Republika Hrvatska
Općinski sud u Osijeku
Europske avenije 7
31000 Osijek
Poslovni broj: P-1062/2017-76
R E P U B L I K A H R V A T S K A
P R E S U D A
Općinski sud u Osijeku, po sutkinji Kameliji Matijašević, u pravnoj stvari I. tužiteljice LP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], II. tužiteljice NP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Ivanu Jukiću, odvjetniku u Zajedničkom odvjetničkom društvu Darko Šuper, LPC, Ivan Jukić, ĆP i PP, [adresa], protiv tuženika BP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćnici Zorani Živković, odvjetnici iz Zagreba, radi utvrđenja nedostojnosti za nasljeđivanje i pravne valjanosti pisane oporuke, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 04. veljače 2025., u nazočnosti stranaka i njihovih punomoćnika, uz javnu objavu dana 07. ožujka 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se tužbeni zahtjev I.tužiteljice LP i II.tužiteljice NP, kao neosnovan u cijelosti, koji glasi:
"I. Utvrđuje se da je tuženik, BP iz [adresa], OIB- [osobni identifikacijski broj], kao zakonski nasljednik nedostojan nasljednik u ostavinskom predmetu iza pok. CP,
II. Utvrđuje se da jednostrani pravni posao – oporuka od dana 25.08.2010.g. predstavlja posljednju volju iza pok. CP na temelju koje II.tužiteljici NP pripada apartman broj 4. na drugom katu nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], sagrađene na kč.br. 2704ZGR, k. o. [katastarska općina], u naravi kuća i dvor, površine 509 m2, te ne nalaže tuženiku naknaditi parnički trošak ovog postupka."
II. Nalaže se I.tužiteljici LP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i II. tužiteljici NP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da tuženiku BP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknade prouzročeni parnični trošak u iznosu od 4.125,00 eura (četiritisućestodvadesetpeteura) u roku od 15 dana.
III. Odbija se preostali zahtjev tuženika za naknadu troška u iznosu od 625,00 eura (šestodvadesetpeteura), kao neosnovan.
Obrazloženje
1. I.tužiteljica LP i II.tužiteljica NP su dana 22. studenog 2017. podnijele tužbu protiv tuženika radi utvrđenja istoga nedostojnim za nasljeđivanje iza pokojne CP, kao i da sud utvrdi da jednostrani pravni posao
– oporuka ostaviteljice CP od 25. kolovoza 2010. predstavlja posljednju volju iza iste na temelju koje II.tužiteljici NP pripada apartman broj 4. na drugom katu nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], sagrađene na kč.br. 2704ZGR, k. o. [katastarska općina], u naravi kuća i dvor, površine 509 m2.
2. Tužiteljice tužbu obrazlažu navodeći da je rješenjem ovoga suda broj O- 2116/2016-11 od 12. rujna 2017. prekinut ostavinski postupak iza pok. CP (majke I.tužiteljice i tuženika te bake II.tužiteljice) te je I.tužiteljica kao zakonska nasljednica upućena u roku od 30 dana od pravomoćnosti toga rješenja pokrenuti parnični postupak protiv tuženika kao zakonskog nasljednika radi utvrđivanja nedostojnosti istoga za nasljeđivanje. Navode da nisu upoznate sa točnim uzrokom smrti iza pok. CP koja je u trenutku prije nastupanja smrti bila najmoprimac u stanu u [adresa] jer smatraju da postoji niz činjenica prije nastanka smrti i u trenutku nastupanja smrti iste koje ukazuju na nedostojnost tuženika kao zakonskog nasljednika. Navode da je za života pokojne CP i nakon smrti oca (I.tužiteljice i tuženika) FP **.**.1997., tuženik svojim ponašanjem ukazivao kako je samo imao afinitet prema novčanim sredstvima pokojne i pokojnog oca, jer je u više navrata dolazio sa zahtjevom da mu se isplati oveći iznos deviza, a što je pokojna CP odbila, te je tuženika nakon svađe izbacila i od tada tuženik nije komunicirao s istom, o čemu postoje pisani tragovi pokojne CP koji ukazuju, s obzriom na izraze, kao " LP, čuvaj! Zlu ne trebala" i sl., te tuženik od tada, unazad više godina ljetuje u zajedničkoj kući u [adresa], ali svojoj tada malodobnoj djeci zabranjuje kontakte sa njihovom pokojnom bakom CP. Nadalje navode da je tuženik svojevoljno 1998. bez pisane suglasnosti vršio preinake zajedničke kuće u [adresa], preuredivši dio dvorišta u parking, rušeći postojeću ogradu prema ulici, postavljajući drugu i taj prostor proglašava svojim, pri tome braneći svojoj pok. majci DP i I.tužiteljici da taj dio nekretnine koriste, te u kolovozu 2009. izbacuje pokojnu majku CP sa I.kata zajedničke kuće u [adresa] i sebi uzima prvi kat, koji od tada pa nadalje iznajmljuje, a do danas se nalazi u posjedu jednog od apartmana, te svojevoljno dodjeljuje stan u prizemlju I.tužiteljici i pokojnoj ZP te nakon ovako bezobraznih postupaka prema svojoj majci, ista mu se pokušavala obraćati, bezuspješno. Na rođendan tuženika 25. kolovoza 2010. u zajedničkoj kuću u [adresa], pokojna CP je pokušala razgovarati s istim i dati mu rođendanski poklon, a što je on odbio i rekao joj da više nema sina, nakon čega je pokojna sastavila oporuku koju naslovljava na II.tužiteljicu NP, svoju unuku. Dana 02. studenog 2013. pokojna CP je doživjela moždani udar i završila na Odjelu neurologije u KBC Osijek, te se I.tužiteljica cijelo vrijeme boravka u bolnici i po izlasku iz bolnice brinula o istoj, a tuženik od toga dana nije niti jednom nazvao niti došao iz Zagreba obići svoju majku, već je u telefonskom razgovoru rekao kako istu treba udomiti jer ne želi sudjelovati u njenom oporavku, radi čega je I.tužiteljica tuženika pozvala u Osijek govoreći mu kako istječe štednja iz Imex banke d.d. pa je isti ubrzo došao kojom prilikom mu je ta štednja isplaćena i tada je prvi puta u vremenskom razdoblju od jedne godine posjetio svoju majku CP. Navodi da su u nazočnosti svjedokinje izradile fotografije iznajmljenog stana u kojem je posljednjih nekoliko mjeseci svoga života živjela pokojna CP iz kojih je vidljivo u kakvim je uvjetima ista preminula, a tuženik ju je tijekom rujna 2015. bez znanja I.tužiteljice, odvezao vlastitim automobilom u Zagreb u navedeni stan i pokojnu zanemarivao zbog ne kupovine lijekova, a nakon nastupanja smrti pokojne je zaprimljena potvrda o smrti iz koje nije vidljiv uzrok njene smrti, te uz dopis PU zagrebačke II. policijske postaje od 16. lipnja 2016. nije dostavljen podatak niti zapisnik o očevidu za koji smatraju da postoji obveza da ih se obavijesti budući je provedena obdukcija pokojne CP, a što ukazuje na potrebu utvrđivanja smrti do koje je došlo nasilnim putem ili je potrebno utvrditi uzrok jer je pokojna zatečene u neprirodnom položaju u trenu nastupa smrti, što ukazuje kako je smrt nastupila ranije, nego je to utvrđeno u trenu savladavanja prepreke pri ulasku u stan u kojem je bila najmoprimac. Nadalje navode da je iz dopisa Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje od 08. srpnja 2016. vidljivo kako tuženik nije kupovao potrebne lijekove za pokojnu majka, te je vidljivo kako pod sudjelovanje osigurane osobe – nadoplata stoji 0,00, odnosno postoji razlika u odnosu na kupovinu istog lijeka za kojeg je I.tužiteljica plaćala razliku pri kupnji koji je pokojna bila obvezna koristiti zbog zgrušavanja krvi. Navodi da je ključeve od iznajmljenog stana u [adresa], u kojem je živjela pokojna CP imao tuženik, ali ne I.tužiteljica, te su pokojnoj kupile mobilni uređaj koji je netragom nestao.
3. U odgovoru na tužbu tuženik osporava osnovanost tužbe i tuženog zahtjeva u cijelosti navodeći da nije sporno da su odnosi između njega i I.tužiteljice – njegove sestre narušeni i da ga ista kao bi mu napakostila što je moguće više izvrgava bespotrebnim sudskim i svim drugim troškovima pa ukoliko bi on i bio proglašen nedostojnim za nasljeđivanjem, to bi na njegovo mjesto, po principu reprezentacije nastupila njegova djeca – unuci njihove pokojne majke pa ista ovim postupkom ne može ništa dobiti osim bahatog parničenja. Nadalje navodi da se rješenjem ovoga suda broj O-2116/2016-11 od 12. rujna 2017. niti jednom riječju ne spominje ovdje II.tužiteljica NP, niti je istu sud uputio u parnicu na utvrđenje vezano za točku II. tužbenog zahtjeva jer on nije osporio oporuku već je tvrdio da je oporuka neprovediva budući apartman broj 4 na drugom katu ne postoji. Osporava da je imao afinitet prema novčanim sredstvima svoje pokojne majke i zahtijevao isplate novčanih sredstava budući je upravo I.tužiteljica za života njihovih roditelja dobila dvosoban stan, cca 70 m2 u centru Osijeka, trosoban stan cca 90 m2, poslovni prostor površine cca 30 m2 u centru Osijeka, polovicu iznosa (32.000,00 eura od kupoprodajne cijene kuće u [adresa]), kompletan obiteljski nakit veće vrijednosti koji joj je majka za života povjerila na čuvanje i 100.000,00 eura koji je iznos bio majčina ušteđevina, dok je za života njihovih roditelja dobio iznos za kupovinu dvosobnog stana u vrijednosti dvosobnog stana površine 70m2 u centru Osijeka i polovicu iznosa (32.000,00 eura od kupoprodajne cijene kuće u [adresa]). Osporava da nije kontaktirao sa svojom majkom već je upravo on vodio brigu o istoj od veljače 2014. do srpnja 2014., od travnja 2015. do srpnja 2015. i od polovice kolovoza 2015. nakon što ju je I.tužiteljica izbacila iz sobe u prizemlju kuće u [adresa], kada joj je briga bila potrebna nakon moždanog udara. Navodi da je I.tužiteljica bila opunomoćena na majčinom tekućem računu i napravila na istom minus od 11.664,51 kuna o čemu ga je majka, kada je doznala za isto zvala da joj pomogne i on je odmah na majčin račun uplatio 5.000,00 kuna dana 13. kolovoza 2015. da joj smanji minus na tekućem računu, a majka je tada opozvala punomoć I.tužiteljici za taj račun, te je bila prisiljena prodati dionice T-HT-a kako bi zatvorila taj minus u cijelosti. Preinake kuće u [adresa] je vršio u dogovoru sa njihovom majkom CP, a ne osporava da se niti u to vrijeme, a niti nadalje nije slagao sa svojom sestrom-I.tužiteljicom, jer je ista uvijek pravila probleme, pa osporava sve razloga za njegovu nedostojnost za nasljeđivanje iza pokojne majke koje je I.tužiteljica sama vlastoručno ispisala i priložila ovom spisu. Napominje da je svojoj sestri, I.tužiteljici, osobno ponudio da prva bira koju etažu od zasebne tri etaže zgrade u [adresa] želi i ona je izabrala prizemlje koje je uredila i promijenila brave na dvoja ulazna vrata te joj je pripao i zasebni objekt u dvorištu, površine od cca 35 m2 (koji je preuredila u apartman za iznajmljivanje), uređeni kolni ulaz i vrti te još jedna terasa iza kuće dok je on tek 2006. započeo korištenje prvog kata, kada je nakon prodaje najmanjeg apartmana uložio znatna sredstva u uređenje drugog kolnog ulaza u dogovoru s mamom i I.tužiteljicom, odnosno popločio je dio okućnice radi mogućnosti parkiranja jer do tada nije imao gdje parkirati svoje vozilo. Napominje da do 2006. godine je sa svojom obitelji ljetovao u odmaralištu u Filip Jakovu, dok se I.tužiteljica u razdoblju od 1997. do 2006. bavila turističkom djelatnošću u cijeloj predmetnoj kući u [adresa], dok se od 2006. nastavila baviti turizmom i na trećoj etaži te kuće, dok je njemu predala ključeve od polovice treće "zajedničke" etaže 2014. (u naravi, dva apartmana), dok je njihova majka tijekom ljetnih mjeseci koristila sobu u prizemlju. Osporava da je dana 25. kolovoza 2010., na njegov rođendan, izjavio svojoj pokojnoj majci da više nema sina i da je odbio razgovarati s istom. Navodi da je nakon što je majka pretrpjela moždani udar 04. prosinca 2013. posjetio istu onog trenutka kada je to bilo moguće u dogovoru sa I.tužiteljicom, koja mu je rekla da nema potrebe da dolazi u Osijek dok njihovoj majci ne bude bolje, jer da svaki stres, a koji može biti izazvan i uzbuđenjem što ga vidi, može biti loš za njen daljnji opravak, radi čega je majku posjetio u siječnju 2014. dok je nakon moždanog udara bila na rehabilitaciji u Bizovačkim toplicama i nakon toga ju dovezao kod svoje obitelju u stan u [adresa] dana 26. veljače 2014. gdje je ostala do 18. srpnja 2014. kada ju je odvezao u [adresa], te ju vratio nazad u Zagreb dana 26. kolovoza 2014., a 01. rujna 2014. u dogovoru s I.tužiteljicom su majku smjestili u Dom za starije u Osijeku gdje je ostala do 15. listopada 2014.. Nakon izlaska iz Doma pa do 15. travnja 2015. majka je živjela u iznajmljenom stanu u [adresa], koji je najam plaćan iz njene mirovine, te je I.tužiteljica imala punomoć na majčinom računu i tada je o njoj ista vodila brigu. Dana 15. travnja 2015. njegov prijatelj je majku sukladno dogovoru sa I.tužiteljicom, dovezao u njegov stan u [adresa], budući je I.tužiteljica morala otići zbog turističke sezone u [adresa], a majka je kod njega u stanu ostala do 15. srpnja 2015. kada ju je odvezao u [adresa] na ljetovanje, međutim, u sukobu majke i I.tužiteljice dana 15. kolovoza 2015. kada je I.tužiteljica fizički nasrnula na majku i istu izbacila iz kuće (zbog čega se vodio prekršajni postupak protiv I.tužiteljice kod Prekršajnog suda u Šibeniku u kojem je donesena presuda broj Ppj-512/2015 od 16. ožujka 2018. ) i on koji u tom trenu se nalazio u [adresa], preuzima brigu o majci, te od toga dana 15. kolovoza 2015., pa do smrti njihove majke 02. lipnja 2016., ista ostaje u Zagrebu, gdje su o njoj vodili brigu on, njegova supruga JP i njihovo dvoje djece – unuci pokojne CP. Isti ne osporava da su I.tužiteljica i on troškove puta plaćali svaki u polovici dijela, međutim tužiteljica je bila punomoćnica na računu svoje majke i imala je pravo raspolaganja njezinom mirovinom. U Zagrebu je njihova majka u početku živjela u njegovom stanu, a zatim se preselila u stan koji je u blizini njegovog stana u istoj ulici na adresi [adresa], koji je bio površine 60 m2, u odličnom stanju s centralnim grijanjem, potpuno otpremljen i za što je pokojna plaćala najam 2.000,00 kuna mjesečno, a stan je iznajmljen upravo na njenu inicijativu kako bi imala komociju da ne mora sa njegovom obitelji dijeliti kupaonicu, kao što je to bila dok je primorana dok je živjela u njegovom stanu i spavala na trosjedu. Napominje da je on vodio brigu o majci za vrijeme dok se nalazila u Zagrebu, te su ju on i njegova djeca svaki dan obilazili i donosili hranu i svakog vikenda ju dovozili na obiteljski ručak u njegov stan u vremenu kada je živjela u iznajmljenom stanu, zajedno su slavili obiteljske događaje i blagdane, te je tijekom 2014. i 2015. istu vodio na preglede kod liječnika opće medicine kod kojeg je prebačena njena kompletna medicinska dokumentacija. Vodio ju je i na kontrolni pregled kod neurologa i dermatologa, te joj je uspješno uklonjen operacijom tumor kože na ruci u bolnici u Zagrebu. Napominje da on nije taj koji je izdao potvrde o majčinoj smrti, niti je upisivao ikakve datume vezano za njezinu smrt, te osporava vezano za navode iz tužbe u odnosu na okolnost smrti pokojne CP sve navode tužiteljica. Napominje kada je došla hitna, koju je on pozvao, liječnica koje je ustanovila smrt je izjavila da je to uobičajena procedura da pozovu policiju iz razloga što je majka živjela u iznajmljenom stanu te nije istina da je policija morala provaliti u stan jer je u stan prvi, nenasilno ušao vlasnik stana ŠP, kojega je on prvi pozvao da otključa stan koji je majka radi svoje sigurnosti uvijek zaključavala iznutra na sigurnosnoj bravi, dok su tužiteljice dva puta došle u posjet pokojnoj CP i ona im je otvorila vrata. Navodi da je njihova pokojna majka lijek Pradaxa, koji je pila nakon moždanog udara, svojevoljno prestala uzimati jer se žalila na jake bolove u predjelu stomaka i povremenu krvavu stolicu, a koje su nuspojave i napisane u uputama toga lijeka. Međutim, on joj je odgovorio da ga mora piti i dalje, i radi navedenog ju je odveo kod njihove liječnice obiteljske medicine koja joj je također rekla da mora nastaviti piti taj lijek, bez obzira na nuspojave, međutim, ona je samoinicijativno dva puta više pila drugi lijek Perinevu koji ima učinak snižavanja tlaka i samim time i smanjenja rizika od moždanog udara. Kako je majka svejedno odbijala piti Pradaxu, pa su se stvorile zalihe toga lijeka, on nije kupovao taj lijek dok se ne potroše zalihe. Iz potvrde njihove obiteljske liječnice, doktorice NPC od 29. lipnja 2018. je vidljivo da je pokojna CP imala zdravstvenu skrb. Navodi da je uredno brinuo o svojoj majci koja je u Zagreb došla upravo iz razloga da pobjegne od I.tužiteljice i problema koje je imala s njom. Tijekom postupka navodi da to što je tražio od svoje sestre da podmiri pola troškova vezano za majčin prijevoz nije razlog za njegovu nedostojnost za nasljeđivanje iza iste i da mu nije jasno ako je I.tužiteljica bila, kako tvrdi, u tako dobrim odnosima sa svojom majkom, zašto joj onda ista nije dala ključeve svojeg iznajmljenog stana u [adresa], a također ga ne čini nedostojnim za nasljeđivanjem niti to što je tražio od majke da mu da novac. Napominje ako je cilj određenih dokaznih prijedloga tužiteljica utvrđenje da je on usmrtio svoju majku CP ili pokušao usmrtiti, to je predmet kaznenog, a ne parničnog postupka.
4. U dokaznom postupku sud je saslušao I.tužiteljicu, II.tužiteljicu, tuženika (na ročištu za glavnu raspravu 04.02.2025.), te svjedoke ĆPC, VP (na ročištu za glavnu raspravu od **.**.2019.), ŠP, ČP, ŽP (na ročištu za glavnu raspravu **.**.2019.), JP, KP, AP (na ročištu za glavnu raspravu od **.**.2019.), TP, RP i OP (na ročištu za glavnu raspravu od **.**.2019.), dr. NPC (na ročištu za glavnu raspravu od 01.10.2019.), stalnog sudskog vještaka dr. med. Mladena Ugljarevića (na ročištu za glavnu raspravu 23.05.2023. i 05.09.2023.), priklopio i izvršio uvid u predmet ovoga suda broj O- 2116/2016, pročitao rješenje broj O-2116/2016-11 od 12. rujna 2017. i oporuku pokojne CP od 25. kolovoza 2010., dopis Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje od 08. srpnja 2016. sa popisom lijekova na recept, potvrda Policijske postaje Vodice od 06. svibnja 2016. (list 25. spisa), dopis punomoćnika tužitelja HZZO- a Zagreb od 07. lipnja 2016. i II. policijskoj postaji Zagreb od 07. lipnja 2016. i Zavodu za sudsku medicinu i kriminalistiku Zagreb od 13. srpnja 2016., dopis II. policijske postaje Zagreb od 16. lipnja 2016., promet za tekuću račun PBZ d.d. (list 43. spisa), nalozi klijenta PBZ d.d. (list 44. spisa), podaci o računima pokojne CP, PBZ d.d. Zagreb i prometu na istom (list 139.-142. spis), ugovor o najmu stambenog prostora od 25. kolovoza 2015. (list 45.-48 spisa), medicinsku dokumentaciju (sa lista 49.-59., 99., 149.-153., 162.-168. spisa), preslike fotografija (sa lista 60.-89., 169.-182. spisa), dokument "analiza cijena" (sa lista 95. -96. spisa), presuda Prekršajnog suda u Šibeniku PpJ-512/15 od 16. ožujka 2018. (list 100. -103. spisa), zapisnik o posvjedočenju činjenica sa diobnim nacrtom i oporukom pokojne CP te preslikama fotografija (sa lista 108. -115. spisa), zapisnik službe mrtvozorstva grada Zagreba, Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, Zavoda za sudsku medicinu i kriminalistiku broj Sp.86.981-537/2016 od 03. lipnja 2016. (list 124.-128. spisa), obavijest II. policijske postaje Zagreb od 15. siječnja 2019. sa službenom zabilješkom o dojavi i o pregledu mjesta događaja te izvješćem o kriminalističko – tehničkoj pretrazi mjesta događaja i potvrdom te službenom zabilješkom (list 129. -138. spisa), zamolba i očitovanje doktorice obiteljske medicine EP iz [adresa] od 05. rujna 2019. i 11. ožujka 2021. (list 196. -197. i 212.-213. spisa), nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka dr. med. Mladena Ugljarevića od 08. ožujka 2022. (list 218. -221. spisa), očitovanje vještaka na primjedbe tužiteljica od 29. kolovoza 2023. (list 235 spisa).
5. Sud u dokaznom postupku nije uzeo u obzir rukom pisani dokument I.tužiteljice (list 6.-21. spisa) pod nazivom "kronološki slijed", "razlozi za nepodobnost nasljeđa", jer je ista dala svoj iskaz na ročištu za glavnu raspravu održanom dana 04. veljače 2025. sukladno načelu neposrednosti u izvođenju dokaza, kao niti dopis iste koji je uputila sudu putem pošte dana 13. veljače 2025. nakon što je glavna rasprava zaključena.
6. Tužiteljice su tijekom postupka odustale od prijedloga da se izvede dokaz grafološkim vještačenjem potpisa na oporuci od 25.08.2010., očevida i građevinskog vještačenja nekretnina u [adresa], dok je tuženik odustao od dokaznog prijedloga za saslušavanja svjedokinje dr. EP i MP.
7. Stranke su dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice, te je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika, sukladno odredbi čl. 7. st. 1. i čl. 219. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 129/2000., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 96/2008., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023.).
8. Ocjenjujući svaki dokaz posebno, sve dokaze zajedno i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sukladno čl. 8. Zakona o parničnom postupku, a prema svom uvjerenju, sud je zaključio da je tužbeni zahtjev tužiteljica neosnovan u cijelosti.
9. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je zahtjev tužiteljica da se utvrdi da je tuženik nedostojan za nasljeđivanje pok. majke CP i da nema nikakva prava naslijediti imovinu iza njezine smrti, te da sud utvrdi da oporuka ostaviteljice CP od 25.08.2010. predstavlja posljednju volju iste na temelju koje II.tužiteljici pripada apartman broj 4. na drugom katu nekretnine u [adresa].
10. Između stranaka nije sporno:
- da su I.tužiteljica i tuženik imali zakonsku obvezu brinuti se o svojoj majci CP,
- da je pok. CP nakon smrti supruga od 1997. godine živjela sama u obiteljskoj kući u [adresa],
- da je pok. CP krajem 2013. (medicinska dokumentacija sa lista 162.- 163. i 218.) doživjela moždani udar i bila ovisna isključivo o pomoći i njezi drugih osoba dok se nije oporavila,
- da je nakon moždanog udara CP nakon izlaska iz bolnice, određeno vrijeme boravila u stanu kod I.tužiteljice u Osijeku, zatim u iznajmljenom stanu u [adresa], te u stanu kod tuženika u Zagrebu, pa sve do svoje smrti u iznajmljenom stanu u [adresa], dok je tijekom ljeta boravila u [adresa],
- da se I.tužiteljica u potpunosti brinula o svojoj majci dok je ista boravila u bolnici neposredno nakon moždanog udara i nakon toga u njenom stanu u [adresa], te u iznajmljenom stanu u [adresa],
- da je rješenjem Općinskog suda u Osijeku broj O-2116/2016-11 od 12. rujna 2017. prekinut ostavinski postupak iza CP te je zakonska nasljednica LP, ovdje I.tužiteljica upućena pokrenuti parnicu protiv zakonskog nasljednika BP, ovdje tuženika, radi utvrđivanja nedostojnosti istoga za nasljeđivanje.
11. Između stranaka je sporno:
- da li je tuženik nedostojan za nasljeđivanje iza svoje majke pok. CP u smislu čl. 125. Zakona o nasljeđivanju i da nema nikakva prava naslijediti imovinu iza njezine smrti,
- istovjetnost pisane oporuke od 28.10.2015.
12. Iz iskaza I.tužiteljice LP proizlazi da je njena majka pok. CP živjela sama u svojoj kući u [adresa] sve dok nije doživjela moždani udar 02. studenog 2013. kada je odvezena u KBC Osijek i tamo se zadržala na liječenju u trajanju od 2 tjedna gdje ju je svakodnevno obilazila i donosila ručak, dok tuženik istu u to vrijeme nije posjetio. Nakon izlaska iz bolnice, pok. majku je dovela u svoj stan u [adresa] u kojem je bila do siječnja 2014. kada je otišla na terapije u [adresa] u trajanju od dva tjedna koje je samoinicijativno prekinula ranije i vratila se u stan kod I.tužiteljice. Za vrijeme boravka u [adresa] njihovu majku je posjetio tuženik, te je ista bila u Osijeku do ožujka 2014. kada ju je tuženik "počastio" za Dan žena 08. ožujka rehabilitacijom na Malom Lošinju koja je trebala trajati tri tjedna, a koje su terapije platili njih dvoje svako u ½ dijela kao i putne troškove. Nakon dva tjedna boravka u Malom Lošinju majka je vraćena kod nje u stan u [adresa], a krajem travnja je zbog svog odlaska u [adresa], dogovorila s tuženikom da majku odveze kod sebe u Zagreb, ali kako je isti u to vrijeme imao ozlijeđenu nogu, majku je u Zagreb kod tuženika odvezao njegov prijatelj. U stanu kod tuženika u Zagrebu majka je boravila do početka lipnja 2014. kada ju je isti odvezao u [adresa], gdje je boravila u prizemlju u svojoj sobi, koje je u njenom vlasništvu kao i drugi kat, dok je prvi kat koristio tuženik. Majka je trebala u [adresa] ostati do rujna 2014., međutim tuženik je majku odvezao u starački dom u Osijeku gdje je boravila oko mjesec dana, a nakon čega je došla ponovno kod nje u stan u [adresa] jer nije bila zadovoljna smještajem u Domu i zadržala se kod nje do ljeta 2015. Međutim, pojašnjava da je pok. CP za vrijeme dana boravila u njenom stanu u [adresa], ali se tuširala i spavala u stanu koji je bio iznajmljen na istom katu zgrade gdje je bio i njen stan. Nakon toga u svibnju 2015. ona i majka su otišle u [adresa] i tamo je ista boravila do kraja kolovoza 2015. kada ju je tuženik bez njenog znanja odvezao na nepoznato mjesto, a naknadno je saznala da ju je isti smjestio u Zagrebu u iznajmljenom stanu na [adresa] u kojem stanu se zadržala do smrti. U tom stanu je redovito posjećivala pokojnu majku i bila šokirana njenim lošim psihičkim i fizičkim stanjem jer nije bila sposobna sama otići u trgovinu po namirnice, pa joj je uplatila na račun 1.000,00 kn kako bi mogla kupiti namirnice, iako je znala da ista ne može sama do trgovine, te je dolazila kod nje 1-2 puta mjesečno i donosila namirnice sa dužim rokom trajanja. Kada je prvi put majku posjetila u tom stanu došla je sa PPC i kćerkom II.tužiteljicom NP s namjerom da majku vrati nazad u Osijek, a što je ista odbila jer bi time povrijedila svoga sina-tuženika. Napominje da se za vrijeme boravka pok. majke u Osijeku nakon moždanog udara o istoj izvanredno brinula, kao i njena kćerka SPII.tužiteljica, te je i apartman [adresa] u prizemlju uredila na način da majka može tamo boraviti i izvan ljetnih mjeseci, dok je stan u [adresa] koji je bio iznajmljen plaćan iz zajedničkih sredstava, budući je majke imala veliku mirovinu, a brinula se da majka redovito uzima propisanu terapiju i to lijekove Karbelo, Perinevu i Pradaxu, koji je bio najvažniji za njezino zdravlje, te joj je kuhala svakodnevno i hranu prilagodila njenom zdravstvenom stanju. Obiteljsku kuću u kojoj je majka živjela do moždanog udara su prodali 2015. i koja je bila u suvlasništvu njenom i tuženikovom, dok je majka imala pravo doživotnog uživanja, te su novce od kupoprodaje podijeli ona i tuženik u pola dijela. Navodi da je nakon smrti njihovog oca 1997. tuženik dolazio u posjet majci samo kada je trebao novac, te ga je svakodnevno zvala nakon što je majka doživjela moždani udar i bila u bolnici da ju dođe posjetiti, ali je isti to odbio iz razloga jer nema novaca za zimske gume. Navodi da je njihova majka sačinila oporuku koja je predmet ovoga postupka dana 25.08.2010. na rođendan tuženika kada se nalazila u [adresa], jer je bila ogorčena njegovim ponašanjem kada je isti od nje odbio uzeti rođendanski poklon, a htjela je da se pomire jer su bili u lošim odnosima od 1997. od očeve smrti. Navodi da joj je on tom prilikom rekao "Ti više nemaš sina", zbog čega je plakala i sačinila predmetnu oporuku i pitala svoju unuku II.tužiteljicu NP koji apartman želi i sukladno njenim željama napisala oporuku. Napominje da je u to vrijeme opis toga apartmana bio sukladan opisu u zemljišnim knjigama. Saznala je da je majka umrla putem poziva njihove sestrične GP oko 20:35 sati, ali ju je tuženik pokušavao nazvati toga dana bezuspješno jer ga je ga blokirala u svom mobitelu. Navodi da joj se majka žalila na ponašanje tuženika jer je bio ljubomoran što joj je dala zlatni nakit, kao i da joj isti nije uredno podizao lijek Pradaxu, radi čega je bila zabrinuta, a nije joj mogla donijeti taj lijek jer ide isključivo na recept putem zdravstvene iskaznice koja je bila kod tuženika. Nije joj poznato odakle bi bio ožiljak na majci kada je nađena mrtva u stanu, niti joj je tuženik to objasnio. Tri dana prije smrti se nije čula sa pokojnom majkom i čula je da je supruga tuženika JP izjavila kod ovoga suda da je tuženik 3 ili 4 dana prije majčine smrti bio u [adresa] i nakon čega se vratio u Zagreb. Napominje da je majci nakon moždanog udara u dva, tri navrata kupovala mobitel prilagođen za starije osobe koji su nestajali dok je bila u Zagrebu. Dana 13. kolovoza 2015. je imala fizički sukob sa tuženikom u [adresa] u kojem je sudjelovala i njena kćerka II.tužiteljica NP i to zbog majčinog novčanika koji je tuženik uzeo i tom prilikom ju je izgrebao po licu i prsima, a drugi fizički sukob između njih je izbio 15. kolovoza 2015. kada je završila u policiji i hitnoj zbog zadobivenih ozljeda, jer je brat bez majčinog znanja odnosio TV iz majčine sobe u [adresa], dok sa majkom nije imala nikakvih sukoba. U isto vrijeme je bila opunomoćenica na majčinom računu koji je tada bio u minusu i što je majka znala, a minus je zatvorio tuženik svojim novčanim sredstvima. Iako je smatrala da majka nema adekvatnu skrb i dovoljno hrane u iznajmljenom stanu u [adresa] o tome nije izvijestila Hrvatski zavod za socijalni rad jer joj je majka rekla da ako to napravi će doživjeti moždani udar, a niti je ikoga od liječnika pokojne majke obavijestila o neuzimanju Pradaxe, te smatra da majka nije znala tko joj je liječnica u Zagrebu.
13. U svom iskazu II.tužiteljica NP navodi da je unuka pok. CP i kćerka I.tužiteljice i pridružuje se u cijelosti iskazu I.tužiteljice u odnosu na brigu oko pokojne CP i sukoba koje je imala sa tuženikom. Navodi da je ona kao i I.tužiteljica bila u bliskim odnosima sa svojom bakom, dok je tuženika, svog ujaka vidjela svega 5 puta u životu prije nego što je pokojna doživjela moždani udar i isti je dolazio kod pokojne samo iz razloga da traži novce. Kada je posjetila svoju baku u iznajmljenom stanu u [adresa], ista je plakala i rekla da joj je tuženik uzeo mobitel i izbrisao njihove brojeve i na njenu molbu je prespavala u tom stanu jer je baka bila u strahu da tuženik ne dođe budući joj je branio da s njima održava komunikaciju, te navodi da je stan bio u jako lošem stanu, plijesan po zidu, hrane u frižideru nije bilo i zadnji put je vidjela svoju baku u tom stanu u siječnju 2016. Navodi da nije ništa konkretno govorila u vezi lošeg ponašanje tuženika prema njoj, jer smatra da je to bilo iz straha da isti ne sazna da se žali. Njena baka je bila velika vjernica ali ju tuženik nije vodio na nedjeljne mise što joj je poznato jer je prenoćila kod nje u stanu sa subote na nedjelju. Navodi da se baka bojala živjeti sama u stanu i stavljala je stolicu na vrata iz straha i smatra da nije smjela živjeti sama u stanu i vidljivo je izgubila na tjelesnoj težini od 8. mjeseca 2015. kada je bila u [adresa] pa do 10. mjeseca 2015. kada ju je vidjela prvi put u tom stanu u [adresa], pa smatra da se tuženik i njegova obitelji nisu uopće adekvatno brinuli za baku. Kako je bila vrlo bliska sa svojom bakom koja ju je kao malu čuvala, iz toga razloga i zbog događaja na tuženikov rođendan u [adresa] 25.08.2010., baka je njoj ostavila apartman koji je predmet oporuke, a ne npr. drugim unucima- djeci tuženika, koji su baku jedva pozdravljali i s istima nije bila bliska. Navodi da je tuženik osoba sklona fizičkom nasilju i nju je udario dok je bila dijete nekoliko puta dok su se nalazili u [adresa], unosio joj se u lice, te je i prema majci kao i prema pokojnoj baki, bio fizički nasilan na način da je pok. CP znao gurnuti i verbalno vrijeđati i to često i prije nego što je pok. imala moždani udar i nakon toga, te ju ucjenjivao govoreći da ga više neće vidjeti ako mu ne da novce, ali je ista ipak htjela otići s njim živjeti u [adresa]. Kako je baka nakon moždanog udara bila dementna, smatra da je to tuženik iskoristio i odvezao ju u Zagreb. Njoj i majci je sumnjiv način na koji je umrla pokojna CP te će pokrenuti određene postupke radi utvrđivanja okolnosti vezane za smrt iste pa smatra da on nije dostajan nasljednik iza iste, a zbog toga što boji tuženika, pokrenut će i postupak zabrane pristupa istoga u odnosu na nju. Navodi da je tuženik bio sa svojom djecom na sahrani pokojne bake, ali ne i njegova supruga JP pod izgovorom da ima crijevnu virozu, iako je ista istoga dana došla na karmine nakon sahrane u vidno zdravom stanju. Napominje da ona nije osporavala predmetnu pisanu oporuku, a što je vidljivo iz ostavinskog postupka.
14. U svom iskazu tuženik navodi da je njegova majka živjela u svojoj kući u [adresa] prije nego je doživjela moždani udar te je s njom bio u normalnim obiteljskim odnosima sve do 2004. kada je njegova sestra-I.tužiteljica, u [adresa] (dok se on nalazio u Zagrebu) fizički napala njegovu suprugu JP na način da ju je udarila šakom u glavu u nazočnosti njegove kćerka koja je bila u dobi od 7 ili 8 godina i što ga je posebno povrijedilo, pa budući je pokojna u tom sukobu stala na stranu svoje kćerke, ovdje I.tužiteljice, odnosi sa majkom su zahladili. Nakon toga nije dolazio u Osijek posjećivati majku, ali ju je viđao tijekom ljeta u [adresa], iako su njihovi odnosi i dalje bili hladni, jer ga je nakon tog incidenta I.tužiteljica još i provocirala. Dok se majka nakon moždanog udara nalazila u bolnici, I.tužiteljica ga je nazvala i rekla da ne dolazi jer majka ima svu potrebnu skrb i poznato mu je da se u to vrijeme ista jako dobro skrbila o njihovoj majci i u to vrijeme su njih dvoje imali dobar odnos, a majku je sa svojom obitelji posjetio dok je bila na rehabilitaciji u [adresa] nakon izlaska iz bolnice u siječnju 2014. i u dogovoru s majkom je istu odvezao u veljači 2014. da živi s njegovom obitelji u njihovom stanu u [adresa], ali ista je morala spavati u dnevnom boravku jer njihov stan nije bio dovoljno velik da joj može omogućiti boravak u posebnoj sobi. Iz Zagreba ju je svojim autom odvezao na rehabilitaciju u Mali Lošinj čije su troškove on i I.tužiteljica snosili u pola dijela, nakon čega je majku dovezao ponovo u svoj stan u [adresa] u kojem je boravila do 15. srpnja 2014. godine. U vrijeme kada je majka boravila kod njega je otkriven tumor na njenoj ruci koji je operiran u Zagrebu iako se protivila operaciji i izjavila da tumor ima već duže vrijeme, a nije mu poznato da li je o tome I.tužiteljica znala. Nakon operacije je majku odvezao polovicom srpnja 2014. u [adresa] i o njoj je tamo preuzela brigu I.tužiteljica jer se on zbog posla vratio u Zagreb i sa obitelji u 08. mjesecu 2014. došao u [adresa], a krajem tog ljeta je majku ponovno dovezao u svoj stan u [adresa] i nakon razgovora s njom su joj našli Dom za starije u Osijeku, međutim ona se u istom zadržala u trajanju od samo mjesec i pol dana do 15.10.2014., jer nisu bili zadovoljni sa smještajem, te je opet otišla u iznajmljeni stan u [adresa] koji se nalazio vrata do vrata stana I.tužiteljice u Osijeku. Napominje da mu je poznato da se I.tužiteljica izuzetno dobro brinula o pokojnoj majci dok nalazila u Osijeku i imala je tretman kao kraljica. Nakon toga u travnju 2015. njegov prijatelj je majku dovezao ponovno u njegov stan u [adresa] jer je tada imao gips na nozi, a majka je ponovno došla živjeti kod njega u dogovoru s I.tužiteljicom koja je otišla u [adresa] zbog obveza turističke sezone, te je majka bila u njegovom stanu do 15.07.2015. kada je I.tužiteljica javila da istu može dovesti u [adresa]. Dok je majka živjela s njegovom obitelji u stanu u [adresa] ista je imala svu adekvatnu skrb i bila je prilično zadovoljna i skromna jer je morala spavati jedno vrijeme i na posebnom madracu budući stan nije bio takav da su joj mogli omogućiti korištenje samo jedne sobu u stanu, te je cijela njegova obitelj imala odličan odnos sa pokojnom majkom, ista je jednom išla na misu sa njegovom kćerkom, a nije inzistirala da ju se svake nedjelje vozi na mise iako je bila vjernica, već se molila kod kuće, nije bila usamljena dok je obitelj imala obveze, bila na poslu, djeca u školi, već je gledala Tv i družila se s kućnim ljubimcem u stanu, vodili su je svakih 14 dana kod frizera, jela je skupa s njima, djeca su boravila s njom kada su bila kod kuće, vodili su je redovito na liječničke preglede brinuli se da uzima sve terapije, te je do 15.08.2015. redovito uzimala terapiju i njena zdravstvena knjižica se nalazila kod I.tužiteljice. Navodi da se u jutarnjim satima u [adresa] dana 15.08.2015. desio incident, odnosno čuo je galamu i sišao s kata u prizemlje gdje se u dvorištu odvijala svađa između I.tužiteljice i majke i čuo je da je I.tužiteljica vikala njihovoj majci "smrdljvice, neću ti doći na sahranu", a nije mu poznato zbog čega je izbio sukob između njih dviju, a u to vrijeme je normalno komunicirao s majkom, te je nakon te svađe majka došla na kat u njegov apartman i žalila mu se i htjela je preseliti iz prizemlja na drugi kat na kojem je on koristio dva apartmana i zbog toga je po željama majke, njene stvari iz apartmana u prizemlju iznosio i selio u apartman na drugom katu, a kada je iznosio TV iz majčinog apartmana u prizemlju, I.tužiteljica mu je stala na put i nakon što ju je više puta upozorio da se makne, da bi mogao proći, istu je gurnuo s TV-om i zbog čega je nastao incident u kojem je uredovala policija koju je pozvao netko od susjeda čuvši galamu u njihovom dvorištu. Nakon toga, majka je nastavila boraviti u [adresa] na drugom katu i normalno je imala komunikaciju s njim i njegovom obitelji, a misli da više nije komunicirala s I.tužiteljicom. Tog istog dana je majku odvezao u PBZ u kojoj je imala otvoren račun i tom prilikom su saznali da je stanje na njenom računu u minusu 11.000,00 kn o čemu majka uopće nije imala saznanja, te je saznala da je novce podigla i trošila I.tužiteljica koja je bila opunomoćena na majčinom računu, a radilo se o minusu velikom kao otprilike dvije i pol majčine mirovine. Tada je majka opozvala punomoć I.tužiteljici za njen račun i opunomoćila njega, nakon čega je I.tužiteljica podmirila iznos od 5.000 kn, a majka je podmirila preostali iznos minusa od novaca koje je dobila putem prodaje dionica HT-a kada je došla u Zagreb. Napominje da se majka nakon [adresa] nije htjela vratiti u Osijek već je htjela ići s njim u Zagreb i nije istina da o tome I.tužiteljica nije znala. Nakon povratka u Zagreb ista je boravila u njegovom stanu u trajanju oko tjedan dana, jer su joj na adresi [adresa] (a oni žive na broju 120), dakle svega 500 metara od njihovog stana, našli idealan stan koji je bio u vrlo solidnom stanju, na prvom katu i nikakve vlage i plijesni nije bilo, a majka je plaćala najam stana iz svoje mirovine. Napominje da se majka nije bojala živjeti sama u tom stanu od 60-tak m² i to je bila njena želja jer kod njega nije mogla biti adekvatno smještena jer nije imala svoju sobu, a da se nije bojala živjeti sama u stanu govori činjenica da je nakon očeve smrti od 1997. godine pa sve do 2013. godine, kada je doživjela moždani udar, živjela sama po svojoj želji u kući od 120 m². Majka je sukladno svojim godinama bila povremeno dementna na način da bi npr. pitala gdje se nalazi, kada su ju vodili na neke obiteljske izlete, međutim mogla je samostalno živjeti u tom iznajmljenom stanu u kojem ju je svakodnevno popodne nakon dolaska s posla obilazio i donosio hranu i s njom šetao oko zgrade, te dovodio u njihov stan svake subote i nedjelje na obiteljski ručak, a dok bi se on nalazio na terenu zbog posla, njegova djeca su redovito obilazila baku i donosila joj hranu, dok je njegova supruga JP rjeđe obilazila njegovu majku jer je radila i kuhala pa nije imala vremena istu svakodnevno obilaziti. Tako je dana 01.01.2016. završio u bolnici i zadržao se tamo tri tjedna, za koje su vrijeme brigu oko majke preuzela njegova djeca i supruga, dok je u tom periodu I.tužiteljica niti jednom nije došla obići, već ju je u tom iznajmljenom stanu u [adresa] obišla svega jednom ili dva put. Nije bilo potrebe majci gomilati hranu u stanu s obzirom da joj se svakodnevno donosio svježe kuhani obrok, a ona je i vrlo malo jela, dok joj je razne potrepštine iz trgovine on osobno kupovao i donosio. U odnosu na terapiju koju je pok. morala piti, može reći da je pila tri lijeka i to Perinevu, Pradaxu i ne može se sjetiti naziva trećeg lijeka, na stolu je bila košarica s lijekovima, međutim, kako je primijetio s vremenom da Pradaxa ostaje, pitao ju je o čemu se radi, a ista mu je rekla da je primijetila krv u stolici i da je pročitala da je to nuspojava tog lijeka. Zbog navedenog ju je odvezao kod njene obiteljske liječnice (koja je bila i njegova obiteljska liječnica) dr. L, koja joj je rekla da se nadalje mora držati terapije i piti Pradaxu, te ju je nakon toga vodio specijalistu neurologu na kontrolu i koji je utvrdio da je majka lucidna, da se može o sebi brinuti, a što je zaključila putem potpisa majke kojeg je tražila da napravi radi utvrđenja njezinog zdravstvenog stanja, te smatra da se adekvatno brinuo o svojoj majci i u odnosu na korištenje terapije. Zadnji put je vidio pokojnu dana 01.06.2016. u popodnevnim satima kada ju je obišao i donio hranu i majka je bila u normalnom uobičajenom zdravstvenom stanju, nije mu se na ništa žalila niti je imala ikakve ogrebotine na licu i slično. Kada je slijedećeg dana istu došao obići i donijeti hranu dana 02.06.2016. oko 17 sati, nije mogao svojim ključem ući u stan jer nije imao ključ gornje sigurnosne brave koju je majka iznutra zaključavala, već je morao zvati vlasnika stana ŠP da mu dođe otključati i čekao ga je do oko 19 sati i kada su ušli u stan zatekli su njegovu majku u kupatilu na koljenima sa glavom naslonjenom na toaletnu školjku, a pretpostavlja da je pretrpjela infarkt u noćnim satima kada je išla na toalet. Nazvao je hitnu te je liječnica konstatirala smrt i obavijestila policiju budući je majka bila u iznajmljenom stanu i neprirodnom položaju, te je stan nakon očevida zapečaćen, a policija je naknadno vratila ključeve stana vlasniku ŠP. Osporava da je majci oduzimao mobitele ili joj branio korištenje ili komunikaciju sa tužiteljicama, ali je ista govorila da ne želi razgovarati s I.tužiteljicom. Ne osporava valjanost i istovjetnosti pisane oporuke od 25.08.2010. koja je predmet ostavinskog postupka iza pok. majke, niti osporava da je na istoj vlastoručni potpis njegove majke, niti je htio pokretati parnicu radi osporavanje te oporuke, a niti ga je sud u to uputio, već je u ostavinskom postupku samo napomenuo da stan koji je predmet te oporuke s tim opisom ne postoji niti je ikada postojao. Navodi da je njegova majka bila čvrstog karaktera i tvrdoglava osoba kojoj on nije mogao zabraniti da kontaktira s kćerkom ukoliko je to ista željela, a nije mu uopće poznato da je II.tužiteljica NP prenoćila kod pokojne u iznajmljenom stanu u [adresa]. Jedino što je pokojnoj majci zabranio je korištenje štednjaka na plin u njegovom stanu u [adresa] jer je ista kada je nešto podgrijavala svom unuku skoro izazvala požar. Poznato mu je da je pok. imala lakši moždani udar i da je to zaključak neurologa nakon što je majka odgovarala da se više ne može lijepo potpisati kao ranije, te je razgovarao vezano za zdravstveno stanje majke s neurologinjom dr. EP, koja je izjavila da je pokojna imala lakši moždani udar u nazočnosti majke, ali nije postupio po uputama dr. EP, jer je smatrao da ne treba majku voditi na daljnje neurološke kontrole. Ne može se izjasniti o nekakvim krastama na tijelu majke jer mu se ista nikada nije žalila na nešto tako, sama je održavala svoju higijenu i sama se tuširala te ju nije vidio bez odjeće, a niti je to vidio na rukama kada je bila u kratkim rukavima. Napominje da je stan u [adresa] bio bolje opremljen u odnosu na iznajmljeni stan u [adresa], jer je stan u [adresa] bio opremljen sa majčinim stvarima iz njezine kuće, ali je stan u [adresa] imao sve što je potrebno radi komfora. Kada je majku posjetio u [adresa] nakon izlaska iz bolnice, ista se normalno kretala, kao što se kreću starije osobe, a nije mu poznato da li je ista neposredno nakon moždanog udara morala ponovno učiti hodati, pričati, odnosno sve životne funkcije. Napominje da su sva tri lijeka koja je koristila pokojna majka propisana radi sprječavanja zgrušavanja krvi i sprječavanja moždanog udara jer je pročitao upute za te lijekove i moguće nuspojave konzumiranja istih. Nije mu poznato da li njegova majka imala hemiparezu i nije mu poznato što je to. Nakon fizičkog incidenta 2004. godine kada je I.tužiteljica udarila šakom njegovu suprugu JP, isti je pokrenuo postupak radi lišenja poslovne sposobnosti pred nadležnim Centrom za socijalnu skrb u Osijeku protiv njegove sestre I.tužiteljice, ali je to bilo na njegovo usmeno traženje preko telefona, a ne prijedlogom Centru pisanim putem. Nije mu poznato da li lijek Pradaxa sprječava ili olakšava krvarenje, ali mu je poznato da taj lijek može izazvati tu nuspojavu. Ne osporava da je nakon moždanog udara pokojne CP, od I.tužiteljice primio iznos od 32.000,00 eura kada je došao posjetiti majku u [adresa] u kojim se nalazila na rehabilitaciji, ali osporava da je to bio razlog dolaska u Osijek, već je došao obići svoju majku.
15. U svom iskazu svjedokinja dr.med. NPC izjavljuje da ju je tuženik kao svoju obiteljsku liječnicu nazvao i molio da primi njegovu majku na skrb kao svoga pacijenta, te su došli na prvi pregled 21.09.2015. kojom prilikom je obavila sve što je potrebno za pacijente na prvom pregledu, a obzirom na dijagnozu moždanog udara i posljedica toga, uputila je pok. na pregled neurologu dr. EP, a putem telefona su naručivani lijekovi po terapiji koja je propisana po liječnici iste u Osijeku prema otpusnom pismu KBC Osijek iz 2013. Navodi da je redovno prepisivala lijekove, a da li je pok. CP njih uzimala to ne zna, ali se putem e-recepta točno vidi kada je lijek propisan i kada je i u kojoj ljekarni podignut. Navodi kada je pok. CP sa sinom bila na pregledu objasnila joj je da mora uzimati propisane terapije te ju je poučila da na malom kalendaru za podsjetnik sebi može podcrtati datume da zna kad je uzela ili nije uzela određeni lijek. Prema dokumentaciji pokojne može reći da je ista imala posljedice preboljenog moždanog udara, povišen krvni tlak, anksioznost i fibrilaciju ili treperenje atrija, inkontinencija i hemiparezu, koja znači smanjenu motoriku. Krajnji recept trajni ili ponavljajući recept je recept koji se izdaje jednom i maksimalno vrijedi za 10 podizanja lijekova odnosno terapije. Što se tiče dijagnoze povišenog tlaka terapiju može promijeniti ona, a što se tiče neuroloških problema može se konzultirati neurologa, a antikoagulantna terapija odnosno terapija protiv zgrušavanja krvi je trajna terapija. Kada je 2013. pok. CP imala moždani udar, može pohvaliti obitelj da je tada kupila lijek i prihvatila participirati plaćanje za lijek u iznosu od 220,00 kn. Da li je pokojna od 2013.-do 2015. kada je došla kod nje uzimala tu terapiju ne zna, ali pretpostavlja da ju je uzimala budući je bila kod liječnice obiteljske medicine u Osijeku. Pokojna je od početka terapije protiv zgrušavanja krvi uzimala lijek Pradaxa i kod te terapije se ne kontrolira PV-INR, već se u slučaju bilo kakvih tegoba i nuspojava u vidu modrica i slično, pacijent javlja njoj kao liječniku obiteljske medicine koji može promijeniti terapiju. Kod dijagnoze fibrilacija atrija je trajna, koja se može prekinuti na par dana ako ima nuspojava.
16. Iz iskaza svjedokinje RP proizlazi da je pok. CP poznavala, kao i tuženika, te joj je poznato da je pokojna živjela u stanu u [adresa] na adresi [adresa] gdje je upravo ona ranije živjela, te poznaje i suprugu tuženika JP, a kao susjeda je susretala tuženika i pok. CP kako šeću, a povremeno je viđala i JP s kojima je znala popričati. Navodi da je pokojna bila starija osoba i sjeća se da ju je pod ruku držao tuženik, dok joj je JP rekla da su oni kuhali i svaki dan donosili ručak pokojnoj, ali s njima nikada nije pričala o njihovim obiteljskim odnosima.
17. Iz iskaza svjedokinje TP proizlazi da je kćerka tuženika i da je pok. CP bila njena baka, da je živjela u [adresa] i odlazila je kod iste barem 3 do 4 puta tjedno, jer je njena zgrada od zgrade u kojoj stanuje bila udaljena oko 10-ak minuta. Za pok. baku su se svi iz obitelji brinuli, te je njena majka JP većinom kuhala za baku, ali su znali skuhati i ona i tata, ovdje tuženik, te su bakin stan svi spremali, a tata je kod bake išao svaki dan, dok je majka odlazila rjeđe, te smatra da je baka bila zadovoljna s njihovom brigom o njoj. Baka je svaku subotu dolazila kod njih, a u trgovinu zbog kupovine namirnica je odlazio otac, ovdje tuženik. Što se tiče fizičkog stanja pokojne, navodi da je ista bila u dobrom stanju, osim što nije mogla sama hodati već je uvijek morao netko biti s njom, bila je razumna i bistra u glavi i normalno je razgovarala. Pokojna baka je pila lijekove, sjeća se Pradaxe, ali taj lijek je pred kraj prestala piti jer se žalila da je imala tegobe u stomaku i krvavu stolicu, a po lijekove je odlazio tuženik. Baka je svakih 8 dana išla kod frizera gdje bi ju vozili tata ili brat, a vodili su je i na izlete, obiteljska okupljanja i na more gdje ju je vozio tuženik. Navodi da je 2014. bila na moru cijelo ljeto u isto vrijeme sa bakom i I.tužiteljicom, te se I.tužiteljica znala derati na baku "ako joj nije bila po volji", ako bi se uprljala i sl., a također se na baku znala derati i II.tužiteljica NP. Poznato joj je da je 2015. I.tužiteljica istjerala baku i nije joj dala da jede s njima, te je baka otišla pješke do crkve u [adresa], a kada je po nju došla ona je bila uplakana i otišla joj je kupiti ručak. Kad bi baka rekla da joj je u Zagrebu lijepo i da brinu o njoj, I.tužiteljica bi joj poklopila slušalicu. U 8. mjesecu 2015. I-tužiteljica je baku istjerala van iz njene sobe u [adresa], te kad je tuženik došao po bakine stvari, I.tužiteljica mu je prepriječila put i nije dala da prođe i došlo je do fizičkog obračuna, a ona je tom prilikom bila prisutna. Nakon toga je baka boravila kod njih u apartmanu i kad su se vratili u Zagreb našli su joj stan na Sv. Duhu od 9. mjeseca 2015. gdje je boravila sve do smrti u 6. mjeseca 2016. Dok je baka živjela u [adresa] pokušavala je zvati I.tužiteljicu koja joj se nije javljala i misli da je ista u 10. mjesecu 2015. došla kod bake i bila još jednom nakon toga. Zna da je njena baka doživjela moždani udar u 11. mjesecu 2013. i misli da su njeni roditelji kod bake nakon moždanog udara u Osijek došli u 12. mjesecu 2013., a poslije moždanog udara baka nije mogla sama obavljati nuždu, nije bila potpuno pokretna i bila je kod I.tužiteljice koja je o njoj vrhunski skrbila u Osijeku. Nakon [adresa] baka je došla u Zagreb te ju je tuženik odvezao na Lošinj na rehabilitaciju, a nakon toga se opet vratila kod njih u Zagreb 2014. Ne zna koja je liječnička dijagnoza za pok. baku, ali zna da je baka lijekove koristila dok nije umrla. Navodi da je stan na [adresa] bio uredan i sastojao se od kuhinje sa blagovaonom, dnevnog boravka sa balkonom, spavaće sobe i kupaone, lijekovi su kod bake stajali u košari na stolu u kuhinji, a ne zna koliko je bilo ključeva od stana. Navodi da je pokojna baka dok je bila u Zagrebu sa I.tužiteljicom komunicirala preko mobitela za koji ne zna tko joj je kupio. Sa II.tužiteljicom NP nije u dobrim odnosima budući je ista skoro fizički nasrnula na nju što je bilo prijavljeno kao incident između nje, I.tužiteljice, pok. bake i tuženika. Ne zna da li je baka u trenutku smrti imala ključeve od stana, ali zna da nikad nije išla sama i da je s njom uvijek netko morao ići. Poznato joj je da je I.tužiteljica dva puta bila u Zagrebu, jednom sa II.tužiteljicom NP jer ih vidjela u gradu, a s kim je bila drugi put ne zna. Uzrok smrti njene bake je srčani udar što joj je rekao tuženik, te zna da je ista nakon smrti zatečena u kupaoni. Zna da je baku dan prije smrti posjetio tuženik, a ona je bila jedno dva dana prije bakine smrti. Razlog zbog kojeg je baka otišla iz Osijeka kod njih u Zagreb je taj što je I.tužiteljica nazvala tuženika da mora ići hitno u [adresa] i da netko mora doći po baku, nakon čega je baka bila prvo kod njih u stanu u [adresa], zatim na moru gdje je došlo do incidenta i nakon mora je ostala u Zagrebu. U 12. mjesecu 2015. tuženik je bio tri tjedna u bolnici, a I.tužiteljica nije nazvala i pitala tko se brine o baki, te su se u ta tri tjedna o istoj brinuli mama JP, brat i ona.
18. Svjedokinja OP u svom iskazu navodi da je CP poznavala od 1998. i nije ju viđala do negdje 2014. od kada ju je često viđala kod svoje sestre i šogora- tuženika, te je pokojna dolazila kod njih u kuću u više navrata i u to vrijeme je s njom živjela i njena svekrva koja je bila otprilike istih godina kao i CP pa ju je tuženik dovodio da se njih dvije druže. Poznato joj je da je u [adresa] CP živjela prvo kod sestre i šogora-tuženika, dok joj nisu našli stan negdje u blizini. Misli da je CP zadnji put vidjela 01.01.2016. na obiteljskom okupljanju kod njih. Ona je za svoju dob vrlo dobro izgledala i dobro se držala i psihički i fizički, uvijek je bila uredno odjevena, imala je sređenu frizuru i vidjelo se da drži do sebe, normalno je komunicirala i bila je pokretna. Sa njenom svekrvom je CP razgovarala o doktorima, lijekovima, pretragama i sl. i zna da je jednom prilikom rekla da je prestala uzimati nekakav lijek, ali ne zna koji i zna da se tuženik na to uzrujao i povisio ton i zbog toga pamti taj događaj. Zna da je CP kuhala njena sestra JP i jednom prilikom joj je ista rekla da pok. CP petkom posti i da je za nju morala kuhati drugačiji ručak, je zna da je vikendom CP dolazila kod njene sestre i tuženika. Navodi da je CP izgledala zadovoljno i zna da su istu njena sestra i šogor vodili na izlete, da su bili u Zagorju, zna da su ju vodili u restoran "Kozjak" i da ju je tuženik vodio u Mariju Bistricu i u crkvu jer je bila vjernik. Poznato joj je da tuženik i njegova majka prije 2013. nisu bili u dobrim odnosima.
19. Iz iskaza svjedokinje JP proizlazi da je supruga tuženika i pok. CP poznaje od 1995. kada se udala za tuženika, sa istom je bila u dobrim odnosima osim u razdoblju od 2007. do 2013. zbog jednog incidenta koji se dogodio u Vodicama 2007. kada ju je šogorica, ovdje I.tužiteljica fizički napala, te su nakon toga ona, tuženik i djeca, pok. CP prvi puta posjetili za Dan mrtvih 2013. jer su čuli da je ista dosta loše, te su je posjetili u njenoj kući u [adresa], te je ista bila u dosta lošem stanju, poznato joj je da je imala visoki tlak, problema s očima i o njoj se brinula njena kćerka I.tužiteljica. Poznato joj je da je CP imala moždani udar budući je tuženiku to javila I.tužiteljica negdje početkom 12 mjeseca 2013., te je nazvala bolnicu, a kako radi u Petrovoj bolnici u Zagrebu, zvala je KBC Osijek Odjel neurologije dr. Kadoića i raspitala se o zdravstvenom stanju HP, kojom joj je prilikom doktor rekao da je sve rekao I.tužiteljici. Nisu išli u posjetu kod iste dok je bila u bolnici već su čekali da se malo oporavi i u 01. mjesecu 2014. su ona, tuženik i djeca bili u posjeti kod nje u [adresa], a nakon izlaska iz istih, CP se vratila kod I.tužiteljice i kod nje je bila do kraja 01. mjeseca 2014. kada je tuženik došao po svoju mamu i doveo u Zagreb kod njih stan u [adresa] gdje je bila do sredine 07. mjeseca 2014., a nakon toga u [adresa] gdje ju je odvezao tuženik i gdje je ostala do kraja 8 mjeseca 2014. Nakon [adresa] jedno vrijeme je boravila kod njih u stanu te ju je tuženik odvezao u Starački dom u Osijeku jer je takav dogovor bio između I.tužiteljice i tuženika, gdje se zadržala kratko mjesec i pol dana, nakon čega je otišla u iznajmljeni stan u [adresa] u istoj zgradi na istom katu gdje se nalazio stan I.tužiteljice i istu su u tom stanu posjetili 18.10.2014., u kojem je živjela do 4. mjeseca 2015. kada ju je tuženikov prijatelj dovezao kod njih u Zagreb, iz razloga što je I-tužiteljica morala obavljati nešto u [adresa], a tuženik je tada imao slomljenu nogu. Tada je CP oko tri mjeseca bila kod njih u stanu i nitko nije dolazio da ju vidi, te ju tuženik nakon 3 mjeseca vodi na more u [adresa] kod I.tužiteljice, te ju je ista iz [adresa] nazvala i rekla da se ne može više brinuti o pokojnoj i da moraju preuzeti brigu za nju, a nakon što su došli tamo u 8. mjesecu CP je bila s njima. Bila je prisutna kad je I.tužiteljica istjerala pok. CP iz njezinog dijela kuće u prizemlju gdje je imala svoju sobu i kada je tuženik prenosio stvari CP u njihov dio kuće u [adresa] na katu, došlo je do incidenta I.tužiteljice i tuženika, nakon čega je pokojna bila u [adresa] još negdje 7 do 8 dana. Kuća u [adresa] je kuća na dva kata, sastoji se od prizemlja, prvog i drugog kata. prizemlje koristi I.užiteljica, I. kat tuženik, a II. kat je bio u vlasništvu CP koji je pola dala na korištenje I.tužiteljici, a pola tuženiku. Što se same kuće tiče koliko zna CP je bila vlasnica u 1/3, a ostalih dijelova tuženik i I.tužiteljica. Prizemlje kuće je kao jedna cjelina, odnosno jedan apartman, na I. katu ima četiri apartmana i na II. katu četiri apartmana. Nakon [adresa] CP je par dana bila u stanu dok za nju nisu iznajmili stan u zgradi odmah do njih u [adresa] u tom stanu je bila do smrti 02.06.2016. Bila je dobrog zdravstvenog stanja, imala je terapije koje je morala piti i pila je dosta lijekova, te zna da je pila i lijek Pradaxa. Dva mjeseca pred smrt nije htjela piti taj lijek jer je navodno imala krvavu stolicu. Svaki dan su išli kod nje, bila je pokretna i dovodili bi ju svaku subotu i nedjelju kod njih na ručak, svaki dan joj se donosila hrana, te je imala punu brigu i njegu. Nikad CP sama nije išla u trgovinu, a u frižideru je uvijek bilo namirnica i stalno su joj donosili ručak, ali ona je malo jela koliko joj je bilo potrebno. Brinuli su se i da pokojna ide u crkvu budući je bila jako pobožna, vodili kod frizera svakih 8 dana na bojanje kose i "trajnu", vozili je kod doktora, te je u listopadu 2015. bila kod neurologa, vodili su je kad bi išli u Varaždin na izlet na Kozjak, zatim u Mariju Bistricu. Pokojna nije išla sama u ljekarnu, već joj je tuženik donosio lijekove na način da bi otišao kod obiteljske liječnice pok. CP i nakon toga otišao po lijekove, a odjavili su je od njene liječnice u Osijeku i prijavili u [adresa] kod dr. NPC. Što se tiče psihičkog stanja, CP je bila svjesna svega, zadovoljna, te tužna zato što je u Zagrebu, a ne u Osijeku, bila je nešto usporenija u hodu, ali u "glavi" je bila dobra, sjećala se svega, znala je gdje je i što radi. Nakon što je pokojna došla u Zagreb nije bila u nikakvom odnosu sa I.tužiteljicom, iako su se čule telefonom i misli da je I.tužiteljica došla kod nje u Zagreb. Po struci je službenik zaposlena u Petrovoj bolnici na šalteru Ginekološke onkologije i u svom poslu ima doticaja s pacijentima. Nakon što je pokojna pretrpjela moždani udar 05.12.2023. tuženik je prvi put bio u Osijeku 25.01.2014. jer se tako dogovorio s I.tužiteljicom da dođe u Bizovačke Toplice majci u posjetu. Nakon moždanog udara CP je slabo govorila, bila je teško pokretna, nije mogla pisati i u to se vrijeme I.tužiteljica o njoj vrhunski brinula, a razlog zašto je 2015. došla kod njih u Zagreb je taj što ju je I.tužiteljica istjerala iz njenog dijela kuće u [adresa]. Misli da je tuženik prilikom posjeta Osijeku u siječnju 2014. dobio nekakav novčani iznos isto kao i I.tužiteljica. Koju vrstu recepcija je CP dobivala svaki puta pojedinačno ili trajno ne zna ali zna da je tuženik išao kod liječnice obiteljske medicine pok. majke i ne zna gdje je držala u stanu te llijekove. Ne zna da se za lijekove koje je pokojna pila morala vršiti nadoplata, to zna tuženik. Ne sjeća se da li je pročitala uputu za lijek Pradaxa ali zna da je CP govorila da ima krvavu stolicu, te kada su saznali da ne koristi taj lijek htjela je da ponovno ide na pregled kod neurologa, no ista je umrla, a da ne koristi taj lijek pokojna joj je rekla tek krajem svibnja 2016. kada je bila kod njih na ručku, a ne zna da li je ista tu nuspojavu imala u Osijeku dok se o njoj brinula I.tužiteljica. Vlasnik stana u kojem je boravila pokojna je bio IP, a nakon toga ŠP, te su ključeve od stana imali tuženik, pokojna i ŠP. U stanu u [adresa] na [adresa] CP je živjela od 01.09.2015. do 02.06.2016. kada je umrla. U ožujku 2014. pokojna je bila na Malom Lošinju tri tjedna.
20. U svom iskazu svjedok KP navodi da je pok. CP njegova baka i da se s njom do 2007. često viđao, ali ne i nakon 2007. sve do kraja 2013. kada je cijela obitelj posjetila istu jer su čuli da nje baš najbolje, te je tom prilikom djelovala dosta dobro, ali nije grijala kuću i živjela je sama. Poznato mu je da je baka moždani udar doživjela negdje u 11. mjesecu 2013. i bila u bolnici, a posjetili su ju u [adresa]. Koliko se sjeća nakon [adresa] CP je kraće vrijeme bila kod I.tužiteljice u stanu i nakon toga je došla kod njih u Zagreb. U [adresa] je zadnji put bio 2016., a nakon moždanog udara CP je bila u Zagrebu u dva navrata i svaki puta je iz [adresa] dolazila u Zagreb kod njih, na način da je u Zagrebu prvo boravila kod njih u stanu u [adresa], a misli da je došla u veljači 2014. i bila do 7. mjeseca kada je otišla u [adresa] i misli da se nakon [adresa] vratila u Osijek i bila u Domu za umirovljenike kratko oko mjesec dana i nakon toga ponovno kod I.tužiteljice, odnosno u stanu koji je iznajmljen za nju, a koji je bio u istom ulazu i istom katu zgrade u kojoj je živjela I.tužiteljica i misli da je u tom stanu bila nekoliko mjeseci i opet otišla u [adresa]. U tom stanu su je posjetili dva puta, stan je bio srednje veličine i bio je uredan. CP je tada bila u dobrom zdravstvenom stanju, fizički i psihički dobro, jedino je bila malo usporenija u hodu. Poznato mu je da je u [adresa] bio nekakav incident kojem nije prisustvovao, a po priči roditelja i sestre zna da je incident bio prvo između bake i I.tužiteljice, a kasnije između tuženika i I.tužiteljice. Nakon [adresa] baka je prvo bila kod njih u stanu u [adresa] vrlo kratko jer su joj iznajmili stan u istoj ulici vrlo blizu njihove zgrade, možda 5 min. hoda, te bi on kod nje odlazio 3 do 4 puta tjedno, a ista je svaki vikend dolazila kod njih, a nekad i češće. Nije sama kuhala već bi joj svaki dan nosili hranu, a kuhali bi tata ili mama, te nije odlazila u trgovinu već bi to obavljali tuženik i majka JP. Zna da je pokojna koristila dosta lijekova ali ne zna točno koje, te ona nije išla u ljekarnu sama već bi umjesto nje išao tuženik. Sjeća se da su u Osijeku bili dva putau posjeti kod bake, ali kojim povodom ne zna i nije mu poznato da li tuženik prilikom posjete u [adresa] dobio neki iznos novaca. Sjeća se da je prije 2007. njegova baka dolazila u Zagreb povodom blagdana, a od 2007. do 2013. nisu je posjećivali, ali su se viđali u [adresa] i ne sjeća se da je bilo nekakvog incidenta sa bakom kod njih u stanu i da nikada nije bio požar. Dok je CP bila kod njih u stanu prvo je spavala na madracu za napuhavanje u dnevnom boravku, a kasnije na trosjedu koji se nije mogao razvlačiti, ali je bio velik i odrasla osoba se na tom ležaju može okrenuti na leđa.
21. Iz iskaza svjedokinje AP proizlazi da I.tužiteljicu ne poznaje, dok tuženika poznaje budući je svoju majku dovodio u frizerski salon svakih 8 dana od travnja 2014. pa do smrti uz dva prekida po mjesec dva kada je bila na moru. Sjeća se da bi svakih 8 dana dolazila u frizerski salon oprati kosu i svakih mjesec i pol se farbala, te svakih 2 ili 3 mjeseca napraviti hladnu trajnu. Pričala je s njom i može reći da je ista bila vrlo inteligentna osoba, psihički je bila dobro, fizički je bila pokretna i vitalna i uvijek je bila našminkana. Zna da je pokojna uzimala nekakvu terapiju, jer je tuženik termin ugovarao nakon 10 sati ujutro kada bi ista doručkovala, uredila se i popila terapiju. Kada je pokojna bila u salonu spomenula je sina koji je brinuo o njoj, unuke, KP koji je na sudu prisutan i izuzetno je poštivala svoju snahu JP, a spomenula je da ima i kćerku u Osijeku s kojom nije bila u dobrim odnosima.
22. Iz iskaza svjedoka ŠP proizlazi da je CP poznavao iz studentskih dana kao i tuženika, a I.tužiteljicu od djetinjstva. Zna da je CP živjela već u stanu na [adresa] u [adresa] kad je kupio taj stan, a to je bilo otprilike 7 mjeseci pred njenu smrt, te dok je ista živjela u tom stanu je dolazio možda tri do četiri puta popraviti neke sitne stvari pa zna da je stan bio čist i uredan. Zna da je brigu o istoj vodio tuženik i da joj je nakon posla nosio ručak budući su stanovali blizu. Iz Osijeka je odselio prije 20-tak godina i pokojnu nije vidio sigurno 30 godina i prvi put kada su se nakon toga vidjeli, ista ga je odmah prepoznala, pitala za njegovu majku i popili su kavu, te je njeno zdravstveno bila dobro i normalno je funkcionirala za jednu stariju osobu. Kod pokojne je bio dva puta tjedno prije podne jer je mjerio dimenzije za nekakav ormar, pa zna da je tuženik došao po nju da ju odvede kući na ručak, a ključeve od tog stana je imao on, pokojna i tuženik. Kada je policija došla u stan nije provaljeno već je on otključao stan, a zapisnik policije nije čitao. Na vratima stana su se nalazile dvije brave, a tuženik je imao ključ od donje brave, a gornja brava je stara elzet brava koja se ključem mogla otključati samo izvana i kada je tuženik pokušao ući u stan a nije mogao on ga je zvao.
Pozvali su još jednog susjeda iz zgrade pa kad su došli otključao je vrata i vidjeli su CP kako leži u kupaonici. Tuženik je u to vrijeme radio u Hrvatskim vodama od 8 do 16 sati, a njegova supruga u Petrovoj bolnici.
23. Iz iskaza svjedoka ČP proizlazi da je pokojnu CP poznavao dok je sa I.tužiteljicom i tuženikom u dobrim odnosima, te misli da je pokojna CP pred smrt živjela u zgradi u kojoj živi I tužiteljica u stanu u istom hodniku gdje je stan tužiteljice, a kasnije da je živjela u [adresa] gdje ju je tuženik odvezao. Poznato mu je da je pokojna CP bila dobrog zdravstvenog stanja dok nije dobila moždani udar, a to se desilo dok je živjela u stanu koji je bio blizu stana I.tužiteljica i koliko mu je poznato ista nije pila redovno lijekove na što ju je I.tužiteljica upozoravala. Poznato mu je da je pokojnu u Zagreb odveo tuženik ali ne i tko se tamo o istoj brinuo te da je ista živjela u [adresa] u iznajmljenom stanu u blizini zgrade u kojoj živi tuženik. Poznato mu je da je pokojna CP imala 50.000,00 eura i da je to tuženik saznao i misli da je to razlog zašto ju je odveo u Zagreb i zna da je I.tužiteljica odlazila kod pokojne u Zagreb i čak snimila prazan frižider u stanu u kojem je bila pokojna, a to mu je sve rekla I.tužiteljica i vidio je snimak praznog frižidera. Nakon moždanog udara pokojne CP istu je posjećivao u bolnici, a također i I.tužiteljica dok tuženik nije dolazio jer je rekao da nema dobre gume na autu i govorio da pokojnu treba smjestiti u dom. Kada se s tuženikom čuo preko telefona i rekao mu da je zdravstveno stanje CP teško i da je doživjela moždani udar on mu je rekao neka joj nađe dom, te mu je poznato da je nakon moždanog udara ista imala problema sa govorom, teško je i nesuvislo govorila, morala je imati pomoć pri hodanju i nositi pelene dok je bila u bolnici. Misli da je CP nakon izlaska iz bolnice mjesec dana živjela u Domu i nakon toga ju je I.tužiteljica odvela u [adresa] u njihovu kuću sljedećih mjesec dana i nakon toga ju je tuženik odveo u Zagreb, a ne zna da li je o odlasku pokojne u Zagreb postojao dogovor između I.tužiteljice i tuženika. Sa pokojnom CP je pričao par mjeseci prije nego što je ista umrla, ali vrlo kratko, te mu tom prilikom ista nije rekla ništa loše vezano za boravak u Zagrebu. I tužiteljica mu je rekla da CP nije redovito trošila terapiju dok je bila u Zagrebu i ona mu je pokazala snimku praznog frižidera. Poznato mu je da je pokojna CP prije 20-tak godina tuženiku kupila stan u [adresa], a I tužiteljici stan u [adresa] i na taj ih način zbrinula, a u obitelji se pričalo da su 50.000,00 eura koje je pokojna imala podijelili I.tužiteljica i tuženik. Poznato mu je da je pokojna CP imala veću svotu novaca budući mu je ista rekla kao i I tužiteljici i tuženiku sigurno te im je tu svotu nastojala jednako podijeliti. Koliko mu je poznato pokojna je koristila terapiju za srce i za visok tlak, terapiju nakon moždanog udara i smatra da je istoj nakon toga bila potrebna svakodnevna briga jer nije bila sposobna sebi kuhati niti spremati po njegovom mišljenju. Međutim, nije primijetio da je ista nakon moždanog udara bila senilna ili dementna jer je prepoznala i njega i njegovu suprugu, ali je bila psihički i fizički slabija, sporije reagirala i govorila. I.tužiteljica mu je nakon posjeta svojoj majci u Zagrebu rekla da je vidjela u stanu pokojne pune kutije lijekova i da slabo koristi terapiju.
24. Iz iskaza svjedokinje ŽP proizlazi da I. tužiteljicu poznaje budući je njena susjeda, poznavala je i pokojnu CP dok tuženika ne poznaje. Pokojnu CP je upoznala kada su istu iz bolnice dovezli u stan kod I tužiteljice i da je ista u tom stanu jedno vrijeme živjela, a nakon toga u iznajmljenom stanu u istom hodniku u kojem je stan I tužiteljice sve dok nije otišla u [adresa].
I.tužiteljicu poznaje oko 12 godina i znala joj je pričati da ide kod svoje majke o kojoj se brine i poznato joj je da je CP prije moždanog udara živjela u [adresa] kod Vodovoda. Pokojna CP nikada nije išla sama i misli da joj je netko trebao pomagati dok hoda, pričala je usporeno, ali su ostvarile normalan kontakt, bila je zahvalna što ima kćerku koja se o njoj brine. Jednom prilikom je vidjela da su ulazna vrata zgrade pokidana i preko video nadzora je vidjela da iz stana u kojem je živjela pokojna CP nepoznata muška osoba iznosi namještaj koji je u taj stan I tužiteljica dovezla iz kuće pokojne, te je javila to I tužiteljici koja je rekla da se sigurno radi o njenom bratu. Stan u kojem je živjela pokojna je bio jednosoban i sastojao se od kupaonice, spavaće sobe, dnevne sobe, lođe ukupno 38 m2 te je bio vrlo uredno uređen, a higijena na zavidnom nivo u i radilo se o novom stanu, u kojem se pokojna samo otuširala i odspavala dok je većinom boravila u stanu I tužiteljice, dok je taj iznajmljeni stan bio u vlasništvu njenog supruga.
25. Iz iskaza svjedokinje BPC proizlazi da je pokojnu CP poznavala i s njom bila u dobrim odnosima, dok tuženika ne poznaje i koliko zna odnosi između pokojne i njega nisu bili dobri, te ju je došao posjetiti nakon što mu je pokojna rekla da će mu dati novce. Pokojna je misli 2015. živjela u [adresa] dok ju tuženik nije odveo u iznajmljeni stan u [adresa] te ju je tada posjetila dva puta, stan nije bio uredan, frižider je bio prazan i pokojna nije imala ništa za jesti te je bila utučena i tužna. Ne zna kako je ista umrla zna samo ono što joj je ispričala I tužiteljica da su ju našli mrtvu u stanu na kojem su morali provaliti vrata. Poznato joj je da je pokojna CP 2013. imala moždani udar i poslije toga se za nju skrbila I tužiteljica, vodila je kod logopeda budući je teško pričala i bila teško pokretna. Misli da je nakon toga pokojna prvo živjela kod I.tužiteljice oko godine dana i nakon oporavka je otišla u iznajmljeni stan na istom katu gdje stanuje I tužiteljica. Poznato joj je da je nakon moždanog udara pokojna bila u bolnici u Osijeku i nakon toga oko 2 tjedna na rehabilitaciji u [adresa], te u to vrijeme tuženik nije dolazio u Osijek jer je bio u zavadi sa pokojnom majkom, ali ne zna zbog čega. Poznato joj je da je I tužiteljici oko brige pokojne pomagao njen bratić ČP koji je sa istom odlazio u bolnicu i dolazio kod I.tužiteljice dok je pokojna boravila kod iste. Poznato joj je da je CP koristila lijek Pradaxu, a koje je lijekove dok je bila u Osijeku nabavljala I. tužiteljica. Iznajmljeni stan u [adresa] je bio potpuno uređen i komforan te ju je u tom stanu I.tužiteljica obilazila svaki dan, međutim, kako se ista bavi turizmom te je od 6 do 9 mjeseca boravila u [adresa], zna da je i pokojna tamo boravila. Poznato joj je da su vrata na iznajmljenom stanu bila razvaljena i da je to napravio tuženik kada je pokojnu odveo u Zagreb i o tome nije nikoga obavijestio, a informaciju gdje se pokojna nalazi u Zagrebu su saznali preko ČP. Napominje da je I tužiteljica u Zagreb išla često te su dva puta išle zajedno. Poznato joj je da je I tužiteljica znala uplatiti određene novčane iznose na račun pokojne da bi tuženik mogao kupiti potrebne stvari za život iste, a u Zagreb su joj vozili odjeću te tom prilikom kada ju je vidjela pokojna je bila tužna, utučena i bezvoljna. Iz priče pokojne je saznala da ju je tuženik obilazio, ali da bi se kratko zadržao kada bi joj donio hranu te joj je poznato da je tuženik kontaktirao sa I tužiteljicom vezano za terapije koje prima pokojna i da mu je I tužiteljica poslala svu potrebnu medicinsku dokumentaciju. Kada je bila u posjeti kod pokojne CP razgovarali bi u dnevnoj sobi u iznajmljenom stanu, a jednom su otišli u kafić u blizini stana. Poznato joj je da je pokojnoj I tužiteljica kupila mobitel Alcatel namijenjen starijim osobama i da je mobitel nestao, ali je kasnije nađen, a pokojna se znala gubiti i bila je zaboravljiva, pa je moguće da je upravo ona zagubila taj mobitel. Jednom prilikom kada su bili u Zagrebu ona i tužiteljica tražili su mobitel u stanu pokojne i nisu ga mogli naći. Poznato je da je pokojna dala I tužiteljici zlatni nakit koji nije nikada vidjela da I.tužiteljica nosi i taj nakit je I tužiteljica pokušala pokojnoj vratiti, a što je pokojna odbila. CP je bila mršavija kada su je posjetili u Zagrebu nego kada je bila u Osijeku. Razlog zašto je išla sa I.tužiteljicom u Zagreb kod pokojne je bio taj da se I.tužiteljica osjeća sigurnije jer je rekla da ju je tuženik natukao.
26. Iz iskaza svjedokinje VP proizlazi da jako dobro poznaje tuženika i poznavala je pokojnu CP te da je neko vrijeme odnos između njih dvoje bio dobar i ista mu je davala čekove mirovine dok je studirao te je u to vrijeme imala osjećaj da ista više voli tuženika nego I.tužiteljicu. Poznato joj je da je nakon moždanog udara pokojne istu spasila I tužiteljica na način da ju je našla kako leži u njenoj kući, zvala hitnu pomoć i obilazila pokojnu dva do tri puta dnevno u bolnici, te je i prije moždanog udara pokojnu majku stalno posjećivala. Kada je pokojna izašla iz bolnice o njoj se kompletno brinula I tužiteljica, a prije moždanog udara kada je umro suprug pokojne i otac I tužiteljice pokojna ju je nazvala dva dana nakon sahrane i rekla da se posvađala sa tuženikom i njegovom suprugom JP, izbacila ih iz stana i da su od nje tražili novce. Sa pokojnom se redovito sretala u crkvi i govorila joj je da ju tuženik uopće ne posjećuje niti zove iako je pretpostavljala da dolazi u Osijek. Poznato joj je da je pokojna živjela u iznajmljenom stanu odmah do stana I tužiteljice i da se ista o njoj brinula, te da je pokojna redovito boravila u [adresa], i da ju je tuženik iz [adresa] odvezao u Zagreb u iznajmljeni stan, a u kojem stanu ona nije bila. Kako je umrla pokojna CP čula je od tužiteljice te je također od iste čula da tuženika i njegovu suprugu zanima samo novac, te da je došao posjetiti majku u [adresa] samo zato što mu je I tužiteljica ponudila 35.000,00 eura. Tuženik ju je unazad godinu i pol nazvao da joj izrazi sućut nakon smrti njenog sina, a prije toga kada joj je rekao da se posvađao sa I tužiteljicom.
27. Iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka dr. med. Mladena Ugljarevića, spec. patologije, od 08.03.2022., proizlazi da lijek Pradaxa sprječava stvaranje krvnih ugrušaka u krvnim žilama i u odraslih se primjenjuje za sprječavanje mogućih patoloških stanja nastalih kao posljedica stvaranja krvnih ugrušaka u krvnim žilama, kao što je npr. moždani udar, plućna embolija ili infarkt crijeva, da se uzima prema detaljnom i preciznom dogovoru s liječnikom i ne mora se uvijek uzimati trajno, no u slučaju jednog oblika poremećaju srčanog ritma uzima se trajno, lijek se vrlo brzo izlučuje iz tijela, a takvi lijekovi pospješuju ili olakšavaju krvarenje te ih je nužne eliminirati iz organizma kako ne bi došlo do komplikacija tijekom operativnog zahvata u vidu pojačanog krvarenja. U slučaju nedjelotvornosti lijeka zbog nepravilnog uzimanja, preranog prestanka ili neuzimanja moguće posljedice su stvaranje krvnih ugrušaka s posljedičnim, često fatalnim stanjima poput moždanog ili srčanog udara te plućne embolije. Navodi da je pokojnoj CP nakon pretrpljenog moždanog udara taj lijek prepisan radi prevencije mogućeg nastanka novog moždanog udara uz postojeći poremećaj srčanog ritma, već navedenu nevalvularnu fibrilaciju atrija. Obdukcijski nalaz je sastavljen u potpunosti prema pravilima struke, uredno posložen te se u istom kao uzrok smrti navodi vezivno i masno promijenjen srčani mišić. Osobe koje redovito uzimaju lijekove protiv zgrušavanja krvi često imaju nekakvu sklonost krvarenju i lakšem nastanku modrica, poglavito kod ozljeda te se u obdukcijskom zapisniku ne opisuju patološki poremećaji prouzročeni stvaranjem ugrušaka krvi, te zaključuje da se prema dostupnoj medicinskoj dokumentaciji smrt CP ne može dovesti u vezu s nekorištenjem lijeka "Pradaxa" te da uzrok smrti iste nije nedvojben, već najviše vjerojatan. U očitovanju na primjedbe tužiteljica, vještak navodi kako osvrt na trajanje liječenja pokojne CP nije mjerodavan napravit budući ne postoje valjani pokazatelji o redovitom korištenju ili nekorištenju lijeka u medicinskoj dokumentaciji iste, a zapisnik o obdukciji smatra manjkavim jer nije opisan izrazito velik defekt donje čeljusti, desno, da su kod pokojne CP opisana dva krvna podljeva, po jedan na svakom koljenu, koji su mogli biti posljedica padova ili udaraca o tvrdu podlogu, ali i pritiska o takvu podlogu, sredstvo, predmet, dok fotografije nisu temelj za valjano vještačenje. Ponavlja kako je uzrok smrti najviše vjerojatna, iako ne nedvojben, obzirom na obdukcijski nalaz parohistološke pretrage tkiva, a lijek Pradaxa se ne smije ukidati samoinicijativno bez savjetovanja s liječnikom.
28. Iz iskaza stalnog sudskog vještaka dr. med. Mladena Ugljarevića, spec. patologije, danom na ročištu za glavnu raspravu dana 05. rujna 2023. proizlazi da zapisnik o obdukciji smatra manjkavim, kako je naveo u očitovanju na primjedbe, a da je zapisnik o obdukciji napravljen prema pravilima struke i uredno posložen prema redoslijedu kakav treba biti, ali nedostatak opisa predmetnog defekta donje čeljusti pokojne CP smatra velikim ili važnim nedostatkom. Navodi da je mrtvačka ukočenost popustila na velikim zglobovima najranije 24 sata, najkasnije 72 sata, u prosjeku 48 sati nakon smrti, pod normalnim okolnostima, kao što su bile u ovom konkretnom slučaju. Pojašnjava da mrtvačka ukočenost može nastati na tri načina: prvi tzv. silazni put od donje čeljusti preko lakatnog zgloba, do koljenskog zgloba, drugi obrnuto od prethodnog i treći potpuno nepravilan, a na isti način mrtvačka ukočenost popušta te se ne može izjasniti o starosti navedenog defekta donje čeljusti, ali u obdukcijskom zapisniku je navedeno da je mrtvačka ukočenost na velikim zglobovima, udovima popustila pa zaključuje da je od trenutka smrti prošlo 24 do 72 sata. Ponavlja da podaci obdukcijskog zapisnika ne ukazuju na nedvojbeni uzrok smrti već na najvjerojatniji uzrok smrti jer je nalaz dobiven vanjskim pregledom i obdukcijom tijela. Što se tiče mogućeg mehanizma nastanka defekta donje čeljusti, mišljenja je kako između ostalog, mogao nastati i pri padu pacijentice.
29. Iz rješenja Općinskog suda u Osijeku broj O-2116/2016-11 od 12. rujna 2017. proizlazi da se prekida ostavinski postupak iza pokojne CP te se I.tužiteljica LP upućuje pokrenuti parnicu protiv tuženika kao zakonskog nasljednika radi utvrđivanja nedostojnosti istoga za nasljeđivanje. Iz obrazloženja rješenja proizlazi da su tužiteljice i tuženik priznali oporuku istinitom i pravovaljanom, ali da je zakonski nasljednik, ovdje tuženik, BP naveo da apartman broj 4 na drugom katu ne postoji, pa ukoliko oporuka u tom dijelu bude valjana, traži nužni dio koji mu po zakonu pripada.
30. Iz oporuke od 25.08.2010. proizlazi da je istu sačinila pokojna CP i da svojoj unuci, ovdje II.tužiteljici ostavlja apartman broj 4 na drugom katu u [adresa] u [adresa].
31. Iz dopisa Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje od 08. srpnja 2016. i popisa lijekova na recept je razvidno koje lijekove je pokojna CP koristila i kada je lijek izdan, na teret Zavoda.
32. Iz obavijesti II. policijske postaje Zagreb od 16. lipnja 2016. proizlazi da je upućen punomoćniku tužiteljica u kojem se navodi da su dana 02. lipnja 2016. zaprimili dojavu putem operativnog-komunikacijskog centra policije da je u stanu u kojem je živjela na adresi u [adresa] pronađena mrtva CP, te su na mjesto događaji stigli policijski službenici i djelatnici za Hitnu medicinu grada Zagreba, te na tijelu preminule nisu uočene ozljede koje bi upućivale na smrt kao posljedicu kaznenog djela, a činjenica smrti iste utvrđena je u 20.18 sati i tijelo je prevezeno u Zavod za sudsku medicinu i kriminalistiku u Zagrebu te da ne raspolažu rezultatima provedene obdukcije o uzroku smrti pokojne CP.
33. Iz obavijesti II. policijske postaje Zagreb od 19. siječnja 2019., službene zabilješke o dojavi od 02.06.2016., izvješća o utvrđenom činjeničnom stanju, službene zabilješke o predmetu mjesta događaja, izvješća o kriminalističko-tehničkoj pretrazi mjesta događaja povodom smrtnog slučaja, službene zabilješke i potvrde proizlazi da je operativnog-komunikacijskog centra policije dana 02. lipnja 2016. u 20:25 sati od strane nepoznate osobe dojavljeno da je u stanu ŠP na adresi [adresa].kat preminula CP tijekom dana te da je na licu mjesta zatečen tražitelj intervencije – BP i koji je izjavio da se prethodnog dana čuo sa svojom majkom, zadnji put oko 16 sati i kako mu se ista toga nije javila te je došao na adresu kako bi vidio da li je sa istom sve u redu, te je dolaskom do stana otključao donju bravu na ulaznim vratima, ali nije mogao ući u stan zbog zaključane dodatne gornje brave, radi čega je pozvao vlasnika stana ĐP u čijem je stanu pokojna CP živjela kao podstanar i koji je otključao vrata te su zatekli u stanu majku kako bespomično leži u kupaonici i nakon čega je pozvao HMP te je po dolasku istih doktorica N konstatirala smrt CP u 20:18 sati, te je obavljen očevid na licu mjesta i tijelo je prevedeno na Zavod za sudsku medicinu i kriminalistiku u Zagrebu. Također proizlazi da je tuženik izjavio da je njegova majka CP živjela sama kao podstanar u tome stanu, da ju je svakodnevno obilazio ili zvao telefonom i zadnji put su se čuli 01.06.2016. oko 16 sati i kako mu se toga dana nije javila, otišao je na njenu adresu te da će preuzeti brigu oko ukopa iste. Nadalje proizlazi da na tijelu pokojne CP nisu uočene ozljede koje bi upućivale na smrt kao posljedicu kaznenog djela, a ista je imala već dva moždana udara, pa se najvjerojatnije radi o prirodnoj smrti. Nadalje iz izvješća o kriminalističkoj – tehničkoj pretrazi mjesta događaja povodom predmetno smrtnog slučaja proizlazi koje su kriminalističko – tehničke radnje obavljene, način izvršenja, pronađeni tragovi. Iz potvrde proizlazi da je vlasnik predmetnog stana ŠP preuzeo od njega, zbog očevida, jedan privjesak s tri ključa - jedan ključ manji od poštanskog sandučića stana, drugi ključ veći od ulaznih vrata u stambenu zgradu i treći ključ od ulaznih vrata stana. Iz službene zabilješke od 11.10.2016. proizlazi da je nakon izvršene obdukcije i pregleda mrtvog tijela CP utvrđeno da je uzrok smrti prirodna smrt – zatajenje rada srca.
34. Iz priložene preslike potvrde Policijske postaje Vodice od 06.05.2016. nije razvidno koji je događaj I.tužiteljica prijavila.
35. Iz prometa tekućeg računa pokojne CP kod PBZ d.d. Zagreb od je razvidno da je račun u minusu 11.644,51 kuna.
36. Iz naloga klijenta proizlazi da je tuženik dana 13. kolovoza 2015. uplatio na račun pokojne CP iznos od 5.000,00 kuna.
37. Iz Ugovora o najmu stambenog prostora proizlazi da je zaključen dana 25.08.2015. između UP, kao najmodavca i tuženika, kao najmoprimca uz posredovanje Vertigo nekretnine d.o.o., predmet kojeg je stan u [adresa], površine od 60 m2, na prvom katu stambene zgrade koji se sastoji od ulaznog prostora, kuhinje s blagovaonom, dnevnog boravka, balkona, dvije sobe, kupaone, za iznos mjesečne najamnine od 265,00 eura.
38. Iz medicinske dokumentacije internističke ordinacije dr.mr.sc. LI, specijalista interne medicine, od 19.03.2014. proizlazi da je pokojna CP bila dobro orijentirana u vremenu i prostoru, govorila razgovjetno s manjim poteškoćama.
39. Iz izjave o izboru / promjeni izabranog doktora od 28.08.2015. proizlazi da je CP izabrala kao obiteljsku liječnicu CPC, dr.med.,spec. obiteljske medicine iz Zagreba.
40. Iz nalaza KBC Zagreb, Klinike za dermatovenerologiju od 14. svibnja 2014. proizlazi da je ista došla na pregled radi izrasline u predjelu lijevog zapešća koja se prvi put pojavila prije četiri do pet mjeseci, dok iz nalaza od 23.05.2014. proizlazi da je pokojna naručena 16.06.2014. na mali kirurški zahvat.
41. Iz povijesti bolesti lječilišta Veli Lošinj od 19.03.2014. proizlazi da je pokojna CP u istom lječilištu bila na medicinskoj rehabilitaciji nakon hospitalizacije u prosincu 2013. na Klinici za neurologiju, KBC Osijek.
42. Iz potvrde o smrti Medicinskog fakulteta, Sveučilišta, Zavoda za sudsku medicinu i kriminalistiku Zagreb, od 03.06.2016. proizlazi da je CP **.**.2016. u 20 sati i 18 minuta preminula, da je napravljena obdukcija, te iz istog ne proizlazi da je ista umrla prirodnom ili nasilnom smrću, već da je vrsta smrti nepoznata.
43. Iz zapisnika službe mrtvozorstva grada Zagreba od 03. lipnja 2016 broj Sp.86.981-537/2016 proizlazi da je sastavljen povodom obdukcije mrtvog tijela CP koja je 02,06,2016, u 20:18 sati pronađena mrtva u kupaonici u klečećem položaju, gornjem desnim dijelom tijela nagnuta nad bide, na adresi stanovanja u [adresa], u kojem je živjela sama, sa preboljena dva moždana udara, a obilazio ju je sin - ovdje tuženik, te je vanjskim i unutarnjim pregledom i toksikološkom nalazom mrtvog tijela utvrđeno da je imenovana preminula prirodnom smrću uslijed vezivno i masno promijenjenog srčanog mišića te su vanjskim pregledom utvrđeni krvni podljevi kože, lijevog koljena i oguljotina kože desnog koljena, a unutarnjim uvećanje cijelog srca i opći krvni zastoj.
44. Uvidom u preslike fotografija je utvrđeno da se na istima nalazi pokojna CP kako slavi 85. rođendan u krugu obitelji svoga sina, ovdje tuženika, sudjeluje u obiteljskim okupljanjima i izletima, boravi u stanu u društvu obiteljskog psa, izgled iznajmljenog stana u [adresa], slike obiteljskih druženja sa raznih izleta.
45. Iz liječničke potvrde spec. ord. obiteljske medicine dr.med. NI od 29. lipnja 2018. proizlazi da pokojna CP je po dolasku u Zagreb kod svog sina – ovdje tuženika, bila na njenoj zdravstvenoj skrbi od 21.09.2015. do trenutka smrti 02.06.2016., dok iz kartona pacijenta proizlazi da je ista 21.09.2015. obavila kontrolni pregled, propisivanje lijekova, uputnica, daje 23.09.2015. kontrolni pregled i propisivanje lijekova, uputnica, 28.10.2015. telefonska konzultacija s med. sestrom i propisivanje lijekova na recept, 11.12.2015. telefonska konzultacija s med. sestrom, propisivanje lijekova na recept, 15.01.2016. telefonska konzultacija s med. sestrom, propisivanje lijekova na recept, 27.01.2016. obavljen pregled, propisivanje uputnice, 15.02.2016. telefonska konzultacija s med. sestrom, propisivanje lijekova na recept, 23.03.2016. telefonska konzultacija s med. sestrom, propisivanje lijekova na recept, 16.04.2016. telefonska konzultacija s med. sestrom, propisivanje lijekova na recept, 11.04.2016. telefonska konzultacija s med. sestrom, propisivanje lijekova na recept, 28.04.2016. telefonska konzultacija s med. sestrom, propisivanje lijekova na recept, te 01.06.2016. obavljen kontrolni pregled, a pod propisivanjem terapije je pokojna dobivala lijekove Pradaxa, Carvelol i Perinevu.
46. Iz očitovanja dr. EP, specijalista neurologa od 05.09.2019. i 11.03.2021. proizlazi da je pokojna CP nakon moždanog udara u prosincu 2013. dana 14. listopada 2015. u njenoj ambulanti bila sa svojim sinom – ovdje tuženikom prvi i zadnji puta, te su sa sobom imali staru medicinsku dokumentaciju, pila je lijekove po preporuci dotadašnjih specijalista, te je uzela anamnezu, heteroanamnezu te neurološko pregledala CP, dala preporuke za D i B vitamine i preporučila da učini tri pregleda, nakon čega pacijentica niti članovi obitelji nisu više dolazili da donesu zatražene nalaze kako bi procijenila njezino stanje i predložila diferentniju terapiju te je ono što je napisala u povijesti bolesti 14.10.2015. je njeno mišljenje o tadašnjem stanju CP.
47. Iz presude Prekršajnog suda u Šibeniku broj PpJ-512/15 od 16. ožujka 2018. proizlazi da je okrivljena I.tužiteljica LP kriva što je dana 15.08.2015. u 08:30 sati u dvorištu obiteljske kuće u [adresa] izvršila nasilje prema bratu, ovdje tuženiku BP, na način da ga je vičući vrijeđala, govoreći mu "govno, lopove", da bi mu potom fizički prepriječila prolaz stubištem koje vodi na kat kuće za vrijeme dok je u ruci nosio TV prijemnik, zbog čega je na I.tužiteljicu vikao riječima "makni se", nakon čega u naguravanju I.tužiteljica pada na pod gdje vrši nuždu te izmet razmazuje po odjeći svoga brata – ovdje tuženika i na hodniku na prvom katu kuće, radi čega je počinila prekršaj iz članka 22. st. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji i istoj je izrečena novčana kazna i zaštitna mjera zabrane uznemiravanja svoga brata BP u trajanju od 12 mjeseci, dok je istom presudom okrivljeni BP – ovdje tuženik, osolobođen optužbe da bi istoga dana u isto vrijeme izvršio nasilje prema sestri – ovdje I.tužiteljici LP. Iz obrazloženja navedene presude proizlazi da je tijekom postupka I.tužiteljica izjavila da je dva mjeseca prije tog događaja pokojna CP, njena majka, otišla kod ovdje tuženika BP u [adresa], te su od tada njih oboje bili protiv nje, odnosno da su se prema njoj ružno ponašali.
48. Iz zapisnika o posvjedočenju činjenica sa pripadajućom dokumentacijom i preslikama fotografija, ovjerenog kod javnog bilježnika Mire Grbavca iz [adresa] pod brojem OU-106/18 od 24. rujna 2018. proizlazi da je isti sačinjen u svrhu osiguranja zatečenog stanja na nekretnini k. o. [katastarska općina], kč. br. [katastarska čestica] ZGR, upisanu u zk.ul. izvadak 2805, a odnosi se na 13. suvlasnički dio, prvi apartman broj 7 u potkrovlju, čija su ulazna vrata označena brojem 4, a pripadajuće sobe toga apartmana sa brojevima 5, 6 i 7, te terasa sa brojem 8, a u svrhu da je I.tužiteljici potrebno osiguranje zatečenog stanja radi konstatiranja i javnobilježničkog posvjedočenja postojanja predmetnog apartmana radi potreba postupka koji se vodi pred ovim sudom pod brojem P- 1062/2017.
49. Iz prometa po računu CP u PBZ d.d. Zagreb su vidljive uplate u razdoblju 01.02.2014. do 31.08.2015. te je vidljivo da je punomoć po računu imao tuženik od 12.08.2015. do 15.06.2016., a I.tužiteljica od 23.12.2013. do 12.08.2015.
50. Nedostojnost nasljednika je pravni termin koji se odnosi na situaciju kada osoba nije dostojna naslijediti imovinu ostavitelja.
51. Nedostojan naslijediti, kako na temelju zakona tako i na temelju oporuke, kao i dobiti bilo što na temelju oporuke sukladno čl. 125. Zakona o nasljeđivanju ("Narodne novine" broj 48/2003., 163/2003., 35/2005., 127/2013., 35/2015., 14/2019.) je:
1. onaj koji je namjerno usmrtio ostavitelja, ili je to pokušao;
2. onaj koji je silom ili prijetnjom natjerao, ili prijevarom naveo ostavitelja da napravi ili opozove oporuku ili neku oporučnu odredbu, ili ga je spriječio da to učini; 3. onaj koji je uništio ili sakrio ostaviteljevu oporuku s namjerom da spriječi ostvarenje ostaviteljeve posljednje volje, kao i onaj koji je krivotvorio ostaviteljevu oporuku;
4. onaj koji se teže ogriješio o obvezu uzdržavanja prema ostavitelju prema kojemu je imao zakonsku obvezu uzdržavanja, onaj koji nije htio pružiti ostavitelju nužnu pomoć, koju mu je mogao pružiti bez opasnosti za vlastiti život, ili ga je ostavio bez pomoći u prilikama koje su opasne za život ili zdravlje.
52. Ovaj sud zaključuje da tuženik nije nedostojan naslijediti ostaviteljicu jer tužiteljice nisu dokazale niti jedan od razloga iz čl. 125. Zakona o nasljeđivanju.
53. Naime, iz provedenih dokaza proizlazi da je pok. CP prije moždanog udara u prosincu 2013., a nakon smrti svoga supruga 1997. godine, živjela sama u obiteljskoj kući u [adresa], koja je bila u suvlasništvu I.tužiteljice i tuženika, dok je ona imala pravo doživotnog uživanja, bila je dobrog zdravlja, te je bila u dobrim odnosima sa svojim sinom, ovdje tuženikom sve do fizičkog sukoba u Vodicama 2007. između I.tužiteljice i supruge tuženika JP, nakon čega su pokojnu tuženik i njegova obitelj viđali na ljetovanjima u [adresa] gdje je obitelj imala apartmane. Također je utvrđeno da se nakon moždanog udara koji je CP imala u prosincu 2013., brinula njena kćerka I.tužiteljica dok je ista boravila u bolnici u trajanju od dva tjedna, te da ju je tuženik sa svojom obitelji posjetio nakon izlaska iz bolnice za vrijeme terapija u [adresa] u siječnju 2014., da je tuženik u to vrijeme bio u dobrim odnosima s I.tužiteljicom i znao je da se ista o njihovoj pokojnoj majci u to vrijeme izvanredno brine sve vrijeme boravka pokojne kod I.tužiteljice u stanu u [adresa], zatim u iznajmljenom stanu odmah pored.
54. Nadalje, iz utvrđenog činjeničnog stana proizlazi da je tuženik majku odvezao da živi s njegovom obitelji u stanu u [adresa] u veljači 2014., odakle ju je vozio na rehabilitaciju u Mali Lošinj koje su troškove snosili on i I.tužiteljica i odakle ju je vratio ponovo u svoj stan u [adresa], te ju u ljeto 2014. vozi u [adresa], nakon čega je opet vraća u stan u [adresa] na svoju skrb. Nakon toga, ista vrlo kratko boravi u trajanju od mjesec i pol u Domu u Osijeku, za koji su smještaj svi zaključili da nije adekvatan za pokojnu, pa ju vraćaju kod I.tužiteljice i u travnju 2015. ju tuženik ponovno dovozi kod sebe u Zagreb sukladno dogovoru sa I.tužiteljicom, te u srpnju 2015. vozi istu u [adresa]. Od tamo istu nakon fizičkog sukoba sa I.tužiteljicom vraća u Zagreb u svoj stan, a ubrzo joj dana 01. rujna 2015. radi njene komocije iznajmljuju stan u zgradi koja je na par minuta udaljena od njihovog stana i obilazi ju tamo svakodnevno donoseći joj svježe kuhanu hranu, a obilaze ju povremeno i unuci, djeca tuženika, dok joj je snaha JP kuhala, a vikendima bi ju dovozili na obiteljski ručak. Dok je tuženik bio u bolnici u trajanju od tri tjedna, brigu oko bake su preuzela djeca i supruga od tuženika i u to vrijeme I.tužiteljica nije dolazila u posjet majci, kao niti za vrijeme njenog boravka u stanu kod tuženika, dok je baku došla posjetiti u iznajmljenom stanu II.tužiteljica NP u listopadu 2015. i u siječnju 2016. U tom stanu CP boravi od 01. rujna 2015. pa do svoje smrti 02. lipnja 2016. gdje su ju zatekli tuženik prilikom obilaska i vlasnik stana ŠP koji je morao doći otključati gornju bravu na vratila stana koji ključ tuženik nije imao. Kako je pokojna CP živjela sama u kući u [adresa] dugi niz godina od 1997. do moždanog udara krajem 2013., sud smatra neosnovanim tvrdnje tužiteljica da se ista bojala biti sama u stanu u [adresa], da je bila dementna i nepokretna u tolikoj mjeri da ne može biti sama u stanu, jer to ne proizlazi iz medicinske dokumentacije u spisu i to internističke ordinacije dr.mr.sc. LI, specijalista interne medicine od 19. ožujka 2014. iz koje proizlazi da je pokojna bila dobro orijentirana u vremenu i prostoru, govorila je razgovjetno s manjim poteškoćama, a tako iskazuju i svjedoci TP, OP, JP, KP, AP, ŠP, te ČP, da je bila u dobrom psiho-fizičkom stanju sukladno svojim godinama, nije bila dementna (prepoznala je ŠP nakon 30 godina, kao i ČP i njegovu suprugu), uvijek je bila uredna i dotjerana, jela je normalno i kretala se sporije u skladu sa svojim godinama i zdravstvenim stanjem. Također, sud smatra da u ovom postupku tužiteljice nisu dokazale da se tuženik o pokojnoj majci loše brinuo i da joj nije omogućio dovoljno hrane za njene potrebe, da je imala prazan frižider. Naime, da se tuženik toliko loše brinuo o svojoj majci da istoj nije omogućio dovoljno hrane za njene potrebe, takvo loše fizičko stanje pokojne bi sigurno bilo uočljivo svjedocima koji su je redovno viđali, dakle frizerka AP kod koje je išla svakih 8 dana, susjeda RP koja ju je viđala da šeta oko zgrade sa tuženikom, OP kod koje je dolazila na obiteljska druženja, obiteljska liječnica kod koje je dolazila na kontrole, te doktor koji joj je operirao tumor na ruci, a također bi isto sasvim sigurno bilo primijećeno i prilikom obdukcije. Stoga ovakve tvrdnje tužiteljica nisu osnovane niti ičim potvrđene. Dakle, ovaj sud je iskaze svjedoka JP, ŠP, KP, AP, RP, TP, OP, cijenio kao vjerodostojne u odnosu na brigu tuženika o svojoj pokojnoj majci, jer su dani uvjerljivo, sukladni su u bitnom i na temelju neposrednih saznanja, te su u skladu s priloženim fotografijama pokojne u krugu tuženikove obitelji u raznim prigodama i medicinskom dokumentacijom. U odnosu na navedene okolnosti, sud nije cijenio kao vjerodostojne iskaze svjedoka ŽP, ĆPC i VP, jer isti nemaju neposrednih saznanja vezano za boravak iste u Zagrebu, brizi tuženika o istoj, a niti o njenom zdravstvenom stanju dok se tuženik o istoj brinuo, već su iskazivali isključivo o onome što su čuli od I.tužiteljice. Ovdje treba napomenuti da svjedokinja ĆPC iskazuje da je vidjela dva puta pokojnu u stanu u [adresa] kada je išla tamo sa I.tužiteljicom i da stan nije bio uredan, da pokojna nije imala šta jesti, da je frižider bio prazan i da je bila utučena i tužna, a kako je taj dio iskaza u neskladu sa iskazima ostalih svjedoka koji su dolazili u taj stan (posebno vlasnika stana ŠP) i viđali pokojnu CP redovito (dakle više od dva puta) u društvu tuženika i njegove obitelji, kako je navedeno, sud ovaj iskaz nije cijenio kao istinit i vjerodostojan, jer je očito usmjeren na pogodovanje I.tužiteljici da uspije u ovom sporu. Također, ovaj sud je cijenio kao vjerodostojan iskaz svjedokinje dr. NPC iz [adresa], koja je obiteljska liječnica tuženika i bila je i liječnica pok. CP dok se nalazila u Zagrebu, a iz čijeg iskaza ne proizlazi da se tuženik nije brinuo o zdravlju svoje majke i uzimanju propisane terapije i što je u skladu s priloženom liječničkom potvrdom iz koje je vidljivo da je tuženik svoju majku dovodio na kontrolne preglede kod liječnice i obavljao telefonske konzultacije s istom vezano za zdravstveno stanje svoje majke, te je uredno tražio lijekove koje ista mora uzimati. Također, ista je potvrdila i da je tuženik majku doveo kod nje radi nuspojava zbog uzimanja Pradaxe, kojom prilikom je pokojnoj napomenula da mora uzimati Pradaxu bez obzira na nuspojave. Dakle, iz navedenog proizlazi da se tuženik zbog nuspojava na koje mu se žalila pokojna pravilno obratio liječniku obiteljske medicine koji može promijeniti terapiju, a što liječnica nije smatrala potrebnim učiniti, već je pokojnu uputila da i dalje pije Pradaxu. Također, tuženik je svoju majku odveo i na kontrolni pregled kod spec. neurologa po preporuci obiteljske liječnice.
55. Slijedom iznijetoga, ovaj sud zaključuje da se tuženik sve vrijeme boravka svoje pokojne majke u Zagrebu o njoj uredno brinuo, da je boravila s njegovom obitelji, sudjelovala u obiteljskim okupljanjima, obiteljskim izletima, uredno je vodio brigu o njoj u zdravstvenom pogledu, bila je uredna, donosio joj kuhanu hranu svakodnevno on ili unuci ako on nije mogao, dobivala je propisanu terapiju, napravljen joj je kirurški zahvat radi otklanjanja tumora na šaci u bolnici u Zagrebu, a činjenica što tuženik svoju majku nije odveo više od jednog posjeta kod specijalista neurologa dok se o njoj skrbio u Zagrebu, ovaj sud ne smatra odlučnim u ovom sporu, jer on time svoju majku nije ostavio u prilici opasnoj za život ili zdravlje, već je ista imala redovitu liječničku skrb liječnice obiteljske medicine i propisanu terapiju. Kao što je navedeno u odnosu na korištenje lijeka Pradaxa, tuženik je svoju majku odveo zbog nuspojava i odbijanja pokojne da uzima taj lijek te joj napomenuo, kao i liječnica, da mora nastaviti uzimati terapiju. Za napomenuti je da svjedok ČP u odnosu na uzimanje terapije od strane pokojne u svom iskazu navodi da ista nije pila redovito terapiju ni dok se o njoj skrbila I.tužiteljica u Osijeku (“koliko mi je poznato ista nije pila redovno lijekove na što ju je I.tužiteljica upozoravala“). Pored navedenog, stalni sudski vještak dr. med. spec. patologije Mladen Ugljarević u nalazu i mišljenju, kao i u svom iskazu na ročištu, zaključuje da se prema dostupnoj medicinskoj dokumentaciji smrt CP ne može dovesti u vezu s nekorištenjem lijeka "Pradaxa". Ovaj nalaz i mišljenje vještaka je sud cijenio u cijelosti kao vjerodostojan dokaz jer je dan stručno i vještak je odgovorio i pisanim putem i na raspravi na sve primjedbe tužiteljica. Pored navedenog, iz službene zabilješke Ministarstva unutarnjih poslova od 11.10.2016. proizlazi da je nakon izvršene obdukcije i pregleda mrtvog tijela CP utvrđeno da je uzrok smrti prirodna smrt – zatajenje rada srca. Također u odnosu na skrb o pokojnoj u vezi njenog zdravlja, ovaj sud napominje da I.tužiteljica nije primijetila npr. da pokojna ima na ruci tumor, koji je prema medicinskoj dokumentaciji imala duže vrijeme, dakle i za vrijeme dok se I.tužiteljica skrbila o majci u Osijeku, te je taj tumor operiran u Zagrebu za vrijeme dok se o pok. majci brinuo tuženik i koji je majku odveo na pregled kod specijalista dermatologa nakon uočenog tumora na ruci koji je operativno uklonjen u klinici u Zagrebu.
56. Slijedom navedenog, sud zaključuje da egzistencija i zdravlje pok. CP ni u jednom trenutku nisu bili ugroženi, a pogotovo ne ozbiljno ugroženi dok se tuženik o istoj brinuo u Zagrebu, a činjenica da je I.tužiteljica svoju pokojnu majku dok je živjela sama u obiteljskoj kući u [adresa] i bila dobrog zdravlja (od 2007. do 2013.) češće viđala nego tuženik koji je sa obitelji živio u [adresa], dakle dok pokojna nije bila ni životno, ni egzistencijalno ugrožena, sud smatra da za odluku u ovom sporu nije odlučno. Za napomenuti je ni da I.tužiteljica svoju majku nije niti jednom obišla dok je boravila u stanu kod tuženika tijekom 2014. i 2015. godine u Zagrebu, a svega par puta ju je obišla dok je bila u iznajmljenom stanu u [adresa]. Također, tvrdnje tužiteljica da je tuženik viđao majku motiviran isključivo novcima koje mu je davala, nisu ničim dokazane. Naime, iz iskaza svjedoka ČP proizlazi da je pok. CP sve novčane iznose dijelila na jednake dijelove između svoje djece, odnosno da je I.tužiteljica uvijek dobila jednak novčani iznos kao i tuženik. Također, nesporno je da su I.tužiteljica i tuženik novce od prodaje obiteljske kuće podijelili na pola i da ih je majka za života egzistencijalno zbrinula stanovima u [adresa] i [adresa], a uzimajući u obzir i činjenicu da je I.tužiteljica trošila novac sa majčinog tekućeg računa dok je imala punomoć i napravila na tom računu minus u visini dvije i pol majčine mirovine, tužiteljice ne mogu govoriti o financijskoj koristi isključivo u odnosu na tuženika, pa sud ovakve tvrdnje smatra neosnovanim.
57. Konačno, sud smatra da tužiteljice ničim nisu dokazala ni da bi tuženik prema svojoj majci bio nasilan i da je sklon nasilju inače, odnosno prema njima kako to one navode. Naime, iz priložene presude Prekršajnog suda u Šibeniku broj PpJ- 512/15 od 16. ožujka 2018. proizlazi da je I.tužiteljica okrivljena da je dana 15.08.2015. u dvorištu obiteljske kuće u [adresa] izvršila nasilje prema bratu, ovdje tuženiku, radi čega joj je izrečena novčana kazna i zaštitna mjera zabrane uznemiravanja svoga brata, tuženika u trajanju od 12 mjeseci, dok je istom presudom okrivljeni tuženik oslobođen optužbe da bi istoga dana u isto vrijeme izvršio nasilje prema sestri I.tužiteljici.
58. Za napomenuti je ako tužiteljice sumnjaju da je do smrti pokojne CP došlo na nasilan način, dakle kaznenim djelom, to nije predmet ove parnice, već kaznenog postupka.
59. U odnosu na II. točku tužbenog zahtjeva kojim tužiteljice traže utvrđenje da jednostrani pravni posao – oporuka od dana 25.08.2010.g. predstavlja posljednju volju iza pok. CP na temelju koje II.tužiteljici NP pripada apartman broj 4. na drugom katu nekretnine u [adresa], treba reći da su stranke izjavile da ne osporavaju predmetnu oporuku i priznaju taj pravni posao valjanim, te II.tužiteljica nije niti upućena pokrenuti parnicu radi utvrđenja valjanosti tog pravnog posla, a niti je predmet ovoga postupka utvrđenje da li postoji ili ne apartman koji je predmet oporuke, niti su se na te okolnosti izvodili dokazi.
60. Također, kako sud smatra da je kroz iznijeto utvrdio sve sporne činjenice bitne za donošenje meritorne odluke, to dokaze koji nisu od utjecaja na rješavanje ovoga spora, nije smatrao potrebnim detaljno obrazlagati.
61. Slijedom navedenog, ovaj sud smatra da nisu ispunjene pretpostavke za primjenu odredbe čl. 125. Zakona o nasljeđivanju, radi čega je odlučeno kao u izreci pod I.
62. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku, prema kojoj stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna je protivnoj stranci naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka.
63. Tuženik je podnio zahtjev za naknadu parničnog troška od 4.750,00 eura.
64. Zahtjev tuženika za naknadom troška je osnovan do iznosa 4.125,00 eura, a sastoji se od troška zastupanja po punomoćnici odvjetnici na ime sastava odgovora na tužbu od 200,00 eura (Tbr. 8.t.1.) i podneska od 18.07.2018. i 13.03.2019. od po 200,00 eura (Tbr. 8.t.1.), te zastupanja na ročištima od dana 03.07.2018., 14.09.2018., 30.10.2018., 28.11.2018., 13.02.2019., 18.03.2019., 16.04.2019., 30.05.2019., 01.10.2019., 23.03.2021., 23.05.2023., 05.09.2023. i 03.02.2025. u iznosima od po 200,00 eura (Tbr.9.t.1.), a za ročišta od 03.10.2018. i 28.12.2023. u iznosu od po 50,00 eura (Tbr. 9.t.5.), a što iznosi 3.300,00 eura i sa obračunatim PDV-om od 825,00 eura (Tbr. 46.) ukupno iznosi 4.125,00 eura i u skladu je s navedenim tarifnim brojevima, u vezi s Tbr. 52. i Tbr. 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/2023.), te čl. 151., čl. 155. i čl. 164. st. 1. – 4. Zakona o parničnom postupku, radi čega je odlučeno kao pod II. izreke.
65. Zahtjev tuženika za naknadu troška nije osnovan za iznos od 625,00 eura i odnosi se na zastupanje na ročištima od 03.10.2018. i 28.12.2023. iznad dosuđenog troška, jer zahtjev nije postavljen sukladno navedenim odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, dok rasprava od 06.12.2024. nije niti zakazana, radi čega je odlučeno kao pod III. izreke.
U Osijeku, 07. ožujka 2025.
Sutkinja
Kamelija Matijašević
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana primitka ovjerenog prijepisa istog. Žalba se podnosi u elektroničkom obliku putem informacijskog sustava, odnosno u tri istovjetna primjerka putem ovog suda nadležnom županijskom sudu.
Dostaviti:
1.Punomoćniku I. i II.tužiteljice
2.Punomoćnici tuženika