P-994/2023

REPUBLIKA HRVATSKA

Trgovački sud u Zagrebu

Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11, Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu Aleksandri Bilić, u pravnoj stvari tužitelja Zagrebački računalni savez, OIB: 91425492678, [adresa], koji zastupa Marijan Ruždjak, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Ruždjak i partneri d.o.o. u Zagrebu, protiv tuženika Hrvatska zajednica tehničke kulture, OIB: 84372686563, Zagreb, Dalmatinska ulica 12, koju zastupa punomoćnik Marin Domjanović, odvjetniku u Zagreb, radi utvrđenja prava vlasništva nekretnina, zaključio je glavnu i javnu raspravu dana 29. siječnja 2025., u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja Ivana Filkovića odvjetnika, zastupnika po zakonu ZA te punomoćnika tuženika Marina Domjanovića, odvjetnika i zastupnik po zakon tuženika SA, s danom objave 7. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

I/ Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

" I. Utvrđuje se pravo vlasništva tužitelja ZAGREBAČKI RAČUNALNI SAVEZ, [adresa], OIB 91425492678 na nekretninama upisanih u zk ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to kč. br. [katastarska čestica] Dalmatinska ulica u površini od 626 m2 i to igralište 532 m2 te dvorišna zgrada 94 m2.

II. Nalaže se tuženiku HRVATSKOJ ZAJEDNICI TEHNIČKE KULTURE, Zagreb, Dalmatinska ulica 12, OIB 84372686563 da tužitelju ZAGREBAČKOM RAČUNALNOM SAVEZU, [adresa], OIB 91425492678 izda ispravu podobnu za upis prava vlasništva nekretnina iz st. 1. ove presude u roku od 15 dana, koji će za slučaj neizdavanja zamijeniti ova presuda.

III. Nalaže se tuženiku HRVATSKOJ ZAJEDNICI TEHNIČKE KULTURE da tužitelju ZAGREBAČKOM RAČUNALNOM SAVEZU naknadi parnični trošak s kamatom koja teče od dana donošenja presude do isplate, u roku od 15 dana".

II/ Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 75.200,00 eur u roku od 15 dana.

III/ Odbija se zahtjev tuženika za naknadom parničnog troška u iznosu od iznosu od 125,00 eur kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi podnesenoj 5. svibnja 2023., navodi kako je tuženik upisan u zemljišne knjige kao vlasnik nekretnina upisanih u zk ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to kat čest. br. [katastarska čestica] Dalmatinska ulica u površini od 626 m2 i to dječje igralište 532 m2 te dvorišna zgrada 94 m2. Navodi kako je tuženik upisan kao vlasnik predmetnih nekretnina u tzv. zemljišno knjižnom ispravnom postupku usklađivanjem podataka zemljišne knjige s podacima iz katastra. Ističe kako je izvršni odbor Zagrebačke zajednice tehničke kulture 17. ožujka 1997., donio Odluku o razdiobi prostora prema kojoj se u tom prostoru nastavlja informatička djelatnost čiji nositelj je pravni prednik tužitelja, Zagrebački informatički savez, [adresa] te potom Zagrebački računalski savez od listopada 1998., i najzad, nakon promjene naziva, Zagrebački računalni savez. Tužitelj, također navodi kako u navedenoj zgradi od 1997., obavlja svoju redovnu djelatnost te snosi sve režijske troškove te kako je ulagao i znatna sredstva radi rekonstrukcije i održavanja predmetne nekretnine. Tužitelj ističe kako je njegov posjed neprekinut, zakonit, istinit i pošten i traje od 1997., dakle traje više od 20 godina to je temeljem čl. 159 st. 4 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima tužitelj stekao pravo vlasništva dosjelošću.

2. U odgovoru na tužbu tuženik se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti. Ističe kako iz samih isprava priloženih uz tužbu proizlazi da tužitelj nikada nije bio u posjedu dječjeg igrališta od 532 m2 niti dvorišne zgrade od 94 m2, već je za čitavo vrijeme bio samo u posjedu prizemlja predmetne zgrade, dok je u posjedu kata zgrade čitavo vrijeme bio KLUB ŽELJEZNIČKIH MODELARA ,,ZAGREB“ [adresa], OIB: 10945424990 (dalje: KŽMZ) koji na predmetnoj adresi ima prijavljeno i sjedište. Nadalje, navodi kako je tuženik stekao pravo vlasništva temeljem sudske odluke u postupku uknjižbe prava vlasništva na nekretnini u društvenom vlasništvu pokrenutom od strane tuženika temeljem Zakona o udrugama i temeljem Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima. Isto tako, navodi kako je predmetna nekretnina u tom trenutku bila upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], a – s obzirom da je u međuvremenu pokrenut postupak obnove zemljišne knjige formiranjem k. o. [katastarska općina] – onda je u sklopu tog postupka ujedno riješeno o zakonitoj uknjižbi prava vlasništva tuženika, a ista nekretnina je tada upisana u novo sastavljeni z. k. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina]. Navodi kako je nakon toga, u travnju 2021., putem punomoćnika, elektroničkom poštom obratio se ovlaštenim osobama i tužitelja i KŽMZ sa zahtjevom za predajom posjeda predmetne nekretnine. No, i tužitelj i KŽMZ su tada isto odbili, tužitelj izričito, KŽMZ prešutno. Stoga, tuženik navodi kako je zasigurno od tada (travanj 2021.,) tužitelj nepošteni posjednik prizemlja zgrade upisane u z. k. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina]. Ističe kako je zbog gore navedenog pred ovim sudom pokrenut postupak i donesena pravomoćna presuda posl.br. P-1915/2021 radi predaje u posjed navedene nekretnine, u kojem je postupku KŽMZ u cijelosti priznao tužbeni zahtjev, dok je u odnosu na tužitelja prihvaćen tužbeni zahtjev i naložena predaja u posjed, no, kako je tužitelj još uvijek u posjedu određenog djela zgrade. Zaključno ističe kako se pravo tužitelja ne može suprotstaviti pravu tuženika iz čl. 130., st. 2 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima.

3. Sud je tijekom postupka izvršio uvid u neslužbenu kopiju izvatka iz zemljišne knjige (list 4, 76 i 87 spisa), Rješenje Z-5778/21 (list 5-8 spisa), Zapisnik sa 34. sjednice izvršnog odbora Zagrebačke zajednice tehničke kulture od 17. ožujka 1997., (list 9-11 spisa), Rješenje Grada Zagreba od 27. listopada 1998., (list 12-15 spisa), Rješenje Grada Zagreba od 31. ožujka 1995., (list 16-17 spis), Rješenje Grada Zagreba od 21. veljače 2021., (list 18-19 spisa), u ispravu Procjena tržišne vrijednosti nekretnine (list 37-70 spisa), Ispis iz registra udruga od 22. rujna 2021. (list 71-74 spisa), elektroničku poštu (list 75 i 77 spisa), dopis od 27. travnja 2021., (list 77, 78-79 spisa), elektroničku poštu (list 86 spisa), Presudu ovog suda posl. broj P-1915/2021 (list 89-96 spisa), prijedlog (list 97-99 spisa), Rješenje posl. broj Z-40760/21 od 27. srpnja 2021., (list 100-104 spisa), Rješenje odjela za katastar Grada Zagreba od 16. rujna 1975. (list 124-128 spisa), Izvod iz posjedovnog lista (list 128-130 spisa), notifikacija čestica (list 132 spisa), Rješenje Ministarstva pravosuđa i uprave od 30. srpnja 1992., (list 134-135 spisa), Rješenje Z-5778/21 od 24. ožujka 2021., (list 136-139), Presudu posl. broj Pž- 1463/23 od 6. veljače 2024., (list 140-146 spisa), sudsku praksu (list 147-155 spisa), pisani iskaz svjedoka (list 163-171 i 173-174 spisa), izveden je dokaz saslušanjem parničnih stranaka te svjedoka MA. Imajući na umu odredbu 264. stavak 2. ZPP nije izveden dokaz saslušanjem zastupnika po zakonu tuženika AA koji nije pristupio na ročište kako je punomoćnik tuženika naveo zbog bolesti, obzirom je sam punomoćnik tuženika naveo kako istog nema potrebe saslušavati obzirom da isti nema neposredna saznanja o predmetu spora drugačijih od onih koje ima prisutan zastupnik po zakonu SA, čije je saslušanje izvedeno. Sud nije izveo dokaz saslušanjem svjedokinje TA s obzirom da je iz pisane izjave iste bilo razvidno da ista nema neposrednih saznanja, već kronološki iznosi sve one činjenične tvrdnje koje je tuženik već iznio u podnescima tijekom postupka pa sud imajuću na umu načelo ekonomičnosti i efikasnosti nije proveo dokaz njenim saslušanjem.

4. Provedene dokaze sud je cijenio svakog zasebno jednako kako i sve dokaze zajedno, u skladu s odredbom čl. 8 Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08, 96/08 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/08 – ispr., 57/11, 148/11 – proč. tekst, 25/13, 89/14 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske i 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; dalje u tekstu: ZPP) te je na temelju rezultata cjelokupnog postupka ocijenio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

5. U tijeku postupka, na ročištu održanom 29. siječnja 2025., tužitelj je ispravno naznačio nekretninu, odnosno opis iste i to kako ona sada glasi u izreci ove presude, a sve obzirom se u tijeku postupka promijenilo zemljišno knjižno stanje nekretnine u odnosu na koju se i vodi postupak te je u jednom dijelu izmijenjen opis nekretnine tako da umjesto oznake „335240 Centar“, ispravno glasi „339164 Centar Novi“ te umjesto riječi „Dječje igralište“, ispravno glasi „Igralište“. U tijeku postupka tužitelj je ostao u cijelosti kod navoda iz tužbe, dodatno navodeći kako traži utvrđenje prava vlasništva na nekretninama na način kako su upisane u zemljišnim knjigama, a sve s obzirom na pravila o jedinstvu nekretnine te da su stoga svi prigovori tuženika u dijelu koji se odnosi na posjed (dječjeg) igrališta, odnosno dvorišta u potpunosti neosnovani. Ističe kako je protekao dvadesetogodišnji rok za stjecanje prava dosjelosti prije no što bi tužitelj po navodima tuženika eventualno postao "nepošten", imajući na umu navode tuženika o tome da je isti stekao pravo vlasništva te o istome obavijestio tužitelja još 2021., Tužitelj je nadalje naveo kako zakonitost posjeda dokazuje kako je to i ranije tijekom postupka navodio, Odlukom izvršnog odbora Zagrebačke zajednice tehničke kulture kojom je upravo sporan prostor dodijeljen pravom predniku tužitelja. Naveo je kako je predmetnim aktom o raspodjeli prostora i korištenja Središta za tehničko i tehničko-sportsko osposobljavanje djece i mladeži stekao zakonit posjed. Nadalje, istaknuo je kako je raspodjelu prostora vršio upravo imatelj prava raspolaganja navedenim prostorom, a to je Zagrebačka zajednica tehničke kulture koje tijelo je nastavljalo rad Narodne tehnike Zagreba, koje je potpuno nezavisno tijelo od Glavnog odbora narodne tehnike. Isticao je kako je u posjedu nekretnine od 17. ožujka 1997., u kojem prostoru tužitelj obavlja svoju redovnu djelatnost te kako je na adresi [adresa] čitavo vrijeme registrirano sjedište tužitelja. Tužitelj je isticao kako je njegov posjed zakonit u smislu odredbu 18. stavak 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima te kako tuženik niti njegov pravni prednik nikada nisu bili u posjedu zgrada na adresi [adresa]. Tužitelj je isto tako navodio kako je isključivo on bio posjednik spornih nekretnina te da je Klub željezničkih modelara Zagreb predmetne nekretnine povremeno koristio isključivo uz suglasnost tužitelja.

6. Tuženik je ostao kod navoda iz odgovora na tužbu, navodeći kako tužitelj ne dokazuje da je ikad bio u posjedu čitave nekretnine za koju traži utvrđenje prava vlasništva. Nadalje navodi kako se u Zapisniku sa sjednice izvršnog odbora Zagrebačke zajednice tehničke kulture (dalje u tekstu: ZZTK) od 17.3.1997., s tablicom raspodjele prostora ne navodi broj kč. br. niti zk. uloška, niti površina, niti je taj prostor tehnički opisan. No, bez obzira na navedeno, navodi kako je KLUB ŽELJEZNIČKIH MODELARA ,,ZAGREB" bio u nesamostalnom posjedu, jednako kao i tužitelj. Ističe kako je u zemljišnoj knjizi 70 godina bilo upisano društveno vlasništvo na predmetnoj zgradi, a u katastru skoro 50 godina je kao posjednik bio upisan glavni odbor Narodne tehnike NR Hrvatske, stoga navodi da je svatko pa i pravni prednici tužitelja, a i tužitelj sam, običnim uvidom u gruntovnicu i katastar mogao vidjeti vlasničko /posjedovno stanje kč. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], odnosno kč. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], na kojoj se nalazi zgrada u [adresa]. Navodi kako je pravni prednik tuženika (Narodna tehnika NR Hrvatske) upravljao zgradom od 60 tih godina prošlog stoljeća te su prostorije zgrade (prizemlje i jedan kat) tijekom tog vremena davane na korištenje različitim organizacijskim oblicima, odluke o davanju na korištenje uvijek je donosila Narodna tehnika. Tuženik, nadalje navodi kako je krajem 1993., (nakon bombardiranja Banskih dvora) nakon što se oslobodio prostor u [adresa], pravni prednik tuženika (tad još uvijek Narodna tehnika) i ZZTK (kojoj je današnji KŽMZ pripadao po teritorijalnom principu) ustupili su današnjem KŽMZ kat zgrade u [adresa], u koji je današnji KŽMZ uselio krajem 1993., privremeno, do pronalaska trajnog rješenja. Isto tako, na samom kraju 1993., u još uvijek slobodno prizemlje zgrade uselio se pravni prednik tužitelja, koji na isti način i (usmenim dogovorom s čelnicima Narodne tehnike i ZZTK) dobiva na privremeno korištenje – prizemlje predmetne zgrade. Nakon što je uselio u prizemlje, prednik tužitelja je zatražio od ranije useljenog prednika KŽMZ da mu ustupi još jednu prostoriju na katu za potrebe uredskog poslovanja, što je prednik KŽMZ i učinio. Prednik tužitelja se ponudio zauzvrat snositi troškove režija za čitavu zgradu. No, posjed i jednih i drugih bio je nezakonit jer ni jedni ni drugi nisu imali ,,pravovaljanu pravnu osnovu" koja je potrebna za stjecanje prava vlasništva. Iz svega navedenog navodi kako posjed tužitelja svakako nije niti pošten niti samostalan. Zaključno tužitelj navodi u slučaju kad se posjeduje samo dio stvari ne postoji pravna osnova po kojoj bi se dosjelošću mogla steći čitava stvar (zgrada), a pogotovo čitava nekretnina dio koje je i dječje igralište od 532 m2 koje nikad nije bilo u posjedu tužitelja.

7. Imajući na umu navode tužitelja iz tužbe te one iznesene tijekom postupka, razvidno je da je predmet ovog postupka utvrđenje prava vlasništva na nekretnini opisanoj u izreci presude temeljem dosjelosti u smislu čl. 159. st. 1. do 4. Zakon o vlasništvu i drugim pravnim stvarima ("Narodne novine" broj: 91/96., 68/98., 137/99., 22/00. 73/00., 129/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12. i 152/14., 81/15 i 94/17 dalje: ZVDSP) i na obvezivanje tuženika na trpljenje upisa tužiteljevih prava vlasništva u zemljišnim knjigama.

8. U postupku utvrđeno je kako je tuženik upisan u zemljišnoj knjizi kao vlasnik kč. br. [katastarska čestica] zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] i to temeljem rješenja posl. broj Z- 5778/21 od 24. ožujka 2021., Između stranaka nije sporna identifikacija nekretnine kao takve, da je riječ o nekretnini koja se sastoji od dvorišne zgrade od 94 m2 na adresi [adresa] koja se nalazi na kč. br. [katastarska čestica]-Dalmatinska ulica površine 626 m2 od čega se 532 m2 odnosi na (dječje) igralište. Nije bilo sporno da se predmetna zgrada sastoji od prizemlje i jednog kata (potkrovlja).

9. Između stranaka sporno je je li tužitelj posjedovao u cijelosti predmetnu nekretninu u odnosu na koju traži utvrđenje prava vlasništva dosjelošću kao i kvaliteta tužiteljeva posjeda.

10. Naime, dosjelošću se stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari ako taj ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban biti vlasnikom te stvari (čl. 159. st. 1. ZVDSP). Samostalni posjednik nekretnine čiji je posjed zakonit, istinit i pošten stječe dosjelošću u vlasništvo stvar protekom deset godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja, odnosno protekom dvadeset godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja ako je njegov posjed barem pošten. Samostalni posjednik stvari u vlasništvu Republike Hrvatske steći će dosjelošću vlasništvo tih stvari tek pošto je njegov zakonit, istinit i pošten ili barem pošten, samostalni posjed neprekidno trajao dvostruko vrijeme od navedenog, dakle, dvadeset (kvalificirani posjed) odnosno četrdeset godina (barem pošten posjed) (čl. 159. st. 2., st. 3. i st. 4. ZVDSP-a). Vrijeme potrebno za dosjelost počinje teći onoga dana kad je posjednik stupio u samostalni posjed stvari, a završava se istekom posljednjega dana vremena potrebnog za dosjelost (čl. 160. st. 1. ZVDSP-a).

11. Iz citiranih zakonskih odredbi jasno proizlazi da se dosjelošću može pretvoriti u prava vlasništva jedino posjed stvari koji ima zakonom određeni sadržaj i kakvoću te takav neprekinuto traje zakonom određeno vrijeme. Glede kakvoće posjeda za redovnu dosjelost traži se kvalificiran posjed što znači zakonit, istinit i pošten, a za izvanrednu dosjelost dovoljno je da je posjed barem pošten. No, posjed prije svega mora biti samostalan, što znači da dosjedatelj posjeduje stvar kao da je njezin vlasnik. Odredbom čl. 11. stavak 2. propisano je kako će se posjed smatrati samostalnim, ako se ne dokaže suprotno. Dakle, samostalni posjed postoji samo ukoliko posjednik svoju vlast izvršava kao faktičnu vlast na nekretnini s prerogativima vlasnika stvari, s obzirom da samo tzv. vlasnički posjed može u konačnici rezultirati stjecanjem prava vlasništva dosjelošću.

12. Imajući u vidu da tužitelj svoj tužbeni zahtjev temelji na činjenici samostalnog posjeda, odlučno je utvrditi da li taj posjed doista bio samostalan te ima li potrebne kvalitete (istinitost, zakonitost i poštenje), je li neprekidno trajao potrebno vrijeme te je li stvar koja se posjeduje sposobna biti predmetom stjecanja prava vlasništva upravo dosjelošću.

13. Radi utvrđenja spornih činjenica izveden je dokaz uvidom u gore navedene priležeće isprave te saslušanjem predstavnika tužitelja i tuženika te svjedoka.

14. Iz iskaza tužitelja, saslušanog tajnika tuženika ZA proizlazi kako je od 1. rujna 1999., tajnik tužitelja kako je riječ o nekretnini koja se sastoji od prizemlja te potkrovlja u kojem potkrovlju se nalazi jedna prostorija odnosno učionica te kako je tužitelj u neprekinutom posjedu predmetne nekretnine od ožujka 1997,. kada je Odlukom Zagrebačke zajednice tehničke kulture kao pravnog slijednika Narodne tehnike Zagreb tužitelju predmetna nekretnina dana na korištenje te kako nitko drugi nije polagao pravo na posjed. Iskazao je kako za čitavo vrijeme tužitelj samostalno i faktično vrši posjed predmetne nekretnine te nitko drugi nije u posjedu iste. Navodi kako je još od 1993., kao predsjednik povjerenstva za tehničku kulturu Grada Zagreba nakon što nisu uspjeli omogućiti da Željezničke makete i klub ostanu u željezničkom muzeju, preporučili Zagrebačkoj zajednici tehničke kulture da ih privremeno zbirnu u potkrovlju zgrade na adresi [adresa], koji su koristili učionicu u potkrovlju predmetne nekretnine sve do kraja svibnja 2022., Navodi kako tužitelju za čitavo vrijeme nije bilo poznato da bi netko drugi polagao određeno pravo na predmetnu nekretninu te kako je navedena nekretnina uređena te postavljena u sadašnje gabarite upravo sredstvima Narodne tehnike Zagreb, o čemu postoji dokumentacija te isto tako postoji dokumentacija o rekonstrukciji krovišta krajem 90-tih. Za čitavo vrijeme trajanja posjeda pa i prije 1997., tužitelj je imao registrirano sjedište za obavljanje svoje djelatnosti na adresi [adresa] te je podmirivao sve režijske troškove za predmetnu nekretninu koje je preuzeo od davatelja prostora. Navodi kako Klub željezničkih modelara nije nikada bio u posjedu predmetne nekretnine već je bio zbrinut u potkrovlju zgrade te kako isti ni na koji način nije sudjelovao u troškovima predmetne zgrade te kako je sjedište kluba Željezničkih modelara Zagreb bilo na [adresa].

14. Iz iskaza tuženika za kojeg je saslušan SA (tajnika) proizlazi kako mu je poznato da je ovdje tuženik upisan kao vlasnik predmetne nekretnine 2021., te kako nikad nije bio u posjedu predmetne nekretnine niti je iskazivao volju za posjedom iste prije te 2021. Naveo je kako mu je poznato da je uz ovdje tužitelja u posjedu predmetne nekretnine bio i Klub željezničkih modelara Zagreb te kako se tuženik 2021. obratio tužitelju i klubu Željezničkih modelara Zagreb te je klub Željezničkih modelara Zagreb i napusti predmetni prostor te predao ključeve. Isto tako iskazao je kako kolikoje njemu poznato ne postoji dokument na temelju kojeg bi tužitelj imao ostvarivati pravo na posjed.

15. Iz iskaza svjedoka MA (predsjednik udruge) Kluba željezničkih modelara Zagreb proizlazi kako je predsjednik iste od 2022., a član od 2018., te kako je predmetna Udruga smještena na adresi [adresa] još od prosinca 1993., kada je Klubu dana na korištenje od strane Narodne tehnike Hrvatske područni ured Zagreb te kako su za čitavo vrijeme koristili jednu prostoriju na katu zgrade od otprilike 45 m2, dok je druga manja prostorija otprilike 4.5 m2 bila dana na korištenje zagrebačkom računalnom savezu. Za čitavo vrijeme posjeda navodi kako im je bilo poznato da je riječ o društvenom vlasništvu te kako je Klub željezničkih modelara bio u posjedu predmetne nekretnine do pravomoćne odluke ovog suda kada su predali u posjed nekretninu ovdje tuženiku. Navodi kako je u posjedu predmetne nekretnine od 1993., bio i Zagrebački računalni savez, otprilike u isto vrijeme te kako Klub željezničkih modelara nije snosio režijske troškove, s obzirom su tužitelju prepustili drugu manju prostoriju na prvom katu, no nitko nikome nije bio nadređen vezano uz posjed te kako nije postojao nikakav pravni akt između njih kao što nije postojao niti pravni akt na temelju kojeg su prvotno ušli u posjed. Svjedok je iskazao kako u situaciji kada bi Klub mijenjao bravu na svojoj prostoriji na katu dao bi ključ ovdje tužitelju jer mu je omogućavao da vrši određene pripreme u određenim prostorijama, koje je tužitelj povremeno koristio uvijek uz prethodnu najavu.

16. Iz izvedenih dokaza utvrđeno je:

- da je Izvršni odbor Zagrebačke zajednice tehničke kulture održane 17. ožujka 1997., pod rednom točkom broj 6.a donio odluku (koja prileži listu 9 do 11 predmeta spisa)..."na prijedlog predsjednika o raspodjeli prostora za rad specijalističkih i polivalentnih središta za tehničko i tehničko športsko osposobljavanje djece i mladeži (ŠTOS / miniŠTOS) s tim da se uz nositelja aktivnosti navedu i ostali korisnici tzv. klupskog prostora ukoliko ih ima, specifikacija raspodjele sastavni je dio odluke" , utvrđeno je da predmetnoj odluci prileži Raspodjela prostora i korištenje središta za tehničko-športsko osposobljavanje djece i mladeži te da je pod rednim brojem 1. kao savez – udruga naveden Zagrebački informatičarski savez na adresi [adresa]. Ovdje se napominje kako je u pravu tuženik kada navodi da u predmetnom rješenju nije navedena pobliža identifikacija predmetne nekretnine već isključivo samo adresa " [adresa], a isto tako ističe se kako tužitelj u tijeku postupka nije dostavio dokaz iz kojeg bi bilo razvidno da je Zagrebačka zajednica tehničke kulture pravni slijednik Narodne tehnike Zagreb, odnosno nije dostavio dokaz da bi ovdje tužitelj bio pravni slijednik gore navedenih društvenih organizacija. Isto tako napominje se kako je tužitelj za čitavo vrijeme postupka tvrdio da upravo gore navedenom Odlukom dokazuje zakonitost svojeg posjeda, odnosno valjani pravni temelj posjedovanja.

- da je tužitelj u posjedu dijela predmetne nekretnine od prosinca 1993., a svakako od 1997., te da je tužitelj još uvijek u posjedu dijela predmetne nekretnine, da je tužitelj u posjedu dijela predmetne nekretnine na način da je u posjedu prizemlja iste te jedne manje prostorije na katu. Naime, da bi tužitelj bio u posjedu samo dijela nekretnine (prizemlje i manja prostorija u potkrovlju) utvrđeno je iz izvedenih dokaza tim više upravo tako iskazivao je i sam tužitelj kada je navodio kako je Klub željezničkih modelara još od 1993., bio privremeno zbrinut u potkrovlju predmetne zgrade koju su učionicu u potkrovlju koristili sve do kraja 2022., Isto tako iskazivali su i predstavnik tuženika kao i svjedok MA predsjednik Udruge kluba željezničkih modelara. Ovdje se napominje kako je iskaz tužitelja bio kontradiktoran upravo u tom dijelu obzirom je iskazivao kako je za čitavo vrijeme tužitelj faktično vršio posjed predmetne nekretnine u cijelosti, da bi za vrijeme iskaza naveo kako je gore spomenuti Klub bio zbrinut u potkrovlju predmetne zgrade sve do 2022., Isto tako napominje se kako je upravo i u Odluci na kojoj tužitelj temelji zakonitost svojeg posjeda navedeno kako se predmetni prostor raspodljeljuje i Željezničkom modelarstvu („privremeno“). Stoga, utvrđeno je da tužitelj svakako nije bio u cijelosti u posjedu nekretnine za koju traži utvrđenje prava vlasništva. Naime, navodi stranaka da je tužitelj uz prethodnu najavu i suglasnost Kluba željezničkih modelara povremeno koristio i tu predmetnu učionicu (u kojoj je bio „zbrinut“ Klub željezničkih modelara) ne utječe na utvrđenje suda, da tužitelj nije izvršavao faktičnu vlast na predmetnoj nekretnini u cijelosti, već je evidentno bila riječ o suposjedu,

- da je tužitelj bio u posjedu i (dječjeg) igrališta, a sve imajući na umu načelo jedinstva nekretnine. Naime, ovdje se napominje kako sukladno čl. 366. ZVDSP od dana stupanja na snagu tog zakona u Republici Hrvatskoj vrijedi načelo pravne jedinstvenosti određeno č. 9. toga zakona. Stoga, izrijekom je propisano da sve što je sa zemljištem razmjerno trajno povezano čini zajedno s njim pojedinačnu nekretninu i samo kao cjelina može biti predmet vlasništva i drugih stvarnih prava (načelo pravnog jedinstava nekretnine). Dakle, objekt pravnog odnosa ne može biti samo zgrada ili samo poseban dio odvojen od zemljišta ili samo zemljište odvojeno od onog što je s njim razmjerno trajno spojeno. Sve, imajući na umu navode tuženika kako tužitelj nije dokazao da bi bio u posjedu i (dječjeg) igrališta.

- da je tuženik rješenjem od 24. ožujka 2021., pod poslovnim brojem Z-5778/21 upisan kao vlasnik predmetne nekretnine u odnosu na koju tužitelj traži utvrđenje prava vlasništva dosjelošću. No, kako je sukladno čl. 43. stavak 1. Zakona o udrugama (Narodne novine 88/01) predmetna nekretnina postala ex lege vlasništvo ovdje tuženika kao pravnog slijednika bivše društvene organizacije koja je imala upisano pravo raspolaganja ili korištenja do donošenja Zakona o udrugama iz 1997., da tuženik nije bio u podjedu predmetne nekretnine te da je zahtjevao predaju u posjed tek 2021.,

- da se tuženik 2021., dopisima obratio tužitelju i Klubu željezničkih modelara radi predaje u posjed predmetne nekretnine te da je nakon pokrenutog, sada pravomoćnog postupka P-1915/2021 radi predaje u posjed, Klub željezničkih modelara predao u posjed nekretnine, dok tužitelj po predmetnoj sudskog odluci nije postupio.

17. Imajući u vidu ovako utvrđeno činjenično stanje, ovaj sud ne može doći do zaključka da su do podnošenja tužbe ispunjene pretpostavke za stjecanje prava vlasništava na temelju dosjelosti.

18. Da bi posjed bio zakonit, neophodno je da njegov pravni temelj objektivno postoji i da je valjan.

19. Odluka o raspodjeli prostora ne predstavlja valjani pravni temelj posjedovanja koji daje pravo na samostalan, vlasnički posjed (kao npr. kupoprodajni ugovor) već s obzirom na sadržaj, predstavlja samo dokument kojim se organizira rad određenog tijela.

20. Nadalje, s obzirom da se navedenom odlukom, kao i tužitelju, prostor raspodjeljuje i Željezničkom modelarstvu samo privremeno, posjed stečen na temelju takve odluke je nesamostalan jer se njime očito priznaje „viša“ vlast posrednog posjednika koji posjed daje privremeno. U prilog zaključku da tužitelj predmetnu nekretninu nije stekao u vlasnički posjed govori i iskaz svjedoka MA, tajnika udruge Kluba željezničkih modelara Zagreb koja je kao i tužitelj na jednak način i kroz jednako vremensko trajanje bila u posjedu fizičkog dijela predmetne nekretnine, koji izrijekom navodi da mu je poznato da je riječ o društvenom vlasništvu, da su prostorije dane na korištenje od strane Narodne tehnike Hrvatske područni ured Zagreb, da ni za tužitelja ni za udrugu nije postojao nikakav pravni akt na temelju kojeg su prvotno ušli u posjed, da između tužitelja i udruge nitko nikome nije bio nadređen vezano uz posjed te da su nakon pravomoćne odluke posjed nekretnine predali tuženiku.

21. Sve dok posjed nije samostalan, dakle sve dok posjednik ne posjeduje stvar kao da je vlasnik stvari, rokovi za stjecanje prava vlasništva na temelju dosjelosti ne počinju niti teći.

22. Čak i kada bi se uzelo da je posjed tužitelja samostalan, s obzirom da se poštenje posjeda presumira, a suprotno nije dokazano, od stupanja u posjed (1997.) do podnošenja tužbe protekao je rok od 20 godina za stjecanje prava vlasništava na temelju izvanredne dosjelosti.

23. Međutim kako je utvrđeno da je tužitelj bio u posjedu samo dijela predmetne nekretnine te kako se na temelju dosjelosti stječe samo ono na čemu se i faktično vrši vlast, posjedovanjem točno određenog fizičkog dijela nekretnine (prizemlje) ne može se steći vlasništvo cijele nekretnine. Dakle, čak i da se utvrdilo da je tužitelj samostalni posjednik fizičkog dijela predmetne nekretnine kroz zakonom potrebno vrijeme, sve dok se taj fizički dio nekretnine ne individualizira, jasno odredi i odjeli od ostatka nekretnine koja se ne posjeduje i shodno tome postavi tužbeni zahtjev, ovako postavljeni tužbeni zahtjev nije moguće niti djelomično prihvatiti.

24. Osim navedenog valja reći da je neosnovan i zahtjev tužitelja da mu tuženik izda ispravu podobnu za upis tužiteljeva prava vlasništva budući se njegov zahtjev temelji na stjecanju vlasništva putem dosjelosti koje je izvorno, orginarno stjecanje prava vlasništva gdje posjednik stječe vlasništvo onoga i onoliko koliko posjeduje ne izvodeći to svoje pravo iz prava prednika. U slučaju da su ispunjene zakonske pretpostavke za takvo stjecanje, tužitelj bi stekao pravo vlasništva temeljem zakona zbog čega ne postoji pravna osnova prema kojoj bi postojala obveza tuženika za izdavanje tabularne isprave. Ovo stoga što onaj tko stekne pravo vlasništva temeljem zakona, ovlašten je ishoditi upis stečenog prava vlasništva u zemljišnoj knjizi ispunjenjem zakonskih pretpostavki (čl. 129. st.1. i čl. 130. st. 1. ZVDSP-a), budući je za upis u zemljišne knjige prava vlasništva stečenog temeljem zakona dovoljna presuda kojom je utvrđeno pravo vlasništva, dok izdavanje tabularne isprave pretpostavlja postojanje obveznopravnog odnosa koji kod dosjelosti ne postoji između posjednika i upisanog vlasnika pa stoga, kako je već rečeno, nema niti zakonske osnove koja bi tuženiku nalagala dužnost izdavanja tabularne isprave.

25. S obzirom na utvrđenje suda kako tužitelj nije bio u samostalnom i zakonitom posjedu sud je ocijenio kako se nisu ispunile pretpostavke za stjecanje prava vlasništva na predmetnoj nekretnini dosjelošću te je sukladno čl. 159., u svezi s čl. 160 i čl. 11 ZVIDSP odlučeno kao u točki I i II izreke presude.

20. Odluka o trošku u točki II temelji na čl. 154. st. 1., čl. 155. st. 1. i 2. i čl. 164. st. st. 1. - 4. ZPP. Po ocjeni ovog suda tuženik ima pravo na naknadu troška na ime naknade za zastupanje po odvjetniku u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika - "Narodne novine" broj 138/23 - dalje: Tarifa), a koji se sastoji od: troška odgovora na tužbu sukladno Tbr. 8. toč. 1. OT u iznosu od 7.520,00 eur, za sastav podnesaka od 7. ožujka 2024., 10. svibnja 2024., te 23. rujna 2024., za svaki pojedini podnesak sukladno Tbr. 8. toč. 1. OT iznos od 7.520,00 eur, te za zastupanje na ročištima od 19. ožujka 2024., 28. svibnja 2024., 7. studenog 2024., te 29. siječnja 2025., sukladno Tbr. 9. toč. 1. OT za svako pojedino ročište u iznosu u od 7.520,00 eur, odnosno tuženiku je priznat ukupan trošak od 60.160,00 eur što uz pripadajući PDV od 25% u iznosu od 15.040,00 eur iznosi 75.200,00 eur te je odlučeno kao pod točkom II izreke presude.

Tuženiku nije priznat trošak u ukupnom iznosu od 125,00 eur za sastav podnesaka od 20. veljače 2024., te 11. ožujka 2024., obzirom da isti nisu bili potrebni za vođenje ovog postupka te je odlučeno kao pod točkom III izreke.

Zagreb, 7. ožujka 2025.,

SUDAC

Aleksandra Bilić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana računajući od održavanja ročišta za objavu presude ukoliko je stranka bila uredno obaviještena o održavanju ročišta za objavu, odnosno od primitka prijepisa presude ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude. Žalba se podnosi ovom sudu, pismeno, u 3 (tri) primjerka, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.

- tužitelju po pun.

- tuženiku po pun.

- kal. 30 dana