REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pr-923/2019-80

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sucu Siniši Marinoviću, u pravnoj stvari tužitelja ĆK iz [adresa] ([adresa]), OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Ivici Ureku, odvjetniku iz Zagreba, Frankopanska 18, protiv tuženika JAFA PROJEKT d.o.o., Zagreb, Horvaćanska cesta 31, OIB: 81197918258, zastupanog po punomoćnici Anji Juršetić, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Juršetić & Partneri d.o.o., Zagreb, Ulica grada Vukovara 271, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 21. siječnja 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja odvjetnika Ivice Ureka, te zamjenika punomoćnice tuženika odvjetnika Dinka Šperande, dana 7. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

I.

Nalaže se tuženiku da tužitelju na ime naknade štete isplati iznos od 6.946,15 eura, s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, tekućim od 19. ožujka 2019. do isplate, sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN, 35/05 i dr.), za razdoblje do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu je za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 3.574,06 eura, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN, 35/05 i dr.), po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu je za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, tekućim od 7. ožujka 2025. do isplate, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je dana 19. srpnja 2018. oko 12.00 sati prilikom izvođenja zidarskih poslova kod poslodavca, ovdje tuženika, na gradilištu u [adresa], u [adresa], zajedno s SK, također zaposlenikom tuženika, zidao zid na 14. katu zgrade, uslijed čega je zid krenuo padati na tužitelja, koji se, kako bi izbjegao teže posljedice, odbacio u stranu te je tom prilikom zadobio teške tjelesne ozljede pobliže opisane u medicinskoj dokumentaciji koja prileži spisu. Posljedično opisanom štetnom događaju, koji predstavlja ozljedu na radu, tužitelj je zadobio teške tjelesne povrede te mu je povrijeđeno pravo osobnosti.

Predmetno ozljeđivanje dogodilo se na radnom mjestu tužitelja, prilikom obavljanja radnih zadataka, te je isto priznato kao ozljeda na radu, slijedom čega tužitelju za nastalu štetu odgovara poslodavac, ovdje tuženik, i to na temelju odredbi Zakona o radu, Zakona o zaštiti na radu i Zakona o obveznim odnosima. U predmetnom štetnom događaju tužitelj je zadobio teške tjelesne ozljede uslijed čega mu je povrijeđeno pravo osobnosti i to pravo na fizičko i duševno zdravlje obzirom da je u štetnom događaju zadobio ozljede zbog kojih je morao primati liječničku pomoć, a sve obzirom na činjenicu da su kod tužitelja prisutne trajne posljedice predmetnog ozljeđivanja. U trenutku i nakon ozljeđivanja tužitelj je pretrpio intenzivni strah i jake bolove, a nakon ozljeđivanja i za vrijeme liječenja bila mu je potrebna tuđa pomoć i njega. Radi predmetnog ozljeđivanja tužitelj je trpio te i nadalje trpi znatne tegobe koje su od utjecaja na njegov svakodnevni život i aktivnost.

Slijedom navedenog tužitelj od tuženika potražuje naknadu štete za pretrpljene fizičke bolove 11.000,00 kn, za pretrpljeni strah 8.500,00 kn, za duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti i za duševne boli zbog povrede prava na duševno zdravlje 10.000,00 kn, za duševne boli zbog naruženja 2.000,00 kn te za tuđu pomoć i njegu 6.000,00 kn, ili ukupno 37.500,00 kn zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana podnošenja ove tužbe pa do isplate.

Tužitelj je u podnesku od 18. listopada 2024. postavio konačni tužbeni zahtjev na način da potražuje naknadu štete za duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti i za duševne boli zbog povrede prava na duševno zdravlje, za duševne boli zbog naruženja, za tjelesne boli, za strah te za tuđu pomoć i njegu u ukupnom iznosu od 6.946,15 eura.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu prije svega predlaže da sud predmetnu tužbu odbaci iz razloga jer je predmetna tužba preuranjena. Naime, čl. 1086 Zakona o obveznim odnosima određuje da obveza naknade štete dospijeva danom kada je šteta nastala, odnosno u konkretnom slučaju u pogledu naknade neimovinske štete danom završetka liječenja odnosno kod imovinske štete danom kada je tuđa pomoć i njega pružena. Slijedom navedenog, a s obzirom na činjenicu da tužitelj uz tužbu nije priložio dokaz o tome da je liječenje istog završeno, slijedom čega sud ne može utvrditi da li je uopće dospjela obveza nadoknade neimovinske štete, predmetnu tužbu bi trebalo odbaciti. Jednak stav iznosi i Vrhovni sud Republike Hrvatske u reviziji 2309/2010 od 27. ožujka 2012. u kojoj dan dospijeća neimovinske štete (dan kada zastara počinje teći) određuje u vrijeme saznanja za štetu i opseg štete, a to je onda kada je liječenje završeno i kada je došlo do stabilizacije oštećenikovog zdravstvenog stanja. Budući da tužitelj uz tužbu nije priložio dokaz na navedenu okolnost, ovu odlučnu činjenicu nije moguće utvrditi slijedom čega i predmetnu tužbu, a uz primjenu čl. 282. Zakona o parničnom postupku treba odbaciti.

Tuženik navodi da izričito i u cijelosti osporava tužbu i tužbeni zahtjev i to kako u pogledu osnovanosti zahtjeva tako i u pogledu visine istog.

Poslodavac nije odgovoran za nadoknadu štete tužitelju po predmetnom štetnom događaju, sve i da se dokaže da je ista nastala, iz razloga što je predmetna šteta isključiva posljedica krajnje nepažnje radnika, na koju poslodavac nije mogao utjecati niti je posljedice mogao izbjeći unatoč provedenoj zaštiti na radu, odnosno podredno ističe se prigovor doprinosa tužitelja nastanku predmetne štete. Svi radnici tuženika pa tako i tužitelj imali su jasne upute za rad na predmetnom gradilištu "Smještajna građevina dr. Franjo Tuđman" na adresi u [adresa]. Naime, pomoćnik šefa gradilišta EK je u ime glavnog izvođača radova dao posebna uputstva za rad dana 3. travnja 2018., a s obzirom da se zbog specifičnosti samog objekta trebala obratiti pažnja na izvođenje kosih, obodnih i lagano zaobljenih radova. Predmetnim uputama između ostalog određeno je da kako se radi o nagnutom zidu slijedom čega visina zidanja u jednom danu ne smije prijeći visinu od 1 metar ili 4 redova šuplje blok opeke. Zatim, da nakon što je izdan jedan metar visine zida zidanje se nastavlja drugi dan do maksimalne visine od 0,8 metara ili 3 reda šuplje blok opeke. Također, u samim uputama posebna pažnja je skrenuta na 14-i kat, na kojem se i dogodio predmetni štetni događaj, a s obzirom na izrazitu visinu i nagibe istog. Predmetne upute dostavljene su tuženiku putem zaposlenika tuženika DK koji je na predmetnom gradilištu radio kao voditelj zidarskih radova, a koji je pak s istim uputama upoznao sve radnike tuženika pa tako i tužitelja te izdao naredbu o pridržavanju istih. Prilikom predmetnog štetnog događaja tužitelj je suprotno izričitoj naredbi tuženika izrečenoj od strane zaposlenika tuženika DK kao i suprotno izričitoj naredbi šefa gradilišta zidao zid iznad dozvoljene visine. Uslijed kršenja iste došlo je do urušavanja zida slijedom kojeg urušavanja je tužitelj skočio sa skele na pod i zadobio predmetno utužene ozljede. Također, tuženik je prilikom predmetnog zidanja uslijed kojeg je došlo do rušenja zida i ozljeđivanja tužitelja, a suprotno izričitoj uputi tuženika, koristio mobilni telefon. Također, ističe se da je tužitelj u cijelosti osposobljen za obavljanje poslova zidara, a sto proizlazi i iz Diplome tužitelja o stručnoj osposobljenosti za zidara J.U. Narodni univerzitet Srebrenik od dana 12. lipnja 2012. apostilane od strane Općinskog suda u Gradačcu, a koju Diplomu je sam tužitelj dostavio tuženiku kao dokaz svoje osposobljenosti za obavljanje poslova zidara.

Također, tuženik osporava navod tužitelja da se predmetno radi o ozljedi na radu. Točno je da je tužitelj udovoljavajući svojoj zakonskoj obvezi predmetnu ozljedu Hrvatskom zavodu za zdravstveno osiguranje prijavio kao ozljedu na radu. Međutim, Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje Rješenjem zavod za KLASA: UP/l-502- 03/18-02/7088, URBROJ: 338-21-81-19-08 od dana 9. siječnja 2019. odbio je podnesenu prijavu za tužitelja kao osiguranika i to iz razloga što tužitelj nije dostavio Izjavu o okolnostima nastanka ozljede, a koju lzjavu je Nadležno tijelo ocijenilo kao neophodnu za provođenje upravnog postupka i donošenje rješenja.

Slijedom navedenog predlaže da sud predmetnu tužbu odbaci, podredno odbije tužbeni zahtjev kao i zahtjev za naknadu troška postupka i da obveže tužitelja da tuženiku nadoknadi trošak predmetnog postupka sa zateznim kamatama od presuđenja do isplate.

3. Tijekom postupka sud je izvršio uvid u Prijavu o ozljedi na radu, medicinsku dokumentaciju (str. 5-12 spisa), Posebna upustva za rad, Izjavu o nezgodi na radu, Izjavu očevica, Diplomu o stručnoj osposobljenosti, Rješenje HZZO-a od 09.01.2019. (str. 17-24 spisa), saslušao je svjedoke SK, KK, oboje na ročištu od 03.03.2020. (str. 42-44 spisa), DK, TK, oboje na ročištu od 01.09.2020. (str. 50-51 spisa) te BK, kao i tužitelja, oboje na ročištu od 14.06.2021. (str. 74-76 spisa), izvršio je uvid u nalaz i mišljenje vještaka Ivice Jurički, ing. el., dipl. ing. sig. od 06.10.2021. (str. 84-88 spisa), očitovanje vještaka Ivice Jurički od 04.10.2022. (str. 126-128 spisa), izvršio je uvid i u nalaz i mišljenje vještaka prof.dr.sc. Žarka Rašića, prim.dr. med. od 02.10.2024. (str. 149-151 spisa), saslušao je vještaka dr. Žarka Rašića na ročištu od 21.01.2025. (str. 229-231 spisa), te je izvršen uvid u ostalu dokumentaciju koja prileži spisu.

4. Provedeni dokazi ocijenjeni su u skladu s čl. 8. Zakona o parničnom postupku (NN, 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14. i 70/19. - dalje: ZPP).

5. Nakon provedenog postupka, sud je utvrdio kako je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan.

6. Prije svega, a u odnosu na prigovor tuženika o preuranjenosti tužbe treba reći kako je isti neosnovan. Navedeno iz razloga što se datum završetka liječenja ne može dovesti u vezu s preuranjenosti podnošenja tužbe u smislu odredbe čl. 282. ZPP-a.

7. Među strankama je sporna odgovornost tuženika za nastanak štetnog događaja, te osnov i visina tužbenog zahtjeva.

8. Svjedok SK navodi da ne radi više kod tuženika. Kod tuženika je radio u periodu od 2017. do 08/2019. godine. Radio je na poslovima tesara, zidar, ovisno o gradilištu na kojem su bili. Tužitelj je radio na poslovima zidara. Radio je zajedno s tužiteljem na dan štetnog događaja, on ga je posluživao, odnosno on mu je pripremao materijal. Tužitelj je zidar i on je zidao stup pod kosinom, a radilo o zidu dužine 70-80 cm, odnosno blok i pol, visine cca 3,5 metara. Navodi da su oni zidali ujutro i došlo se do 4 odnosno 5 reda. Otišli su na gablec i na sedmom redu, kada je nastavio raditi desilo se to da je tužitelj bio 4-5 metara udaljen od njega, zidao je, a on je bio okrenut leđima, u trenutku kada se to desilo čuo je "Pazi pada", što je vikao treći čovjek. Kada se okrenuo vidio je čovjeka na zemlji da jauče i da je zid srušen. Ne zna tko je rekao da to zidaju, da li poslovođa ili netko drugi ne zna, on je morao raditi i drugo ga nije interesiralo. Ne zna da li je tužitelj prije štetnog događaja koristio mobitel. Upoznat je sa sigurnosnim mjerama na radu, svako jutro su ih upućivali da paze na sebe, da ne rade ništa opasno. Na to su upozoravali EK i DK. Uputstvo za izgradnju konkretnog zida je bilo da se gradi 4-5 blokova (1 metar do 1,20 m) da se onda stane i nastavi kada bude dovoljno čvrsto. Dođeš, malo prodrmaš i možeš nastaviti isto poslijepodne raditi. Njemu nitko nije rekao da mora nastaviti zidati slijedeći dan nakon što se sazida 4-5 blokova. Zid je zidan pod kosinom, imao je tendenciju pada. Zid se srušio zato što se prerano počelo zidati višlje. Ne zna da li je postojala uputa nekoga da se ne zida višlje. Ujutro kada se dođe na posao bude objašnjeno da paze do koje visine se zida. Svjedoku se predočavaju Posebna uputstva za rad iz 2017., a isti navodi kako nikada nije vidio uputstva za rad iz 2017. godine.

Nakon što je svjedoku predočena Izjava o nezgodi na radu na str. 18, isti je iskazao kako nije točan navod iz Izjave da bi tužitelj u trenutku prije štetnog događaja bio na svom mobitelu zbog čega ne bi bio skoncentriran na posao, a da bi on to mogao posvjedočiti, svjedok navodi kako to nije vidio.

Svjedoku je predočena i Izjava na str. 18 spisa te je isti naveo da se na Izjavi nalazi njegov potpis. Navodi da ne zna tko je pozvao DK i obavijestio ga o ozljedi tužitelja. Tužitelj je imao zaštitne cipele i radno odijelo na sebi. Nitko nije izričito rekao niti je bilo potrebe da se kaže da se zida do 5 bloka. Oni su do pauze taj dan sazidali 4 bloka. Rečeno im je da se taj dan sazida taj zid i nakon pauze su nastavili dalje. Računali su da se sasušilo. On je stavio prva dva bloka zida i to je stajalo 3-4 sata. On je imao položenu zaštitu na radu. Ne zna da li je bio voditelj gradilišta u blizini u trenutku nastanka štetnog događaja, nije ga vidio.

9. Svjedok KK navodi da radi na radnom mjestu zidara odnosno tesara kod tuženika već dvije godine. Nije bio prisutan samom štetnom događaju jer se nalazio van objekta. Taj dan je zidao zajedno s tužiteljem, ali je u tom trenutku izašao van. Nije zidao taj zid zajedno s tužiteljem, on je taj dan otišao 2 sata ranije na drugi posao. Nisu možda niti na istom katu zidali, ali se radi o istim zidovima. Zidovi su pod kosinom, jedni su na vanjsku stranu pod kosinom drugi na unutarnju. Uputstva su standardna za zidanje takvih zidova do 4-5 redova se ide nakon čega se prelazi na drugi zid, a s tim zidom se nastavlja sutradan. Na istom se zidu, po pravilu ne radi isti dan, već se nastavlja sutra nakon što se sazida 4-5 redova. Svako jutro su na taj način dobivali uputu od poslovođe, a to je DK koji je bio brigadir.

Nakon što su svjedoku predočena Posebna uputstva za rad na str. 17 isti je iskazao kako misli da je vidio ta uputstva, ali nije siguran. Njega je zvao TK i rekao da je netko pao, da zakači korpu na kran da ga se može spustiti. Po priči radnika nije se zidalo po pravilu već višlje od standarda. Ne može reći da je tužitelj taj dan koristio mobitel jer nije bio tu. Ima položenu zaštitu na radu. Uvijek je na gradilištu bio poslovođa i brigadir koju su obilazili gradilište. Ne zna da li su taj dan bili na 14 katu.

10. Svjedok DK navodi da radi kod tuženika od 2005. godine. Radi na radnom mjestu zidara, inače je voditelj radova po zanimanju. Nije bio na licu mjesta, ali je bio na gradilištu u vrijeme štetnog događaja. Tužitelj je zidao zid po nalogu pomoćnika šefa gradilišta, UK. On je tužitelju davao upute za rad na siguran način i zidanje do 1 metar visine. Rad na siguran način znači da se mora osigurati skela kad je potrebna. Upute od šefa gradilišta je on prenosio radnicima. Pisano im nije nikada ništa prenosio. Pisane upute su bile okačene na zidu u prizemlju, a usmene upute im je on prenosio usmeno. Upute su bile svako jutro, tko radi na kojem radnom mjestu, da radi na siguran način, da osigura skelu i da zida do 1 metar i nastavlja slijedeći dan. Osim toga nisu davali nikakve upute. Nije nikada potpisao nikakva posebne pisane upute za rad.

Nakon što su mu predočena posebna uputstva za rad na str. 17 spisa, svjedok je potvrdio svoj potpis. Navodi da je tužitelj bio na zidanju, rekao mu je na 1 metar visine da se zaustavi sa zidanjem, a on se nije zaustavio zato jer nije slušao. Radne zadatke je dijelio on. Tužitelju je na dan štetnog događaja dao zadatak da zida zid koji se urušio. Taj zid se trebao zidati do 1 metra i trebao je stati i ići na drugi zid odnosno tražiti novi radni zadatak. Zid se urušio na 8. ili 9. redu što znači da je to 2 metra visine. Štetni događaj se dogodio oko 12.00 sati. Nadzor nad radom je vršio pomoćnik šefa gradilišta, EK. Njegova obaveza je bila ispred njihove firme kao voditelja radova, upućivati ljude na radna mjesta i ocrtavati zidove. Nije vršio nadzor nad tužiteljem dok je zidao zid. Zgrada je imala 15 katova. Obzirom da se radilo na svim katovima on nije bio u mogućnosti sve obilaziti i nadzirati, nego kako bi tko završio s radom bi tražio novi zadatak. S tužiteljem je radio ČK i Ć, a prezime ne zna. Zidar ima pomoćnika. Tužitelju je pomoćnik bio Ć taj dan. Svi koji su prozvani kao prisutni na poslu budu upućeni u rad. Nije uobičajeno da pored zidara stoji osoba koja nadgleda je li on prešao zadanu visinu zidanja. Radnici su ujutro u 7.00 sati počeli s radom. Ne prođe sat vremena da netko od nadređenih ne obiđe radnike.

11. Svjedok TK navodi da radi na radnom mjestu tesara kod tuženika od 11. travnja 2018. godine. Nije bio prisutan štetnom događaju, iako je bio na gradilištu, bio je par katova niže, radio je tesarski posao. Na dan štetnog događaja tužitelj je zidao parapet. Upute su građevinske, ujutro se kaže koliko se zida i što se zida. Svako jutro su dobivali zadatke da se jedan zadatak ozida 1 metar visinski i sutradan se nastavlja rad. DK je prenosio upute od šefa gradilišta. Ne zna do koje je visine tužitelj zidao zid. SK je došao dolje do njih i rekao da je čovjek pao i da je nešto polomio, on je istrčao pomoći i nije uspio vidjeti ništa vezano za zid, htio je pomoći da se tužitelja makne i ako treba da se odvede u bolnicu. Zvao je kolegu da pozove kranistu da ga mogu staviti u korpu i spustiti dolje. Kolega je to učinio i SK i on su tužitelja unijeli. Tužitelj je ujutro bio raspoređen na poslove zidanja, ali svjedok nije bio prisutan i ne zna koji je točno zid u pitanju. To nije bilo odmah ujutro, ne zna koliko je bilo točno sati. Ujutro kad dođu na posao prvo je prozivka da se vidi tko je došao. Onda se rasporedi tko ide na koje poslove.

12. Svjedok EK navodi da je u trenutku štetnog događaja bio pomoćnik šefa gradilišta IK. Nije vidio sam štetni događaj. Po pričama radnika koji su bili prisutni, s time da je zaboravio o kome se radi, zna što se dogodilo. Navodno se zidalo zida više nego što je trebalo, visina je cca 53 metara od terena, na toj visini su jaki vjetrovi, zbog specifičnosti samog dizajna odnosno arhitekture objekta je bila preporuka da se zida u fazama. Zidalo se na 14. katu, koliko se sjeća, što je dosta visoko. Naloži se prvi red u mortu, nakon toga drugi i treći red se lijepi ljepilom. Zidovi objekta su nagnuti prema unutra, donja polovica na van, a gornja prema unutra. Oni au zidali na polovici koja je nagnuta prema unutra. Kad se prvo red naloži na mortu koji je debljine 2 do 3 centimetra dobije se nagib zida, onda se na to zida gore 2,3 reda ljepilom. Tehnologija je takva da kada se prvi red naloži i nakon toga 2 i 3, mora se pričekati da se prvi red stvrdne tj. da mort dobije svoju potrebnu čvrstoću. Zna da je tužitelj zidao, a ne zna je li netko još osim njega zidao. Radili su po nalogu šefa gradilišta. On je bio u obvezama, a svjedok je tad bio u obilasku po gradilištu. Poslovođa radnika je dobio upute na koji način se zida i on je to prenio radnicima. Radnici bez zaštitne opreme ne idu raditi. Zaštitna oprema uključivala je zaštitne rukavice, cipele, radno odijelo, kacigu, pojas za rad da visini, što ovisi o mjestu rada. Ne zna je li tužitelj imao zaštitnu opremu u vrijeme štetnog događaja.

13. Iz iskaza tužitelja proizlazi da taj dan nije imao upute za rad. Na dan stradanja na drugoj strani na istom katu počeo je raditi zid. Zazidao je 5 redova na drugoj strani zgrade i rečeno mu je da ne smije dalje nastaviti. Sutradan kad su došli kolega SK je radio zid koji se tog dana srušio. Kada je tužitelj završio svoj dio, krenuo je na prvi kat u međuvremenu SK zamolio ga je da zamijeni njega na tom zidu pošto je na njemu već nedostajalo nekih 50,60 cm da se završi. Radi se o zidu koji se već jednom srušio. Pošto on nije smio na visinu, obzirom da ga je strah od visine, zamolio je tužitelja da se popne da završi ta 3 reda koja su ostala. Tužitelj navodi da je napravio jedan red, 20 cm visine, u tome je došlo do urušavanja. Smatrao je da je SK bio upozoren na opasnost i upute. Navodi da se mort brzo suši i ne možete znati da li je zid čvrst, a on nije provjeravao čvrstoću zida. Zid preko puta koji je on radio je radio po uputama i završio ga je sutradan. Za zid koji je radio dobio je upute dan prije, ali za ovaj zid nije mogao znati kad je SK počeo zidati. Zid na suprotnoj strani je zidao sam, a zid koji je pao je zidao s još 2 kolega, s RK i g. Ć. Od zaštitne opreme je imao samo polovne cipele i radno odijeli, drugo ništa nije dobio. Nije prolazio nikakvu obuku za rad na siguran način niti za rad na visini. Imao je težak prijelom skočnog zgloba, imao je dvije operacije i mjesec dana je bio u bolnici. Po izlasku iz bolnice ostao je 1 dan u Zagrebu u stanu gdje su stanovali. Nakon toga je otišao kući u [adresa]. Tamo ga je obitelj njegovala. Bila mu je potrebna pomoć, nije sam mogao uzeti niti čašu vode. Navodi da mu tuženik nije osigurao nikakva zaštitna sredstva tj. pojas ili šljem.

14. Radi utvrđenja ozljede koju je tužitelj zadobio u štetnom događaju provedeno je vještačenje po vještaku zaštite na radu dipl. ing. Ivici Juričkom iz Ekspert d.o.o., a kao zadatak vještaku je određeno: utvrditi da li je proces rada bio organiziran u skladu s propisima o zaštiti na radu i u skladu s pravilima struke.

Prema utvrđenju vještaka organizacija procesa rada je bila takva da je poslodavac imao uputu kojom se određuje način zidanja kosih zidova na objektu. Predmetna uputa se nalazi u spisu. Niti jedan od radnika, čije se izjave nalaze u spisu, ne potvrđuje da su vidjeli gornju pisanu uputu osim KK koji navodi da misli da ju je vidio. Svi radnici navode da im je, ujutro prije početka rada, usmeno rečeno da se kosi zidovi zidaju do maksimalno 5 reda u jednom danu. Prema Zakonu o zaštiti na radu radnik je obvezan obavljati poslove dužnom pažnjom tj. u skladu s pisanim uputama poslodavca. Tužitelj je znao da se u jednom danu smije zidati do 5 redova jer isti navodi da je na dan stradanja zazidao 5 redova na drugoj strani zgrade i prestao je sa zidanjem jer mu je rečeno da ne smije dalje nastaviti. Tužitelju je u trenutku rušenja zida pomoćnik bio SK koji je to dana započeo zidati predmetni zid i kojeg je tužitelj mogao pitati koliko je redova tog dana isti zazidao.

Izjave SK i tužitelja su proturječne pa nije poznato koliko je redova cigli na predmetnom zidu zazidao tužitelj prije štetnog događaja. Dok SK navodi da je zazidao dva reda zida i tužitelj ostatak. Tužitelj navodi da je on zazidao samo jedan red zida prije rušenja istog. Pridržavanjem uputa, od strane tužitelja, o dozvoljenoj visini zidanja zida u jednom danu ne bi došlo do rušenja zida i ozljeđivanja tužitelja.

Prema Zakonu o zaštiti na radu poslodavac je odgovoran da radnici rade u skladu s pravilima zaštite na radu i uputama poslodavca. DK (str. 50 spisa) voditelj zidarskih radova u svojoj izjavi navodi da je netko od nadređenih stalno nadzirao radnike tj. da ne pređe sat vremena da netko od nadređenih ne obiđe radnike. EK (pomoćnik šefa gradilišta) i DK (voditelj radova) su naročitu pažnju trebali obratiti na predmetni 14 kat jer je ovdje zid bio najviši i opasnost od rušenja zida je bila najveća.

Učestalom kontrolom visine zidanja predmetnog zida moglo se osigurati da se predmetni zid zida do maksimalne visine od 0,8 m ili 3 reda šuplje blok opeke, kako je navedeno u uputama za rad, i na taj način spriječi rušenje zida tj. ozljeđivanje tužitelja.

15. Sud je prihvatio nalaz i mišljenje vještaka kao stručno i objektivno isto kao i usmeno očitovanje vještaka na ročištu održanom dana 04. listopada 2022. kojim je vještak argumentirano otklonio sve prigovore stranaka.

16. Važno je istaknuti kako iz ranije citiranih iskaza svjedoka, konkretno, iskaza SK proizlazi kako ne zna da li je postojala uputa nekoga da se ne zida višlje te da im je ujutro kada bi došli na posao bilo objašnjeno da paze do koje visine se zida uz napomenu da posebna uputstva za rad iz 2017. nije nikada vidio. Osim toga, iz iskaza svjedoka proizlazi da radnicima nitko nije izričito rekao a niti da je bilo potreba da im se kaže da se zida do petog bloka. Također, iz iskaza svjedoka i to unatoč tome što je isti potpisao izjavu takvog sadržaja proizlazi kako nije točan navod iz izjave da bi tužitelj u trenutku prije štetnog događaja bio na mobitelu zbog čega ne bi bio skoncentriran na posao i da on to nije vidio.

Nadalje, iz iskaza svjedoka KK proizlazi da je uputa bila takva da se zida do 4-5 redova nakon čega se prelazi na drugi zid, a na istom zidu se nastavlja sutra dan. Konačno, i iz njegovog iskaza proizlazi da su upute bile usmene budući da (samo) misli da je vidio pisane upute ali da nije siguran. Što se tiče korištenja mobitela, niti on ne tvrdi da bi tužitelj koristio mobitel u trenutku štetnog događaja uz napomenu da nije bio niti prisutan nastanku štetnog događaja. U odnosu na iskaz DK treba reći kako i iz njegovog iskaza jasno proizlazi kako je radnicima davao usmene upute, a da im pisane upute nije nikada prenosio pri čemu je neuvjerljiv njegov dio iskaza da bi pisane upute bile okačene na zidu u prizemlju budući da bi u takvom slučaju sasvim sigurno netko od ostalih svjedoka iste onda i vidio. Osim toga, neuvjerljiv je i dio iskaza navedenog svjedoka da bi on tužitelju izričito rekao da se zaustavi na 1 metar visine sa zidanjem, a da se on ne bi zaustavio budući se zid srušio na visini od 2 metra. Naime, svjedok tvrdi da ne bi prošlo sat vremena da netko od nadređenih ne obiđe radnike, a da je tome tako onda sasvim sigurno bi netko od nadređenih uvidio da tužitelj gradi preko 1 metra visine odnosno suprotno nalogu nadređenog te bi imao mogućnost u tome slučaju ga upozoriti odnosno spriječiti daljnje takvo postupanje.

Iskazom svjedoka TK je također utvrđeno da su radnici svako jutro dobivali usmene upute odnosno da su upućivani da se ozida do 1 metra i nastavlja slijedeći dan. Isto tako iz iskaza svjedoka EK proizlazi da su radnici dobivali usmene upute o načinu zidanja te da je do rušenja zida došlo zbog toga što se je sazidalo previsoko.

17. Dakle, iz iskaza svih saslušanih svjedoka se kao jasan nameće zaključak da su radnici dobivali usmene upute o načinu zidanja, a da sa pisanim uputama, konkretno da posebnim upustvom za rad koje prileži spisu nisu bili upoznati. Iz navedenog proizlazi da kako je sadržaj izjave o nezgodi na radu u kojoj se izričito navodi kako bi svim radnicima bila prenesena posebna uputstva za rad od strane inženjera gradilišta očito konsturiran za potrebe ovog postupka. Navedeno je razvidno i iz činjenice da u predmetnoj izjavi DK tvrdi kako se je tužitelj prije samog štetnog događaja bio na mobitelu zbog čega da ne bi bio skoncentriran na posao, a što da može posvjedočiti njegov pomoćni radnik SK Naime, u tom kontekstu je SK izričito iskazao kako nije točan navod iz izjave da bi tužitelj u trenutku prije štetnog događaja bio na mobitelu zbog čega ne bi bio skoncentriran na posao i da on to nije vidio.

Nedvojbeno je da su radnici dakle dobili usmene upute o visini zidanja te da je i tužitelj s time bio upoznat, a što uostalom jasno proizlazi iz njegovog iskaza. Isto tako je sasvim jasno da je do rušenja zida, a posljedično i do ozljede tužitelja došlo zbog urušavanja zida koje je uzrokovano previsokim zidanjem.

Što se tiče iskaza tužitelja iz istog u bitnome proizlazi da je tog dana SK započeto zidati predmetni zid. U tom smislu treba istaknuti kako je taj dio iskaza u suglasnosti sa dijelom iskaza navedenog svjedoka budući da je isti u tome smislu iskazao kako je sazidao dva reda zida. Međutim, iskaz navedenog svjedoka je u proturječnosti s iskazom tužitelja u dijelu koji se odnosi na to koliko je koji od njih redova sagradio. Naime, tužitelj tvrdi da je on sazidao samo zadnji red kada je i došlo do rušenja. Međutim, neovisno o tome, tuženik nije dostavio nikakav plan izvođenja radova koji je trebao biti napravljen i u kojem bi bili navedeni svi zahtjevi kojih se treba pridržavati prilikom izvođenja radova odnosno postupci koje radnici moraju izvoditi i na koji način, a kako to utvrđuje vještak zaštite na radu. Osim toga, treba imati u vidu da tužitelj nije bio upoznat niti sa posebnim uputstvima za rad dostavljenim u spis od strane tuženika. Nadalje, a što je posebno važno, a kako to također utvrđuje vještak zaštite na radu, poslodavac čija je dužnost kontrolirati rad radnika, da je redovito obilazio mjesta gradnje zida bi uočio da se zid gradi više od tri reda cigle odnosno više od 0,8 m.

18. Temeljem svega iznijetog sud je utvrdio da u ovom slučaju postoji odgovornost tuženika za štetu koja je tužitelju proizašla iz ovog štetnog događaja, te da ujedno ne postoje okolnosti iz čl. 25. st. 2. ("Narodne novine" broj: 71/14, 118/14, 154/14, 94/18, 96/18 - dalje: ZZR) koje bi oslobodile tuženika odgovornosti za štetu u ovom slučaju. Naime, okolnost da tužitelj ne bi provjerio odnosno upitao radnika koji je prije njega zidao zid, do koje visine je zidao ne može ići na štetu radnika obzirom je poslodavac taj koji je odgovoran za organizaciju rada na radnom mjestu tužitelja, a pri tome osobito imajući na umu da je tužitelj toga dana svoj posao radio na uobičajen način po nalogu nadređenog. Osim toga, gore navedena činjenica po ocijeni ovog suda ne predstavlja niti namjeru niti krajnju nepažnju. Dakle, u ovom postupku tuženik nije dokazao da je do štetnog događaja došlo namjerom ili krajnjom nepažnjom radnika ili treće osobe, na koje poslodavac nije mogao utjecati niti je njihove posljedice mogao izbjeći, unatoč provedenoj zaštiti na radu, radi čega je sud utvrdio da je tuženik odgovoran za nastanak štetnog događaja slijedom čega je dužan tužitelju nadoknaditi štetu koju je pretrpio u predmetnom štetnom događaju.

19. Čl. 19. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (NN, 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 - dalje: ZOO) propisano je da svaka fizička i pravna osoba ima pravo na zaštitu svojih prava osobnosti pod pretpostavkama utvrđenim zakonom dok je čl. 1100. st. 1. ZOO- a propisano da će u slučaju povrede prava osobnosti sud, ako nađe da težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema.

20. Čl. 1095. st. 1. ZOO-a propisano je da tko drugome nanese tjelesnu ozljedu ili mu naruši zdravlje, dužan je nadoknaditi mu troškove liječenja i druge potrebne troškove s tim u vezi.

21. Odredbom čl. 111. st. 1. Zakona o radu (NN, 93/14, 127/17 - dalje: ZR) propisano je da ako radnik pretrpi štetu na radu ili u svezi s radom, poslodavac mu je dužan štetu naknaditi po općim propisima obveznog prava.

22. Radi utvrđenja visine tužbenog zahtjeva sud je izveo dokaz medicinskim vještačenjem po sudskom vještaku dr. Žarku Rašiću, kirurgu. Iz nalaza i mišljenja vještaka kojeg je sud prihvatio kao stručno i objektivno isto kao i njegovo usmeno očitovanje na ročištu održanom 21. siječnja 2025. kojim je otklonio sve prigovore pri čemu treba imati u vidu da tuženik na navedenom ročištu iako je ustrajao na prigovorima nije predlagao provođenje novog vještačenja. Važno je istaknuti kako je vještak, a kako to proizlazi iz pisanog nalaza i mišljenja isto kao i iz njegovog usmenog očitovanja na ročištu, više puta pozivao na klinički pregled tužitelja i to na različite brojeve telefona, preko različitih mreža kao i na fiksni telefon, međutim, nije uspostavio komunikaciju s njim zbog čega nije bio u mogućnosti izvršiti pregled tužitelja zbog čega je procjenu trajanja intenziteta bolova, straha, smanjenja životne aktivnosti, tuđe pomoći i njege te naruženja ocijenio uzimajući u obzir zadobivenu ozljedu te dostavljenu medicinsku dokumentaciju koja se nalazi u spisu te temeljem iskustva vještaka u liječenju ozljeđenika sa istim ili sličnim ozljedama kada nema komplikacija vezano za ovakav tip ozljeđivanja, procijenio u donjim granicama uobičajene procjene za ovakav oblik ozljeđivanja odnosno za ovakav tip prijeloma koji je zadobio tužitelj. Osim navedene činjenice, vještak je prilikom procjene uzeo u obzir i činjenicu da tužitelj nije dostavio ni kompletnu medicinsku dokumentaciju. Dakle, imajući u vidu da je vještak bolove, strah, smanjenje životnih aktivnosti, tuđu pomoć i njegu te naruženje procijenio u donjim granicama uobičajene procjene za ovakav oblik ozljeđivanja odnosno za ovakav tip prijeloma koji je zadobio tužitelj, a upravo imajući u vidu gore navedeno, ovaj sud je prihvatio kao stručnu, objektivnu i obrazloženu procjenu vještaka odnosno nalaz i mišljenje istog, isto kao i njegovo usmeno očitovanje na ročištu.

23. Iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da je tužitelj stradao u štetnom događaju kada je zadobio više komadni unutar zglobni prijelom donjeg dijela desne goljenične kosti s djelomičnim iščašenjem, te je nakon prijema na bolničko liječenje postavljen vanjski fiksator. Tri tjedna nakon toga vanjski fiksator je zamijenjen tzv. unutarnjom stabilizacijom odnosno pločicom i vijcima. Na odjelu je započeta rehabilitacija, uz učenje hodanja pomoću podlaktičnih štaka. Slijede dvije kirurške kontrole uz rtg. snimanje položaja implantata i koštanih ulomaka.

Ocjena trajanja i intenziteta, bolova, straha, smanjenja životnih aktivnosti, potrebe za tuđom pomoći te naruženja je orijentacijska upravo uzimajući kako nije dostavljena kompletna medicinska dokumentacija vezana za tijek liječenja tužitelja. Liječenje je završeno tj. stanje se stabiliziralo kada su se mogle ocijeniti trajne posljedice s kirurškog aspekta ukoliko je post operacijski tijek bio uredan bez komplikacija u vidu usporenog cijeljenja kosti ili mogućih infekcija postoperativne rane za oko 9 mjeseci nakon štetnog događaja – tj. oko 19. ožujka 2019. godine. Trajanje i intenzitet bolova jakog intenziteta, trajnog karaktera bili su sumarno 4 dan, srednjeg intenziteta trajnog karaktera sumarno 14 dana. Bolovi slabijeg intenziteta trajnog karaktera trajali su sumarno tijekom 63 dana. Povremeni bolovi manjeg intenziteta iskazani su kroz smanjenje životnih aktivnosti.

Trajanje i intenzitet straha i to tzv. primarni strah (tj. strah koji se javlja u samoj situaciji neposredne životne ugroženosti i istovremenog ozljeđivanja) bio je jačeg intenziteta i kraćeg trajanja. Sekundarni strah (tj. strah koji nastaje uslijed tjelesnih ozljeda i mogućih posljedica i mogućih komplikacija, a uzimajući u obzir način stradavanja, dužinu bolničkog liječenja i operacijske zahvate) jačeg intenziteta u trajanju od kumulativno 3 dana, srednjeg intenziteta u vremenu od kumulativno 10 dana, manjeg intenziteta u trajanju od kumulativno 28 dan.

Smanjenje životnih aktivnosti u navedenom štetnom događaju tužitelj je zadobio više komadni unutar zglobni prijelom donjeg dijela desne goljenične kosti s djelomičnim iščašenjem, dakle prijelom u području desnog gležanjskog zgloba. Navedena ozljeda u području desnog gležanjskog zgloba dovodi uobičajeno do trajnog smanjenja životnih aktivnosti od oko 10% - 15%, a koja se uobičajeno očitije u ograničenoj pokretljivosti desnog gležanjskog zgloba te bolovima u desnom gležanjskom zglobu kod dužeg stajanja, hodanje, penjanja po stepenicama. Tuđa pomoć i njega nakon predmetnog štetnog događaja i napuštanja bolničkog liječenja tužitelju je bila potrebna tuđa nestručna pomoć u trajanju sumarno 60 dana po 2 sat dnevno, te još 45 dana po 1 sat dnevno za uobičajene kućanske poslove pomoć pri odlasku u trgovinu i slično, uzimajući u obzir vrstu prijeloma u području desnog gležanjskog zgloba te i upotrebu podlaktičnih štaka.

Tužitelj je zadobio prijelom u području desnog gležanjskog zgloba ste je prvo postavljena vanjska fiksacija a nakon toga je učinjen još jedan kirurški zahvat gdje je kroz operacijski rez učinjena kirurška stabilizacija prijeloma uz pomoć pločice. Nakon operativnog reza zaostaje ožiljka koji minimalno predstavlja naruženje lakog stupnja koje je vidljivo obzirom na lokaciju prijeloma kada ne nosi duge hlače.

24. Stoga, na temelju odredbe čl. 19. ZOO-a, a u vezi s čl. 1046. i čl. 1100. istog zakona, tužitelj ima pravo od tuženika zahtijevati naknadu neimovinske štete koju trpi zbog povrede prava osobnosti. Provedenim dokazima sud je utvrdio da tužitelju pripada pravo na pravičnu novčanu naknadu za pretrpljene fizičke boli, duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti, naruženje i strah temeljem odredbe iz čl. 1100. ZOO-a, a temeljem odredbe čl. 1095. ZOO-a i pravo na naknadu štete zbog pružene tuđe pomoći i njege. Visine pojedinih zahtjeva sud je cijenio po slobodnoj ocjeni imajući u vidu sve relevantne okolnosti značajne za svaki pojedini vid štete, odnosno, pri odlučivanju o zahtjevu za naknadu neimovinske štete te o visini njezine naknade sud je vodio računa o značenju povrijeđenoga dobra i cilju kome služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom prirodom i društvenom svrhom.

25. Cijeneći utvrđenu dužinu, trajanje i intenzitet bolova, lokalitet povrede i način liječenja sud je ocijenio tužitelju primjerenom naknadu u iznosu od 1.800,00 eura. Imajući u vidu u nalazu i mišljenju vještaka opisanu vrstu i intenzitet pretrpljenog straha i dužinu trajanja sud je ocijenio primjerenom naknadu u visini od 1.400,00 eura. Zbog navedene ozljede tužitelju je smanjena radna i opća životna sposobnost za 10-15% te trpi duševne boli zbog umanjenja životnih aktivnosti. Imajući u vidu životnu dob tužitelja, očekivani životni vijek kao i lokalitet ozljede, sud smatra da tužitelj na ime duševnih boli zbog umanjenja životne aktivnosti pripada primjerena naknada u iznosu od 2.400,00 eura. Tužitelju je zaostalo i naruženje lakog stupnja koje je vidljivo trećima kada ne nosi duge hlače, a s tog osnova sud smatra da tužitelju pripada iznos od 800,00 eura. S obzirom na sve izloženo, te da prema ocjeni ovog suda težina povrede i okolnosti predmetnog slučaja daju pravo tužitelju na pravičnu novčanu naknadu, to sud smatra da tužitelju temeljem čl. 1100. st. 2. ZOO-a pripada ukupan iznos od 6.400,00 eura.

26. Odlučujući o zahtjevu tužitelja za naknadu imovinske štete za tuđu pomoć i njegu, sud je primijenio čl. 1089. st. 2. u vezi s čl. 1095. st. 1. ZOO-a, te smatra kako je tuženik dužan tužitelju nadoknaditi imovinsku štetu. Troškovi naknade za tuđu pomoć i njegu koju su tužitelju pružali ukućani, utvrđeni su u skladu s iskazom tužitelja i nalazom i mišljenjem vještaka prema intenzitetu i trajanju potrebe za ovakvom pomoći i njegom od ukupno 165 sati, s tim da je cijena jednog sata pružanja takve pomoći od 3,31 eura utvrđena uzimajući u obzir cijenu takve usluge u mjestu stanovanja tužitelja, sve i u smislu čl. 223. st. 1. ZPP-a zbog čega nije bilo potrebe za provođenjem financijskog vještačenja na tu okolnost. Stoga je sud tužitelju s ove osnove dosudio ukupan iznos od 546,15 eura

27. Imajući u vidu navedeno ovaj sud smatra da tužitelju na ime neimovinske i imovinske štete zbog povrede prava osobnosti pripada ukupan iznos od 6.946,15 eura, koliko je i tražio konačno postavljenim tužbenim zahtjevom.

28. Odredbom čl. 1103. ZOO-a propisano je da obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga. Obzirom tužitelj potražuje zakonsku kamatu na ime neimovinske i imovinske štete počevši od 19.03.2019. (datum podnošenja tužbe) pa do isplate sud je zahtjev koji se odnosi tijek kamate ocijenio osnovanim. Odluka o stopi zatezne kamate temelji se na odredbi čl. 29. st. 2. i st. 8. Zakona o obveznim odnosima (NN, 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22) i Uredbi o izmjeni Zakona o obveznim odnosima (NN, 156/22).

29. Odluka o kamatama temelji se na odredbi čl. 29. st. 1.ZOO-a. Sud je utvrdio da dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, osim glavnice i zateznu kamatu.

30. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbama čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a, a troškovi su odmjereni sukladno Tarifi o nagradama i naknadi za rad odvjetnika (NN, 138/23 - dalje: Tarifa) prema vrijednosti konačno postavljenog tužbenog zahtjeva i zatraženom trošku. Tako je tužitelju valjalo priznati trošak sastava tužbe po Tbr. 7/1 – 100 bodova, trošak sastava podnesaka od 03.07.2019., 27.01.2022., 17.03.2022. i 15.10.2024. svi po Tbr. 8/1 – po 100 bodova, trošak zastupanja na ročištima 24.10.2019., 03.03.2020., 01.09.2020., 19.04.2021., 14.06.2021., 04.10.2022. i 21.01.2025., sva po Tbr. 9/1 – po 100 bodova te trošak pristupa na ročište za objavu presude po Tbr. 9/3 – 50 bodova odnosno 1250 bodova što uz vrijednost boda ukupno iznosi 2500,00 eura, a što uz PDV od 25% iznosi 3.125,00 eura. Tužitelju je priznat i trošak plaćenog predujma za provođenje vještačenja u iznosu od 165,90 eura, 41,48 eura i 225,63 eura te trošak plaćenog predujma za pristup vještaka na ročište u iznosu od 16,59 eura, kao i troška pristupa vještaka od 38,76 eura, dakle tužitelju je ukupno priznat trošak u iznosu od 3.574,06 eura.

31. Tužitelju je sukladno Tbr. 8/1 priznat trošak sveukupno četiri obrazložena podneska zbog čega mu nije priznat trošak podnesaka od 25.05.2022. i 06..11.2024. Tužitelju nadalje nije priznat trošak pristupa svjedoka na ročište budući ne prileži dokaz o uplati dok mu trošak sastava podnesaka od 13.07.2021., 15.12.2021. , 28.03.2022. i 26.010.2022. nije priznat budući navedeni podnesci nisu bili potrebni za vođenje ovog postupka.

32. Sud je tužitelju priznao i zatraženu kamatu na parnični trošak temeljem čl. 30. st. 2. Ovršnog zakona (NN, 112/12., 25/13. i 93/14.) i to po stopi određenoj čl. 29. st. 2. ZOO-a, a tekućom od dana presuđenja do isplate.

Zagreb, 7. ožujka 2025.

Suda c

Siniša Marinović

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana. Žalba se podnosi pisano u četiri istovjetna primjerka putem ovog suda Županijskom sudu.

DNA:

1. pun. tužitelja

2. pun. tuženika