REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U OSIJEKU

Poslovni broj: Us I-1732/2023-11

Osijek, Trg A. Starčevića 7/II

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Osijeku, po sutkinji Blanki Sajter, na prijedlog sudskog savjetnika Mislava Radojevića, uz sudjelovanje zapisničarke Kristine Huselić, u upravnom sporu tužiteljice SM, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa opunomoćenik Hrvoje Vukadin, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Vukadin i Partneri j.t.d., Biskupa Galjufa 7 A, PP 368, Zagreb, protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Zagreb, A. Mihanovića 3, OIB: 84397956623, kojega zastupa FM, službena osoba, radi nepripadne isplate, 7. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnja služba, KLASA: UP/II 140-02/23-01/03249262116, URBROJ: 341-99-05/3-23-002089 od 2. kolovoza 2023.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troška upravnog spora.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je Upravnom sudu u Zagrebu podnijela tužbu protiv uvodno označenog tuženika radi ocjene zakonitosti rješenja KLASA: UP/II 140-02/23- 01/03249262116, URBROJ: 341-99-05/3-23-002089 od 2. kolovoza 2023. te je povodom navedene tužbe kod Upravnog suda u Zagrebu osnovan spis pod poslovnim brojem: Us I-4298/2023.

2. Rješenjem predsjednice Visokog upravnog suda Republike Hrvatske broj: 31 Su-582/2023-2 od 23. studenog 2023. Upravnom sudu u Osijeku delegirani su predmeti Upravnog suda u Zagrebu, pa je tako Upravnom sudu u Osijeku delegiran i predmet Upravnog suda u Zagrebu poslovni broj: Us I-4298/2023.

3. Osporenim rješenjem tuženika odbijena je kao neosnovana žalba tužiteljice izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Zagrebu, KLASA: 140-02/21-01/03249262116, URBROJ: 341-25-05/3-21-110898 od 12. listopada 2021.

3.1. Navedenim prvostupanjskim rješenjem u točki I. izreke za tužiteljicu je utvrđena nepripadna isplata prijevremene starosne mirovine za razdoblje od 1. ožujka 2015. do 31. prosinca 2017. u svoti od 59.655,55 kuna. Prema točki II. izreke istog rješenja, tužiteljica je obvezana navedenu svotu nepripadno isplaćenih mirovinskih primanja uplatiti u roku od 15 dana računajući od dana primitka tog rješenja, u korist žiro računa Državnog proračuna.

4. Tužiteljica podnosi tužbu zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Navodi kako je osporeno rješenje doneseno povodom presude Upravnog suda u Zagrebu poslovni broj: Us I-1696/22 od 2. svibnja 2023., u kojoj je sud dao uputu da će tuženik pri rješavanju o žalbi tužiteljice uzeti u obzir kakav učinak ima pravni stav Vrhovnog suda Republike Hrvatske na pravnu situaciju tužiteljice u konkretnom slučaju, uzevši u obzir da je u izvršenju presude tuženik odnosno tijelo nadležno za izvršenje obvezno postupiti sukladno izreci presude, najkasnije u roku od 60 dana od dostave pravomoćne presude, pri čemu je vezan pravnim shvaćanjem i primjedbama suda. Tužiteljica dalje ističe kako je tuženik, u odnosu na članak 81. stavak 2. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ br. 20/2010., 143/2012., 152/2014., 94/2016., 29/2017., 110/2021.), u potpunosti ignorirao pravno shvaćanje suda. Tvrdi da je u osporenom rješenju predmetna presuda prepisana, a da samo pravno stajalište nije niti pokušano biti primijenjeno u osporenom rješenju. Smatra nejasnim čemu služi sudska praksa ako se podaci utvrđeni u predmetu jednog osiguranika ne mogu primijeniti u drugim predmetima, kao i pitanje koji podaci koji su utvrđeni u predmetu drugog osiguranika se nisu primijenili na konkretan predmet tužiteljice i kakve to veze ima sa pravnim stajalištem Vrhovnog suda Republike Hrvatske iz odluke Revr 222/08 od 7. siječnja 2009.

4.1. Dalje napominje kako je potpuno nejasno kakve veze ima predmetno obrazloženje sa stajalištem Vrhovnog suda Republike Hrvatske iz odluke Revr 222/08 od 7. siječnja 2009., to jest da tuženik nije uzeo u obzir kakav učinak ima pravni stav Vrhovnog suda Republike Hrvatske na pravnu situaciju tužitelja u konkretnom slučaju, a što je bila uputa suda iz predmetne presude. Pojašnjava da joj je priznato pravo na prijevremenu starosnu mirovinu počevši od 1. travnja 2014. na temelju pravomoćnog rješenja od 10. travnja 2014. Ističe kako prema pravnom stajalištu Vrhovnog suda Republike Hrvatske iz odluke Revr 222/08 od 7. siječnja 2009. odredbama Zakona o mirovinskom osiguranju nije predviđeno pravo HZMO na vraćanje mirovine isplaćene na temelju pravomoćne odluke o priznanju prava na mirovinu. Također ističe da Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao najviši sud, osigurava jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni. Dakle, da su pravna mišljenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske obvezujuća za sve. Predlaže poništenje osporenog rješenja tuženika i potražuje naknadu troška upravnog spora.

5. U odgovoru na tužbu tuženik ističe kako je osporeno rješenje obrazloženo i sadrži sve obvezne sastavne dijelove rješenja, da je doneseno na temelju činjeničnog stanja utvrđenog u provedenom upravnom postupku u izvršenju presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj UsI-1696/22-10 od 2. svibnja 2023. i u skladu sa zakonskim propisima, a da navodi i razlozi izneseni u tužbi nisu osnovani, odnosno nisu pravno odlučni iz razloga navedenih u obrazloženju osporenog rješenja. Vezano uz pravno stajalište Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženo u presudi, broj Revr 222/08 od 7. siječnja 2009., napominje da isto nije od utjecaja na donošenje drugačijeg rješenja u ovoj upravnoj stvari jer je u navedenoj presudi predmet spora isplata razlike plaće koja je utvrđivana u parničnom postupku, a u upravnom postupku predmet je nepripadna isplata koja se temelji na važećim propisima iz mirovinskog osiguranja. Ističe da podaci koji su utvrđeni u parničnom postupku u predmetu drugog osiguranika, nisu od utjecaja na druge predmete jer se prava iz mirovinskog osiguranja utvrđuju prema osobnim podacima o plaćama, naknadama, stažu osiguranja i drugim podacima relevantnim za izračun mirovine za svakog osiguranika, prema relevantnim odredbama Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“ br. 157/13., 151/14., 33/15., 93/15., 120/16., 18/18., 62/18., 115/18., 102/19., 84/21., 119/22., - dalje: ZOMO) i podaci utvrđeni u predmetu jednog osiguranika ne mogu se primijeniti u drugim predmetima. Pri tome naglašava da je pobijano rješenje doneseno na temelju pravilne primjene relevantnih odredaba ZOMO-a, u skladu sa načelom zakonitosti prema kojemu javnopravno tijelo rješava upravnu stvar na temelju zakona i drugih propisa te općih akata donesenih na temelju zakonom utvrđenih javnih ovlasti. Predlaže odbijanje tužbenog zahtjeva.

6. Tužiteljica se podneskom od 25. lipnja 2024. očitovala na odgovor na tužbu, u kojemu ponavlja navode tužbe. Dodaje kako u odgovoru na tužbu nema obrazloženja koje bi dovelo u vezu odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske Revr 222/08 s konkretnom situacijom tužiteljice. U cijelosti ostaje kod postavljenog tužbenog zahtjeva.

7. Sud je u ovom sporu održao raspravu 14. veljače 2025. kako bi strankama u skladu s člankom 6. stavkom 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine" br. 36/24., - dalje: ZUS), prije donošenja presude, bila pružena mogućnost izjasniti se o navodima protivne stranke te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet upravnog spora. Rasprava je održana u prisutnosti službene osobe tuženika FM, dok na raspravu nije pristupila uredno pozvana tužiteljica, koja izostanak nije opravdala.

7.1. Službena osoba tuženika ostala je kod odgovora na tužbu. Istaknula je da je nastalo nepripadno primanje koje stranka mora vratiti. Navela je da se tužiteljica ne može pozivati na presude donesene u parničnom postupku jer iste ne obvezuju tuženika s obzirom da tuženik vodi upravni postupak.

8. Tijekom dokaznoga postupka Sud je izvršio uvid u spis, spis tuženika te u sve isprave koje prileže istima.

9. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, a sukladno odredbi iz članka 114. stavka 3. ZUS-a, Sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

10. Predmetni upravni postupak za utvrđivanje nepripadnosti isplate pokrenut je po službenoj dužnosti.

11. Iz spisa upravnog postupka proizlazi da je rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Zagrebu, KLASA: UP/I-140-02/14- 03/03249262116, URBROJ: 341-25-05/3-14-022212 od 10. travnja 2014. tužiteljici priznato pravo na prijevremenu starosnu mirovinu, počevši od 1. travnja 2014., te je određena isplata predujma u svoti od 1.800,00 kn mjesečno.

12. Zatim je rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Zagrebu, KLASA: UP/I 140-02/14-01/03249262116, URBROJ: 341-25-05/3- 14-81152 od 3. srpnja 2014. tužiteljici određena, počevši od 1. travnja 2014., prijevremena starosna mirovina u svoti od 2.134,45 kn mjesečno, a isplata te mirovine pripada počevši od 1. travnja 2014.

13. Presudom Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj: 9-Pr-9262/14- 75 od 21. lipnja 2016., utvrđeno je da nisu dopuštene Odluka LUKOIL Croatia d.o.o. od 16. kolovoza 2012. o redovitom otkazu ugovora o radu na neodređeno vrijeme SM te Odgovor LUKOIL Croatia d.o.o. od 10. rujna 2012. na zahtjev za zaštitu prava tužiteljice, te da radni odnos SM nije prestao. Navedenom presudom naloženo je LUKOIL Croatia d.o.o. da SM vrati na posao, u roku od 8 dana.

14. Nadalje, rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Zagrebu, KLASA: UP/I 140-10/20-02/03249262116, URBROJ: 341-25-11/2- 20-110689 od 14. rujna 2020. tužiteljici je poništena prijava o prestanku svojstva osiguranika iz mirovinskog osiguranja uspostavljena s 23. srpnja 2018. i utvrđen je novi datum prestanka svojstva osiguranika iz mirovinskog osiguranja s 31. srpnja 2017. kod poslodavca LUKOIL CROATIA d.o.o., Zagreb. Utvrđeno je u staž osiguranja razdoblje od 5. siječnja 2013. do 31. srpnja 2017. kod istog poslodavca, a nije priznato u staž osiguranja razdoblje od 1. kolovoza 2017. do 22. svibnja 2018. kod istog poslodavca. Tužiteljici je priznato svojstvo osiguranika iz mirovinskog osiguranja s danom 23. svibnja 2018. kod poslodavca LUKOIL CROATIA d.o.o., Zagreb, a utvrđen je prestanak svojstva osiguranika iz mirovinskog osiguranja s 23. srpnja 2018. kod istog poslodavca. Na kraju, utvrđeno je u staž osiguranja razdoblje od 23. svibnja 2018. do

23. srpnja 2018. kod istog poslodavca.

15. Dalje su rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Zagrebu, KLASA: UP/I 140-02/20-01/03249262116, URBROJ: 341-25-05/3- 20-77468 od 13. travnja 2021. poništena predmetna rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Zagrebu (broj spisa 916344) od 10. travnja 2014. i 3. srpnja 2014. Tužiteljici se priznaje, počevši od 1. kolovoza 2017., pravo na prijevremenu starosnu mirovinu u svoti od 2.914,83 kn mjesečno, a isplata te mirovine pripada od 1. kolovoza 2017. Nadalje, tužiteljici je obustavljena isplata prijevremene starosne mirovine s danom 22. svibnja 2018. Tužiteljici se uspostavlja isplata prijevremene starosne mirovine u iznosu od 3.021,22 kn mjesečno, počevši od 24. srpnja 2018.

16. Prema članku 166. stavku 1. ZOMO-a, osoba koja primi mirovinu ili neko drugo primanje iz mirovinskog osiguranja koje joj ne pripada kao i nasljednici te osobe prema propisima o nasljeđivanju dužni su ga vratiti Zavodu zbog stjecanja bez osnove. Stavkom 2. istog članka je propisano da obveza vraćanja davanja stečenog bez osnove postoji: 1. kada je pravo iz mirovinskog osiguranja ostvareno protivno ovome Zakonu 2. kada je mirovina ili drugo primanje isplaćeno u većoj svoti od pripadajuće 3. kada je mirovina ili drugo primanje isplaćeno pravnoj ili fizičkoj osobi kojoj ne pripada.

17. Presudom Upravnog suda u Zagrebu poslovni broj UsI-1696/22-10 od 2. svibnja 2023. poništeno je rješenje tuženika, KLASA: 140-02/21-1/03249262116, URBROJ: 341-99-05/3-21-8457 od 5. svibnja 2022. U presudi se navodi kako će tuženik u postupku nakon te presude pri rješavanju o žalbi tužiteljice uzeti u obzir kakav učinak ima pravni stav Vrhovnog suda Republike Hrvatske na pravnu situaciju tužiteljice u konkretnom slučaju, uzevši u obzir da je u izvršenju presude tuženik odnosno tijelo nadležno za izvršenje obvezno postupiti sukladno izreci presude, najkasnije u roku od 60 dana od dostave pravomoćne presude, pri čemu je vezan pravnim shvaćanjem i primjedbama suda.

18. U izvršenju navedene presude tuženik je donio ovdje osporeno rješenje. U njemu se vezano uz pravno stajalište Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženo u presudi broj Revr 222/08 od 7. siječnja 2009. očitovao kako ista nije od utjecaja na donošenje drugačijeg rješenja u ovoj upravnoj stvari. Naime, tuženik je naveo kako podaci utvrđeni u predmetu drugog osiguranika nisu od utjecaja na druge predmete jer se prava iz mirovinskog osiguranja utvrđuju prema osobnim podacima o plaćama, naknadama, stažu osiguranja i drugim podacima relevantnim za izračun mirovine za svakog osiguranika ne mogu primijeniti u drugim predmetima.

19. Dakle, osporenim rješenjem tuženik je u potpunosti postupio po uputi Upravnog suda u Zagrebu jer se očitovao o tome kakav učinak ima pravni stav Vrhovnog suda Republike Hrvatske na pravnu situaciju tužiteljice u konkretnom slučaju, s kojim stavom je suglasan i ovaj Sud. Pri tome je za napomenuti kako eventualno neslaganje tužiteljice s izraženim stavom tuženika ne znači ujedno i nepostupanje po uputi suda.

20. Za istaknuti je kako je prema presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske, broj Revr 222/08 od 7. siječnja 2009. ocijenjeno kako nije otpala osnova po kojoj je tužitelj primao mirovinu slijedom čega HZMO ne može osnovano zahtijevati povrat isplaćene mirovine. U konkretnom slučaju, pak, rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Zagrebu, KLASA: UP/I 140-02/20- 01/03249262116, URBROJ: 341- 25-05/3-20-77468 od 13. travnja 2021. poništeno je rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Zagrebu, KLASA: UP/I-140-02/14-03/03249262116, URBROJ: 341-25-05/3-14-022212 od 10. travnja 2014. i rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Zagrebu, KLASA: UP/I 140-02/14-01/03249262116, URBROJ: 341-25-05/3-14- 81152 od 3. srpnja 2014., čime je otpala osnova na temelju koje je tužiteljica primala mirovinu. Stoga je tužiteljica primala mirovinu koja joj po ZOMO-u ne pripada, pa ju je bila dužna vratiti zbog stjecanja bez osnove u skladu s člankom 166. ZOMO-a.

20.1. U odnosu na tužbene navode, za napomenuti je kako je točno da Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao najviši sud, osigurava jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni. Međutim, s obzirom na već prethodno izloženo, tužiteljica se pogrešno poziva na predmetnu presudu Vrhovnog suda Republike Hrvatske. Naime, ne radi se o istoj činjeničnoj situaciji, niti je u vrijeme donošenja predmetne presude Vrhovnog suda Republike Hrvatske bio na snazi ZOMO koji se primjenjuje u konkretnom slučaju.

21. Glede tužbenih navoda o tome kako je nejasno koji su to podaci utvrđeni u predmetu drugog osiguranika, evidentno je kako se tuženik referira na slučaj iz presude Vrhovnog suda Republike Hrvatske, broj Revr 222/08, odnosno kako podatci tog osiguranika nisu od utjecaja na osiguranika u ovom slučaju, uzimajući u obzir da se tužiteljica poziva na tu presudu.

22. Stoga je Sud osporeno rješenje tuženika ocijenio zakonitim te je primjenom članka 116. stavka 1. ZUS-a odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan i odlučio kao u točki I. izreke presude.

23. U odnosu na troškove spora, odlučeno je primjenom odredbe članka 147. stavka 1. ZUS-a, kojom je propisano da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drugačije propisano.

23.1. Budući da je tužiteljica u cijelosti izgubila spor, odlučeno je kao u točki II. izreke presude.

U Osijeku 7. ožujka 2025.

Sutkinja

Blanka Sajter

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovoga suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 126. stavak 6. ZUS-a).

DNA:

1. Tužiteljici po opunomoćeniku

2. Tuženiku