REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-1640/2023-19.

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Ivanu Matančeviću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice ĆK iz [adresa] OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Frano Bazina, odvjetnik iz Zagreba, protiv tuženika Zagrebačka banka d.d. Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473, kojeg zastupaju odvjetnici u Odvjetničkom društvu Metelko, Knežević i partneri, iz Zagreba, radi isplate, nakon održane javne glavne rasprave zaključene dana 5. veljače 2025. u prisutnosti tužiteljice, zamjenice punomoćnika tužiteljice i zamjenice punomoćnika tuženika, dana 7. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Zagrebačka banka d.d., Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473 da tužiteljici ĆK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati 3.320,64 EUR zajedno sa zateznim kamatama koje teku kako slijedi:

- na iznos od 9,78 EUR od 16.1.2009. do isplate,

- na iznos od 10,03 EUR od 16.2.2009. do isplate,

- na iznos od 1,89 EUR od 16.3.2009. do isplate,

- na iznos od 2,22 EUR od 19.4.2009. do isplate,

- na iznos od 4,13 EUR od 16.5.2009. do isplate,

- na iznos od 0,91 EUR od 16.6.2009. do isplate,

- na iznos od 1,47 EUR od 16.7.2009. do isplate,

- na iznos od 2,23 EUR od 16.9.2009. do isplate,

- na iznos od 0,88 EUR od 16.11.2009. do isplate,

- na iznos od 0,48 EUR od 16.12.2009. do isplate,

- na iznos od 7,16 EUR od 16.1.2010. do isplate,

- na iznos od 11,45 EUR od 16.2.2010. do isplate,

- na iznos od 10,52 EUR od 16.3.2010. do isplate,

- na iznos od 14,79 EUR od 16.4.2010. do isplate,

- na iznos od 22,60 EUR od 16.5.2010. do isplate,

- na iznos od 24,27 EUR od 16.6.2010. do isplate,

- na iznos od 33,45 EUR od 16.7.2010. do isplate,

- na iznos od 33,14 EUR od 16.8.2010. do isplate,

- na iznos od 52,17 EUR od 16.9.2010. do isplate,

- na iznos od 41,09 EUR od 16.10.2010. do isplate,

- na iznos od 43,65 EUR od 16.11.2010. do isplate,

- na iznos od 55,69 EUR od 16.12.2010. do isplate,

- na iznos od 56,77 EUR od 16.1.2011. do isplate,

- na iznos od 52,48 EUR od 16.2.2011. do isplate,

- na iznos od 55,07 EUR od 16.3.2011. do isplate,

- na iznos od 55,21 EUR od 16.4.2011. do isplate,

- na iznos od 63,12 EUR od 16.5.2011. do isplate,

- na iznos od 79,94 EUR od 16.6.2011. do isplate,

- na iznos od 99,08 EUR od 16.7.2011. do isplate,

- na iznos od 119,96 EUR od 16.8.2011. do isplate,

- na iznos od 86,98 EUR od 16.9.2011. do isplate,

- na iznos od 75,89 EUR od 16.10.2011. do isplate,

- na iznos od 76,63 EUR od 16.11.2011. do isplate,

- na iznos od 78,16 EUR od 16.12.2011. do isplate,

- na iznos od 87,73 EUR od 16.1.2012. do isplate,

- na iznos od 90,61 EUR od 16.2.2012. do isplate,

- na iznos od 87,48 EUR od 16.3.2012. do isplate,

- na iznos od 87,00 EUR od 16.4.2012. do isplate,

- na iznos od 88,59 EUR od 16.5.2012. do isplate,

- na iznos od 91,36 EUR od 16.6.2012. do isplate,

- na iznos od 87,91 EUR od 16.7.2012. do isplate,

- na iznos od 86,96 EUR od 16.8.2012. do isplate,

- na iznos od 78,50 EUR od 16.9.2012. do isplate,

- na iznos od 85,79 EUR od 16.10.2012. do isplate,

- na iznos od 89,18 EUR od 16.11.2012. do isplate,

- na iznos od 86,93 EUR od 16.12.2012. do isplate,

- na iznos od 84,23 EUR od 16.1.2013. do isplate,

- na iznos od 83,29 EUR od 16.2.2013. do isplate,

- na iznos od 82,33 EUR od 16.3.2013. do isplate,

- na iznos od 89,06 EUR od 16.4.2013. do isplate,

- na iznos od 79,16 EUR od 16.5.2013. do isplate,

- na iznos od 77,54 EUR od 16.6.2013. do isplate,

- na iznos od 78,51 EUR od 16.7.2013. do isplate,

- na iznos od 77,49 EUR od 16.8.2013. do isplate,

- na iznos od 81,11 EUR od 16.9.2013. do isplate,

- na iznos od 83,46 EUR od 16.10.2013. do isplate,

- na iznos od 84,60 EUR od 16.11.2013. do isplate,

- na iznos od 88,53 EUR od 16.12.2013. do isplate,

po stopi koja se do 31. srpnja 2015. određuje, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. određuje se, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. određuje se, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate određuje se, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku Zagrebačka banka d.d., Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473 da tužiteljici ĆK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], nadoknadi parnični trošak u iznosu od 1.492,47 EUR zajedno sa zateznim kamatama koje teku od dana objave prvostupanjske presude pa do isplate po stopi koja se određuje se, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da su stranke dana 12. studenog 2008. sklopile Ugovor o gotovinskom nenamjenskom kreditu broj 3214913737/08 temeljem kojeg je tuženik tužiteljici kao korisnici kredita odobrio i stavio na raspolaganje kredit u kunskoj protuvrijednosti od 22.200,00 CHF prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke važećem na dan isplate kredita. Tužiteljica dalje navodi da se predmetnim ugovorom obvezala tuženiku vratiti kredit u mjesečnim anuitetima koji se plaćaju u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke, važećem na dan plaćanja, uz redovnu kamatnu stopu koja je određena kao promjenjiva, a u trenutku ugovaranja iznosila je 8,90% godišnje. Navodi da je u cijelosti ispunila svoju ugovornu obvezu. Tužiteljica smatra da je ugovorna odredba o valutnoj klauzuli kojom su iznos kredita i iznosi mjesečnih anuiteta vezani uz tečaj CHF ništetna. Ističe da je joj prilikom sklapanja ugovora nisu bili prezentirani mogući rizici nekontroliranog rasta tečaja CHF, tvrdi da joj je predmetni kredit ponuđen kao najpovoljniji i da kao prosječni potrošač nije mogla znati za rizik tečaja CHF već je mislila da svaka ugovorna strana prihvaća samo opći valutni rizik, a u konkretnom slučaju postojala su dva promjenjiva elementa zbog kojih u trenutku sklapanja ugovora, isto kao niti tijekom otplate nije mogla znati koliko će iznositi njezina kreditna obveza. Tužiteljica se poziva na presude donesene u sporu povodom tužbe za zaštitu kolektivnih prava i interesa potrošača korisnika kredita i tvrdi da je sporna ugovorna odredba o valutnoj klauzuli suprotna načelu savjesnosti i poštenja te da je ista uzrokovala značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na njezinu štetu. Slijedom svega navedenog traži da joj tuženik vrati preplaćene iznose anuiteta zajedno s pripadajućim zateznim kamatama od dana stjecanja. Prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu traži da joj tuženik isplati iznos od 3.320,64 EUR zajedno sa zateznim kamatama od dana dospijeća svakog preplaćenog anuiteta pa do isplate te da joj nadoknadi parnični trošak zajedno s pripadajućim zateznim kamatama.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu priznaje činjenicu da su stranke 12. studenog 2008. sklopile Ugovor o nenamjenskom kreditu temeljem kojeg je tužiteljici na raspolaganje stavljen kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 22.200,00 CHF. Tuženik u cijelosti osporava osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva, navodi kako tužiteljica nije dokazala da je potrošač i da su sredstva kredita korištena isključivo u potrošačke svrhe, ističe prigovor zastare, navodi da je ugovorna odredba o valutnoj klauzuli isključena od ispitivanja poštenosti, odnosno nepoštenosti, iz razloga što je ista odraz zakonske odredbe čl. 22. Zakona o obveznim odnosima. Tvrdi da su tužiteljici bile dostupne sve potrebne informacije i da je mogla shvatiti ekonomske posljedice ugovaranja kredita s glavnicom vezanom za CHF te da je sve potrošače informirao o valutnoj klauzuli. Osporava zatražene zatezne kamate navodeći kako tužiteljica ima pravo na zatezne kamate tek od podnošenja zahtjeva. Slijedom svega navedenog predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev te da tužiteljici naloži da tuženiku nadoknadi prouzročeni parnični trošak.

3. Tijekom postupka izveden je dokaz saslušanjem tužiteljice, izvršen je uvid u dostavljene isprave te je provedeno financijsko vještačenje. Cijeneći svaki izvedeni dokaz zasebno i sve dokaze zajedno u skladu sa čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01 i 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 , 80/22, 114/22 i 155/23; dalje ZPP), na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sud je ocijenio da je konačno postavljeni tužbeni zahtjev osnovan u cijelosti.

4. Među strankama nije sporno da su dana 12. studenog 2008. ugovorile gotovinski nenamjenski kredit u iznosu kunske protuvrijednosti od 22.200,00 CHF obračunato po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate kredita s rokom otplate od 60 mjeseci i otplatom u mjesečnim anuitetima u iznosu kunske protuvrijednosti od 459,77 CHF, obračunato po tečaju Hrvatske narodne banke na dan plaćanja, uz redovnu kamatu koje je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s promjenama tržišnih uvjeta, na temelju odluke kreditora, a koja je na dan sklapanja ugovora iznosila 8,90% godišnje.

5. Sporno je jesu li ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli kojom su iznos kredita i visina anuiteta vezani uz tečaj švicarskog franka protivne prisilnim propisima, odnosno jesu li iste nepoštene i ništetne. Posljedično tome sporno je ima li tužiteljica pravo na povrat iznosa koje je tuženiku isplatila zbog povećanja tečaja CHF u odnosu na tečaj važeći na dan isplate kredita. Sporno je i to je li predmetni ugovor potrošački i je li nastupila zastara. Među strankama nije sporan sadržaj presuda donesenih u sporovima radi zaštite kolektivnih interesa potrošača, međutim, sporan je njihov učinak i značaj za ovaj spor.

6. Presudama Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske (VTSRH) poslovni broj Pž- 7129/13 od 13. lipnja 2014. i Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revt- 249/14-2 od 9. travnja 2015., kojima je odlučeno o kolektivnoj tužbi (tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača korisnika kredita) protiv više banaka, pravomoćno je utvrđeno da je ovdje tuženik u razdoblju od 1. travnja 2005. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita sklapajući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica CHF, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja predmetnih ugovora kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi sklapanja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa je time naznačena banka postupila suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", br. 96/03. - ZZP 03) u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 6. kolovoza 2007. i to člancima 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008. protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", br. 79/07., 125/07., 79/09., 89/09. i 133/09. - dalje: ZZP 09) i to člancima 96. i 97. te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.

7. Iz sadržaja navedenih presuda jasno proizlazi da ugovorne odredbe kojima je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja tih ugovora banka nije potrošače u cijelosti informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti i to tijekom pregovora i u vrijeme sklapanja tih ugovora o kreditu, uzrokuju neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

8. Suprotno tvrdnjama tuženika, sukladno odredbi čl. 502.c ZPP ovaj sud je vezan za utvrđenja sudova u sporovima povodom kolektivnih tužbi radi zaštite prava i interesa potrošača. Takav zaključak proizlazi i iz odredbe čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 41/14) kojom je propisano da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz čl. 106. st. 1. istog Zakona, obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.

9. Iz iskaza tužiteljice proizlazi da je kredit ugovorila radi uređenja kuće u kojoj živi, da je tražila kredit u eurima, da su joj ju banci rekli da nema uvjete za kredit u eurima i da može dobiti kredit u CHF, da joj je rečeno kako se radi o najpovoljnijem kreditu, kako je tečaj CHF stabilan, a pri tom nitko nije spominjao bilo kakve rizike ili mogućnost većih promjena tečaja.

10. Sud je prihvatio iskaz tužiteljice kao vjerodostojan i istinit jer je iskazivala uvjerljivo i životno logično, a njezin iskaz nije doveden u sumnju drugim izvedenim dokazima. Na temelju iskaza tužiteljice sud je utvrdio da je predmetni Ugovor o kreditu potrošački ugovor, odnosno da je tužiteljica kredit ugovorila kao potrošač. S obzirom na navedeno, tužiteljica se u ovom postupku može pozivati na odluke donesene u kolektivnom sporu potrošača-korisnika kredita protiv banaka.

11. Budući da je presudama koje su sudovi donijeli povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača korisnika kredita, utvrđeno da su sporne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli nepoštene, a tuženik u ovom postupku nije dokazao suprotno, sukladno odredbi čl. 87. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 96/03) te su ugovorne odredbe ništetne. S obzirom na to da ništetnost navedenih ugovornih odredaba u konkretnom slučaju ne povlači za sobom ništetnost cijelog ugovora, predmetni ugovor je djelomično nišetan u smislu čl. 324. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23, dalje ZOO) te isti u tom dijelu nema učinak. Posljedica ništetnosti jest ta da je tuženik, sukladno odredbi čl. 1111. ZOO, dužan vrati tužiteljici iznose koji su mu isplaćeni temeljem ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli zbog povećanja tečaja CHF prema HRK u odnosu na tečaj u vrijeme isplate kredita.

12. Stalni sudski vještak Ručević vještačenja d.o.o. za knjigovodstvena, računovodstvena i financijska vještačenja, na temelju izvršenih izračuna utvrdio je da razlika obveza u razdoblju od dana dospijeća prve obveze (1. siječnja 2009.) do dana dospijeća posljednje obveze (1. prosinca 2013.), a koja proizlazi iz promjene tečaja u razdoblju otplate kredita, iznosi ukupno 3.320,64 EUR (zbroj pojedinačnih konvertiranih iznosa razlika), ako se promatraju samo iznosi koje je tužiteljica više platila (samo pozitivni iznosi), dok razlika obveza ako se promatraju svi iznosi (i pozitivni i negativni) iznosi ukupno 3.317,82 EUR (zbroj pojedinačnih konvertiranih iznosa razlika).

13. Sud je prihvatio mišljenje sudskog vještaka kao stručno i nepristrano jer je nalaz detaljno obrazložen, svi izračuni su pregledni i jasni, a tuženik svojim prigovorima nije doveo u sumnju pravilnost provedenog vještačenja. Tuženik nije imao primjedbi u odnosu na sam matematički izračun, a o spornim pravnim pitanjima sud se već očitovao.

14. Budući da tužiteljica traži isplatu iznosa koje je preplatila zbog porasta tečaja CHF prema HRK u odnosu na tečaj koji se primjenjivao na dan isplate kredita, a tuženik nije postavio odgovarajući zahtjev u odnosu na anuitete plaćene po tečaju CHF prema HRK nižem od tečaja na dan isplate kredita, sud je uzeo kao mjerodavan izračun bez tzv. negativnih razlika, odnosno isključivo razlike nastale zbog rasta tečaja u odnosu na tečaj koji se primjenjivao na dan isplate kredita. U slučaju izostanka prigovora radi prebijanja ili materijalnopravnog prigovora prijeboja ili protutužbenog zahtjeva, u postupcima u kojima tužitelji potražuju isplatu preplaćenih mjesečnih iznosa po osnovi ništetnosti odredbe o CHF valutnoj klauzuli, sud nije ovlašten niti dužan umanjiti tužiteljevu tražbinu s negativnim tečajnim razlikama (anuiteti obračunati i plaćeni po tečaju HRK-CHF nižem od tečaja na dan isplate kredita). Takav pravni stav zauzeo je i Vrhovni sud Republike Hrvatske u proširenom vijeću na sjednici održanoj 18. prosinca 2023. (Rev 549/2023-4).

15. Sukladno odredbi čl. 241. ZOO zastara se prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine. Kada se imaju u vidu odredbe čl. 502.a - 502.h ZPP kojima je reguliran procesnopravni institut podnošenja tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava, zastara predmetnog restitucijskog zahtjeva bila je prekinuta podnošenjem kolektivne tužbe, a rok za zastaru počela je ponovno teći od dana pravomoćnosti odluka donesenih povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava. Takav pravni stav potvrdio je i Vrhovni sud Republike Hrvatske u svom pravnom shvaćanju od 15. studenog 2021. (Su-IV- 16/2021-19). Odluka Trgovačkog suda u Zagrebu u predmetu poslovni broj P- 1401/2012, u odnosu na valutnu klauzulu postala je pravomoćna 14. lipnja 2018. Budući da za povrat stečenog bez osnove nije propisan posebni rok zastare, primjenjuje se opći petogodišnji rok (čl. 225. ZOO). Dakle, u konkretnom slučaju nije nastupila zastara.

16. Slijedom svega navedenog tuženiku je naloženo da tužiteljici vrati iznose koje je preplatila zbog primjene ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli, uslijed rasta tečaja CHF i to zajedno sa zateznim kamatama koje teku od dana plaćanja svakog preplaćenog anuiteta. Naime, sukladno čl. 1115. ZOO, kada se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate od dana stjecanja kada je stjecatelj nepošten. Tuženik je bio je nepošten već u trenutku sklapanja ugovora jer se radi o ugovoru kakve banka uobičajeno sklapa u okviru svoje djelatnosti pa je stoga morao znati da su sporne ugovorne odredbe protivne prisilnim propisima.

17. Stopa zatezne kamate za razdoblje do 31. prosinca 2007. propisana je Uredbom o visini stope zatezne kamate dok se za razdoblje od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. stopa zatezne kamate određuje sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11. i 78/15.), od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. sukladno odredbi čl. 3. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 78/15.), od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. sukladno odredbi čl. 2. Zakona o izmjenama o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 114/2022), a od 30. prosinca 2023. nadalje sukladno odredbi čl. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 155/23).

18. Odluka o naknadi parničnih troškova temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP u vezi sa čl. 155. ZPP. Trošak zastupanja tužiteljice po punomoćniku odvjetniku odmjeren je sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23). Tužiteljici je priznat trošak sastava tužbe (Tbr. 7/1), trošak sastava podnesaka od 21. lipnja 2023. i 23. rujna 2024. (Tbr. 8/1 u vezi sa Tbr. 7/1) te trošak zastupanja na ročištima 11. travnja 2024. i 5. veljače 2025. (Tbr. 9/1 u vezi sa Tbr. 7/1) u iznosu od 200,00 EUR za svaku od navedenih radnji, što uvećano za porez na dodanu vrijednost (Tbr. 46) ukupno iznosi 1.250,00 EUR. Tužiteljici je priznat i trošak financijskog vještačenja u iznosu od 200,00 EUR te trošak sudske pristojbe na tužbu u plaćenom iznosu od 42,47 EUR.

19. Trošak zastupanja na ročištu za objavu presude nije potreban u smislu čl. 155. ZPP, neovisno o tome što je navedena parnična radnja predviđena Tarifom. Budući da se presuda objavljuje na e-Oglasnoj ploči suda, stranke i njihovi punomoćnici mogu odmah nakon ročišta preuzeti presudu i upoznati se sa njezinim sadržajem tako da u slučaju izostanka s navedenog ročišta ne trpe nikakve štetne posljedice.

U Zagrebu 7. ožujka 2025.

Sudac

Ivan Matančević

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba o kojoj odlučuje nadležni županijski sud. Žalba se podnosi pisanim putem ovome sudu u roku od 15 dana od dana objave presude, a za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude, rok za žalbu teče od dana dostave pisanog otpravka presude.

Dna:

1. Tužiteljici po punomoćniku

2. Tuženiku po punomoćnicima