Republika Hrvatska

Općinski sud u Požegi

Sv. Florijana 2, Požega

Poslovni broj: Pn-36/2022-30

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Požegi, po sucu Anamariji Kovačević Turac, kao sucu pojedincu, u parničnom predmetu I-tužitelja JO, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa]; II-tužitelja PO, iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj]; III- tužiteljice VO, OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa]- tužitelja UO, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], svi zastupani po punomoćniku Ivanu Bošković, odvjetniku iz Požege, protiv I-tuženika BO OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćniku Tomislavu Metić, odvjetniku iz Požege; II-tuženika MO, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćniku Velimiru Galić, odvjetniku iz Požege i III-tuženika DO, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], radi naknade štete, 7. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženicima BO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], OO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i SO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da solidarno isplate iznos od 1.800,00 eura tužitelju HO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana 07. rujna 2016. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. pa nadalje po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope, koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, za tri postotna poena u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženicima BO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], OO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i SO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da solidarno isplate iznos od 1.800,00 eura tužitelju TO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana 07. rujna 2016. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. pa nadalje po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope, koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženicima BO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], OO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i SO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da solidarno isplate iznos od 1.800,00 eura tužiteljici EO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana 07. rujna 2016. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. pa nadalje po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope, koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, za tri postotna poena u roku od 15 dana.

IV. Nalaže se tuženicima BO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], OO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i SO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da solidarno isplate iznos od 1.800,00 eura tužitelju AO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana 07. rujna 2016. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. pa nadalje po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope, koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, za tri postotna poena u roku od 15 dana.

V. U preostalom dijelu se tužbeni zahtjev odbija za iznos od ukupno 800,00 eura.

VI. Nalaže se tuženicima da tužiteljima naknade troškove parničnog postupka u iznosu od 3.868,80 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana donošenja odluke do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište povećanjem referentne stope za 3 postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. I-IV. tužitelji utužili su I-III. tuženika radi naknade štete navodeći u tužbi da su pravomoćnom i ovršnom presudom ovoga suda K-135/2013-17 od 23. listopada 2015. godine osuđeni zbog počinjenja četiri kaznena djela protiv osobne slobode, prijetnje, označenih i kažnjivih po čl. 139. st. 2 KZ/11, a na štetu tužitelja, te zbog počinjenja kaznenog djela protiv imovine, oštećenja tuđe stvari označeno i kažnjivo po čl. 235 st. 1. KZ/11. Tužitelji dalje navode da im je kao posljedica počinjenog kaznenog djela prijetnje od strane tuženika nastala neimovinska šteta zbog povrede prava njihove osobnosti, te da su tužitelji pretrpjeli strah za vlastiti život i tjelesni integritet, što je posljedica osobito obijesnog ponašanja tuženika, a što proizlazi i iz sadržaja izreke pravomoćne kaznene presude koja opisuje postupanje tuženika 9. siječnja 2013. Dalje navodi da je temeljem čl. 12. st. 3. ZPP-a parnični sud vezan u pogledu postojanja kaznenog djela i kaznene odgovornosti počinitelja za pravomoćnu presudu kaznenog suda kojom su počinitelji osuđeni za kazneno djelo, a vezan je i pravomoćnim utvrđenjem kaznenog suda o svim postupanjima tuženika koji imaju obilježja kaznenog djela sadržana su u izreci pravomoćne kaznene presude. Napominju da iz ponašanja tuženika koje je sadržaj izreke kaznene presude proizlazi izrazito obijesno ponašanje, upućivanje grubih prijetnji smrću uz istodobno ispoljavanje izrazito agresivnog ponašanja koje se sastojalo od razbijanja stakala na vratima pekarnice u dva navrata, te fizičko nasrtanje na tuženike, iz čega su tužitelji opravdano mogli osjetiti strah za svoj život i tjelesni integritet, budući da iz okolnosti slučaja proizlazi da su tuženici zaista i započeli s provođenjem u djelo upućenih prijetnji, a o tome govori uporaba palice koju je I. tuženik naknadno donio kao hladno oružje kojim je razbio i stražnje staklo na pekarnici. Postavlja se i pitanje nisu li u postupanju tuženika sadržana i obilježja postupanja iz međuvjerske i međunacionalne mržnje i netrpeljivosti, a što bi se moglo smatrati kvalifikatornim okolnostima pri ocjeni visine pretrpljene štete, a o čemu govori i omalovažavajući odnos prema imovini tužitelja. Stoga na ime naknade neimovinske štete tužitelji potražuju svaki po 15.000,00 kn od tuženika Tijekom postupka tužitelji su povisili tužbeni zahtjev, međutim u konačnici potraživali su novčane iznose na ime pravične naknade u visini postavljenoj u tužbenom zahtjevu.

2.U svom odgovoru na tužbu III. tuženik SO je potvrdio da je pravomoćno osuđen za kazneno djelo navedeno u tužbenom zahtjevu, ali navodi da je u tom kaznenom djelo sudjelovao samo svojim prisustvom te da mu je žao zbog počinjenog djela, a da nije u mogućnosti financijski nadoknaditi štetu. Dalje navodi da s njegove strane nije nikada postojala međuvjerska i međunacionalna mržnja, jer nije takva osoba, te smatra da svojim postupanjem, dakle samo prisustvom, nije nanio psihičku štetu oštećenima.

2.1. U svom odgovoru na tužbu II. tuženik KO nije osporio da je osuđen pravomoćnom presudom za predmetno djelo, ali navodi da nije imao namjeru da bi svojim postupcima kod tužitelja izazvao strah za vlastiti život i njihov tjelesni integritet, a ističe da je od strane tužitelja i sam bio tjelesno povrijeđen, da su isti i prema njemu izricali prijetnje, te da je i on pretrpio određeni strah. Smatra da je zatraženi iznos previsok i ničim opravdan, a naročito se to odnosi na III. tužiteljicu VO, jer da s istom nije imao nikakvog kontakta, niti joj je upućivao bilo kakve prijetnje koje bi kod nje izazvale bilo kakav strah za vlastiti život i tjelesni integritet. Dalje navodi da je neimovinska šteta zbog povrede prava osobnosti jedinstvena šteta koja se dosuđuje u vidu novčane satisfakcije pri čemu pojedini kriteriji za određivanje novčane satisfakcije nisu samostalni vidovi štete nego svi zajedno čine jednu cjelinu, te da se iz tužbe ne vidi koliku naknadu tužitelji potražuju zbog pretrpljenog straha, a kako se radi o tužbenom zahtjevu radi naknade štete zbog povrede prava osobnosti, pri čemu kriteriji za određivanje novčane naknade čine pretrpljeni svi vidovi štete, koji opet zajedno čine jednu cjelinu. Obzirom da je iz tužbe vidljivo da tužitelji ne potražuju naknadu štete zbog pretrpljenog straha, proizlazi da tužitelji nikakav strah nisu pretrpjeli, a kada tužitelji u svojoj tužbi ne potražuju ništa iz toga vida pretrpljene štete. Stoga se II. tuženik protivio tužbi i tužbenom zahtjevu.

2.2. U svom odgovoru na tužbu I. tuženik BO je priznao kao točne navode tužbe da su tuženici osuđeni zbog predmetnog kaznenog djela, ali da u izreci presude dinamika događaja nije u potpunosti navedena, a da nije ni sam događaj u potpunosti rekonstruiran i opisan. Priznaje da ponašanje tuženika ne predstavlja društveno prihvatljivo ponašanje, te ga osuđuje, ali smatra da se radi o mladenačkom ispadu iz uobičajenog obrasca ponašanja jer je kritičnog događaja imao 22 godine, te je nakon noćnog izlaska s prijateljima po povratku kući išao kupiti burek. Navodi da je tužitelj RO i započeo, prvo verbalni, a zatim i fizički obračun s II. tuženikom, a čemu se pridružio i ŽO, a obzirom da su tuženici bili pod utjecajem alkohola, I i II tuženici su se također umiješali u sukob, pokušavajući obraniti II. tuženika, a pri čemu je I. tuženik čak i zadobio lakše ozljede po rukama i tijelu, a da se prilikom sukoba i vikalo, te da su međusobno izrečene razne riječi, pa da su u konačnici I. i II. tužitelji prijetili tuženicima, a da su na balkon na katu kuće izašli II. tužiteljica i IV. tužitelj, te da su rekli da se svi smire i da su zvali policiju, a tuženicima su se obraćali raznim nazivima, te odlučno odbacuje da su u postupanju tuženika sadržana obilježba postupanja iz međuvjerske i međunacionalne mržnje i netrpeljivosti. Osporava se osnov tužbe, odnosno navodi da bi kod tužitelja nastao ikakav strah odnosno štetna posljedica, a osobito kod I. i II. tužitelja čije ponašanje predstavlja izraz snage i agresivnosti a ne ustrašenosti ili bojazni za vlastitu sigurnost, a nejasno je kakav bi to strah mogao nastati III. tužiteljici i IV. tužitelju, obzirom da su se isti nalazili na balkonu kuće i zvali policiju. Da bi nastao strah, prijetnja bi morala biti iole ozbiljna, a vika tijekom fizičkog sukoba ne predstavlja takav podražaj da bi uopće došlo do povrede prava osobnosti tužitelja, a osobito ne takav da bi težina i okolnosti slučaja opravdale dosudu pravične novčane naknade. Osporava se i visina postavljenog tužbenog zahtjeva, a koja je očigledno previsoko postavljena, a tužitelj u tužbi ne precizira o kojoj se vrsti straha kod tužitelja radi. Stoga se u cijelosti protivio tužbi i tužbenom zahtjevu.

3. U dokaznom postupku saslušani su svjedoci ĆO, LO, ZO i ĐO, te su saslušani tužitelji RO i AO te tuženici BO i SO kao stranke u svrhu dokazivanja te su izvršeni uvidi u pravomoćnu presudu K-135/2013-17 od 23. listopada 2015. priležeće spisu, ambulantni nalaz za I. tuženika priležeće spisu, prijavu ozljede za I. tuženika i prijavu OŽB povodom štetnog događaja.

4. Nakon tako provedenog dokaznog postupka, sud je u ranijem postupku donio presudu br. Pn 69/2016-43 od 22. srpnja 2020. kojom je djelomično usvojio tužbeni zahtjev i naložio I. tuženiku BO, II. tuženiku OO i III. tuženiku SO, da na ime naknade štete solidarno isplate iznos od 9.000,00 kuna I. tužitelju CO, iznos od 9.000,00 kuna II. tužitelju ŽO, iznos od 9.000,00 kuna III. tužiteljici EO i iznos od 9.000,00 kuna IV. tužitelju UO.

4.1. Presudu je utemeljio na presudi Općinskog suda u Požegi broj K-135/2013-17 od 23. listopada 2015. kojom su I-III. tuženici proglašeni krivim da su počinili četiri kaznena djela protiv osobne slobode, prijetnje, označene i kažnjive po čl. 139. st. 2. KZ/11, a na štetu svih tužitelja. Obzirom tužitelji nisu uplatili predujam za medicinsko vještačenje na koje ih je sud pozvao prema njihovom prijedlogu, sud je po slobodnoj ocjeni imajući u vidu sve okolnosti slučaja dosudio na ime iznosa pravične naknade svakome tužitelju po 9.000,00 kuna.

4.2.Povodom žalbe I i II tuženika Županijski sud u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi odlukom br. Gž 143/2021-2 od 26.srpnja 2021. ukinuo je presudu Općinskog suda u Požegi i vratio istom sudu na ponovni postupak.

4.3. Županijski sud je istakao nedostatak obrazloženja prvostupanjskog suda u pogledu odluke o visini dosuđene naknade štete i da prvostupanjski sud u okolnostima kada su tužitelji odustali od izvođenja dokaza medicinskim vještačenjem, ipak neosnovano primijenio odredbu članka 223a. ZPP jer je primijenio slobodnu ocjenu dokaza koji su izvedeni iako ta odredba propisuje da općinski sudovi mogu izvesti zaključke po svojoj slobodnoj ocjeni samo u sporovima čija vrijednost predmeta spora ne prelazi 10.000,00 kn, dok je vrijednost predmeta spora u konkretnoj parnici iznos od ukupno 60.000,00 kn odnosno po 15.000,00 kn za svakog tužitelja

5. U ponovljenom postupku sud je proveo i dokaz medicinski vještačenjem po stalnom sudskom vještaku medicinske struke dr. Dušanu Mamula, psihijatru.

6. Na temelju provedenog dokaznog postupka sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev uređen podneskom od 16.9.2024. djelomično osnovan do iznosa od 1.800,00 eura za svakog tužitelja dok ga je u preostalom dijelu odbio.

7.U postupku su sporni osnov i visina tužbenog zahtjeva.

8. Prema čl. 12. st. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11, 25/13., 89/14., 70/19 – dalje ZPP), u parničnom postupku sud je u pogledu postojanja kaznenog djela i kaznene odgovornosti učinioca vezan za pravomoćnu presudu kaznenog suda kojom se optuženik oglašava krivim.

8.1. Iz uvida u pravomoćnu presudu Općinskog suda u Požegi broj K-135/2013-17 od 23. listopada 2015. proizlazi da su I-III. tuženici proglašeni krivim da su počinili četiri kaznena djela protiv osobne slobode, prijetnje, označene i kažnjive po čl. 139. st. 2. KZ/11, a na štetu svih tužitelja. Dakle, da su drugome ozbiljno prijetili da će ga usmrtiti, a iz opisa kaznenog djela, a koji opis u cijelosti prihvaća ovaj sud, proizlazi da su I-III. tuženici dana 09. siječnja 2013. godine oko 04,15 sati, u [adresa], u [adresa], došavši do pekarnice Babin Vir, gdje su tražili burek, pa kada su od djelatnika pekarnice IO i FO upućeni da sačekaju ispred pekarnice 10-tak minuta, II. tuženi KO najprije uzeo bicikl djelatnika pekarnice i odvezao ga na suprotnu stranu ulice i odbacio, zatim razbacivao kartonske kutije iz kontejnera ispred pekarnice te ušao u nezaključano dostavno vozilo pekarnice i upalio ga, pa kada ga je RO izišavši iz pekarnice upozorio da to ne čini i zatražio od njih da pokupe razbacane kutije iz kontejnera, fizički nasrnuli na njega, u koji sukob se radi obrane IO umiješao njegov šogor ŽO, koji su se za vrijeme napada od strane okrivljenika povukli u pekarnicu i zatvarali vrata, a I. tuženi. BO i II. tuženi KO s namjerom da ih oštete, udarajući nogama po vratima razbili svaki po jedno staklo na krilu dvokrilnih ulaznih vrata dimenzija 0,60x1,74 m, pa kada su RO i ŽO uspjeli izaći van iz pekarnice nastavili i dalje fizički sukob s njima, a kada su od VO, koja je s GO izašla na balkon i rekla im da se smire da je pozvala policiju, I, II i III tuženici, u nakani da je zastraše i vikali da će im baciti bombu, da će ih sve zapaliti, da će živi gorjeti, izazvavši kod njih osjećaj straha i ugroženosti za vlastiti život, zatim se udaljili te nakon 10-ak minuta I-okr. BO vratio i došavši s drvenom palicom do stražnjih vrata pekarnice razbio staklo jednog krila vrata dimenzije 1,36x0,22 m, na koji način su I i II okrivljenici vlasnika AO oštetili za iznos od 1.683,00 kn.

9. U dokaznom postupku sud je saslušao svjedoke ĆO, LO, ČO i ĐO, saslušao je I i IV tužitelja dok su tijekom postupka tužitelji odustali od dokaznog prijedloga za saslušanjem II i III tužitelja, te je sud saslušao I i III tuženika, dok II. tuženik KO, uredno pozvan i upozoren da će biti saslušan u svrhu dokazivanja, nije pristupio na raspravu.

10. Svjedok ĆO iskazao je da je bio neposredni očevidac događaja, radio je preko puta pekarnice u firmi City express, koja dovozi novine i poštanske usluge, a dobro pozna tuženike. Vidio je da tuženici stoje ispred pekarnice i bilo je oko 3 sata ujutro, i oni su ga zvali da dođe preko na burek. Naime, pekarnica radi cijelu noć u smislu da se peče burek i ostali proizvodi, međutim ne radi kasa, dakle u pekarnici se moraju pripremiti proizvodi kad ljudi ujutro dođu da mogu prodavati proizvode. On je po pozivu tuženika došao preko i I. tuženik ĐO je ušao u pekarnicu, izašao van i rekao da će burek biti govor kroz 10.tak minuta. Nakon toga, bez ikakvoga povoda KO počeo je sa provokacijama na taj način da je uzeo bicikl koji je bio uz cestu, pa ga je gurao i bacao, pa je potom ušao u kombi, vlasništvo pekarnice, pa je turirao mašinu. U tome trenutku RO je izašao van iz pekarnice, i rekao je MO da to ne radi, a KO je izašao iz vozila, ostavio upaljeno vozilo, a RO ga je potom udario rukom, ali sad ne zna detalje, a potom je KO uzvratio CO, kojega je također udario rukom. Da li su pritom nešto govorili to ne zna. Za to sve vrijeme BO i SO se nisu miješali. Nakon toga dvije osobe iz pekarnice su izašle van, najvjerojatnije da bi branile JO, i onda je nastala opća tučnjava. Ne može sad reći tko je koga udarao. Kad je završila tučnjava tuženici su sjeli u auto i otišli. Za vrijeme te tučnjave bilo je galame, ali ja ne može reći da li je netko nekome i pogotovo što je rekao. Zna da je razbijen izlog pekarnice međutim on ne zna tko je to učinio.

11. LO je iskazala da se njihova pekarnica nalazi u prizemlju, a gore je stan. Ona je bila sa dvije kćeri, snahom i djecom gore u stanu, spavali su i u jednom trenutku je čula da netko nešto baca, a mislim da je bilo oko 4 ujutro. Svi mi su izašli na balkon, i ugledala je kako njen zet ŽO leži na tlu, pokušava zaštititi glavu rukama, a dvojica ga udaraju nogama, koliko god su mogli, dok se njen sin RO tukao sa trećom osobom. Tuženike nije poznavala i čula je da sva trojica viču: "Jebem ti J. Sada ćemo vas zapaliti i Bacit ćemo bombu." Razbili su vrata od pekarnice, vrata od dvorišta i ušli u dvorište i ušli unutra Oni su svi gore mislili da će doći gore kod njih i da su "gotovi", a potom su otišli. Dakle tukli su se na parkingu, pa su razbili dvorišna vrata, ušli u dvorište, te razbili vrata od pekarnice, a onda su otišli. Osim sina i zeta nitko nije drugi izašao van. Njen sin i zet nisu njima ništa govorili. Više nema što za iskazati, osim da je to bilo strašno. Jedan od tuženikaje imao u ruci neko okruglo željezo, koje je poslije bacio. VO, njena kćer je bila u šoku, a njezin suprug je NO. AO njen suprug, ovdje IV. tužitelj, također je preživio šok, jer je to sve gledao s balkona, isto se osjećao kao i mi ostali

12. ZO iskazala je da se njihova pekarnica nalazi u prizemlju, a na katu je njihov stan, okrenut prema parkiralištu i cesti. Svi su spavali, i onda su čuli neku buku, u vidu razbijanja, i čuli su da se razbijaju stvari u pekarnici, i onda su izašli na balkon, i to ona, mama i tata, sestra i šogorica, i četvero male djece, i vidjela je da su dva mladića gurali i bacili na pod šogora PO, i onda su ga lupali nogama i rukama dok se on držao za glavu. Oni su sa balkona svi molili da prestanu, a vidjela je trećega mladića koji je gurao i lupao šakama JO, njenog brata. Vikali su im da su zvali policiju, i doista su je i zvali, međutim policija je došla tek nakon 45 minuta. Oni su shvatili da policija ne dolazi, i nastavila se tuča između ta tri dečka koje ona ne pozna i njenog brata i šogora, i svi su se tukli šakama, i onda je u jednom trenutku jedan od njih otišao do automobila, udaljenog 40. -tak metara, i uzeo je neku metalnu ploču, i bacio je koliko je mogao ravno u pekaru, ali nije uspio dosegnuti samu pekarnicu, nego je ploča pala do izloga. Taj koji je otišao do auta je pozvao ovu drugu dvojicu da dođu prema njemu, a kada su ova dvojica došla jedan od njih, a misli da se radilo o BO, je rekao da oni sad idu kući, ali će se vratiti i bombom ih žive spaliti. Tijekom tuče nacionalno su njih ti dečki vrijeđali, pa su govorili da su P, i što su ovdje došli, psovali su im mamu šiptarsku, a njima su vikali "Glupače, uđite unutra". Oni su se dodatno uplašili jer ova druga vrata na kojima je razbijeno staklo su vodila do stambenog prostora. Nakon što su ti dečki otišli autom, više se nisu vraćali. Ona je u to vrijeme bila u drugom stanju, i jako se uplašila, a isto su doživjeli i ostali na balkonu, i doživjeli su svi šok, a ona noćima poslije nije mogla spavati od straha i čim je nešto lupilo odmah bi skočila i mislila je da su se oni vratili. Oni su svi bili izvan sebe, i to mjesecima, a naročito su se bojali za II. tužitelja PO, koji inače ima problema s gušteračom, a napadači su ga udarali na predjelu abdomena, pa je zato i otišao na hitnu. Iskazala je i da svjedok ĆO nije očevidac događaja, već je izašao, tuženicima nešto rekao i oni su otišli, a on se vratio nazad na radno mjesto gdje je radio.

13. Svjedok ĐO, otac I tuženika, iskazao je da je nekada poslovno surađivao sa tužiteljima kao i njegov sin i da su bili u korektnim odnosima. Jutro nakon štetnog događaja, kada se njegov sin probudio vidio je crvenilo na njegovom obrazu, imao je nešto u vidu posjekotine na desnom dlanu, a rekao je i da ga bole leđa, tako da ga je odvezao na hitnu, a poslije je ležao kod kuće. Sin mu je rekao da su bili on, SO i KO na bureku kod tužitelja i da je došlo do svađe, a drugo mu nije ništa poznato.

14. I tužitelj RO iskazao je da su kritičnog događaja tuženici su došli kod njih na burek, on im je rekao da malo pričekaju dok se lokal otvori, i dok se burek ispeče. Oni su u lokalu radili kada je primijetio da KO ulazi u automobil njegovog oca marke VW i pali ga. Izašao je van i rekao mu da ne dira automobil, a nakon toga ga je BO lupio u glavu šakom. Prije toga, a nije vidio tko je točno bio, bicikl njegovog djelatnika je bačen iz njihovog dvorišta na cestu, i to blizu jednog automobila. Nakon toga je krenula tučnjava, pa su se tukli on i njegov šogor ŽO sa tuženicima. Tuženici su porazbijali izloge, kako na lokalu tako i otraga na jednom prozoru. Neko od njih je imao palicu, ali ne zna točno tko, pa se razbijalo palicom. Pri tome su mu psovali mamu šiptarsku, zatim su vikali da će baciti bombu na pekaru, i da će ih sve zapaliti. Njihovi ukućani su zvali policiju, međutim ta je tuča trajala oko 40-tak minuta ali nitko od policije nije došao. Za to vrijeme su tuženici otišli pa su se vratili sa nekim željezom koje je bilo oštro, pa su bacali na pekaru, moguće je da se I. tuženik na to željezo i porezao. Dok se on tukao sa SO, BO i KO srušili su na zemlju PO i cipelarili ga, a on je otišao liječniku, povraćao je i misli da su ga boljela jetra ili nešto slično. Nakon svega tuženici su otišli, a tek je potom došla policija. Ostali ukućanu su bili gore u kući, a on nije imao vremena gledati gdje se tko od njih nalazi, zato što se tukao s tuženicima. Sve mu je to bilo jako stresno, još i danas kad ih vidi nije mu dobro, ima strah od njih, a to je doista bio jedan gadan događaj.

15. IV tužitelj AO iskazaoa je da oko 4 sata ujutro, dok je spavao u gornjem dijelu kuće gdje su bili on, žena, dvije kćeri i četvero male djece, prozori su bili otvoreni, i čuo je razbijanje stakla, pa su potom on i žena izašli na balkon, a vidio je kako njegov zeta, a to je ŽO, dvojica mladih ljudi koje ne poznaje, kako cipelare PO koji je ležao. Potom su oni pobjegli, ali su se vratili i iz automobila su uzeli palicu i razbili njihova dvorišna vrata. Zvali su policiju, ali taj sukob je trajalo dosta drugo, i oni su na koncu pobjegli, a on je doživio stres i bilo ga je strah, a ima problema već četiri godine s glavoboljom, ne zna odakle mu ta glavobolja. III. tužena VO je supruga II. tuženika ŽO i ona je gledala odozgo kako se tuku i svađaju. Djecu koju spominje, njih dvoje su djeca III. tužiteljice. Oni nisu silazili dolje dok se to događalo, a inače se ulazna vrata zaključavaju. Tek poslije je došla policija, pa su pravili zapisnik. Na upit da li su se tijekom tog događaja tuženici njima obraćali ili prijetili, tužitelj uzvraća da su vikali Srbija, Srbija, i da su rekli da će baciti bombu. Svašta se događalo.

16. I tuženik BO iskazao je da su oko pola 5 ujutro kritičnog događaja otišli na burek on i ostali tuženici. Onda su burek čekali, a KO je ušao u dostavno vozilo tužitelja i upalio ga. Nakon toga je iz lokala izašao RO, rekao da to ne rade i udario MO šakom u glavu. Počela je tučnjava, ŽO i još jedan djelatnik iz lokala su izašli i počeli su se tuči. Nije bilo nikakvih palica, a oni su iznijeli iz lokala lopate za pizzu. Tuženici su psovali, ali nije bilo nikakvih prijetnji. Otišli su, pa su se vratili, a on je našao drveni kolac te ga bacio u izlog. Što se tiče bicikla ja ne zna ništa o tome. U toj tuči on je dobio više udaraca u glavu, posjekotinu na desnoj ruci od lopate za pizzu. Što se tiče tuče, kada su se tukli, svi su padali i dizali se. Na upit tko je koga prvi udario, I. tuženik iskazuje da je njega prvo udario ŽO, i to u glavu. Na upit da li su kakve psovke upućivane od strane tužitelja prema njima, I. tuženik uzvraća da su si uzajamno psovali mater i slično, a navodi da nije bilo nikakve tučnjave iza lokala. Nije imao namjeru ozlijediti bilo kojeg člana obitelji AO. Na upit može li komentirati svoje priznanje u kaznenom postupku, tuženik je iskazao da je to učinio stoga što je to savjetovao njegov odvjetnik, da će na taj način to što prije biti završeno.

17. III tuženik SO iskazao je da su kritičnog događaja, a bilo je oko 4 sata ujutro, on i ostalo dvoje tuženika, naručili kod tužitelja burek, i misli da im je I. tužitelj RO rekao da pričekaju, a potom je KO upalio vozilo tužitelja, a onda je RO izašao van iz lokala i rekao mu da to ne radi, pa kad je ovaj izašao iz vozila, udario ga šakom. Njih dvojica su stajali sa strane i još prethodno saslušani svjedok ŠO, krenuli su da smire situaciju, ali potom su još dvojica izašla iz lokala i to II. tužitelj ŽO sa lopatom za pizzu i onda je krenula tuča, oni su se branili i on se uplašio. Iskazao je da nije zadobio neke psoebne povrede, i uglavnom su oni dobili batina, sve je moglo trajati najviše 10.tak minuta, a onda su pobjegli u automobil. I. tuženik BO je bio ljut, i onda je uhvatio misli neko dršku od metle, i onda je bacio prema izlogu, nije se previše udaljavao od auta, uglavnom je tu dršku od metle bacio prema izlogu tužitelja i onda su otišli. Što se tiče izgovaranja pogrdnih riječi i sl. uzajamno smo si psovali, međutim ovo što govori tužitelj da su spominjali Srbiju i neko nacionalno vrijeđanje, to nema smisla i toga nije bilo. Inače on je bio bio djelatnik kod obitelji BO pa je surađivao s tužiteljem. Što se tiče spominjanja bicikla, o tome stvarno ne zna ništa. Iskazao je na upit da je bio alkoholiziran .Na upit da li je on udario IO iskazao je da ga on nije udario, a niti II. tužitelja FO, a radilo se samo o guranju i odvlačenju, a pokušavao je razdvojiti sukobljene. Iskazao je da nije bilo prijetnji bombom. U kaznenom postupku priznao je kazneno djelo prijetnje jer je to bio savjet njegovog odvjetnika a i činjenica da je ubrzo trebao nastupiti na izdržavanje kazne zatvora, a rečeno mu je od strane odvjetnika da će dobiti uvjetnu osudu.

18. Na temelju ovako provedenog dokaznog postupka sud nalazi utvrđenim da su tužitelji pretrpjeli štetni događaj na način kako su iskazali svjedoci LO i ČO te tužitelji RO i AO saslušani u svrhu dokazivanja, koji su u suglasni u bitnome i sud im poklanja vjeru i koji opis događaja odgovara izreci presude za kazneno djelo za koje su tuženici pravomoćno osuđeni krivima. Sud ne poklanja vjeru dijelu iskaza svjedoka ĆO da je I. tužitelj RO udario rukom II. tuženika KO, a također ne poklanja niti vjeru iskazima I. i III. tuženika da bi I. tužitelj udario II. tuženika pa da bi potom došlo do sukoba i smatra da su iskazi tuženika usmjereni na izbjegavanje građanske odgovornosti u ovom postupku, a ne odgovaraju niti izreci kaznene presude kojom se opisuje inkriminirani događaj. Osim toga tuženici su u kaznenom postupku priznali počinjenje kaznenog djela na način kako im je stavljeno na teret, sada obrazlažu da ih je tako savjetovao odvjetnik. Stoga sud ne nalazi doprinos tužitelja štetnom događaju.

19.Tijekom postupka tužitelji su precizirali osnov tužbenog zahtjeva, te naveli da se u konkretnom slučaju radi o povredi prava osobnosti i da su tužitelji kao posljedicu štetnog događaja pretrpjeli strah, te da je došlo i do povrede časti i ugleda tužitelja.

20. Dakle, u konkretnom slučaju I-IV. tužitelji potražuju naknadu neimovinske štete. Prema odredbi čl. 1100. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" , broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18 – dalje ZOO), u slučaju povrede prava osobnosti sud će, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, a pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud će voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih bolova duševnih boli i straha, cilju kojem služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom. Prema odredbi čl. 19 istog Zakona svaka fizička i pravna osoba ima pravo na zaštitom svojih prava osobnosti pod pretpostavkama utvrđenim zakonom. Pod pravima osobnosti u smislu ovoga zakona razumijevaju se pravo na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog života, slobodu i drugo.

21. Na okolnost povrede prava osobnosti kao i na visinu štete sud je proveo vještačenje po medicinskom vještaku dr. Dušanu Mamula koji je u svom pisanom nalazu i mišljenju od 4.7.2024. naveo da su tužitelji pretrpjeli strah i povredu prava osobnosti pošto su bili izloženi tjelesnom napadu, prijetnjama i uvredama u prostoru svoje tvrtke i posjeda. Napad je bio tijekom dijela dana (noć) kada nema prometa vozila niti prolaznika, a napadnuti nisu imali kuda pobjeći. Tijekom napada su svi tužitelji pretrpjeli strah. Nakon što je napad prošao i došla policija strah je umanjenog intenziteta pošto su se napadnuti bojali mogućih daljnjih napada i ostvarenja prijetnji ( bacanje bombe, paleža..) a koji je trajao oko tri sata. Nakon toga svi trpe strah slabog intenziteta zbog strepnje od mogućih ostvarivanja prijetnji od strane napadača, a također i zbog strepnji za zdravlje povrijeđenog FO. Tužitelji su pretrpjeli duševne boli zbog povrede prava osobnosti na čast ugled i dostojanstvo, pravo na privatnost osobnog i obiteljskog života, odnosno nepovredivosti doma, a vlasnik pekarnice g. JP je pretrpio i povredu prava osobnosti na ugled svoje firme. RO je pretrpio primarni strah jakog intenziteta koliko je sam napad trajao, sekundarni strah srednjeg intenziteta još tri sata i slabog tri dana. ŽO je pretrpio primarni strah jakog intenziteta koliko je napad trajao, sekundarni još tri sata i blagog još tri tjedna (strah za svoje zdravlje obzirom da je imao bolove u trbuhu, prijašnje poteškoće sa jetrom i gušteračom i da mu je preporučena dijeta). AO je pretrpio primarni strah za svoj život, za svoju imovinu, te život svog sina, zeta i drugih članova obitelji jakog intenziteta koliko dugo je trajao napad, a sekundarni strah srednjeg intenziteta još tri sata i blagog tri dana. VO je pretrpjela primarni strah jakog intenziteta koliko je trajao sam napad, sekundarni strah srednjeg intenziteta još tri sata. Intenzitet straha je takvog karaktera jer se ista neposredno osim za svoj život uplašila i za život svoje djece. Sekundarni strah slabog intenziteta je trpjela još tri dana. Svi četvero su pretrpjeli povredu prava osobnosti na ugled, čast i ime, također su pretrpjeli povredu prava osobnosti na privatnost osobnog i obiteljskog života, odnosno nepovredivost doma. Navedene povrede prava osobnosti su izazvale duševne boli u rangu slabih duševnih bolova, u trajanju tri mjeseca. AO je pretrpio i povredu prava osobnosti i zbog povrede prava na ugled svoje tvrtke i smatra da je navedeno izazvalo duševne boli u rangu slabih duševnih bolova u trajanju od tri mjeseca.

21.1. Saslušan na glavnoj raspravi sudski vještak je naveo da je nalaz sastavio na osnovu cjelokupnog spisa koji mu je dostavio sud i da nije tužitelje osobno pregledavao. Postoji medicinska dokumentacija u spisu za PP. U svom nalazu se odredio prema trajanju duševnih i tjelesnih bolova i smatra da se na taj način odredio i prema upitu do kada je liječenje trajalo. Na pitanje kako je moguće da istu razinu straha pretrpi osoba koja je sudjelovala u tučnjavi i osobe koje su tučnjavu gledale sa strane odnosno nisu bile izravno u događaju, odgovorio je da je moguće osobito kada se radi o obitelji, dakle, članovi obitelji često trpe istu razinu straha. Iskustvom i znanjem tvrdi da je to moguće kada se radi o članovima obitelji. Kvalificirajući bolove koje je pretrpio VP odredio se u kvalifikaciji prema bolovima koje pretrpio kao posljedicu povrede.

22. Tužitelji su podneskom od 16.9.2024.urediti tužbeni zahtjev u skladu sa nalazom i mišljenjem sudskog vještaka odnosno izrazili tužbeni zahtjev u valuti euro na način da potražuju solidarno od tuženika isplatu iznosa od 2.000,00 eura za svakog I do IV tužitelja.

23. U konkretnom slučaju mišljenje je suda da je nesumnjivo kod I-IV tužitelja došlo do povrede prava osobnosti. Iz opisa štetnog događaja od 9. siječnja 2013. sadržanog u izreci kaznene presude, a koju u cijelosti prihvaća ovaj sud, te iskaza tužitelja i svjedoka UP i ČO proizlazi da su tužitelji pretrpjeli strah kao i povredu časti i ugleda, a navedeno proizlazi i iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka koji sud cijeni kao istinit i u skladu sa pravilima struke, te je na istome sud utemeljio svoju odluku. Naime, radilo se u konkretnom slučaju od strane tuženika na grubo nasrtanje na integritet I-IV tužitelja kako fizički tako i kada su tuženici prijetili da će baciti bombu i sve zapaliti, do nasrtaja je došlo unutar posjeda tužitelja, a koje je rezultiralo i oštećenjem stvari.

24. Prihvativši u cijelosti mišljenje medicinskog vještaka kao stručno i u skladu sa pravilima struke, sud je ocijenio da utvrđena težina povreda i okolnosti opravdavaju dosuđenje pravične novčane naknade za neimovinsku štetu, sukladno čl. 1100 stavak 1. ZOO.

24.1. Odlučujući o visini pravične novčane naknade sud je imao u vidu intenzitet i trajanje straha za svakog tužitelja, te okolnost da su svi četvero pretrpjeli povredu prava osobnosti na ugled, čast i ime. Sudski vještak je naveo da su također pretrpjeli povredu prava osobnosti na privatnost osobnog i obiteljskog života, odnosno nepovredivost doma i da su navedene povrede prava osobnosti kod njih izazvale duševne boli u rangu slabih duševnih bolova, u trajanju tri mjeseca. AO je pretrpio i povredu prava osobnosti i zbog povrede prava na ugled svoje tvrtke i navedeno je izazvalo duševne boli u rangu slabih duševnih bolova u trajanju od tri mjeseca. RO je pretrpio primarni strah jakog intenziteta koliko je sam napad trajao, sekundarni strah srednjeg intenziteta još tri sata i slabog tri dana. ŽO je pretrpio primarni strah jakog intenziteta koliko je napad trajao, sekundarni još tri sata i blagog još tri tjedna (strah za svoje zdravlje obzirom da je imao bolove u trbuhu, prijašnje poteškoće sa jetrom i gušteračom i da mu je preporučena dijeta). AO je pretrpio primarni strah za svoj život, za svoju imovinu, te život svog sina, zeta i drugih članova obitelji i to jakog intenziteta koliko dugo je trajao napad, a sekundarni strah srednjeg intenziteta još tri sata i blagog tri dana. VO je pretrpjela primarni strah jakog intenziteta koliko je trajao sam napad, sekundarni strah srednjeg intenziteta još tri sata. Intenzitet straha je takvog karaktera jer se ista neposredno osim za svoj život uplašila i za život svoje djece. Sekundarni strah slabog intenziteta je trpjela još tri dana.

24.2. Vodeći računa o svim navedenim okolnostima sud je, na temelju čl. 1100. stavak 1. i 2. ZOO-a, utvrdio tužiteljima pravičnu novčanu naknadu za obje povrede prava osobnosti kao neimovinsku štetu, u ukupnom iznosu od 7.200,00 eura odnosno svakom I do IV tužitelju iznos od 1.800,00 eura za obje povrede prava osobnosti, a visinu štete je sud dosudio prihvaćajući nalaz i mišljenje sudskog vještaka. Naime, prema mišljenju sudskog vještaka članovi obitelji često trpe istu razinu straha iako nisu bili izravno u događaju, čime se sud vodio kada je dosudio III tužiteljici EO i IV tužitelju AO koji nisu izravno sudjelovali u tučnjavi, isti iznos novčane naknade kao i I i II tužitelju, koji su napadnuti izravno sudjelovali u tučnjavi. Naime VO je supruga II tužitelja i sestra I tužitelja, a AO je otac I tužitelja i punac II tužitelja. Osim toga je IV tužitelj AO pretrpio i povredu prava osobnosti i po osnovi povrede prava na ugled svoje tvrtke, uz povredu prava osobnosti na ugled, čast i dostojanstvo koju se pretrpjeli svi tužitelji napadnuti u svom domu.

24.3. U preostalom dijelu tužbenog zahtjeva za iznos od ukupno 800,00 eura sud je tužitelje odbio.

25. U konkretnom slučaju postoji solidarna odgovornost I-III. tuženika. Naime, obzirom da su tuženici zajedno prouzročili tužiteljima štetu, prema odredbi čl. 1107. st. 1. ZOO- a, svi sudionici – tuženici, odgovaraju solidarno.

26. Prema čl. 1103 ZOO-a obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga. Mišljenje je suda da je u vrijeme podnošenja tužbe, a to je 23. kolovoz 2016. već nastala šteta iz predmetnog štetnog događaja, pa je stoga sud odredio osnovanim traženje zakonskih zateznih kamata od 7. rujna 2016. godine pa do isplate kako tužitelji potražuju u uređenom tužbenom zahtjevu od 16.9.2024.

27. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 2. i čl. 155. Zakona o parničnom postupku("Narodne novine", broj: 53/91., 91/92.,58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - Odluka US RH, 84/08., 96/08. – Odluka US RH, 123/08., 57/11., 25/13., 89/14.,70/19 – dalje ZPP), a odnosi se na trošak tužitelja za zastupanje po punomoćniku.

27.1. Tužitelji su u cijelosti uspjeli s osnovom tužbenog zahtjeva, a u odnosu na visinu zahtjeva uspjeli su sa 90 %, tako da su u odnosu na osnov i visinu uspjeli sa 95 %, dok su tuženici uspjeli u odnosu na osnovu i visinu sa 5 % (10 + 0 =10 : 2=5). Nakon obračuna postotaka sud je tužiteljima odmjerio naknadu ukupnih troškova postupka u visini od 90 %.

27.2. Sud je tužiteljima priznao nagradu za pojedine radnje prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu i to za sastav tužbe 260,00 eura, za sastav podneska od 17.rujna 2024. sud je priznao nagradu u iznosu od 260,00 eura, a za sastav podneska od 8. rujna 2016. te podneska od 28. lipnja 2017. sud je priznao 25% od punog iznosa ili po 65,00 eura za svaki obzirom da navedeni podnesci spadaju u kategoriju ostalih podnesaka. Nagrada za zastupanje na pripremnom ročištu priznata je u iznosu od 260,00 eura, te zastupanje na za ročištima održanima dana 5. ožujka 2018., 11. travnja 2018., 3. prosinca 2019., 12. lipnja 2020. godine, 5.lipnja 2022. i 30.siječnja 2025. iznos od 260,00 eura za svako ročište. Za zastupanje na ročištima od 4. listopada 2016., 3.listopda 2023. i 30.siječnja 2024. koja su odgođena prije početka raspravljanja nagrada iznosi 25% od pune nagrade ili 65,00 eura za svako. Sud je priznao tužiteljima i trošak zastupanja na ročištu za objavu presude u iznosu od 100,00 eura. Tako trošak zastupanja tužitelja po punomoćniku iznosi 2.765,00 eura što uz obračunati PDV od 25% iznosi 3.456,25 eura.

27.3. Sud nije priznao nagradu za podnesak od 2. studenog 2018. jer se radilo o odgađanju rasprave, a isto tako niti nagradu za zastupanje na ročištu od 5. rujna 2019., obzirom da punomoćnik tužitelja na to ročište nije niti pristupio. Sud nije priznao niti zastupanje na ročištu od 3.listopda 2023. jer je odgođeno prije početka raspravljanja i to krivnjom tužitelja.

27.4.Ovome treba pridodati pristojbe na tužbu u iznosu od 126,09 eura i presudu u iznosu od 126,45 eura što ukupno iznosi 3.708,79 eura, pa obzirom na uspjeh tužitelja u postupku od 90% trošak postupka tužitelja iznosi 3.337,91 eura.

27.5. Sud je priznao u cijelosti trošak vještačenja (jer je isti trošak potreban bez obzira na uspjeh stranaka u sporu) u ukupnom iznosu od 530,89 eura.

27.8. Tako da su tužiteljima odmjereni i dosuđeni troškovi parničnog postupka u ukupnom iznosu od 3.868,80 eura.

28. Zbog svega iznesenog odlučeno je kao u izreci.

U Požegi, 7. ožujka 2025.

Sudac:

Anamarija Kovačević Turac

NAPUTAK O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u roku od 15 dana od dana objave presude, odnosno od primitka prijepisa presude u 3 istovjetna primjerka.

DNA:

1. Odvjetnik Ivan Bošković, Požega

2. Odvjetnik Tomislav Metić, Požega

3. Odvjetnik Velimir Galić, Požega

4. SO, [adresa]-oglasna ploča