REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-10739/2023-10

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu toga suda dr.sc. Ljiljani Matuško Antonić kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Mihanovićeva 3, OIB: 84397956623, zastupan po punomoćnici OL, zaposlenica po punomoći protiv tuženika Croatia osiguranje d.d. Vatroslava Jagića 33, Zagreb, OIB: 26187994862, radi isplate, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave dana 23. siječnja 2025. godine u prisutnosti punomoćnice tužitelja OL i punomoćnika tuženika IL, dana 07. ožujka 2025. godine

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev kojim tužitelj zahtjeva da mu tuženik CROATIA osiguranje d.d., Vatroslava Jagića 33, Zagreb, isplati iznos u visini od 11.461,68 EUR sa zateznom kamatom tekućom od 07. prosinca 2023. godine pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

II. Svaka stranka snosi svoj trošak parničnog postupka.

Obrazloženje:

1. Tužitelj u tužbi navodi da je njegov osiguranik CL, stradao u prometnoj nezgodi dana 27. svibnja 1996. godine koju je skrivio SL, osiguranik tuženika i da je radi posljedica ove nesreće tužitelj svom osiguraniku priznao pravo na invalidsku mirovinu rješenjem broj 877 od 26. svibnja 1998. godine s uzrokom invalidnosti bolesti (50%) i ozljeda izvan rada (50%). Navodi da je iz nalaza i mišljenja invalidske komisije razvidno da su upravo ozljede koje je osiguranik HZMO zadobio u prometnoj nesreći utjecale na umirovljene osiguranika CL. Tužitelj navodi da je pozvao tuženika u mirnom postupku da podmiri tužitelju štetu nastalu za razdoblje od 01. ožujka 2021. godine pa do 31. listopada 2023. godine u ukupnom iznosu od 11.461,68 EUR/86.357,99 kn, iz razloga jer da tuženik odgovora za nastalu štetu tužitelju nastalu isplatom invalidske mirovine temeljem odredaba članka 161. u svezi s člankom 164. Zakona o mirovinskom osiguranju i da tuženik do dana podnošenja tužbe nije uplatio tužitelju utuženi iznos. Tužitelj predlaže usvojiti tužbeni zahtjev u cijelosti.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu priznaje pasivnu legitimaciju, nastanak štetnog događaja i odgovornost, osporava pravne i činjenične navode tužitelja u cijelosti jer tužitelj ne može potraživati štetu koja mu nije nastala te je upitno da li će mu ista nastati u budućnosti. Navodi kako obveza naknade štete smatra se dospjelom od trenutka nastanka štete, da tužitelju nije nastala šteta niti nema pravo na istu. Navodi kako navršenjem 65. godine života osiguranika tužitelja tužitelj ne trpi štetu jer bi da nije bilo štetnog događaja ionako morao izdvajati sredstava na ime starosne mirovine pa bi ionako došlo do umanjenja imovine odnosno do "štete" ukoliko se ista može upotrijebiti u tom terminu. Navodi da je osiguranik tužitelja rođen 1957. godine, da je dana 10. listopada 2022. godine navršio 65. godina života te je stekao uvjete za starosnu mirovinu, slijedom čega bi tužitelj bio u obvezi svom osiguraniku isplaćivati starosnu mirovinu, pa stoga tuženik nije u obvezi isplaćivati invalidsku mirovinu osiguraniku tužitelja, a sve to iz razloga jer je tuženik u obvezi isplatiti stvarnu štetu. Tuženik navodi da bi tuženik bio u obvezi eventualno naknaditi sukladno čl. 161. Zakona o mirovinskom osiguranju eventualnu nastalu štetu što bi u konkretnom slučaju bila razlika između visine invalidske mirovine i starosne mirovine. Tuženik predlaže odbiti tužbu i tužbeni zahtjev kao neosnovan u cijelosti.

3. U tijeku postupka sud je izvršio uvid u rješenje broj 877 od 26.05.1998.g. (list 3-5 spisa), Zaključak od 31.10.2000.g. (list 6 spisa), dopis tužitelja od 08.11.2023.g. (list 7 spisa), izračun isplaćenih invalidskih mirovina osiguraniku tužitelja (list 8 spisa), dopis tuženika (list 9-10 spisa), odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske (list 16-40 spisa).

Na okolnosti koje među strankama nisu sporne sud nije provodio i cijenio posebne dokaze.

Ocjenom provedenih dokaza kako svakog zasebno tako i u njihovoj međusobnoj povezanosti sukladno odredbi članka 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine broj " 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05,

02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 70/19, 80/22, 153/23, dalje: ZPP) sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

4. Predmet ovog spora je naknada štete s osnova isplaćene invalidske mirovine osiguraniku tužitelja CL za razdoblje od 01. ožujka 2021. godine pa do 31. listopada 2023. godine u ukupnom iznosu od 11.461,68 EUR/86.357,99 kn sa zateznom kamatom.

5. Između stranaka nije sporan nastanak štetnog događaja, pasivna legitimacija tuženika i odgovornost tuženika, nije sporno da je osiguranik tužitelja ostvario pravo na invalidsku mirovinu i da je tuženik isplaćivao tužitelju naknadu za razmjerni dio isplaćene mirovine. Između stranaka sporan je osnov i visina tužbenog zahtjeva.

6. Uvidom u rješenje tužitelja broj 877 od 26. svibnja 1998. godine i Zaključak od 31. listopada 2000.g. sud je utvrdio da je osiguraniku tužitelja CL, iz [adresa], utvrđen gubitak sposobnosti za rad i to 50% zbog bolesti i 50% zbog povrede izvan rada.

7. Tuženik u tijeku postupka navodi kako nije u obvezi naknaditi štetu tužitelju jer tužitelj nije pretrpio štetu budući je osiguranik tužitelja stekao pravo na starosnu mirovinu obzirom na životnu dob (rođen 1957.g.). Tužitelj se protivi navodima tuženika sadržajno kao u podnesku od 25. siječnja 2024. godine. Tužitelj se poziva na odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske i Vrhovnog suda Republike Hrvatske. U bitnom navodi kako se u ovoj pravnoj stvari primjenjuje Zakon o mirovinskom osiguranju i to odredba članka 161. stavak 1., a kojom odredbom je izričito propisano da Zavod ima pravo zahtijevati naknadu štete za novčana davanja koja se o isplaćuju na teret mirovinskog osiguranja sve dok traje isplata tih davanja. Nadalje navodi da prema odredbama Zakona o mirovinskom osiguranju nema odredbe koja bi propisivala da tužitelju ne pripada pravo na naknadu štete kada korisnik invalidske mirovine ispuni uvjete za starosnu mirovinu. Tuženik tvrdi kako tužitelju pripada samo stvarna šteta koja bi u ovoj konkretnoj pravnoj stvari odnosila se na razliku između isplaćene invalidske mirovine i pretpostavljene starosne mirovine koju bi osiguranik tužitelja ostvario da nije bilo štetnog događaja. Tvrdi da tužitelj ne trpi štetu te da tužitelj ima pravo na naknadu stvarne štete od tuženika po osnovi isplaćene invalidske mirovine samo ako je iznos invalidske mirovine veći od iznosa starosne mirovne koji bi isplatio svom osiguraniku da nije bilo štetnog događaja i to za iznos razlike između invalidske i starosne mirovine nakon što bi se stekli uvjeti za starosnu mirovinu osiguranika tužitelja.

8. U tijeku postupka sud je po prijedlogu tužitelja a na okolnost utvrđivanja osnova tužbenog zahtjeva zatražio spis tužitelja OB 03213802978 koji tužitelj nije dostavio do zaključenja glavne rasprave. Tuženik navodi kako je predložio provođenje dokaza financijskim vještačenjem, a kako tužitelj nije dostavio spis iako je zaprimio dopis suda za dostavom spisa dana 05.07.2024.g. to se dokaz knjigovodstveno financijskim vještačenjem ne bi mogao niti provesti.

9. U odnosu na navode tuženika da bi tužitelj bio u obvezi isplaćivati starosnu mirovinu svom osiguraniku imajuću u vidu životnu dob njegova osiguranika (rođen 1957.g.) sud je takve navode ocijenio kao neosnovane. Prema Zakonu o mirovinskom i invalidskom osiguranju ("Narodne novine", broj 55/1972., 6/1973., 51/1974., 14/1978. i 26/1978.) nije predviđena mogućnost da se navršavanjem godina života jednom priznata invalidska mirovina prevede u starosnu mirovinu, već i nadalje ostaje invalidska mirovina i na temelju iste se vrše daljnje isplate, kao što to nesporno tužitelj čini, a što je sud utvrdio uvidom obračun isplate invalidske mirovine za osiguranika tužitelja (list 8 spisa). Sud ističe kako osiguranik koji je jednom stekao pravo na invalidsku mirovinu ne može steći pravo i na starosnu mirovinu na način kako to tuženik ističe u odgovoru na tužbu i tijekom ovog postupka jer zakon o mirovinskom osiguranju sadrži pravila kojima je propisano korištenje, gubitak i ponovno utvrđivanje prava, time da Zakonom o mirovinskom osiguranju nije propisan gubitak prava na invalidsku mirovinu osiguranika i stjecanje prava na starosnu mirovinu, zbog toga što su ispunjeni uvjeti za priznavanje starosne mirovine. Tuženik na kojem je teret dokaza (čl.221.a. ZPP-a) nije dostavio dokaz niti je dokazao da je osiguraniku tužitelja postojeće pravo na invalidsku mirovinu ukinuto, niti da je pravo na invalidsku mirovinu ostvario privremeno, a ne kao trajno rješenje primjerice pravo do stjecanje prava na starosnu mirovinu. Slijedom navedenog tužitelj bez obzira na godine života svog osiguranika CL u obvezi mu je isplaćivati invalidsku mirovinu priznatu rješenjem broj 877.

10. Tuženik navodi da se u ovoj pravnoj stvari primjenjuju odredbe Zakona o obveznom osiguranju u prometu koji je bio na snazi u vrijeme kada je šteta nastala tužitelju tj u vrijeme isplate, a sve sukladno čl. 27.st.3. Zakona o obveznom osiguranju (dalje: ZOOP-a) te da je takvo stajalište zauzeo i Vrhovni sud Republike Hrvatske u smislu da se u zahtjevima HZMO-a koje ima prema osiguravajućim društvima primjenjuje odredbe Zakona o obveznom osiguranju. Tužitelj ističe kao se u ovoj pravnoj stvari primjenjuje Zakon o mirovinskom osiguranju koji je bio na snazi u vremenskom razdoblju od 2021. godine pa do 2023. godine kada su vršene isplate.

11. Između stranaka sporno je da li je nastala stvarna šteta tužitelju, a koji osnov i visinu štete tuženik osporava.

Tužitelj potražuje naknadu štete s osnova Zakona o mirovinskom osiguranju temeljem kojeg propisa tužitelj ima pravo na naknadu štete u punom iznosu. Navodi da sukladno odredbama Zakona o mirovinskom osiguranju odredbama sadržanim u člancima 160.-167. tužitelju pripada šteta u punom iznosu, da je odredbom članka 161. st 2. citiranog Zakona propisano da naknada štete koju Zavod ima pravo zahtijevati u slučajevima iz ovoga Zakona, obuhvaća ukupne svote davanja i troškove koji se isplaćuju iz mirovinskog osiguranja među inim i novčana davanja isplaćena na osnovi priznatog prava na invalidsku mirovinu u punom iznosu sve dok traje isplata. Navodi kako je nastala šteta tužitelju isplatom mirovine pa se ima primijeniti propis koji je bio na snazi u vrijeme isplate.

12. Između stranaka je sporno da li tužitelju pripada naknada štete s osnova isplate invalidske mirovine primjenom odredbi čl. 160. do 162. Zakona o mirovinskom osiguranju ili se u ovoj pravnoj stvari primjenjuje odredba čl. 27. Zakona o obveznom osiguranju u prometu.

13. Zakon o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine" broj 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 102/19) u odredbi čl. 160. st. 1. propisuje da zavod ima pravo zahtijevati naknadu štete, a koju štetu predstavljaju novčana davanja na teret mirovinskog osiguranja. Stavkom 2. članka 160. citiranog Zakona propisano je da naknada stvarne štete, koju Zavod ima pravo zahtijevati u slučajevima iz ovoga Zakona, obuhvaća troškove i svote davanja koje se isplaćuju iz mirovinskog osiguranja i to novčana davanja isplaćena na osnovi priznatog prava na mirovinu u razmjernoj svoti i troškove profesionalne rehabilitacije kao i novčane naknade u svezi s korištenjem tog prava. Odredbom čl. 161. st. 1. Zakona o mirovinskom osiguranju propisano je da zavod ima pravo na naknadu štete od osobe koja je uzrokovala invalidnost ili smrt osigurane osobe dok je čl. 163. st. 1. citiranog Zakona propisano da zavod ima pravo zahtijevati naknadu štete u slučajevima iz članka 160. ovoga Zakona i izravno od društva za osiguranje kod kojega su vlasnici odnosno korisnici motornog vozila osigurani od odgovornosti za štetu, a u pogledu utvrđivanja visine stvarne štete primjenjuju se odredbe ovoga Zakona (čl. 163. st. 7. Zakona).

14. Sud nije prihvatio navode tužitelja kako se u ovoj konkretnoj pravnoj stvari primjenjuju odredbe Zakona o mirovinskom osiguranju koji definira stvarnu štetu kao štetu koja predstavlja novčana davanja isplaćena na osnovi priznatog prava na invalidsku mirovinu.

15. Sud je u ovoj konkretnoj pravnoj stvari odlučivao temeljem odredbe čl. 27. Zakona o obveznom osiguranju u prometu ("Narodne novine" broj 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14, dalje: ZOOP). Odredba članka 27. stavak 1. ZOOP-a propisuje da društvo za osiguranje obvezno je zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju, a stvarnom štetom u smislu stavka 1. članka 27. smatraju se troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji, dočim je stavkom 3. članak 27. ZOOP- a propisano da razmjerni iznos mirovine određuje se prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu.

Prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda izraženom u odlukama poslovni broj Rev 2140/2018 od 13. srpnja 2022.g., poslovni broj Rev 12/2022 od 12. siječnja 2022. g. poslovni broj Rev 5292/2019 od 16. lipnja 2020. godine za odluku u sporu koji pokreće Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje protiv osiguratelja štetnika radi povrata iznosa isplaćenih na ime mirovine mjerodavan je Zakona o obveznim osiguranjima u prometu koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, odnosno kada je izvršena isplate mirovine, a ne zakon nastanak samog štetnog događaja.

16. Slijedom navedenog sud je primjenom odredbe čl. 27. ZOOP-a koji je bio na snazi utuženom vremenskom razdoblju od 01. ožujka 2021. godine pa do 31. listopada 2023. godine odlučivao u ovoj pravnoj stvari.

Obzirom na spornu visinu stvarne štete tužitelj na kojem je teret dokaza (čl.221.a ZPP-a) ne predlaže provođenje dokaznog postupka na okolnost utvrđivanja postojanja stvarne štete u visini razmjernog iznosa mirovine, odnosno postoji li razlika između iznosa invalidske mirovine koja se isplaćuje osiguraniku tužitelja CL i iznosa koji bi bili isplaćeni kada bi razlog isplate bila ozljeda na radu, a ne štetni događaj. Tuženik je predložio provođenje dokaza knjigovodstveno financijskim vještačenjem u odgovoru na tužbu, a koji provođenje dokaza ne predlaže na pripremnom ročištu

Kako tužitelj nije dokazao visinu stvarne štete koja bi mu s osnove isplaćene invalidske mirovine za utuženo vremensko razdoblje od 01. ožujka 2021. godine pa do 31. listopada 2023. godine pripadala te koju bi tuženik eventualno bio u obvezi naknadi tuženik to je sud odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan sve kao pod točkom I. izreke presude.

17. Sud nije odlučivao o troškovima parničnog postupka sukladno čl. 154. stavak 1. ZPP-a budući tuženik ne zahtjeva naknadu troškova postupka.

U Zagrebu, 07. ožujka 2025. godine

Sudac:

dr.sc. Ljiljana Matuško Antonić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 8 dana računajući od dana primitka. Žalba se podnosi putem ovog suda na Županijski sud u Zagrebu, pisanim putem u 4 primjerka.

DNA:

1. tužitelju

2. tuženiku