od 33,39 Eur (251,56 kn) od dana 15.09.2009. pa do dana isplate

- iznos od 31,74 Eur (239,15 kn) od dana 15.10.2009. pa do dana isplate

- iznos od 32,93 Eur (248,09 kn) od dana 15.11.2009. pa do dana isplate

- iznos od 31,52 Eur (237,50 kn) od dana 15.12.2009. pa do dana isplate

- iznos od 33,68 Eur (253,76 kn) od dana 15.01.2010. pa do dana isplate

- iznos od 34,36 Eur (258,86 kn) od dana 15.02.2010. pa do dana isplate

- iznos od 30,75 Eur (231,66 kn) od dana 15.03.2010. pa do dana isplate

- iznos od 34,36 Eur (258,85 kn) od dana 15.04.2010. pa do dana isplate

- iznos od 33,85 Eur (255,07 kn) od dana 15.05.2010. pa do dana isplate

- iznos od 34,98 Eur (263,54 kn) od dana 15.06.2010. pa do dana isplate

- iznos od 34,80 Eur (262,23 kn) od dana 15.07.2010. pa do dana isplate

- iznos od 35,53 Eur (267,68 kn) od dana 15.08.2010. pa do dana isplate

- iznos od 36,98 Eur (278,63 kn) od dana 15.09.2010. pa do dana isplate

- iznos od 34,71 Eur (261,56 kn) od dana 15.10.2010. pa do dana isplate

- iznos od 32,41 Eur (244,21 kn) od dana 15.11.2010. pa do dana isplate

- iznos od 28,56 Eur (215,18 kn) od dana 15.12.2010. pa do dana isplate

- iznos od 29,70 Eur (223,78 kn) od dana 15.01.2011. pa do dana isplate

- iznos od 28,70 Eur (216,23 kn) od dana 15.02.2011. pa do dana isplate

- iznos od 26,31 Eur (198,22 kn) od dana 15.03.2011. pa do dana isplate

- iznos od 28,43 Eur (214,17 kn) od dana 15.04.2011. pa do dana isplate

- iznos od 25,72 Eur (193,82 kn) od dana 15.05.2011. pa do dana isplate

- iznos od 25,07 Eur (188,92 kn) od dana 15.06.2011. pa do dana isplate

- iznos od 24,89 Eur (187,50 kn) od dana 15.07.2011. pa do dana isplate

- iznos od 24,36 Eur (183,52 kn) od dana 16.08.2011. pa do dana isplate

- iznos od 19,47 Eur (146,72 kn) od dana 15.09.2011. pa do dana isplate

- iznos od 18,21 Eur (137,24 kn) od dana 15.10.2011. pa do dana isplate

- iznos od 18,63 Eur (140,34 kn) od dana 15.11.2011. pa do dana isplate

- iznos od 17,96 Eur (135,32 kn) od dana 15.12.2011. pa do dana isplate

- iznos od 18,91 Eur (142,45 kn) od dana 15.01.2012. pa do dana isplate

- iznos od 18,88 Eur (142,23 kn) od dana 15.02.2012. pa do dana isplate

- iznos od 17,48 Eur (131,69 kn) od dana 15.03.2012. pa do dana isplate

- iznos od 18,41 Eur (138,72 kn) od dana 15.04.2012. pa do dana isplate

- iznos od 17,80 Eur (134,09 kn) od dana 15.05.2012. pa do dana isplate

- iznos od 18,35 Eur (138,29 kn) od dana 15.06.2012. pa do dana isplate

- iznos od 17,50 Eur (131,82 kn) od dana 15.07.2012. pa do dana isplate

- iznos od 17,89 Eur (134,77 kn) od dana 15.08.2012. pa do dana isplate

- iznos od 17,46 Eur (131,52 kn) od dana 15.09.2012. pa do dana isplate

- iznos od 17,05 Eur (128,48 kn) od dana 15.10.2012. pa do dana isplate

- iznos od 17,61 Eur (132,69 kn) od dana 15.11.2012. pa do dana isplate

- iznos od 16,79 Eur (126,50 kn) od dana 15.12.2012. pa do dana isplate

- iznos od 17,25 Eur (129,97 kn) od dana 15.01.2013. pa do dana isplate

- iznos od 16,87 Eur (127,12 kn) od dana 15.02.2013. pa do dana isplate

- iznos od 15,21 Eur (114,57 kn) od dana 15.03.2013. pa do dana isplate

- iznos od 16,94 Eur (127,61 kn) od dana 15.04.2013. pa do dana isplate

- iznos od 15,89 Eur (119,72 kn) od dana 15.05.2013. pa do dana isplate

- iznos od 16,24 Eur (122,36 kn) od dana 15.06.2013. pa do dana isplate

- iznos od 15,56 Eur (117,22 kn) od dana 15.07.2013. pa do dana isplate

- iznos od 15,99 Eur (120,47 kn) od dana 15.08.2013. pa do dana isplate

- iznos od 15,94 Eur (120,11 kn) od dana 15.09.2013. pa do dana isplate

- iznos od 15,41 Eur (116,11 kn) od dana 15.10.2013. pa do dana isplate

- iznos od 15,83 Eur (119,27 kn) od dana 15.11.2013. pa do dana isplate

- iznos od 15,32 Eur (115,46 kn) od dana 15.12.2013. pa do dana isplate

III-Utvrđuje se ništetnom odredba sadržana u čl. 7. Ugovora o kreditu broj : 9010626169, solemniziran kod javnog bilježnika Velibora Panjkovića iz Rijeke pod posl.br. OU-1778/2005 koji su dana 7. srpnja 2005. sklopili tužitelj kao korisnik kredita i tuženik Privredna banka Zagreb d.d., OIB : 02535697732, sa sjedištem u [adresa] kojom su glavnica i povrat obveza vezani uz valutu švicarski franak u dijelu koji glasi "VALUTNA KLAUZULA : Kredit u iznosu od 46.564,50 CHF iz točke 4. ovog Ugovora otplaćuje se u 216 rata, plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste banke važeće na dan plaćanja prema otplatnoj tablici koja je sastavni dio ovog Ugovora. U slučaju promjene kamatne stope iz toč. 4. ovog Ugovora korisnik kredita pristaje da Banka povisi ili snizi rate te s eobvezuje plaćati tako izmijenjene rate."

IV-Nalaže se tuženiku Privredna banka Zagreb d.d., [adresa], OIB:02535697732, da u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti ove Presude tužitelju PC, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati preplaćeni iznos s osnove valutne klauzule u iznosu od 3.929,25 Eur (29.604,95 kn) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od 15. kolovoza 2005. godine koja se određuje uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. godine pa do isplate koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, i koja teče na pojedinačne iznose, od dana njihova dospijeća pa do isplate, kako slijedi:

- iznos od 1,94 Eur (14,61 kn) od dana 15.08.2005. pa do dana isplate

- iznos od 5,53 Eur (41,68 kn) od dana 15.09.2005. pa do dana isplate

- iznos od 3,72 Eur (28,03 kn) od dana 15.10.2005. pa do dana isplate

- iznos od 4,92 Eur (37,08 kn) od dana 15.11.2005. pa do dana isplate

- iznos od 5,46 Eur (41,13 kn) od dana 15.12.2005. pa do dana isplate

- iznos od 3,99 Eur (30,08 kn) od dana 15.01.2006. pa do dana isplate

- iznos od 0,61 Eur (4,63 kn) od dana 15.02.2006. pa do dana isplate

- iznos od 1,75 Eur (13.17 kn) od dana 15.10.2008. pa do dana isplate

- iznos od 4,83 Eur (36,36 kn) od dana 15.11.2008. pa do dana isplate

- iznos od 12,90 Eur (97,20 kn) od dana 15.01.2009. pa do dana isplate

- iznos od 12,73 Eur (95,89 kn) od dana 15.02.2009. pa do dana isplate

- iznos od 15,03 Eur (113,27 kn) od dana 15.03.2009. pa do dana isplate

- iznos od 7,77 Eur (58,53 kn) od dana 15.04.2009. pa do dana isplate

- iznos od 8,93 Eur (67,29 kn) od dana 15.05.2009. pa do dana isplate

- iznos od 5,72 Eur (43,10 kn) od dana 15.06.2009. pa do dana isplate

- iznos od 7,21 Eur (54,35 kn) od dana 15.07.2009. pa do dana isplate

- iznos od 4,48 Eur (33,78 kn) od dana 15.08.2009. pa do dana isplate

- iznos od 7,06 Eur (53,21 kn) od dana 15.09.2009. pa do dana isplate

- iznos od 4,38 Eur (33,03 kn) od dana 15.10.2009. pa do dana isplate

- iznos od 6,62 Eur (49,85 kn) od dana 15.11.2009. pa do dana isplate

- iznos od 5,53 Eur (41,69 kn) od dana 15.12.2009. pa do dana isplate

- iznos od 11,16 Eur (84,07 kn) od dana 15.01.2010. pa do dana isplate

- iznos od 13,76 Eur (103,68 kn) od dana 15.02.2010. pa do dana isplate

- iznos od 12,56 Eur (94,65 kn) od dana 15.03.2010. pa do dana isplate

- iznos od 16,48 Eur (124,17 kn) od dana 15.04.2010. pa do dana isplate

- iznos od 21,86 Eur (164,73 kn) od dana 15.05.2010. pa do dana isplate

- iznos od 23,49 Eur (177,02 kn) od dana 15.06.2010. pa do dana isplate

- iznos od 31,33 Eur (236,03 kn) od dana 15.07.2010. pa do dana isplate

- iznos od 30,18 Eur (227,38 kn) od dana 15.08.2010. pa do dana isplate

- iznos od 41,58 Eur (313,27 kn) od dana 15.09.2010. pa do dana isplate

- iznos od 35,10 Eur (264,45 kn) od dana 15.10.2010. pa do dana isplate

- iznos od 37,17 Eur (280,05 kn) od dana 15.11.2010. pa do dana isplate

- iznos od 44,97 Eur (338,82 kn) od dana 15.12.2010. pa do dana isplate

- iznos od 48,79 Eur (367,58 kn) od dana 15.01.2011. pa do dana isplate

- iznos od 41,68 Eur (314,02 kn) od dana 15.02.2011. pa do dana isplate

- iznos od 45,38 Eur (341,92 kn) od dana 15.03.2011. pa do dana isplate

- iznos od 42,49 Eur (320,17 kn) od dana 15.04.2011. pa do dana isplate

- iznos od 50,20 Eur (378,20 kn) od dana 15.05.2011. pa do dana isplate

- iznos od 64,30 Eur (484,46 kn) od dana 15.06.2011. pa do dana isplate

- iznos od 72,09 Eur (543,18 kn) od dana 15.07.2011. pa do dana isplate

- iznos od 91,14 Eur (686,69 kn) od dana 16.08.2011. pa do dana isplate

- iznos od 67,32 Eur (507,23 kn) od dana 15.09.2011. pa do dana isplate

- iznos od 59,27 Eur (446,57 kn) od dana 15.10.2011. pa do dana isplate

- iznos od 59,02 Eur (444,67 kn) od dana 15.11.2011. pa do dana isplate

- iznos od 59,02 Eur (444,70 kn) od dana 15.12.2011. pa do dana isplate

- iznos od 66,69 Eur (502,51 kn) od dana 15.01.2012. pa do dana isplate

- iznos od 68,33 Eur (514,80 kn) od dana 15.02.2012. pa do dana isplate

- iznos od 65,81 Eur (495,85 kn) od dana 15.03.2012. pa do dana isplate

- iznos od 65,48 Eur (493,33 kn) od dana 15.04.2012. pa do dana isplate

- iznos od 66,02 Eur (497,44 kn) od dana 15.05.2012. pa do dana isplate

- iznos od 68,17 Eur (513,64 kn) od dana 15.06.2012. pa do dana isplate

- iznos od 65,16 Eur (490,97 kn) od dana 15.07.2012. pa do dana isplate

- iznos od 65,01 Eur (489,79 kn) od dana 15.08.2012. pa do dana isplate

- iznos od 60,28 Eur (454,18 kn) od dana 15.09.2012. pa do dana isplate

- iznos od 63,98 Eur (482,03 kn) od dana 15.10.2012. pa do dana isplate

- iznos od 66,32 Eur (499,70 kn) od dana 15.11.2012. pa do dana isplate

- iznos od 63,69 Eur (479,89 kn) od dana 15.12.2012. pa do dana isplate

- iznos od 64,57 Eur (486,49 kn) od dana 15.01.2013. pa do dana isplate

- iznos od 60,18 Eur (453,42 kn) od dana 15.02.2013. pa do dana isplate

- iznos od 59,81 Eur (450,64 kn) od dana 15.03.2013. pa do dana isplate

- iznos od 65,01 Eur (489,82 kn) od dana 15.04.2013. pa do dana isplate

- iznos od 58,26 Eur (438,93 kn) od dana 15.05.2013. pa do dana isplate

- iznos od 58,23 Eur (438,71 kn) od dana 15.06.2013. pa do dana isplate

- iznos od 56,80 Eur (427,97 kn) od dana 15.07.2013. pa do dana isplate

- iznos od 58,05 Eur (437,38 kn) od dana 15.08.2013. pa do dana isplate

- iznos od 59,19 Eur (445,95 kn) od dana 15.09.2013. pa do dana isplate

- iznos od 60,41 Eur (455,15 kn) od dana 15.10.2013. pa do dana isplate

- iznos od 61,40 Eur (462,59 kn) od dana 15.11.2013. pa do dana isplate

- iznos od 63,01 Eur (474,73 kn) od dana 15.12.2013. pa do dana isplate

- iznos od 60,55 Eur (456,21 kn) od dana 15.01.2014. pa do dana isplate

- iznos od 59,26 Eur (446,51 kn) od dana 15.02.2014. pa do dana isplate

- iznos od 58,83 Eur (443,26 kn) od dana 15.03.2014. pa do dana isplate

- iznos od 59,16 Eur (445,77 kn) od dana 15.04.2014. pa do dana isplate

- iznos od 55,74 Eur (419,94 kn) od dana 15.05.2014. pa do dana isplate

- iznos od 57,23 Eur (431,20 kn) od dana 15.06.2014. pa do dana isplate

- iznos od 58,23 Eur (438,71 kn) od dana 15.07.2014. pa do dana isplate

- iznos od 59,29 Eur (446,69 kn) od dana 16.08.2014. pa do dana isplate

- iznos od 59,78 Eur (450,40 kn) od dana 15.09.2014. pa do dana isplate

- iznos od 60,15 Eur (453,23 kn) od dana 15.10.2014. pa do dana isplate

- iznos od 62,46 Eur (470,62 kn) od dana 15.11.2014. pa do dana isplate

- iznos od 62,05 Eur (467,55 kn) od dana 15.12.2014. pa do dana isplate

- iznos od 62,48 Eur (470,75 kn) od dana 15.01.2015. pa do dana isplate

- iznos od 62,33 Eur (469,62 kn) od dana 15.02.2015. pa do dana isplate

- iznos od 60,89 Eur (458,77 kn) od dana 15.03.2015. pa do dana isplate

- iznos od 62,06 Eur (467,60 kn) od dana 15.04.2015. pa do dana isplate

- iznos od 61,50 Eur (463,39 kn) od dana 15.05.2015. pa do dana isplate

- iznos od 61,79 Eur (465,58 kn) od dana 15.06.2015. pa do dana isplate

- iznos od 61,24 Eur (461,43 kn) od dana 15.07.2015. pa do dana isplate

- iznos od 61,53 Eur (463,57 kn) od dana 15.08.2015. pa do dana isplate

- iznos od 61,39 Eur (462,57 kn) od dana 15.09.2015. pa do dana isplate

V-Nalaže se tuženiku Privredna banka Zagreb d.d., [adresa], OIB:02535697732, da u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti ove Presude tužitelju PC, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati preplaćeni iznos s osnove konverzije u iznosu od 583,67 Eur (4.397,63 kn) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja se do 30. rujna 2015. godine, pa do isplate koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, i koja teče na pojedinačne iznose, od dana njihova dospijeća pa do isplate.

VI-Nalaže se tuženiku Privredna banka Zagreb d.d. da naknadi tužitelju PC prouzročeni parnični trošak u iznosu od 2.045,00 eur zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje na navedeni iznos teku od dana donošenja prvostupanjske presude pa do konačne isplate po stopi propisanoj čl.29.st.2. ZOO-a koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe.

Obrazloženje

1.Tužitelj u tužbi, izjavljenoj 11. lipnja 2019., navodi da je 7. srpnja 2005. sklopio s tuženikom Ugovor o kreditu broj 9010626169, solemniziran kod javnog bilježnika Velibora Panjkovića u Rijeci, pod br. OU-1778/2005 s valutnom klauzulom u CHF i promjenjivom kamatnom stopom sukladno Odluci banke. Visina kredita iznosila je 46.564,50 CHF, protuvrijednost u kunama, obračunata po srednjem tečaju Banke na dan puštanja kredita, a koji je banka sukladno Ugovoru o kreditu isplatila dana 15. srpnja 2005. Kredit je podignut za kupnju nekretnine – stambeni kredit.

2.Banka je tužitelju ponudila sklapanje jedino predmetnog ugovora o namjenskom kreditu isključivo u navedenoj valuti CHF.

3.Dana 21. prosinca 2015. tužitelj je s tuženikom zaključio Dodatak Ugovora o kreditu, ovjeren kod javnog bilježnika Zorana Vrsalovića iz Rijeke, kojim je izvršena konverzija predmetnog kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u eur. Sama konverzija nije osnažila pravomoćno utvrđene ništetne odredbe koje se odnose na promjenjivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu.

4.Tužitelj s epoziva na presudu Visokog trgovačkog suda posl.br. Pž- 6632/2017 od 14. lipnja 2018, odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev-2686/2018 i odluku Europskog suda C-118/17.

5.Tužitelj navodi da je Ugovorom o kreditu ugovorena promjenjiva kamatna stopa. Promjene u pogledu kamatne stope da su nezakonite i nepoštene, a što je utvrđeno i pred Trgovačkim sudom u Zagrebu u predmetu posl.br. P-1401/12 od 4. srpnja 2013., a presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl.br. Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. pravomoćno je odlučeno o kolektivnoj tužbi Potrošač.Vrhovni sud Republike Hrvatske je 9. travnja 2015. donio presudu Revt-249/14 te odbio reviziju tuženika protiv presude VTS posl.br. Pž-7129/13 u dijelu u kojem je potvrđena presuda Trgovačkog suda u zagrebu u pogledu povrede kolektivnih interesa i prava potrošača za ugovorenu redovnu kamatnu stopu koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva. Tužitelj se poziva na pravna utvrđenja iz navedenih presuda te ističe da se o odredbi ugovora o promjenama kamatnih stopa nije pojedinačno pregovaralo, da nije razumljiva, ovisi isključivo o odluci jednog ugovaratelja, banke, bez da su istovremeno precizno određeni uvjeti promjenjivosti i referenta stopa za koju se veže promjena, što da uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, na štetu potrošača.

6.U vrijeme zaključenja ugovora potrošač ne zna koji iznos glavnice kredita izražene u kunama će biti u obvezi tijekom dugoročne otplate vratiti banci uslijed valutne klauzule, a ne zna ni koju će cijenu (redovnu kamatu) za to platiti.

7.Potrošači nisu mogli utjecati na odredbe ugovora, a ni u ugovoru ni u općim uvjetima banke nisu utvrdile egzaktne parametre za promjenu kamatne stope ni metodu izračuna tih parametara. Tuženik je koristio nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a koja je ništetna.

8.Tužitelj navodi da je ništetna i odredba o valutnoj klauzuli, obzirom da nije jasna, lako razumljiva i lako uočljiva. Poziva se na presudu Europskog suda pravde br. C-26/13 od 30. travnja 2014. Tužitelj na temelju predmetnog Ugovora, a ni na temelju dobivenih informacija od banke, nije mogao predvidjeti ekonomske posljedice sklapanja valutne klauzule u CHF koja zajedno s odredbama Ugovora o promjenjivo kamatnoj stopi utječu na ukupan trošak kredita, a koje štetne posljedice su u vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu bile poznate tuženiku.

9.Tuženik nije obavijestio tužitelja o predvidivom rastu CHF, zatim da HNB ne štiti kunu u odnosu na CHF, kako to čini u odnosu na eur kao i o postojećim studijama MMF-a još iz 1997., koje su poznate svim analitičkim službama tuženika. Odredba o valutnoj klauzuli da nije jasna i lako razumljiva. Tužitelj se poziva na pravna utvrđenja u presudi Visokog trgovačkog suda posl.br. Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018., u presudi Trgovačkog suda u zagrebu P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. te na stajalište Europskog suda pravde u presudi od 30. travnja 2014., broj C-26/13.

10.Ugovorna o dredba o valutnoj klauzuli uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana suprotno načelu savjesnosti i poštenja pa je stoga nepoštena.

11.Predmetni ugovor bio je unaprijed formuliran od strane banke. Banka nije tužitelju isplatila iznos kredita u CHF pa da bi bila opravdana primjena valutne klauzule, banka se nije zadužila u CHF niti je kupila CHF kako bi tužitelju isplatila pozajmljeni iznos novca te se banka nije imala od čega štititi valutnom klauzulom.

12.Da je tuženik upozorio tužitelja, sukladno načelu savjesnosti i poštenja, samo o nekoj od navedenih činjenica, tužitelj ne bi pristupio sklapanju predmetnog ugovora. Tužitelj nije ekonomski stručnjak da bi nogao ili morao moći predvidjeti kretanja CHF, niti je znao ili morao znati da HNB ne štiti tečaj kune u odnosu na CHF, već je nastupao s povjerenjem prema tuženiku. Tužitelj smatra da su ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli nepoštene te stoga ništetne.

13.Također, tuženik da je pogrešno obračunao nedospjelu glavnicu prilikom konverzije na način da je primijenio tečaj CHF na dan konverzije, što je nezakonito jer se temelji na ništetnoj odredbi o valutnoj klauzuli.

14.Tužitelj smatra kako unatoč izvršenoj konverziji zaključenjem Dodatka Ugovora o kreditu od 21. prosinca 2015. s tuženom nije uspostavljena ravnoteža u pravima i obvezama iz Ugovora o kreditu, odnosno nadoknađena šteta koja je nastala tužitelju u vidu preplaćenih kamata i razlike u valutnom tečaju. Odredbe ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli su ništetne te je tuženik dužan tužitelju vratiti sve što je primio po osnovama koje su utvrđene ništetnim.

15.Tužbenim zahtjevom ,konačno preciziranim nakon provedenog financijskog vještačenja, tužitelj predlaže kao što je odlučeno u izreci presude.

16.Tuženik se u odgovoru na tužbu protivio tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti navodeći prvenstveno da su tužba i tužbeni zahtjev neuredni i nepodobni za postupanje.

17.Tužitelj da je tužbu pogrešno koncipirao na način kao da je predmetni ugovor i dalje na snazi, iako je isti prestao postojati, obzirom na sklopljeni Dodatak Ugovoru o kreditu sukladno Izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 102/15) kojim je izvršena konverzija osnovnog kredita u kredit s valutnom klauzulom u EUR.

18.Tuženik osporava tužitelju pravni interes za podizanje ove tužbe koji da postoji samo ako i dok postoji povreda koju je potrebno otkloniti. U trenutku podizanja tužbe povrede više nema budući postupanje tuženika, a koje tužitelj neosnovano i nepravilno smatra protupravnim, više ne postoji odnosno nije ga niti bilo. Prihvaćanjem konverzije i sklapanjem dodatka ugovoru da prestaje pravo potrošača zahtjevati bilo kakve isplate temeljem osnovnog ugovora.

19.Tuženik predlaže odbijanje tužbenog zahtjeva i protivi se dokaznim prijedlozima tužitelja.

20.Tuženik navodi da je proveo konverziju sukladno kogentnim odredbama ZPK 102/2015, a tužitelj da dovodi u pitanje važeće zakonsko rješenje, odnosno valjanost zakonske odredbe koja regulira uvjete provođenja konverzije. Tužitelj je prihvatio konverziju i sklopio s tuženikom Dodatak ugovoru o kreditu kojim je izvršena konverzija.

21.U odnosu na valutnu klauzulu, ista da je zakonom dopuštena (čl. 22. ZOO-a). Obzirom na regulatorne propise HNB-a gotovo da se radi o uvjetovanosti kada je riječ o poslovanju banaka budući da su rezerve u stranoj valuti propisani obvezni način zaštite od rizika u realnim uvjetima gdje hrvatski štediše/potrošači najveći dio štednje drže u stranoj valuti. Niti jednim važećim zakonom koji je primjenjiv na konkretni slučaj (ZOO, ZPK) valutna klauzula nije zabranjena niti je zakonski predviđeno da se konverzija provodi na način da se ugovara fiksna kamatna stopa, a ponajmanje, da se ista ugovara bez valutne klauzule. Stoga da je bespredmetno raspravljati o tužbenom zahtjevu koji automatski negira valutnu klauzulu i promjenjivu kamatnu stopu, a da za navedeno ne postoji apsolutno nikakvo zakonsko uporište.

22.Također predmetni ugovor o kreditu je solemniziran od strane javnog bilježnika te ima snagu javnobilježničkog akta, odraz je stvarne volje ugovornih strana, a tužitelj je poslovno sposobna osoba te prilikom razmatranja ugovora nije izdvojio niti jedno pitanje kao sporno ili tražio bilo kakva razjašnjenja. Isti je sam procijenio da li ugovor odgovara njegovim potrebama i mogućnostima. Iz ponašanja tužitelja da se može razumno zaključiti da su mu bile jasne ugovorne odredbe te prava i obveze.

23.Glede kamatne stope, tuženik navodi da tužitelj pogrešno tumači presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske jer da očito zaključuje da je temeljem te presude ustanovljena fiksna kamatna stopa, a što da iz iste ne proizlazi. Sud nije utvrdio da je nezakonita odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi, nego da je nepoštena odredba o pravu samo jedna ugovorne strane da svojom odlukom mijenja kamatnu stopu, čime bi po stavu suda bili povrijeđeni kolektivni interesi.

24.Tuženik navodi da je volja ugovornih strana bila ugovoriti promjenjivu kamatnu stopu, koja je i ugovorena te nije ostavljen prostor primjeni drugačije kamatne stope.

25.Tuženik do stupanja na snagu izmjena ZPK iz 2013. nije imao zakonskih obveza glede izmjene ili usklađivanja odredaba o kamatnoj stopi u postojećim ugovorima o kreditu na način da definira parametre promjenjivosti, ali su ga do tada obvezivale odredbe tada važećih propisa na definiranje uvjeta promjenjivosti kamatne stope, čemu je tuženik u cijelosti i udovoljio.

26.Banka je mogla mijenjati kamatnu stopu i takvo pravo ugovorno urediti s kliejntom. Ugovor o kreditu da sadrži jasnu i razumljivu odredbu da je kamatna stopa promjenjiva sukladno odluci banke, a kriteriji za promjene sadržani su u općim uvjetima s kojima je klijent prethodno upoznat. Ugovorna odredba da je određena odnosno odrediva. Tužitelj da je bio upoznat s mogućim promjenama iznosa anuiteta nastalog uslijed promjene tečaja CHF obzirom da ga je banka informirala o posljedicama i eventualnim rizicima.

27.Ugovorna odredba kojom je banka ovlaštena mijenjati kamatnu stopu nije sama po sebi nepoštena niti je neodrediva, tim više što je gornja stopa ugovorne kamate bila određena najvišom visinom stope zakonske zatezne kamate prema prisilnim propisima o najvišoj dopuštenoj ugovornoj kamatnoj stopi.

28.Izmjenama i dopunama ZPK iz 2013. uveden je novi kriterij promjene kamatne stope koji se primjenjuje od 1. siječnja 2014. Tuženik tvrdi da je prilikom zaključenja predmetnog ugovora u potpunosti poštovao tada važeću zakonsku regulativu i da ugovorna obveza kojom je ovlašten mijenjati kamatnu stopu nije sama po sebi nepoštena. Svi elementi koji su utjecali na cijenu kredita i način promjene kamatne stope su javno dostupni i nisu proizvoljni elementi banke. Tuženik tvrdi da je postupao u potpunosti u skladu s regulativom HNB-a.

29.Na samu cijenu kredita utječu troškovi izvora sredstava na domaćem i međunarodnom tržištu novca, regulatorni troškovi HNB-a, kreditni rizik zemlje (CDS) te marža koja uključuje operativne troškove banke i kreditni rizik klijenta.

30.HNB nije kod tuženika uočila niti istakla bilo kakve nepravilnosti ili neusklađenosti s pozitivnim propisima. U slučaju primjene promjenjive kamatne stope radi se o uobičajenom i zakonitom poslovanju banaka u potpunosti usklađenom s regulativom HNB.Tuženik tvrdi da nije povrijedio kolektivne interese potrošača niti bilo kakav individualni interes odnosno pravo tužitelja.

31.Tuženik nadalje navodi kako je pogrešna tužiteljeva premisa da je kamata morala ostati fiksna kroz cijelo promatrano razdoblje, kao i da je tuženik dužan tužitelju vratiti razliku kamate, kao i razliku tečaja za CHF koji se primjenjivao prilikom plaćanja svakog pojedinog anuiteta.

32.Tuženik ističe da su sklapanjem Dodatka ugovoru o kreditu kojim je izvršena konverzija, tužitelju priznate sve uplate po osnovnom kreditu te mu je za iznos istih umanjena ukupna masa kredita, pa da tužbenim zahtjevom tužitelj ide za tim da dva puta naplati jedan te isti iznos. Nadalje, ugovaranje promjenjive kamate je dopušteno, pa takva kamata nije ništetna. Konkretne kamatne stope određene su na temelju ovlasti čiji je smisao prilagodba kamatne stope uvjetima na tržištu, pa se ne može smatrati da kamatna stopa nije odrediva. Ni jedna od primijenjenih kamatnih stopa da ne prelazi zakonom najvišu dopuštenu stopu, a volja stranaka da je bilo upravo ugovaranje promjenjive, a ne fiksne kamatne stope i ugovaranje kredita s valutnom klauzulom. Tuženik da je u potpunosti postupao sukladno pozitivnim propisima.

33.Tuženik ističe i prigovor zastare te predlaže odbijanje tužbenog zahtjeva u cijelosti te potražuje naknadu parničnih troškova.

34.Sud je proveo dokaze uvidom u Ugovor o kreditu br. 9010626169 od 7. srpnja 2005., solemniziran 7. srpnja 2005., u Otplatnu tablicu s prikazom efektivne kamatne stope, u Dodatak Ugovoru o kreditu broj 9010626169 od 16. prosinca 2015., solemniziran 21. prosinca 2015., u knjigovodstvenu karticu, u pregled uplata po kreditu, u plan otplate, financijskim vještačenjem po vještaku Tomislavu Prpiću, dipl. oec .i uvidom u nalaz i mišljenje vještaka te osobnim saslušanjem tužitelja.

35.Tuženik je odustao od saslušanja u svojstvu svjedoka osobnog bankara i javnog bilježnika.

36.Provedenim dokazima utvrđeno je da su tužitelj, kao korisnik kredita i tuženik sklopili Ugovor o kreditu br. 9010626169 dana 7. srpnja 2005., sa slijedećim osnovnim i relevantnim odredbama :

-U članku 1. ugovoren je kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 46.564,50 CHF prema srednjem tečaju za CHF banke tuženika važećem na dan korištenja kredita.

-U članku 2. ugovorena je namjena kredita i to za kupnju stambenog objekta.

-U članku 4. ugovoreno je da se na kredit u otplati korisnik obvezuje platiti banci kamatu po godišnjoj kamatnoj stopi koja je promjenjiva sukladno odluci banke o kreditiranju građana, a koja na dan sklapanja ugovora iznosi 4,35% godišnje. Visinu kamatne stope banka može promijeniti i sukladno broju grupa proizvoda te urednosti poslovanja korisnik kredita.

-U članku 7. ugovoren je rok otplate kredita od 216 mjeseci, u 216 rata, plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste banke važeće na dan plaćanja prema otplatnoj tablici koja je sastavni dio ovog ugovora.

37.Ugovor je solemniziran kod javnog bilježnika Velibora Panjkovića u Rijeci dana 7. srpnja 2005. pod br. OU-1778/2005.

38.Banka je otplatnu tablicu, plan otplate, a vještak je imao na uvidu kompletnu kreditnu dokumentaciju, kao i pregled uplata po kreditu prilikom izrade nalaza i mišljenja, o čemu će se nastavno navesti.

39.Stranke su 16. prosinca 2015. sklopile i Dodatak rečenom ugovoru o kreditu, solemniziran kod javnog bilježnika Zorana Vrsalovića u Rijeci 21. prosinca 2015., pod br. OV-9439/15, kojim na temelju prihvata izračuna konverzije od strane korisnika kredita, reguliraju konverziju kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u eur. Sukladno izračunu konverzije, iznos preostale neotplaćene (nedospjele) glavnice kredita dan 30. rujna 2015. iznosi 13.013,29 eur. Ugovorne strane suglasno utvrđuju da iznos preplate iznosi 1.762,60 eur, a koji na dan 30. rujna 2015. iznosi 13.561,86 kn.

40.Tužitelj je osobno saslušan. Iz njegovog iskaza je utvrđeno da je rješavao stambeno pitanje pa je iz toga razloga podigao kredit. Obilazio je sve banke i gotovo sve su imale iste uvjete. Za PBZ se odlučio jer je u to vrijeme bio njihov klijent. U banci su mu ponudili ugovor isključivo u valuti CHF. Pitao je da li može dobiti kunski kredit ili u eurima, no ponuđen mu je isključivo u CHF. Banka je sastavila ugovor. Nije imao utjecaja na njegov sadržaj. U banci mu nisu ništa dodatno objašnjavali.

41.U ono vrijeme nisu mu bili poznati pojmovi valutne klauzule i promjenjive kamatne stope. To je tek kasnije saznao. U početku su mu anuiteti iznosili oko 1.300,00 kn da bi narasli na oko 2.900,00 kuna. Nije mu nitko rekao zbog čega tako raste rata. Banka je slala uplatnice, a on ih je plaćao. Da je znao da će to toliko rasti, ne bi se odlučio za taj kredit.

42.Zaključio je aneks ugovora odnosno konvertirao ugovor.

43.Prije ovoga imao je auto kredit, ali se ne sjeća da li je bila ugovorena promjenjiva kamatna stopa. Rate su bile normalne. Misli da je to bio kunski ugovor. To je bilo 2000. godine pa se ne sjeća.

44.Ne sjeća se da li je dobivao od banke obavijesti o promjenama kamatnih stopa. U predmetnom ugovoru misli da su bile navedeni samo CHF, a ne i kune. U početku je tražio kredit u kunama za koji su mu rekli da ne mogu odobriti. Rekli su da što se tiče stambenog kredita, da mogu odobriti samo kredit u CHF. Prilikom sklapanja ugovora nije bilo govora o tečaju. Nisu mu rekli da se tečaj neće mijenjati. Nikada ranije nije imao nikakvo oročenje kod banke. U mjenjačnicama se može provjeriti vrijednost strane valute u odnosu na kunu.

45.Provedeno je financijsko vještačenje po vještaku Tomislavu Prpiću, dipl. oec., na okolnosti razlike te visine preplaćenog iznosa s osnova promjenjive kamatne stope uslijed povećanja iste od strane tuženika, a sve u odnosu na početnu ugovorenu kamatu stopu od 4,35 % godišnje sve specificirano po mjesecima i to za razdoblje od sklapanja Ugovora o kreditu pa do dana izvršene konverzije. Zadaća je vještaka izraditi nalaz i na okolnost pretplata po osnovi povećanja iznosa anuiteta, a koji su nastali kao posljedica promjene početnog tečaja CHF tuženika važećeg na dan puštanja kredita u tečaj, sve specificirano po mjesecima i to za razdoblje od sklapanja Ugovora o kreditu pa do dana izvršene konverzije. Zadaća je vještaka nadalje uzimajući u obzir naprijed navedeno izraditi nalaz i mišljenje na okolnost je li provedbom konverzije, a uzevši pri tome sve efekte provedene konverzije u obzir, tužiteljeva obveza po kreditu svedena na onaj iznos kolika bi bila prema početnim uvjetima kredita uz eliminaciju ništetnih ugovornih odredbi ( ništetne odredbe kojom je ugovorna valutne klauzula vezano uz valutu CHF i odredba o načinu promjenjivosti kamatne stope), na način da izvrši izračun na okolnost razlike glavnice, odnosno nepriznati iznos umanjena glavnice u provedenoj konverziji, tj. novčanu razliku između stanja neotplaćene glavnice u EUR kreditu prema novom otplatnom planu na dan konverzije 30.09.2015.g. iskazano u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju tuženika na dan 30.09.2015, i stanja neotplaćene glavnice u CHF , stvarno zatečene na dan 30.09.2015.g. obračunato u kunama prema tečaju za CHF koji je primijenjen na dan isplate kredita; izvrši izračun da li je li provedbom konverzije tuženik utvrdio eventualnu preplatu ili manjak na dan 30.09.2015 i u kojem iznosu te napravi rekapitulaciju eventualnog potraživanja na dan 30.09.2015 na način da se obračuna kumulativni efekt preplate po kamati i valuti, eventualne razlike glavnice, eventualne preplate ili manjka sukladno ZOO/05 čl.171. Red uračunavanja, i čl. 172. uračunavanje kamata i troškova, imajući u vidu da je na potraživanja temeljem preplaćene kamate i valute do dana 30.09.2015. obračunata i zakonska zatezna kamata. Sve iznose potrebno je prikazati u kunama i Eur prema Zakonu o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj (NN 57/22,88/22) uz primjenu fiksnoj tečaja konverzije od 7,53450.

46.Vještak je nalaz i mišljenje izradio temeljem relevantne financijske dokumentacije u spisu i to : Ugovor o kreditu broj 9010626169 od 7. srpnja 2005., Inicijalni otplatni plan, Dodatak Ugovoru o kreditu broj 9010626169 od 16.prosinca 2015., Knjigovodstvena kartica, Pregled uplata po kreditu na dan 07.05.2019., Preliminarni izračun, Realizirani otplatni plan. Vještak je koristio arhivsku tečajnu listu tuženika, dostupnu na web stranici www.pbz.hr. U nalazu i mišljenju istaknute su dvojne vrijednosti potraživanja HRK i EUR, sukladno fiksnom tečaju konverzije 7,53450 kuna za 1 EUR.

47.Iz nalaza i mišljenja utvrđeno je da je tužitelj dana 07.07.2005. godine sklopio ugovor o kreditu broj 9010626169 s Privrednom bankom Zagreb d.d. (Solemniziran istoga dana) sa sljedećim bitnim odredbama kredita:

Korisnik kredita PC

Kreditor Privredna banka Zagreb d.d.,

Ugovor/ kreditna parija 9010626169

Datum ugovora 7.7.2005.

Iznos kredita 46.564,50 CHF/ 218.282,78 HRK

Iznos kredita koji se vraća u ratama 46.564,50 CHF

Isplata kredita (odobrenje) 15.7.2005.

Tečaj CHF na dan puštanja kredita u otplatu 4,687751

Rok otplate (mjeseci) 216

Rok otplate godine 18

Kamatna stopa prilikom potpisa Ugovora 4,350%

Efektivna kamatna stopa 4,440%

Rata prilikom ugovaranja u valuti 215,58 CHF + kamata

Iznos rate na dan puštanja kredita 1010,59 HRK + kamata

Tečaj po ugovoru srednji tečaj banke na dan plaćanja

Zatvaranje kredita / konverzija

konverzija u kredit sa valutnom klauzulom EUR na dan 30.09.2015. Stanje nedospjelog duga na dan otplate / konverzije 20.263,74 CHF

48.Kamatna stopa koja je iskazana u Ugovoru i inicijalnom otplatnom planu koji je dostavljen tužitelju prilikom plasmana kredita iznosila je 4,350 % godišnje, s primijenjenom proporcionalnom metodom obračuna. Tužitelj je ugovorio iznos od 46.564,50 CHF, što na dan isplate 15.07.2005 (utvrđeno prema podatku na knjigovodstvenoj kartici stranica 25 ) iznosi 218.282,78 HRK, prema srednjem tečaju banke na dan 4,687751 HRK za 1 CHF.

49.Prema ugovoru i otplatnom planu, kredit se otplaćuje kroz 216 mjesečnih rata u visini od 215,58 CHF + pripadajuća kamata, sve prema srednjem tečaju banke na dan plaćanja. Rate dospijevaju na naplatu 15. dana u mjesecu. Prema isplatnom tečaju navedena rata iznosi 1.010,59 HRK + pripadajuća kamata. S danom 30.09.2015. provedena je konverzija kredita s valutnom klauzulom CHF u kredit s valutnom klauzulom EUR, sukladno odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (N.N. 102/15). Konverzija je provedena sukladno potpisanom Dodatku ugovoru o kreditu od 16.12.2015.

50.Tuženik je u periodu otplate kredita deset puta mijenjao kamatnu stopu te se ona kretala kako slijedi:

15.07.2007 do 01.01.2006 4,30% 15.08.2005

01.01.2006 do 01.07.2006 4,25% 15.01.2006

01.07.2006 do 01.08.2007 4,30% 15.07.2006

01.08.2007 do 01.02.2008 5,30% 15.08.2007

01.02.2008 do 01.01.2010 6,05% 15.02.2008

01.01.2010 do 01.11.2010 6,10% 15.01.2010

01.11.2010 do 01.05.2011 5,75% 15.11.2010

01.05.2011 do 01.08.2011 5,50% 15.05.2011

01.08.2011 do 01.01.2014 5,25% 15.08.2011

01.01.2014 do 30.09.2015 3,23% 15.01.2014

51.Posljednja izmjena je učinjena sukladno Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN br. 143/2013) čijim odredbama je regulirale kamatnu stopu na stambene kredite s valutnom klauzulom CHF.

52.Temeljem prethodno navedene dokumentacije vještak je izvršio izračun visine potraživanja nastale na ime više uplaćenoga s osnova kamata i tečajnih razlika, sve navedeno po mjesecima u utuženom razdoblju.

53.Vještak je rekonstruirao početni otplatni plan u CHF prema svim ugovornim odredbama za sve rate koje dospijevaju u razdoblju od 15.08.2005. do 30.09.2015. godine. Prilikom rekonstrukcije inicijalnog plana korištena je dokumentacija: Ugovor o kreditu broj 9010626169 od 7. srpnja 2005., Inicijalni otplatni plan. Prikaz u Tablici 3.

54.Otplatni plan u CHF prema obračunu banke primjenom izmijenjenih kamatnih stopa, za sve rate koje dospijevaju u razdoblju od 15.08.2005. do 30.09.2015. godine, s prikazom datuma na koje je dospjela obveza zatvarana u cijelosti, izrađen na temelju dostavljene dokumentacije: Knjigovodstvena kartica, Pregled uplata po kreditu na dan 07.05.2019. Realizirani otplatni plan ( Tablica 4).

55.Prva zadaća vještaka bila je izračunati razlike te visine preplaćenog iznosa s osnova promjenjive kamatne stope uslijed povećanja iste od strane tuženika, a sve u odnosu na početnu ugovorenu kamatu stopu od 4,350 % godišnje sve specificirano po mjesecima i to za razdoblje od sklapanja ugovora o kreditu pa do dana izvršene konverzije.

56.Budući da je otplata kredita u ratama, glavnica se uvijek otplaćuje jednakom dinamikom, te povećanje ili smanjenje kamatne stope ne utječu na otplatu same glavnice, već se jedino mijenja iznos plaćene kamate. U razdoblju od odobrenja kredita do konačne otplate kredita, kamata se mijenjala deset puta, te se kretala u rasponu od 3,23 do 6,10 postotnih bodova.

57.U prvi obračun su sukladno traženome u zadaći uzeti pozitivni, preplaćeni iznosi iskazani kao više uplaćeno na ime plaćene kamate i predstavljaju tužiteljevo potraživanje. Vještak je prilikom izračuna razlika utvrdio iznose koji su više plaćeni na ime kamate u odnosu na inicijalno ugovoreni otplatni plan pod pretpostavkom da je kamatna stopa cijelo vrijeme otplate kredita jednaka onoj navedenoj u Ugovoru o kreditu 4,35%), koristeći pri tome prosječni tečaj po stvarnim uplatama, prikazujući datum kada je u potpunosti zatvarana dospjela obveza, odnosno datum dospijeća ako je obveza zatvarana prijevremeno te ih prikazuje u tablici 5. Uplate na ime zateznih kamata i troškova nisu se uzimale u obzir kao uplate za zatvaranje dospjele glavnice i redovne kamate.

58.U razdoblju otplate kredita, pod pretpostavkom da je bila primijenjena kamatna stopa koja je bila poznata na dan sklapanja ugovora o kreditu, tužitelj je do konverzije kredita preplatio na ime kamate iznos od 1.967,75 € / 14.825,87 kn.

59.Slijedeća zadaća vještaka bila je da utvrdi visine pretplata po osnovi povećanja iznosa anuiteta (rata), a koji su nastali kao posljedica promjene početnog tečaja CHF tuženika važećeg na dan puštanja kredita u tečaj, sve specificirano po mjesecima i to za razdoblje od sklapanja Ugovora o kreditu pa do dana izvršene konverzije.

60.U razdoblju od odobrenja kredita do konačne otplate kredita tečaj CHF je oscilirao, te je u razdoblju otplate bio i niži i viši od tečaja prilikom plasmana kredita, a u nastavku su navedeni iznosi potraživanja za period kada je tečaj dospijeća rata bio viši od tečaja prilikom isplate kredita.

61.Kredit je i isplaćen i otplaćivan prema srednjem tečaju banke, a potraživanje tužitelja predstavljaju vrijednosti koje odgovaraju iznosu koji čini umnožak dospjele rate i pozitivne razlike primijenjenog tečaja i tečaja na dan puštanja kredita (4,687751 HRK za 1 CHF), umanjeno za pripadajuću tečajnu razliku već prikazanih preplaćenih kamata, da bi se izbjeglo udvostručenje potraživanja, prikazujući uz to stvarne uplate i prosječni tečaj po uplaćenome, te datume plaćanja, odnosno datume kada je u potpunosti zatvarana dospjela obveza, odnosno datume dospijeća ako je obveza zatvorena prijevremeno. Dopunom Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 9/15) , na snazi od 27.01.2015. godine utvrđen je tečaj u iznosu 6,39 kn za 1 CHF. Tečaj se odnosi na ugovore o kreditu u CHF i u kunama s valutnom klauzulom u CHF, za anuitete odnosno obroke u redovitoj otplati. Utvrđeni tečaj primjenjuje se do 27.01.2016. godine.

62.U razdoblju otplate kredita, pod pretpostavkom da se tečaj CHF nije mijenjao, tužitelj je tako preplatio na ime tečajnih razlika do konverzije kredita iznos od 3.929,25 € / 29.604,95 kn, a razlike se prikazuju u Tablici 6.

63.U nastavku su informativno navedeni i iznosi za period kada je prosječni tečaj plaćene rate bio manji od tečaja prilikom isplate kredita, odnosno vrijednosti koje odgovaraju iznosu koji čini umnožak dospjele rate i negativne razlike primijenjenog tečaja i tečaja na dan puštanja kredita (4,687751 HRK za 1 CHF). U razdoblju otplate kredita, pod pretpostavkom da se tečaj CHF nije mijenjao, tužitelj je tako manje platio na ime tečajnih razlika iznos od 252,55 € / 1.902,77 kn , a iznos po mjesecima se prikazuje u Tablici 7.

64.Posljednja zadaća vještaku je da analizira provedenu konverziju i utvrdi:

- je li provedbom konverzije, a uzevši pri tome sve efekte provedene konverzije u obzir, tužiteljeva obveza po kreditu svedena na onaj iznos kolika bi bila prema početnim uvjetima kredita uz eliminaciju ništetnih ugovornih odredbi ( ništetne odredbe kojom je ugovorna valutne klauzula vezano uz valutu CHF i odredba o načinu promjenjivosti kamatne stope), na način da :

- izvrši izračun na okolnost razlike glavnice, odnosno nepriznati iznos umanjena glavnice u provedenoj konverziji, tj. novčanu razliku između stanja neotplaćene glavnice u EUR kreditu prema novom otplatnom planu na dan konverzije 30.09.2015.g. iskazano u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju tuženika na dan 30.09.2015, i stanja neotplaćene glavnice u CHF, stvarno zatečene na dan 30.09.2015.g. obračunato u kunama prema tečaju za CHF koji je primijenjen na dan isplate kredita

-izvrši izračun je li provedbom konverzije tuženik utvrdio eventualnu preplatu ili manjak na dan 30.09.2015. i u kojem iznosu te

-napravi rekapitulaciju eventualnog potraživanja na dan 30.09.2015. na način da se obračuna kumulativni efekt preplate po kamati i valuti, eventualne razlike glavnice, eventualne preplate ili manjka sukladno ZOO/05 čl.171. Red uračunavanja, i čl. 172. uračunavanje kamata i troškova, imajući u vidu da je na potraživanja temeljem preplaćene

65.Vještak je analizirao provedenu konverziju temeljem slijedeće dokumentacije : Knjigovodstvena kartica, Dodatak Ugovoru o kreditu broj 9012321247 od 16.prosinca 2015. Tuženik je proveo konverziju tužiteljevog kredita iz CHF u EUR na dan 30.09.2015, sukladno odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (N.N. 102/15). Suština konverzije jest da se kredit konvertira na način da se simulira otplatni plan EUR kredita, koji za pretpostavku ima slijedeće:

- Početni iznos jest stvarno isplaćeni iznos u kunama pretvoren u EUR po tečaju na dan isplate kredita, tj 218.282,78 kn, odnosno 29.901,75 €

- Ročnost, odnosno trajanje kredita je ista kao i kod CHF kredita

- Banka na simulirani EUR kredit primjenjuje kamatne stope koje su vrijedile za EUR kredite

66.S takvim pretpostavkama simulirani EUR kredit postaje konvertirani, uzimajući u obzir sve uplate koje je tužitelj izvršio u periodu otplate, do trenutka konverzije. Iznos preostale glavnice prema tako simuliranom (konvertiranom) kreditu prema obračunu banke na dan 30.09.2015.godine, naveden u obračunu konverzije na dan 30.09.2015. jest 13.013,29 €, odnosno 99.389,00 kn po primijenjenom tečaju 7,637500 kn za 1 €. Navedeni iznos ostatka glavnice neovisan je o uplatama tužitelja, već predstavlja stanje glavnice po simuliranom € kreditu. Preostala glavnica prema stvarno realiziranom otplatnom planu 20.263,74 CHF, odnosno primjenom tečaja CHF/kn na dan isplate kredita 94.991,37 kn. Razlika gore navedenih iznosa, odnosno preostale glavnice prema obračunu banke u odnosu na iznos preostale glavnice prema realiziranom otplatnom planu primjenom tečaja na dan isplate kredita stoga je

jednaka razlici 99.389,00 kn - 94.991,37 kn, što iznosi 4.397,63 kn / 583,67 € na dan 30.09.2015 i predstavlja nedovoljno umanjenu glavnicu u provedenoj konverziji (Tablica 8 – Razlika glavnice).

67.Gledajući iz perspektive da valutna klauzula CHF nije ništetna, tuženik je umanjio preostalu glavnicu u procesu konverzije za 141.694,22 kn (sa 42.305,22 kn na 99.389,00 kn), no s pretpostavkom da je valutna klauzula ništava, potrebno je bilo glavnicu umanjiti za dodatnih 4.397,63 kn / 583,67 € kao što je navedeno u tablici 8.

68.Tuženik je u obzir uzeo sve uplate tužitelja po CHF kreditu, te ih stavio u odnos s uplatama koje su bile potrebne da bi se namirila potraživanja po simuliranom EUR kreditu, te primijenjenim tečajem EUR/kn na dan pojedinih uplata tužitelja.(Tablica 9 – Preplata / Manjak).

Razlika - više uplaćeno EUR (Preplata) 1.762,60 €

Tečaj pretvorbe (30.09.2015) EUR/HRK 7,637500

Razlika - više uplaćeno HRK (Preplata) 13.461,86 kn

Razlika - EUR po tečaju pretvorbe 7,5345 (Preplata) 1.786,70 €

69.Tužitelj je tako sa svim svojim realiziranim uplatama premašio iznos koji je potreban da bi se namirile uplate prema simuliranome EUR kreditu, te tako utvrđena preplata (navedena u dodatku ugovora) iznosi 13.461,86 kn / 1.762,60 € (1.786,70 €) na dan 30.09.2015. (utvrđeno prema dokumentu izračuna konverzije i čl.3 Dodatka ugovora o kreditu).

70.Iskazana preplata veća je u EUR prikazu, jer se prvobitno pretvorila u HRK prema tečaju pretvorbe na dan 30.09.2015. sukladno aneksu (7,637500 HRK za 1 EUR), a potom je pretvoren u EUR prikaz sukladno fiksnom tečaju konverzije od 2023. ( 7,5345 HRK za 1 EUR).

71.Vještak još jednom ističe da je slijedom svega navedenoga tuženik proveo konverziju tužiteljevog kredita iz CHF u EUR na dan 30.09.2015., sukladno odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (N.N. 102/15), te je na taj način matematički izjednačio tužitelja s jednakim kreditom podignutim sa valutnom klauzulom EUR. No svakako ističe da je to usporedba sa simuliranim EUR kreditom, tj. to nije matematičko izjednačavanje koje bi bilo jednako onome kada bi ga usporedili s kreditom s valutnom klauzulom u CHF, pod pretpostavkom da se tijekom razdoblja otplate nije mogla mijenjati kamatna stopa i tečaj, a čega je predmet prethodna točka zadaće vještačenja.

72.Pri takvome gledanju, uzevši sve efekte provedene konverzije u obzir, treba imati u vidu i vremenski tijek, odnosno kada se događala svaka pojedina uplata, odnosno razlika na temelju više plaćene kamate ili tečajna razlika, te to staviti u odnos sa preplatom i razlikom glavnice, sukladno ZOO čl.171. Red uračunavanja, i čl. 172. Uračunavanje kamata i troškova, pa tako kod rekapitulacije svih zadaća imamo slijed:

1. Razlike plaćenih kamata u odnosu na početni plan i tečajne razlike u odnosu na inicijalni tečaj nastaju prije 30.09.2015 i na svaku pojedinu se obračunavaju zatezne kamate do 30.09.2015.

2. 30.09.2015 nastala je razlika glavnice

3. Tuženik je na dan 30.09.2015 kroz preplatu iz konverzije priznao dio duga, pa za sve navedeno valja sačiniti obračun na isti dan, kako bi se vidjelo koliko je ukupno potraživanje na dan 30.09.2015.

4. Tražbine se zatvaraju na način da se prvo zatvara razlika glavnice, zatim zatezne kamate koje su obračunate do 30.09.2015., pa tek potom razlike plaćenih kamata u odnosu na početni plan i tečajne razlike u odnosu na inicijalni tečaj.

73.Slijedom gore navedene metodologije, u Tablici 10 dat je prikaz na predmetnom kreditu – Rekapitulacija stanja na dan 30.09.2015.

74.Nakon obračuna preplate po kamatnoj stopi i tečaju u odnosu na početni plan/inicijalni tečaj, izračuna zateznih kamata do dana konverzije, kao i nakon uračunavanja efekata konverzije (razlike glavnice i priznate preplate), preostalo dospjelo potraživanje s danom 30.rujna 2015. iznosilo je 7.272,78 € / 54.796,61 kn ( 5.897,00 € / 44.430,82 kn glavnice(preplate po kamati i po valutnoj klauzuli) na koje teku pripadajuće zatezne kamate od 01.10.2015 pa do isplate, 1.375,78 € / 10.365,79 kn preostale dospjele zatezne kamate na dan 30.09.2015).

75.Iz mišljenja vještaka utvrđeno je slijedeće :

1.Pod pretpostavkom da se tijekom cijelog razdoblja otplate kredita kamatna stopa nije mijenjala, odnosno da je korištena kamatna stopa u visini kamatne stope koja je bila poznata na dan sklapanja ugovora o kreditu, tužitelj je, na ime kamata, u utuženom razdoblju otplate kredita više uplatio 1.967,75 € / 14.825,87 kn.

2.Pod pretpostavkom da je tijekom cijelog razdoblja otplate kredita tečaj CHF bio jednak tečaju na dan isplate kredita, tužitelj je, na ime tečajnih razlika, više uplatio 3.929,25 € / 29.604,95 kn .

3.Nepriznati iznos umanjena glavnice u provedenoj konverziji (razlika glavnice) na dan 30.09.2015. iznosi 583,67 € / 4.397,63 kn. Dakle, tuženik je za navedeni iznos manje umanjio glavnicu prilikom konverzije.

4.Tužitelj je sa svim svojim realiziranim uplatama premašila iznos koji je potreban da bi se namirile uplate prema simuliranome EUR kreditu, te tako utvrđena preplata iznosi 1.786,70 € / 13.461,86 na dan 30.09.2015.

5.Rekapitulacija - Nakon uzetih iznosa iz točke 1 i 2 u obračun, izračuna zateznih kamata do dana konverzije, kao i nakon uračunavanja svih efekata konverzije (uključujući točke 3 i 4 mišljenja), preostalo ukupno dospjelo potraživanje s danom 30.rujna.2015. iznosi 7.272,78 € / 54.796,61 kn od čega:

- 5.897,00 € / 44.430,82 kn glavnice(preplate po kamati i po valutnoj klauzuli) na koje teku pripadajuće zatezne kamate od 01.10.2015 pa do isplate, te

- 1.375,78 € / 10.365,79 kn preostale dospjele zatezne kamate na dan 30.09.2015.

76.Tužitelj nije imao primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka te je sukladno istom precizirao i uskladio tužbeni zahtjev podneskom zaprimljenim 21. prosinca 2024.

77.Tuženik nije prigovorio matematičkom izračunu veštaka, no predmetno vještvo osporava u cijelosti, smatrajući da je rezultat ovakvog vještačenja bespredmetan u ovom postupku u svjetlu činjenice da je među strankama sklopljen Dodatak ugovoru o kreditu kojim je izvršena konverzija sukladno odredbama ZPK (NN 102/2015), koja da je provedena uz striktno poštivanje zakonskih uvjeta za provedbu konverzije.

78.U tom smislu, tuženik ističe, sad i u svjetlu odluke koju je Vrhovni sud RH donio u oglednom sporu pod brojem Gos-1/2019, da bi, postavljanjem tužbenog zahtjeva sukladno nalazu i mišljenju vještaka, tužitelj išao ka ostvarivanju prava protivnih odredbama ZPK (NN 102/2015), posebice njegovim odredbama iz čl. 19.a, 19.b i 19.c. Plaćanjem iznosa koji utvrdi vještak po sudskom nalogu, tužitelj da bio dva puta obeštećen – prvi je puta bio obeštećen kada je konvertirao ugovor jer mu je tada sve što je platio po inicijalno zaključenom ugovoru s valutnom klauzulom u CHF priznato prilikom konvertiranja duga, dok bi po drugi puta bio obeštećen kad bi mu tužena morala platiti temeljem ovakvog vještačenja.

79.Stranke nisu zahtijevale pozivanje vještaka radi usmenog izlaganja nalaza i mišljenja, a sud je dopustio preinaku tužbe.

80.Tužbeni zahtjev je osnovan.

81.Nije osnovan tuženikov prigovor zastare. U konkretnom slučaju ne radi se o naknadi štete već o stjecanju bez osnove – odredba članka 1111. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, dalje : ZOO) čijim stavkom 1. je određeno da kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi. Po odredbi stavka 2. istog članka, pod prijelazom imovine razumijeva se i stjecanje koristi izvršenom radnjom. Stavkom 3. je propisano da obveza vraćanja, odnosno nadoknade vrijednosti nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala.

82.U tom slučaju se na potraživanje tužitelja ima primijeniti opći zastarni rok od pet godina. Pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača 4. travnja 2012. došlo je do prekida zastare, te je ona počela teći ispočetka od trenutka pravomoćnosti presude donesene u tom postupku. U odnosu za zahtjev koji se odnosi na preplatu na temelju ništetne odredbe koja se odnosi na promjenjivost kamatne stope zastara je počela ponovo teći s danom 13. lipnja 2014. kada je pravomoćna odluka Visokog trgovačkog suda RH posl.br. Pž-7129/13, za dio zahtjeva koji se odnosi na stjecanje bez osnove na temelju ništetne odredbe o valuti zastara je ponovo počela teći od 14. lipnja 2018., kada je pravomoćna odluka Visokog trgovačkog suda RH posl.br. Pž-6632/17.

83.Tužbu je tužitelj podnio 11. lipnja 2019., dakle nije protekao rok od pet godina tj. zastarni rok za stjecanje bez osnove kada se uzme u obzir datum kada je postala pravomoćna odluka iz kolektivnog spora.

84.Presudom Visokog trgovačkog suda RH posl.br. Pž-7129/13–4 od 13. lipnja 2014. koja je donesena po žalbi izjavljenoj na presudu Trgovačkog suda u Zagrebu posl.br. P–1401/12 od 4. srpnja 2013. u parnici tužitelja Udruge potrošač, protiv ovdje tužene banke i drugih radi zaštite kolektivnih interesa, utvrđeno je u točki 2. da su kamatne stope banke mijenjale bez ugovorenih parametara, s jednostranom odlukom banke, samim obavještavanjem o promjeni, dakle o kojoj promjeni se nije pojedinačno pregovaralo, čime je došlo do povrede kolektivnih interesa i prava potrošača, korisnika kredita, što je imalo za posljedicu nepoštenost, odnosno ništetnost navedene ugovorne odredbe. Istovremeno je sud u točki 1. izreke preinačio navedenu presudu Trgovačkog suda i odbija kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja za utvrđenje da su banke, među njima i tužena banka, u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedile kolektivne interese prava potrošača, kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valutna klauzula uz koji je vezana glavnica CHF, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo.

85.Vrhovni sud je u svojoj odluci Revt–249/14 od 9. travnja 2015. odbio revizije tuženika od 1 – 7, a koje su izjavljene protiv presude Visokog trgovačkog suda RH broj Pž–7129/13–4 od 13. lipnja 2014. kojom je djelomično potvrđena, djelomično preinačena i djelomično ukinuta presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P–1401/12 od 4. srpnja 2013.

86.Odlukom broj U–III–2521/2015, U-III–2536/2015, U-III–2547/2015, U-III– 2565/2015, U-III–2603/2015, U-III–2604/2015, U-III–2605/2015 od 13. prosinca 2016. Ustavni sud RH je djelomično usvojio ustavnu tužbu tužitelja, te je ukinuo odluku VSRH broj Revt–249/14-2 od 9. travnja 2015. u dijelu u kojem je odbijena revizija tužitelja protiv presude VTSRH broj Pž–7129/13 od 13. lipnja 2014., a kojim je preinačenjem prvostupanjske presude odbijen zahtjev tužitelja upravljen na utvrđenje da su tuženici „povrijedili kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita koristeći u potrošačkim ugovorima o kreditima nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo.

87.Ponovno odlučujući o reviziji VSRH je Rješenjem broj Revt-575/16– 5 od 3. listopada 2017. ukinuo presudu VTSRH broj Pž–7129/13 od 13. lipnja 2014. u dijelu koji se tiče zahtjeva za utvrđenje da su 1 do 7 tuženici povrijedili kolektivne interese i prava potrošača ugovaranjem valutne klauzule uz koji je vezana glavnica CHF.

88.VTSRH je donio novu presudu po posl.br. Pž–6632/2017–10 od 14. lipnja 2018. kojom je odbio žalbu tuženih banaka i potvrdio presudu TS u Zagrebu posl.br. P–1401/2012. od 4. srpnja 2013. kojom je utvrđeno da su sve tužene banke povrijedile kolektivne interese prava potrošača korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditima koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe tako da je ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditu ugovorena valuta uz koji je vezana glavnica švicarski franak, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja tih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke temeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u vezi sklapanja tih ugovora o kreditu. Dakle, VTSRH je novom odlukom pravomoćno utvrdio da su svih 8 tuženih banaka koristile nepoštene ništetne odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi, kako je bilo utvrđeno prvostupanjskom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu.

89.Vrhovni sud RH je po podnesenim revizijama donio odluku broj Rev– 2221/2018-11 od 3. rujna 2019., kojom je u bitnom odbio revizije i na taj način potvrdio utvrđenja VTS-a o tome da su banke koristile nepoštene i ništetne odredbe o valutnoj klauzuli i o promjenjivoj kamatnoj stopi.

90.Ishod parnice radi zaštite kolektivnih interesa omogućio je potrošačima da u individualnim restitucijskim sudskim parnicama kakva je i ova potražuju preplaćeno s osnove promjene kamatne stope, te s osnove valutne klauzule kod koje je zbog povećanja tečaja švicarskog franka došlo do povećanja mjesečnih iznosa anuiteta jer je plaćanje bilo vezano za valutu CHF.

91.Tužitelj je postavio kondemnatorni zahtjev za isplatom. Ništetnost nastupa po samom zakonu i konverzija ne može osnažiti ništetne odredbe.

92.Ovaj je sud ocijenio da su odredbe ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli nepoštene i time ništetne.

93.U vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu na snazi je bio Zakon o zaštiti potrošača (2003-NN 96/03), koji u odredbama članaka 81. do 88. određuje o nepoštenim odredbama u potrošačkim ugovorima.

94.Prema odredbi članka 81. stavak 1. toga Zakona, ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Prema stavku 2. istog članka, smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca. Sukladno stavku 4. istog članka, ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati. Prema odredbi članka 87. stavak 1. istog Zakona, nepoštena odredba ugovora je ništava, a po odredbi stavka 2. istog članka, ništavost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništavost i samog ugovora ako on može opstati bez ništave odredbe.

95.U konkretnom slučaju stranke su sklopile Ugovor o kreditu u unaprijed formuliranom sadržaju od strane tuženika. Tuženik je pri tom u ugovor unio nepoštene odredbe o ugovorenoj valuti uz koju je vezana glavnica kredita, CHF, te odredbu o promjenjivoj kamatnoj stopi kojom je tuženiku omogućeno da ju jednostrano mijenja, a kojim se odredbama nije pojedinačno pregovaralo, odredbe su unaprijed formulirane od strane tuženika, tužitelj na iste nije imao utjecaja, a što sve te odredbe čini ništavima, odnosno ništetnima.

96.Navedeno je utvrđeno i uvidom u ugovor te osobnim saslušanjem tužitelja iz čijeg iskaza je utvrđeno da mu je banka tuženika ponudila isključivo kredit u valuti CHF, da je banka sastavila ugovor na čiji sadržaj on nije imao utjecaja, da mu nije ništa dodatno objašnjavano, niti obrazloženi razlozi rasta anuiteta, nije upozoren na bilo kakve rizike. Da je znao koliko će narasti anuiteti, ne bi se odlučio za predmetni ugovor o kreditu.

97.Nadalje, u kolektivnoj tužbi Udruge Potrošač u predmetu koji se vodio kod Trgovačkog suda u Zagrebu, pod poslovnim brojem P-1401/12 donesena je pravomoćna i ovršna presuda. Utvrđeno je da je tuženik (jedna od ukupno 8 banaka) sklapao s korisnicima kredita u određenom vremenskom razdoblju ugovore koji su sadržavali nepoštene i ništetne odredbe o valutnoj klauzuli u valuti CHF te nepoštene i ništetne odredbe da banka može svojom jednostranom odlukom, bez utvrđenih egzaktnih parametara i metode njihovog izračuna, mijenjati visinu kamatne stope za vrijeme trajanja ugovora.

98.Odredbe o promjenjivim kamatnim stopama utvrđene su ništetnima, a i odredbe o valutnoj klauzuli u valuti CHF također su ništetne, osim ukoliko bi banka dokazala da je potrošača informirala na način da je isti mogao donijeti razboritu i informiranu odluku, što tuženi nije dokazao.

99.Na konkretan slučaj odnosno predmetne ugovor sklopljen između stranaka, primjenjuje se navedena presuda u kolektivnom sporu (članak 502.c ZPP-a).

100.Vezano za promjenjivu kamatnu stopu, iz presude u kolektivnom sporu proizlazi da se radi o ništetnoj odredbi u dijelu kojom se mijenja kamatna stopa i to iz razloga jer banka nije ugovorila parametre za promjenu kamatne stope pa je predmetna odredba nepoštena. Razlozi promjene kamatnih stopa nisu bili jasni i provjerljivi.

101.Nepoštena je i ništetna ugovorna odredba kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, a da prije i u vrijeme sklapanja ugovora banka nije s potrošačem pojedinačno pregovarala i utvrdila egzaktne parametre i metode izračuna, što je dovelo za posljedicu nastanak neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih stranaka, na štetu tužitelja.

102.Iz odluke Vrhovnog suda RH proizlazi da je odredba o kamatnoj stopi ništetna, osim u dijelu u kojem je utvrđena početna kamatna stopa (Revt-249/14-2) od 9. travnja 2015. Početna kamatna stopa nije sporna, a odredba o načinu promjene kamatne stope je ništetna. Među strankama ostaje valjano dogovorena početna kamatna stopa.

103.Tuženik je u unaprijed formulirani ugovor unio nepoštenu odredbu o načinu promjene kamatne stope koju je sud proglasio ništetnom. Time što je tuženiku omogućeno da jednostrano mijenja kamatnu stopu, povrijeđena su tužiteljeva prava kao potrošača, na način da je tuženik koristio nedopuštenu ugovornu odredbu.

104.Navedena povreda ugovornih odredbi utvrđena je pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. donesenoj u kolektivnom sporu koji je radi zaštite prava potrošača pokrenula udruga Potrošač protiv osam banaka koje posluju u RH između ostalog i tuženika. Pravomoćnost se odnosi na dio vezan uz promjenu kamatne stope jednostranom odlukom tuženika.

105.Odredbe predmetnog Ugovora o kreditu o kamatnoj stopi, navedene u izreci, su nepoštene ugovorne odredbe. Tuženik je bio dužan, sukladno Zakonu o zaštiti potrošača, tužitelju kao potrošaču, u pisanom obliku dati sve potrebne informacije koje se odnose na ukupan iznos kredita, da bi tužitelj kao potrošač donio informiranu odluku. Bio je dužan prije sklapanja ugovora pružiti tužitelju odgovarajuća objašnjenja koja bi tužitelju omogućio procjenu da li je predloženi ugovor prilagođen njegovim potrebama i financijskoj situaciji te mu pojasniti bitne značajke predloženog proizvoda i posebnih učinaka koje oni mogu imati na tužitelja, a koja obveza tuženika proizlazi i iz Zakona o kreditnim institucijama. Tuženika na ovakvo ponašanje obvezuju i sama načela obveznog prava i to načelo savjesnosti i poštenja s dužnom primjenom profesionalne pažnje, načelo jednake vrijednosti prestacija sa zabranom zloupotrebe prava i načelo zabrane prouzročenja štete drugoj strani.

106.Predmetni ugovor o kreditu sklopljen je na unaprijed formuliranom standardnom obrascu te se temeljem zakonske presumpcije ima uzeti da se radi o unaprijed formuliranim ugovornim odredbama o kojima stranke nisu pregovarale, pa tužitelj nije imao nikakvog utjecaja na njihov sadržaj. To proizlazi i iz stranačkog iskaza tužitelja, a koji je prethodno citiran.

107.Zakon o zaštiti potrošača (2003.) u članku 81. stavak 1. propisuje da se odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Odredbom članka 82. ZZP utvrđeno je koje se odredbe mogu smatrati nepoštenima, a primjenjivo na konkretan slučaj to su : odredba kojom se trgovcu dopušta da jednostrano mijenja ugovorne odredbe bez valjanog, ugovorom predviđenog, razloga, odredba kojom se potrošač obvezuje na ispunjenje ugovorne činidbe, dok je ispunjenje obveze trgovca uvjetovano okolnošću čije ispunjenje ovisi isključivo o volji trgovca, odredba kojom se potrošaču nameću određene obveze, a da potrošač prije sklapanja ugovora nije bio u mogućnosti upoznati se s tom odredbom. Nepoštena ugovorna odredba je ništetna.

108.Zakon o obveznim odnosima u članku 270. stavak 1. propisuje da je ugovor ništetan u slučaju da je činidba neodređena ili neodrediva, a po članku 272. činidba je odrediva u slučaju da ugovor sadrži podatke s pomoću kojih se može odrediti ili su strane postavile trećoj strani da je odredi. Dakle, ništetna je odredba po kojoj je jednoj od ugovornih strana ostavljeno da određuje činidbu. Naknadno određivanje moguće je samo ukoliko to obavlja treća strana, u suprotnom činidba mora biti određena u samom ugovoru.

109.U predmetnom ugovoru visina kamatne stope nije određena niti je odrediva obzirom je ugovorena kao promjenjiva na temelju odluke tuženika, tj. jedne od ugovornih strana. Odredba o promjeni ugovorne kamate ovisi isključivo o odluci jednog ugovaratelja, a nisu ujedno precizno bili određeni uvjeti promjenjivosti i referentne stope za koje se veže promjena. Isto uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, na štetu potrošača. Banka je jednostrano odredila obvezu dužnika, koji promjenu ne može predvidjeti, a nema niti egzaktnih kriterija kojima bi mogao provjeriti pravilnost promjene. Radi se o znatnoj neravnoteži u pravima i obvezama stranaka, na štetu potrošača. Povrijeđeno je pravo potrošača na informiranje, kao osnovno načelo zaštite potrošača, jer prilikom sklapanja ugovora potrošaču kao neprofesionalcu nisu pružene dostatne informacije o kalkulaciji koja utječe na promjenjivost kamatne stope. Za vrijeme trajanja ugovornog odnosa, kamatna stopa tužitelju je povećavana i mijenjana nekoliko puta, a kako to i proizlazi iz dokumentacije te nalaza i mišljenja vještaka. To je rezultiralo porastom rate kredita.

110.Nadalje, tuženik je bio dužan tužitelju kao potrošaču, a sukladno Zakonu o zaštiti potrošača, dati sve potrebne informacije i objašnjenja koji se tiču valute i vrste tečaja, te druge potrebne podatke, a kako bi tužitelj donio informiranu odluku.

111.Zakon o obveznim odnosima dopušta valutnu klauzulu, no sukladno Zakonu o zaštiti potrošača ta konkretna odredba nije jasna i razumljiva te ne daje dovoljno informacija, a ni sam tuženik to nije učinio na drugi način koji bi bio prikladan. Odredba o riziku promjene tečaja mora biti razumljiva, odnosno potrošač mora biti uredno obaviješten, mora znati za mogućnost deprecijacije nacionalne valute u odnosu na stranu valutu i moći procijeniti gospodarske posljedice koje bi takva odredba moga imati za njegove financijske obveze.

112.Teret dokaza o tome da je tuženik informirao tužitelja na prikladan način o valutnom riziku jest na tuženiku koji to nije dokazao. Ovaj sud ocjenjuje da tuženik nije, sukladno svojoj obvezi, detaljno i razumljivo informirao tužitelja, a kako bi isti donio razboritu i informiranu odluku.

113.U presudi poslovni broj Rev-2221/2018 od 3. rujna 2019. Vrhovni sud RH odbio je revizije banaka u kolektivnom sporu Udruge Potrošač čime je riješeno i pitanje valutne klauzule za valutu CHF te je odlučeno da pojedinačni potrošači imaju pravo tražiti povrat iznosa preplaćenih s osnova valutne klauzule u toj valuti.

114.Utvrđeno je da su banke propustile u fazi pregovaranja i komuniciranja s potrošačima dati im sve potrebne informacije na temelju kojih bi prosječno informirani potrošač mogao razumjeti značaj i posljedice ugovaranja valutne klauzule u švicarskim francima u ugovorima o kreditu i sve rizike koje takve ugovorne odredbe nose, a priroda i specifičnost valute CHF je poznata bankama.

115.Iz rečene Presude Vrhovnog suda RH br. Rev-2221/2018 proizlazi da su ugovorne odredbe u ugovorima o kreditu u kojima je glavnica kredita vezana uz valutu CHF bile za klijente nerazumljive, da nisu na valjani način objašnjenje posljedice i doseg takvih ugovornih odredbi, da su banke (među njima i ovdje tuženik) kao trgovci bile svjesne rizika po korisnike kredita kao potrošače zbog ugovaranja ovih kredita uz primjenu valutne klauzule u CHF i da su svjesno propustile o tome informirati klijente.

116.Iz svega navedenog proizlazi i da su ugovorne odredbe u kojima se glavnica kredita vezana uz CHF, navedene u izreci, a o čemu se nije pojedinačno pregovaralo, nepoštene, time i ništetne.

117.Tužitelj u svom iskazu navodi da mu je tuženik ponudio kredit u valuti CHF kao najpovoljniji, a iz njegovog iskaza proizlazi da nije upozoren na rizike i ekonomske posljedice ugovaranja valutne klauzule, da je ugovor bio pripremljen i da nije imao utjecaja na njegov sadržaj.

118.Temeljem odredbe članka 323. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, dalje ZOO), posljedica ništetnosti je da je svaka ugovorna strana dužna vratiti ono što je primila na temelju ništetne odredbe. Početna visina kamatne stope je između stranka usuglašena, utvrđen je i nesporan iznos glavnice kojeg je tuženik isplatio tužitelju, te tužitelju osnovano pripadaju iznosi koje je tuženik stekao temeljem ništetnih odredaba odnosno koje je stekao bez osnove.

119.Tužitelj je tužbeni zahtjev konačno uredio i postavio nakon provedenog financijskog vještačenja, a što je i mogao učiniti tek po izradi nalaza i mišljenja vještaka, te se ne radi o nedopuštenoj preinaci tužbe, odnosno sud istu dopušta, sukladno odredbi članka 190. stavak 3. ZPP-a, kao svrsishodnu za konačno rješenje odnosa među strankama.

120.Sud prihvaća nalaz i mišljenje vještaka kao stručan i nepristran, sačinjen sukladno određenoj zadaći, a tužitelj je svoj tužbeni zahtjev i postavio sukladno istom. Visina tužbenog zahtjeva je dakle utvrđena financijskim vještačenjem, iz kojeg su utvrđeni utuženi iznosi, odnosno tužitelj se zahtjev za isplatu postavio sukladno nalazu i mišljenju vještaka, a koji je prethodno detaljno obrazložen.

121.Iz mišljenja vještaka je naime utvrđeno da, pod pretpostavkom da se tijekom cijelog razdoblja otplate kredita kamatna stopa nije mijenjala, odnosno da je korištena kamatna stopa u visini kamatne stope koja je bila poznata na dan sklapanja ugovora o kreditu, tužitelj je, na ime kamata, u utuženom razdoblju otplate kredita više uplatio 1.967,75 eura.

122.Nadalje je utvrđeno da, pod pretpostavkom da je tijekom cijelog razdoblja otplate kredita tečaj CHF bio jednak tečaju na dan isplate kredita, tužitelj je, na ime tečajnih razlika, više uplatio 3.929,25 eura.

123.Nepriznati iznos umanjenja glavnice u provedenoj konverziji (razlika glavnice) na dan 30.09.2015. iznosi 583,67 eur. Dakle, tuženik je za navedeni iznos manje umanjio glavnicu prilikom konverzije.

124.Tužitelj je stoga navedene ukupne iznose osnovano utužio, a na utužene mjesečne iznose tužitelj osnovano zahtijeva i zateznu kamatu sukladno članku 29. ZOO-a.

125.Sklapanjem Dodatka ugovora nije otklonjena posljedica ništetnosti dijela odredbi Ugovora o kreditu u pogledu kamatne stope i valutne klauzule.

126.Dana 30. rujna 2015. donijet je Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (ZID ZPK) temeljem kojeg je pružena mogućnost korisnicima kredita konvertirati svoje kreditne obveze iz valute CHF u valutu EUR. Rečenim zakonom određena je metodologija izračuna novog iznosa kreditne obveze potrošača koja se u bitnom sastojala u tome da se od početka kredita izradi preračun iz valute CHF u valutu EUR kako bi se dobila nova glavnica kredita na dan 30. rujna 2015. u EUR po kojoj će se pro futuro plaćati kredit. Način izračuna konverzije propisan je člankom 19.c ZID ZPK, a sastojao se u tome da su se uplate potrošača po stvarnom kreditu uspoređivale s uvjetima simuliranog kredita u valuti EUR, stvarnim uplatama se zatvarao fiktivni kredit i na taj način se izradilo stanje kredita na dan 30. rujna 2015. Navedenom usporedbom potrošači su imali manjak ili višak plaćenih sredstava te im je na temelju tog stanja ponuđena mogućnost sklapanja dodataka ugovora o kreditu za daljnju otplatu kredita (čl. 19.e st. 1. ZID ZPK). Tužitelj je potpisao dodatak ugovora. Time je osigurana istovjetnost postojećeg ugovornog odnosa.

127.Cilj ZID ZPK bio je izjednačiti korisnike kredita u CHF s korisnicima kredita u valuti EUR. Tužitelj se nije odrekao svog potraživanja niti prava na potpuno obeštećenje, a što je i propisano odredbom članka 41. Zakona o zaštiti potrošača. Potrošač se ne može odreći svojih prava niti mu se ista mogu ograničiti. Sukladno pravnom shvaćanju iz presude Suda EU C-452/18 (Ibercaja Banco) odricanje potrošača od zaštite koju mu pruža Direktiva 93/13 može biti samo ukoliko to potrošač želi i izričito iskaže (slobodno i informirano). Cilj ZID ZPK bio je prvenstveno gospodarske prirode, a to je da se olakša otplata kredita potrošačima i da ih se dovede u situaciju da od 30. rujna 2015. otplaćuju kredite na način kako ih otplaćuju potrošači koji su ugovorili kredite s valutnom klauzulom u EUR. ZID ZPK nije do 30. rujna 2015. ispravljao odredbu o kamatnoj stopi niti je propisana posebna metodologija obračuna kamata u konverziji, a niti je kredit sveden na kredit u kunama bez valute CHF. Primjenom tog propisa nije se za potrošača utvrđivao pojedinačni iznos za koji je potrošač bio oštećen po nepoštenim ugovornim odredbama, niti su utvrđivani iznosi koje je trgovac neosnovano stekao. Vrhovni sud Republike Hrvatske u obrazloženju svoje odluke Gos 1/2019 navodi da je cilj navedenog propisa bilo otklanjanje nepoštene poslovne prakse kreditnih institucija i otklanjanje dužničke krize.

128.Konverzija dakle ima samo učinak promjene valute kredita, a ne i saniranja nevaljane odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi odnosno ne i obeštećenje potrošača.

129.Vrhovni sud Republike Hrvatske je u oglednom postupku broj Gos 1/2019 4. ožujka 2020. donio odluku da "Sporazum o konverziji sklopljen na osnovi Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (N.N. 102/15) ima pravne učinke i valjan je u slučaju kada su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli." Ustavni sud Republike Hrvatske ZID ZPK ocijenio je usklađenim s Ustavom Republike Hrvatske, te Rješenjem broj U-I-3685/20'15 i dr. od 4. travnja 2017. nije prihvatio prijedlog za ocjenu suglasnosti s Ustavom tog Zakona. Ustavni sud navodi da pored formalne i materijalne ustavnosti ZID ZPK ima legitiman cilj koji se ogleda u povećanju socijalne zaštite, sprječavanju nastavljanja nepoštene poslovne prakse kreditnih institucija i sprječavanju produbljivanja dužničke krize, te da je navedena mjera (konverzija) razmjerna legitimnom cilju koji se htio postići jer su propisane mjere bile prikladne i nužne te nije postojala druga manje tegobna ili ograničavajuća mjera, a niti je njome nametnut prekomjeran teret kreditinim institucijama.

130.Vrhovni sud Republike Hrvatske u oglednom postupku nije eksplicitno dao odgovor na pitanje obeštećenja potrošača po provedenoj konverziji. Iako ukazuje na to da presuda P ne bi bila primjenjiva iz razloga što je konverzija u Republici Hrvatskoj bila dobrovoljna, u citiranoj je presudi sud zauzeo shvaćanje o utjecaju zakonodavne intervencije na prava potrošača temeljem Direktive 93/13 na način da ona ne ukida pravo na obeštećenje potrošača i da ne može ukinuti pravo potrošača na povrat koristi koju je trgovac stekao na temelju nepoštenog ugovora odnosno nepoštenih ugovornih odredbi, a da pravo na potpuno obeštećenje nema posebnog utjecaja na karakter intervencije, da li je bila izravna ili dobrovoljna.

131.Vrhovni sud Republike Hrvatske je Rješenjem posl. br. Gos-1/2019 od 4. ožujka 2020. odgovorio na postavljeno pitanje na način da sporazum o konverziji koji je zaključen na osnovu Zakona o izmjeni i dopuni Zakona o potrošačkom kreditiranju ima pravne učinke i valjan je u slučaju kada su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli. Također je zauzet stav da bez obzira na sklapanje Dodatka ugovora o kreditu tužitelji imaju pravni interes i ovlašteni su tražiti ništetnost pojedinih ugovornih odredbi kako bi na temelju toga mogli ostvariti neka eventualna prava koja ih pripadaju, a riječ je o kondemnatornim novčanim zahtjevima.

132.Prema praksi Suda Europske unije u predmetu broj C-186/16 navodi se da kod obveza banaka prema korisnicima kredita nije dovoljno da je odredba jasna i razumljivo sastavljena, već je nužno potrošaču ponuditi dovoljno informacija kako bi mogli donijeti razborite odluke, a koje informacije tuženik nije pružio tužitelju, niti je tuženik dokazao da je tužitelju pružio dovoljno informacija kako bi mogao shvatiti ekonomske posljedice svoje odluke.

133.Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-18/2018 od 26. svibnja 2018. zauzeto je stajalište da nakon zaključenja sporazuma o konverziji kredita nema zapreke da se utvrđuje ništetnost odredbi ugovora o kreditu te da treba imati u vidu da je do sklapanja sporazuma o konverziji bio na snazi osnovni ugovor o kreditu koji je proizvodio pravne učinke, a koji se odnose na ispunjenje obveze korisnika kredita temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli.

134.Iz presude C-452/18 proizlazi da se potrošač kod dobrovoljnog sporazuma zaštite iz Direktive 93/13 pa i prava na potpuno obeštećenje može odreći samo izričito, slobodno i informirano. U konkretnom slučaju takvog odreknuća nema.

135.Temeljem Direktive 93/13 i citiranih presuda Dunai i Ibercaja Banco, proizlazi da neovisno o tome na koji način nacionalni sud cijeni na temelju zakonske intervencije sklopljene dodatke ugovora, da li kao izravnu intervenciju ili volju stranaka, oni ne smiju i ne mogu umanjiti zaštitu koju jamči Direktiva 93/13 na način da ne smiju onemogućiti povrat koristi koju je trgovac neosnovano stekao, a pogotovo ne protivno volji potrošača ako se takve zaštite i obeštećenja nije odrekao.

136.Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci Rev-2868/2018 od 12. veljače 2019. navodi da bez obzira na sklapanje dodatka ugovora o kreditu tužitelji imaju pravni interes i ovlašteni su tražiti ništetnost pojedinih ugovornih odredbi kako bi na temelju toga mogli ostvariti neka eventualna prava koja im pripadaju.

137.Presudom Europskog suda u predmetu broj C-26/13 od 30. travnja 2014. određeno je da se čl. 4. st. 2. Direktive 93/13 treba tumačiti na način da: ''ugovorna odredba potrošaču ne mora biti samo gramatički razumljiva'' već da se istome trebalo na precizan, razumljiv i transparentan način pojasniti uvjete i okolnosti sklapanja ugovora, metodiku promjene kamatne stope, te odnos te odredbe s drugim odredbama ugovora, tako da korisnik kredita može jasno predvidjeti ekonomske posljedice ugovora.

138.U presudi Suda Europske unije u predmetu C-118/17 od 14. ožujka 2019. zauzeto je pravno shvaćanje da okolnost što su određene ugovorne odredbe putem zakona bile proglašene ništetnim i nepoštenim te zamijenjene novim odredbama kako bi se održao predmetni ugovor, ne može proizvesti učinak smanjenja zajamčene zaštite potrošača.

139.Iz predmeta C-452/18 od 9. srpnja 2020. slijedi da bi se potrošač mogao sklapanjem sporazuma kojim se zamjenjuje nevaljana ugovorna odredba drugom odredbom, odreći zaštite koju mu pruža Direktiva 93/13 odnosno prava temeljem iste, samo i isključivo kada bi dao slobodan i informiran pristanak na takvo odricanje i znao čime se tim pristankom odriče. Tužitelj se, kako to proizlazi i iz njegovog iskaza, sklapanjem dodatka ugovora nije odrekao tog prava niti je dao niti je mogao dati slobodan i informiran pristanak te se nije odrekao svojih prava na obeštećenje niti je takvo odricanje u istome sadržano. Da je i dao takav pristanak, ne bi se radilo o slobodnom i informiranom pristanku obzirom da u vrijeme sklapanja dodatka ugovora valutna klauzula u CHF nije bila utvrđena ništetnom.

140.Potpisivanje dodatka ugovoru o kreditu između stranaka nije od značaja na utvrđenje u ovom postupku obzirom se niti odredbama ZID ZPK, a niti u Dodatku ugovora izrijekom ne spominje način rješavanja ugovornih odredbi kojima se u ugovorima o kreditu sa valutom u CHF ugovarala promjenjiva kamatna stopa te se ne spominje niti na koji način bi se trebala riješiti eventualna ništetnost odredbi koje se tiču promjenjive kamatne stope.

141.Zakonom se položaj korisnika kredita u CHF kao potrošača izjednačio s položajem u kojem bi bili da su koristili kredit denominiran u valutu EUR, a Dodatkom ugovora se uređuje pitanje određivanja kamatne stope nakon sklapanja dodataka. Njime se ne rješava pitanje preplaćenih kamata u kreditima u valuti CHF kroz utuženi period, a do koje preplate je došlo zbog nepoštenog postupanja banaka.

142.To što su stranke zaključile Dodatak ugovoru o kreditu kojom je izvršena konverzija kredita s valutnom klauzulom u CHF u kredit s valutnom klauzulom u EUR i utvrđen iznos preplate, ne upućuje na to da je tužitelju vraćen iznos razlike između plaćenih ugovornih kamata na temelju ništetne ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i početno ugovorenoj kamatnoj stopi.

143.Ovaj sud je ocijenio, a temeljem rezultata provedenog financijskog vještačenja, da provedena konverzija nije dovela do pravične ravnoteže u ugovornim odnosima među strankama.

144.Obzirom da je utvrđeno kako konverzijom nije u cijelosti uspostavljena ravnoteža narušena nepoštenim ugovornim odredbama, to tužitelj ima pravo na ostvarivanje pune zaštite.

145.Tužitelj je tužbeni zahtjev postavio sukladno nalazu i mišljenju vještaka te je tuženik dužan istom vratiti utužene iznose, temeljem odredbe članka 1111. ZOO-a, sa zahtijevanom zakonskom zateznom kamatom, jer je tuženik nesavjesni stjecatelj, obzirom je do stjecanja došlo po njemu sastavljenih ništetnih ugovornih odredbi.

146.U odnosu na činjenicu da je ugovor solemniziran kod javnog bilježnika, pa da se razumljivost ugovora predmnijeva obzirom na obvezu javnog bilježnika da upozori stranke na nerazumljive odredbe, valja navesti da javni bilježnik ispituje da li su stranke ovlaštene i sposobne za poduzimanje i sklapanje posla, isti im objašnjava smisao i posljedice posla te je dužan uvjeriti se o njihovoj pravoj i ozbiljnoj volji. Javni bilježnik neće ovjeriti ugovor ako korisnik kredita izjavi da ugovor podnesen na solemnizaciju ne razumije. No razumijevanje se odnosi na smisao i posljedice posla, a ne na smisao i posljedice pojedinih ugovornih odredaba.

147.Tuženikove primjedbe na nalaz i mišljenje vještaka nisu osnovane te predstavljaju ustvari tuženikovu pravnu ocjenu ovog spora, a tužitelj je tužbeni zahtjev postavio sukladno nalazu i mišljenju.

148.Tužitelj je dakle u cijelosti uspio u sporu. Stoga je sud odluku o parničnom trošku temeljio na odredbi članka 154. stavak 1. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 dalje : ZPP).

149.Trošak je odmjeren sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika i troškovniku tužitelja. To su radnje sastava tužbe (tbr.7.st.1.), sastava podneska od 21. prosinca 2024. (tbr.8.st.1.) te zastupanja na ročištima od 4. travnja 2023., 6. studenog 2024. i 22. siječnja 2025. (tbr.9.st.1.), sve u iznosima od po 200,00 eur po radnji, te podneska od 6. Travnja 2023. U 50% tarife – 100,00 eur, ukupno 1.100,00 eur, koji iznos je uvećan za PDV od 25% - 275,00 eur, što ukupno iznosi 1.375,00 eur. U trošak je uračunat i trošak vještačenja od 360,00 eur, trošak izračuna od 200,00 eur te sudske pristojbe na tužbu od 110,00 eur. Sveukupno to iznosi 2.045,00 eur, zajedno sa zateznom kamatom od donošenja prvostupanjske presude do isplate. Tužitelj nije obveznik plaćanja sudske pristojbe za presudu.

150.Slijedom svega navedenog odlučeno je kao u izreci presude.

U Opatiji, 7. ožujka 2025.

S u d a c :

Renata Slavić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 (petnaest) dana od dana održavanja ročišta za objavu presude za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu za objavu, odnosno od dana primitka ovjerenog prijepisa presude za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu. Žalba se podnosi pismeno, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

DNA:

1. Pun tužitelja

2. Pun. tuženika