REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pn-1180/2021-43

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Goranu Goluži, u pravnoj stvari tužitelja GE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Zlatko Kovačić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika ADRIATIC OSIGURANJE d.d. sa sjedištem u [adresa], OIB: 94472454976, kojeg zastupa punomoćnik Franjo-Krešimir Šenjug, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Grgić & partneri d.o.o. u Zagrebu, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 31. siječnja 2025. godine, u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja Zlatka Badžaka, odvjetnika iz Zagreba i punomoćnika tuženika Franje-Krešimira Šenjuga, odvjetnika u Odvjetničkom društvu Grgić & partneri d.o.o. u Zagrebu, 7. ožujka 2025. godine

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku ADRIATIC OSIGURANJE d.d. sa sjedištem u [adresa], OIB: 94472454976, isplatiti tužitelju GE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 36.076,15 EUR zajedno sa zateznim kamatama koje teku:

- na iznos od 32.620,15 EUR od 26. siječnja 2021. do isplate,

- na iznos od 3.456,00 EUR od 7. ožujka 2025. do isplate, prema stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, zatim prema stopi koja se od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena te prema stopi koja se od 30. prosinca 2023. do isplate određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

II. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja GE u preostalom dijelu za iznos od 2.325,78 EUR, kao neosnovan.

III. Nalaže se tuženiku ADRIATIC OSIGURANJE d.d. sa sjedištem u [adresa], OIB: 94472454976, isplatiti tužitelju GE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], troškove parničnog postupka u iznosu od 13.330,01 EUR zajedno sa zateznim kamatama koje teku od 7. ožujka 2025. godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

IV. Odbija se zahtjev tuženika ADRIATIC OSIGURANJE d.d. za naknadu parničnog troška, kao neosnovan.

r i j e š i o  j e

Utvrđuje se da je tužba povučena u odnosu na dio tužbenog zahtjeva u iznosu od 87,68 EUR.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi od 3. svibnja 2021. u bitnome navodi da je 31. listopada / 1. studenoga 2019. stradao u prometnoj nezgodi kao suputnik, na način da je teške tjelesne ozljede zadobio prilikom slijetanja vozila s kolnika i udara vozila u betonski most pored ceste. Ističe da su mu u navedenoj prometnoj nezgodi od posljedica iste zaostale trajne posljedice te da je između ostaloga zadobio prijelom desne potkoljenice sa pseudoartrozom tibije, višedjelni prijelom dijafize lijeve natkoljenične kosti, natučenje pluća desno, posjekotinu gornje usne, subduralnitraumatski hematom čeone regije, potres mozga, natučenje glave s ogrebotinama, politraumu, skraćenu nogu preko 3,5 cm, PTSP, kao i druge ozljede, te zaostalo naruženje u vidu šepavosti zbog kraće noge, više postoperatuvnih ožiljaka te ožiljak zbog posjekotine gornje usne. Tužitelj navodi da i danas hoda uz pomoć pomagala (štake), i da je kroz cijeli period liječenja bio prisiljen koristiti invalidska kolica. Navodi i da mu je bila potrebna tuđa pomoć i njega oko održavanja higijene i obavljanja određenih poslova vezanih za kuću i školu, a da mu je potrebna u određenom opsegu i danas. Tužitelj je istaknuo i da je učenik srednje škole, odnosno mlada osoba kojoj će navedene trajne posljedice i naruženje predstavljati otegotne okolnosti kod obavljanja bilo kakvih poslova, te predstavljati psihičko opterećenje prilikom boravka sa drugim ljudima. Navodi i da je zbog posljedica predmetne prometne nezgode trpio jake bolove i veliki strah, a koji je prisutan i danas, i to kako za konačan ishod liječenja tako i kod sudjelovanja u prometu. Tužitelj navodi i da se putem punomoćnika odvjetnika 1. lipnja 2020. obratio tuženiku u pokušaju mirnog rješenja spora, te da mu je tuženik 21. srpnja 2020. isplatio iznos od 33.000,00 kn, a koji iznos nije primjeren težini i posljedici ozljeđivanja kod tužitelja. Tužitelj specificira odštetni zahtjev za naknadu štete zbog povrede prava osobnosti na način da za duševne boli zbog smanjenja životnih aktivnosti potražuje 170.000,00 kn, za pretrpljene fizičke boli 33.000,00 kn, za pretrpljeni strah 30.000,00 kn, za naruženje 60.000,00 kn i za tuđu pomoć i njegu 30.000,00 kn, odnosno ukupno 323.000,00 kn, a umanjeno za isplaćeni iznos od 33.000,00 kn, tužitelj potražuje od tuženika sveukupni iznos od 290.000,00 kn, i to na ime povrede prava osobnosti iznos od 260.000,00 kn te za tuđu pomoć i njegu iznos od 30.000,00 kn. Slijedom navedenog, tužbenim zahtjevom predlaže donošenje presude kojom će se naložiti tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 38.489,61 EUR (290.000,00 kn), sa zateznim kamatama, kao i da mu tuženik naknadi troškove parničnog postupka uvećano za zatezne kamate.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu u bitnome navodi da priznaje nastanak štetnog događaja i pasivnu legitimaciju, ali osporava odgovornost, osnov i visinu tužbenog zahtjeva te ističe prigovor isključenja odgovornosti zbog pristanka tužitelja na nastupanje štetnih posljedica. Ističe da je vozač vozila, UE, kritične zgode bio pod utjecajem alkohola u koncentraciji od 2,41 g/kg alkohola u krvi i 1,82 g/kg alkohola u mokraći te da je i tužitelj bio pod utjecajem alkohola, kao i da su tužitelj i vozač vozila prethodno štetnom događaju, tokom večeri bili zajedno na proslavi rođendana u prostorijama nogometnog kluba „ [adresa]“ i zajedno su konzumirali alkohol. Tuženik navodi da je navedeni stupanj pijanstva vozača vozila bio lako uočljiv drugima jer se manifestira brojnim pokazateljima u smislu crvenila u licu, hiperaktivnih nekoordirniranih pokreta, zapletanjem u govoru, mutnim pogledom itd. S obzirom na navedeno, tuženik ističe da je tužitelj imao svijest o tome da je UE, vozač vozila, bio u teško pijanom stanju, pri čemu da je u konkretnom slučaju irelevantno je li tužitelj uslijed svoje alkoholiziranosti bio sposoban shvatiti značenje svojih postupaka, a to iz razloga jer se on sam doveo u alkoholizirano stanje. Dakle, tuženik navodi da je tužitelj znao (ili morao znati) da vozač s kojim se namjerava prevoziti u motornom vozilu nije sposoban upravljati motornim vozilom zbog djelovanja alkohola i da je samim time tužitelj bio svjestan da se zbog navedenog upušta u iznimno rizičnu situaciju vožnje motornim vozilom kojim upravlja vozač koji za to nije sposoban te da je vrlo izvjesno da će zbog djelovanja alkohola na vozača vozila doći do prometne nesreće u kojoj može nastradati. Ističe da je tužitelj trebao odbiti prevoženje u vozilu s osobom u tako alkoholiziranom stanju, a čime da bi izbjegao nastanak štetnog događaja, kao i da je tužitelj pristajući na opasnu vožnju u osobnom vozilu kojim upravlja teško pijani vozač svjesno dopustio vozaču poduzimanje radnji na svoju štetu, a radi čega tuženik osporava odgovornost za nastalu štetu i ističe prigovor isključive odgovornosti tužitelja. Isto tako, tuženik navodi i da tužitelj nije bio vezan sigurnosnim pojasom u toku vožnje, pa da stoga ističe i prigovor isključenja odgovornosti zbog nevezivanja sigurnosnim pojasom. Slijedom navedenog, tuženik predlaže odbiti tužbeni zahtjev te potražuje parnični trošak.

3. Tužitelj je podneskom tužitelja od 16. rujna 2024., nakon zaprimanja nalaza i mišljenja vještaka i usmenog očitovanja istih, konačno specificirao tužbeni zahtjev na način da traži isplatu 38.401,93 eura sa zateznim kamatama.

3.1. Navedenim podneskom tužitelj je smanjio tužbeni zahtjev. Tuženik se istome nije protivio, pa se sukladno odredbi čl. 193. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 04/08, 84/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje u tekstu: ZPP) smatra da je pristao na djelomično povlačenje te je odlučeno kao u izreci rješenja.

4. U tijeku postupka sud je izveo dokaz uvidom u zapisnik o očevidu (list 5-9 spisa), odštetni zahtjev (list 10-11 spisa), medicinsku dokumentaciju tužitelja (list 12- 81 spisa), novinski članak (list 82-85 spisa), očitovanje tuženika na odštetni zahtjev (list 87 spisa) i situacijski plan (list 88-89 spisa), izvršen je uvid u spis Županijskog državnog odvjetništva u Slavonskom Brodu pod poslovnim brojem KR-DO-340/19, u Zdravstveni karton tužitelja (list 110-135 spisa), saslušani su svjedoci LE (list 140-141 spisa), ŠE (list 142-143 spisa), HE (list 143- 144 spisa), ĆE (list 147-148 spisa) te tužitelj (list 148-149 spisa). Provedeno je i medicinsko vještačenje (list 160-167, 169-176 i 179-186 spisa) te su usmeno saslušani vještaci Ante Čizmić, Marija Bošnjak i Branka Vidrih (list 255-257 spisa). Izvršen je i uvid u naruženje tužitelja (list 257 spisa).

5. Druge dokaze sud nije izvodio budući da stranke nisu stavljale dokaznih prijedloga, a što su dužne temeljem čl. 7. st. 1. i čl. 219. st. 1. ZPP-a.

6. Na temelju tako izvedenog dokaznog postupka, a cijeneći dokaze svaki za sebe i u njihovoj ukupnosti, sukladno čl. 8. ZPP-a, ovaj sud je ocijenio da je konačno postavljeni tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

7. Među strankama nije sporna aktivna i pasivna legitimacija, uzročna veza između štetnog događaja te nastalih ozljeda, kao i da je tuženik isplatio tužitelju na ime nespornog dijela naknade štete iznos od 4.379,85 EUR (33.000,00 kn).

8. Sporna je dakle odgovornost tužitelja za nastanak štetnog događaja te visina tužbenog zahtjeva, kao i zatraženi tijek zateznih kamata na neimovinsku i imovinsku štetu.

9. U skladu s čl. 1063. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015 i 29/2018; dalje: ZOO) šteta nastala u vezi s opasnom stvari smatra se da potječe od te stvari, osim ako se dokaže da one nisu bile uzrok štete.

9.1. Nadalje, odredbom čl. 1071. st. 1. ZOO-a odštetna odgovornost vlasnika odnosi se na štete koje pretrpi treća osoba koja se prevozi motornim vozilom, a glede stvari samo onih koje takva osoba nosi na sebi ili sa sobom.

9.2. Isto tako, odredbom čl. 1067. st. 2. ZOO-a određeno je da se vlasnik stvari oslobađa odgovornosti ako dokaže da je šteta nastala isključivo radnjom oštećenika ili treće osobe, koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao ni izbjeći, ni otkloniti, dok je st. 3. istog članka propisano da se vlasnik oslobađa odgovornosti djelomično ako je oštećenik djelomično pridonio nastanku štete.

10. Sukladno navedenim zakonskim odredbama, vlasnik automobila objektivno odgovora za štetu nastalu trećim osobama, osim ako dokaže da je šteta nastala isključivo radnjom oštećenika ili da je oštećenik djelomično pridonio nastanku štete. Dakle, na tuženiku je teret dokaza suodgovornosti, odnosno doprinosa tužitelja nastanku i visini štete.

11. Uvidom u otpusno pismo Opće bolnice Nova Gradiška od 12. studenoga 2019. (list 13-14 spisa) sud je utvrdio da je u istome navedeno "prsni koš: tragovi od pojasa koji se pruža od desne ključne kosti prema donjem lijevom dijelu prsnog koša".

11.1. Sud naprijed navedenu dokumentaciju prihvaća kao vjerodostojnu, dok tuženik tijekom postupka nije osporavao vjerodostojnost iste.

12. Svjedok LE u svom iskazu u bitnome navodi da mu je dan prije blagdana Svih Svetih, odnosno 31. listopada 2019. oko 21,30 sati došla susjeda i rekla da se dogodila prometna možda jedno kilometar od njegove kuće te da je on autom otišao na lice mjesta, a gdje da je već bila policija, ali da nije došla hitna pomoć. Ističe da je vidio automobil marke Alfa Romeo koji je bio zabijen u kuću i da mu je bio smrskan cijeli prednji kraj, kao i da su u automobilu bile 4 osobe, od kojih dvije osobe sa zadnjeg sjedala nisu više bile u autu, dok je UE koji je vozio auto već bio izvan auta i već vjerojatno bio mrtav, dok je AE koji je sjedio na zadnjem sjedalu ležao preko GE ovdje tužitelja koji je bio na mjestu suvozača, a taj AE da je vjerojatno odmah nakon udara bio mrtav, ali da policija nije dala da ga se miče dok ne dođe hitna pomoć. Svjedok je nadalje naveo da nisu mogli izvaditi GE, odnosno tužitelja, kojemu su bile pritisnute noge instrument tablom auta te da su ga kasnije izvadili iz auta, kao i da ga je on osobno vadio iz auta, a kojom prilikom da je vidio da je vezan sigurnosnim pojasom, jer da je on osobno otkopčao taj sigurnosni pojas.

13. Sud je prihvatio kao istinit iskaz svjedoka LE, s obzirom da je isti iskazivao jasno, logično i životno te je njegov iskaz u suglasnosti drugim dokazima u postupku.

14. Svjedok ŠE u svom iskazu u bitnome navodi da je dan prije blagdana Svih Svetih, odnosno 31. listopada 2019. oko 22 sata čuo za nesreću pa da je otišao na mjesto prometne nezgode, a gdje da je vidio prizor smrskanog automobila marke Alfa koji je bio između betonske čuprije i kuće. Istaknuo je da je u automobilu na mjestu suvozača bio GE, odnosno tužitelj, te da su mu bile pritisnute noge, a preko njega da je djelomično bio AE za kojega se ustanovilo kasnije da je umro na licu mjesta. Naveo je i da su vatrogasci rezali šasiju vozila, a da su on i TE pomagali djelatnicama hitne pomoći da tužitelja stave na nosila i da ga izvuku, kao i da kada su ga izvlačili da je vidio da je tužitelj bio vezan sigurnosnim pojasom jer da je LE otkopčao pojas da bi ga uopće mogli iznijeti van iz auta. Istaknuo je da je njihovo selo malo i da se svi više-manje poznaju, ali da ne može točno reći koliko su bili bliski vozač UE i tužitelj.

15. Sud je prihvatio kao istinit iskaz svjedoka ŠE, s obzirom da je isti iskazivao jasno, logično i životno te je njegov iskaz u suglasnosti drugim dokazima u postupku.

16. Svjedok HE u svom iskazu u bitnome navodi da je dan prije blagdana Svih Svetih, odnosno 31. listopada 2019. svoj 18. rođendan slavio DE te da je imao slavlje u prostorijama NK Dragovci, u prostoriji otprilike od oko 100 m2, kao i da je na rođendan došlo otprilike 50-ak mlađih ljudi. Istaknuo je da je proslava počela oko 20 sati te da je s njim u društvu bio i tužitelj te da je vidio da je tužitelj popio možda pola pive od pola litre. Svjedok je naveo i da nije vidio UE da pije alkohol i je li u vidno pijanom stanju jer da je bio na drugom kraju prostorije i nije se družio u užem društvu s njim. Nadalje, navodi da je možda oko 21,30 sati ĆE zvao tužitelja da ide s njima autom negdje, ali da on ne zna kuda, kao i da nije primijetio da je ĆE bio pod utjecajem alkohola niti zna je li isti išta pio te da ne zna ni jesu li AE i UE što alkoholno pili i jesu li bili u vidno alkoholiziranom stanju jer da nije bio u bliskom kontaktu te večeri s njima. Istaknuo je i da se UE i tužitelj nisu nešto posebno družili jer da je UE bio 5-6 godina stariji od tužitelja, ali da su svi iz istog sela pa da su se međusobno poznavali.

17. Sud je prihvatio kao istinit iskaz svjedoka HE, s obzirom da je isti iskazivao jasno, logično i životno te je njegov iskaz u suglasnosti drugim dokazima u postupku.

18. Svjedok ĆE u svom iskazu u bitnome navodi da je dobar prijatelj s tužiteljem te da su on i tužitelj 31. listopada 2019. došli na zabavu oko 22 sata, a koju je priredio njihov prijatelj DE koji je slavio 18. rođendan te da je na zabavi bilo dosta ljudi. Navodi da im je nakon par minuta nestalo cigareta pa da je njega zvao AE da ide s njime, a da je on pozvao i tužitelja, pa da su njih trojica otišli u auto u kojem je već sjedio vozač UE. Istaknuo je da je on sjeo na mjesto iza suvozača, a da je na mjesto suvozača sjeo tužitelj te da je vidio da se tužitelj vezao sigurnosnim pojasom. Isto tako, navodi i da, koliko je on vidio, vozač UE nije bio u vidno alkoholiziranom stanju jer se nije tako ponašao.

19. Sud je prihvatio kao istinit iskaz svjedoka ĆE, s obzirom da je isti iskazivao jasno, logično i životno te je njegov iskaz u suglasnosti drugim dokazima u postupku.

20. Tužitelj u svom iskazu u bitnome navodi da je 31. listopada 2019. slavio rođendan njegov poznanik te da je on sa svojim kolegom ĆE negdje oko 22 sata došao na tu zabavu, a gdje su se možda zadržali nekih 20-tak minuta pošto su mu trebale cigarete, pa da je sa ĐE, ĆE i UE krenuo po cigarete. Istaknuo je da je u autu već bio UE, a da je on sjeo na mjesto suvozača, dok je iza njega bio ĆE, kao i da se on odmah vezao sigurnosnim pojasom te da se više ničeg ne sjeća nakon što su krenuli. Nadalje navodi da se probudio kada su došli vatrogasci i kada su ga čupali iz auta te da se sjeća da mu je pojas otkopčao LE. Tužitelj je naveo i da nije vidio, odnosno da nije ni obraćao pažnju da bi UE koji je vozio Alfa Romeo bio u alkoholiziranom stanju, kao i da on nije konzumirao alkohol na toj zabavi. Navodi i da je u nezgodi zadobio više težih ozljeda, i to puknuće lijeve bedrene kosti, desne potkoljenice, hematom na glavi i opekline od pojasa, kao i da je bio u invalidskim kolicima 6 mjeseci nakon nezgode, a nakon toga još 6 mjeseci najmanje na štakama. Istaknuo je i da u vrijeme nezgode nije bio zaposlen, a da je sada zaposlen u jednoj tvrtci u Slavonskom Brodu na prodaji auto dijelova. Navodi i da su mu pomoć i njegu pružali roditelji kada se vratio iz bolnice, i to najmanje 6 mjeseci jer da nije mogao ništa sam. Također je istaknuo i da je prije igrao nogomet za Slavonac iz Nove Kapele, a da mu je sada jedna noga kraća oko 3 cm, pa da ne može trčati. Isto tako, tužitelj je naveo i da je završio srednju školu i da nije ponavljao niti jedan razred, da prije zaposlenja nije išao na procjenu radne sposobnosti, niti da se žalio svom poslodavcu da neke poslove ne može obavljati, a sve iz razloga što mu se posao sastoji od sjedenja i rada za računalom. Istaknuo je i da nema nikakvu odluku invalidske komisije o ograničenju sposobnosti te da vozi svoj automobil na posao gdje ima puno radno vrijeme od 8 sati dnevno. Naveo je i da sada sve može sam, iako osjeti posljedice nezgode jer da nije sve onako kako je bilo prije, s obzirom da i dalje šepa te da mu je grbaviji i nepravilniji hod.

21. Sud je prihvatio kao istinit iskaz tužitelja, s obzirom da je isti iskazivao jasno, logično i životno te je njegov iskaz u suglasnosti s drugim dokazima u postupku.

22. Na temelju izvedenih dokaza sud je utvrdio da je tužitelj u trenutku nastanka predmetnog štetnog događaja bio vezan sigurnosnim pojasom. Naime, navedeno jasno proizlazi iz iskaza svih svjedoka te navedene medicinske dokumentacije.

23. Slijedom navedenog, odbijen je kao neosnovan prigovor tuženika da tužitelj nije bio vezan sigurnosnim pojasom. Isto tako, s obzirom da je na temelju izvedenih dokaza sud nedvojbeno utvrdio da je tužitelj bio vezan sigurnosnim pojasom, to je sud odbio dokazni prijedlog tuženika za provođenjem kombiniranog prometno sudsko-medicinskog vještačenja kao nepotreban.

24. Nadalje, u odnosu na navode tuženika da je tužitelj znao da je vozač UE bio u alkoholiziranom stanju te da je tužitelj pridonio nastanku štete pristajući na vožnju s alkoholiziranim vozačem, sud prvenstveno ovime ukazuje da je na tuženiku teret dokazivanja navedene činjenice. Naime, teret dokazivanja snosi stranka za koju je utvrđenje o postojanju neke činjenične pretpostavke, prema normama primjenom kojih treba donijeti odluku, povoljno u smislu da o tom postojanju ovisi njezin uspjeh u parnici, slijedom čega ta stranka snosi rizik neuspjeha da se određena pravno relevantna činjenična pretpostavka ne utvrdi na zahtijevanoj razini utvrđenosti (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci broj Rev-4176/2019-2 od 10. listopada 2023.).

25. Međutim, tuženik je u prilog svojih tvrdnji nije dostavio dokaze, a niti isto proizlazi iz iskaza svjedoka, s obzirom da su isti naveli da se tužitelj nije neposredno prije vožnje družio s vozačem UE, a kada je ušao u automobil ovaj je već sjedio očito za volanom automobila, pa vjerojatno stoga i nije mogao vidjeti simptome alkoholiziranosti vozača UE, niti je mogao biti svjestan da je isti u alkoholiziranom stanju. Slijedom navedenog, budući da iz navedenih razloga tužitelj nije vidio vozača UE do par trenutaka prije početka vožnje, ni toksikološkim vještačenjem ne bi dobili ništa novo, pa je stoga i odbijen dokazni prijedlog tuženika da se provede toksikološko vještačenje.

26. Stoga je sud primjenom pravila o teretu dokazivanja zaključio da nije dokazano u postupku da je tužitelj pridonio nastanku štete pristajući na vožnju s alkoholiziranim vozačem te je navedeni prigovor tuženik odbijen kao neosnovan.

27. Dakle, na temelju izvedenih dokaza, sud je u skladu s čl. ZOO-a utvrdio isključivu odgovornost osiguranika tuženika za nastanak predmetnog štetnog događa i za štetu.

28. Radi utvrđenja relevantnih činjenica (odnosno je li tužitelj pretrpio fizičke bolove i strah, jesu li trajne posljedice njegovih ozljeda umanjile njegovu životnu aktivnost, je li kod tužitelja nastupilo naruženje, a koje činjenice predstavljaju kvalifikatorne okolnosti koje utječu na visinu naknade) te radi utvrđenja činjenice je li tužitelju i u kojem opsegu bila potrebna tuđa pomoć i njega, sud je izveo dokaz medicinskim vještačenje po sudskim vještacima doc.dr.sc. Anti Čizmiću, specijalistu kirurgije, prof.dr.sc. Branki Vidrih, specijalistu psihijatrije i prof.dr.sc. Mariji Bošnjak Pašić, specijalistu neurologije.

29. Na temelju nalaza i mišljenja vještaka od 31. svibnja 2023. (list 169-177 spisa) sud nalazi utvrđenim da je tužitelj u štetnom događaju zadobio natučenje i ogrebotine glave, potres mozga, krvarenje ispod tvrde moždane ovojnice čeono, gnječnu i razderanu ranu gornje usnice, natučenje prsnog koša i trbuha, nagnječenje pluća s desne strane, multifragmentalni prijelom dijafize lijeve natkoljenične kosti i prijelom desne potkoljenice. Utvrđeno je da je tužitelj pretrpio bolove jakog intenziteta u trajanju od 7 dana, srednjeg intenziteta u trajanju od 3 tjedna, a da su bolovi slabijeg intenziteta trajali 6 tjedana, da je tužitelj pretrpio primarni strah jačeg intenziteta i kratkog trajanja, zatim sekundarni strah u jačem intenzitetu u trajanju od 7 dana, u srednjem intenzitetu 3 tjedna, a u slabijem intenzitetu 6 tjedana; da je tužitelju umanjena opća životna aktivnost u omjeru od 55% te da su šepanje na lijevu nogu i zaostali ožiljci povremeno vidljivi drugim osobama i predstavljaju naruženje srednjeg stupnja. Isto tako, utvrđeno je da i je tužitelju bila potrebna tuđa pomoć i njega u ukupnom trajanju od 84 dana po 6 sati dnevno, zatim 31 dan po 4 sata dnevno, potom 153 dana po 2 sata dnevno, 5 tjedana po 4 sata dnevno te 7 tjedana po 2 sata dnevno. Dakle, tužitelju je bila potrebna tuđa pomoć i njega u ukupnom trajanju od 1.152 sati.

30. Povodom prigovora tužitelja iz podneska od 27. rujna 2023. i prigovora tuženika iz podneska od 9. listopada 2023. na nalaz i mišljenje vještaka, na ročištu su saslušani vještaci dr. Vidrih, dr. ME i dr. Čizmić, a koji su suglasno naveli da u potpunosti ostaju kod svog pisanog nalaza i mišljenja te da su ocjenu trajnih posljedica donijeli na temelju svih povreda koje je tužitelj zadobio u štetnom događaju pa da istu smatraju realnom i opravdanom. Na prigovor tužitelja u odnosu na ocjenu naruženja odgovorili su da je uzimajući u obzir zaostale ožiljke kod tužitelja te šepanje riječ o naruženju srednjeg stupnja, a da je činjenica skraćenja lijeve noge obuhvaćena ocjenom trajnih posljedica. Nadalje, istaknuli su da se aproksimativno trajne posljedice nakon ozljede lijeve natkoljenične kosti sa zaostalom pseudoartrozom odnosno lažnim zglobom iznose 38%, uz 5% zaostalih trajnih posljedica po prijelomu desne potkoljenice, kao i da se ocjena trajnih posljedica po pitanju ozljede perifernog živca desne noge ne preklapa sa kirurškim ocjenama. Navode i da je u konkretnom slučaju dovoljan jedan EMNG nalaz i klinički pregled tužitelja za potrebe ovog vještačenja u svrhu objektiviziranja ozljede perifernog živca desne noge. Istaknuli su i da se na strani spisa 76 postoji EMNG nalaz iz Opće bolnice u Slavonskom Brodu koji se može smatrati necjelovitim u smislu da na dnu tog nalaza ne postoji ime niti paraf liječnika koji ga je sačinio, odnosno postoji samo žig bolnice i memorandum bolnice. Nadalje, navode da kod ovako teških ozljeđenika koji su bili politraumatizirani sa višestrukim ozljedama nije nužno inzistirati na nekim kontrolnim pretragama kao što je EMNG. Isto tako navode i da u odnosu na nalaz kirurga od 17. veljače 2021. gdje se navodi hod uz povišenje lijeve pete uredan, da s obzirom na prirodu ozljeda koju je tužitelj zadobio u predmetnom štetnom događaju, njegove tegobe kao i poremećaj funkcije ozlijeđenih dijelova tijela intenzitetom osciliraju, pa samim time da je i samo šepanje nekad izraženije. Istaknuli su i da nisu višestruko cijenili ozljede glave, već da su posljedice ozljede glave cijenjene temeljem najteže ozljede, a to je u ovom slučaju bilo krvarenje ispod tvrde moždane ovojnice u prednjim dijelovima glave, a kako takve ozljede trajno ostavljaju za posljedicu oštećenja određene količine živčanih stanica za koje znamo da se ne mogu regenerirati te uzevši u obzir i područje koje je nastalo u štetnom događaju, a to su čeoni režnjevi, tužitelj ima pravo u budućnosti imati izražene glavobolje, čak i kognitivna oštećenja, i to bez obzira što je kontrolni nalaz CT mozga uredan jer isti ne isključuje zaostala mikrooštećenja moždanog tkiva. Vještakinja Branka Vidrih navela je da je nalaz i mišljenje sačinjen na temelju dostupne medicinske dokumentacije i pregleda tužitelja, kao i da je dijagnoza PTSP-a postavljena i od strane psihologa i psihijatra te da su zadovoljeni osnovi kriteriji za tu dijagnozu.

31. Sud je prihvatio izrađeni nalaz i mišljenje doc.dr.sc. Ante Čizmića, prof.dr.sc. Branke Vidrih i prof.dr.sc. GEI, kao jasan, stručan i argumentiran, imajući u vidu da je isti izrađen na temelju cjelokupne medicinske dokumentacije i zdravstvenog kartona tužitelja. Naime, po mišljenju suda, vještaci su vrlo jasno, logično i detaljno odbili sve prigovore tužitelja i tuženika te time kod suda otklonili svaku sumnju u dani nalaz i mišljenje, pa je i to razlog zašto je sud odbio prijedlog tuženika za provođenje novog medicinskog vještačenja.

32. Uvidom u naruženje tužitelja, odnosno u ožiljke tužitelja na obje noge, sud je utvrdio da se na desnoj i lijevoj potkoljenici nalazi ožiljak, kao i na samom koljenu. Sud je utvrdio i ožiljak na lijevoj strani prsnog koša koji je nastao od sigurnosnog pojasa na autu. Također, utvrđeno je i da tuženik vidljivo šepa na desnu nogu.

33. Na temelju izvedenih dokaza sud nalazi utvrđenim da je tužitelju u predmetnom štetnom događaju povrijeđeno pravo osobnosti, i to pravo na tjelesno i duševno zdravlje, sukladno odredbi čl. 19. st. 2. ZOO-a čime mu je prouzročena neimovinska šteta iz čl. 1046. ZOO-a, a utvrđena težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju dosudu pravnične novčane naknade sukladno odredbi čl. 1100. st. 1. ZOO-a.

34. U ovoj pravnoj stvari došlo je do kumulacije nekoliko povreda prava osobnosti (prava na tjelesno i duševno zdravlje), a s obzirom na činjenicu povezanosti (isprepletenosti) oblika tih povreda sud smatra da je opravdano dosuditi jedan iznos pravične novčane naknade za sve povrede. Prilikom odlučivanja sud je vodio računa i o cilju kojem ta naknada služi te o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

35. Odlučujući o visini pravične novčane naknade sud je uzeo u obzir gore navedene i obrazložene kvalifikatorne okolnosti pa po ocjeni ovog suda tužitelju na ime naknade štete po osnovi smanjenja životnih aktivnosti pripada naknada štete u iznosu od 30.000,00 EUR. Pri ocjeni visine štete, sud je uzeo u obzir da je tužitelj osoba mlađe životne dobi (rođena 2003. godine) te će duže vremena trpjeti štetne posljedice, kao i da se štetni događaj dogodio kada je imao 17. godina.

36. Tužitelju je na ime naknade štete po osnovi straha priznat iznos od 2.000,00 EUR, dok mu je po osnovi boli priznat iznos od 2.000,00 EUR.

37. Nadalje, tužitelju je po osnovi naruženja priznat iznos naknade štete u visini od 3.000 EUR.

38. Dakle, tužitelju pripada pravična novčana naknada za povredu prava osobnosti u ukupnom iznosu od 37.000,00 EUR.

39. Također, tužitelju je trebala tuđa pomoć i njega u trajanju od ukupno 1.152 sati, a koju su mu nesporno pružali ukućani. Sud na temelju čl. 223. Zakona o parničnom postupku ZPP-a nalazi da je primjerena cijena sata tuđe pomoći i njege u iznosu od 3,00 EUR, a koliko je tužitelj i zatražio, pa bi po ovoj osnovi tužitelju pripadao iznos od 3.456,00 EUR.

40. Slijedom navedenog, tužitelju je na ime neimovinske štete i tuđe pomoći i njege ocijenjen osnovanim ukupan iznos od 40.456,00 EUR.

41. Kao što je već ranije rečeno, među strankama nije sporno da je tuženik tužitelju na ime naknade štete nastale zbog štetnog događaja isplatio iznos od 4.379,85 EUR. Stoga je potrebno ukupno utvrđenu novčanu naknadu (40.456,00 EUR) umanjiti za već ranije plaćeni iznos, pa tužitelju pripada naknada štete u ukupnom iznosu od 36.076,15 EUR te je odlučeno kao pod točkom I. izreke presude.

42. Međutim, budući da je tužitelj konačno postavljenim tužbenim zahtjevom tražio isplatu štete u iznosu od 38.401,93 EUR, sud je odbio tužitelja s dijelom tužbenog zahtjeva u iznosu od 2.325,78 EUR i odlučio kao pod točkom II. izreke.

43. Temeljem čl. 29. st. 1. ZOO-a dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice i zatezne kamate.

44. Temeljem odredbe čl. 1103. ZOO-a obveza pravične novčane naknade neimovinske štete dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga, a navedeni stav izrazio je i Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci pod poslovnim brojem Rev-27/2022.

45. Tužitelj je tuženiku podnio odštetni zahtjev 1. lipnja 2020., a što je proizlazi i iz dopisa tuženika (list 87 spisa). Slijedom navedenog, sukladno odredbi čl. 1103. ZOO- a tužitelju je u okviru tužbenog zahtjeva dosuđena zatezna kamata na neimovinsku štetu u iznosu od 32.620,15 EUR od 26. siječnja 2021.

46. Zatezne kamate na dosuđeni iznos imovinske štete po osnovi tuđe pomoći i njege u iznosu od 3.894,00 EUR tužitelju su priznate od dana donošenja prvostupanjske presude, odnosno u granicama tužbenog zahtjeva do isplate, a na temelju čl. 12. st. 6. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (Narodne novine broj 151/95, 36/09, 75/09, 76/13 i 152/12; dalje: ZOOP).

47. Odluka o visini kamatne stope donesena je na temelju odredbe čl. 29. st. 2. ZOO-a.

48. Odluka o troškovima postupka donesena je temeljem odredbe čl. 154. st. 2. i 5. ZPP-a, te je tuženik dužan tužitelju naknaditi troškove, s obzirom da je tužitelj nije uspio samo u neznatnom dijelu svojeg zahtjeva, a zbog toga nisu nastali posebni troškovi.

49. Slijedom navedenog, visina troškova određena je sukladno važećoj vrijednosti predmeta spora i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'', broj 138/23, dalje u tekstu: OT), te troškovniku tužitelja (list 271 spisa). Tužitelju zastupanom po odvjetniku priznat trošak sastava odštetnog zahtjeva u visini od 500 bodova (Tbr. 32/1 Tarife), zatim trošak sastava tužbe u visini od 500 bodova (Tbr. 7/1 Tarife), trošak sastava podneska od 12. listopada 2021., podneska od 27. rujna 2023. i podneska od 16. rujna 2024., u visini od 500 bodova svaki (Tbr. 8/1 Tarife), trošak zastupanja na ročištima održanim 1. veljače 2022., 14. lipnja 2022., 8. studenoga 2022., 3. rujna 2024. i 31. siječnja 2025., u visini od 500 bodova za svako (Tbr. 9/1 Tarife). Dakle, tužitelj ima pravo na naknadu troškova u visini od ukupno 5.000 bodova, a što pomnoženo s vrijednošću jednog boda u iznosu od 2,00 EUR (Tbr. 54. u vezi s Tbr. 52/3 Tarife) te uvećano za 25% na ime PDV-a (Tbr. 46. Tarife) iznosi 12.500,00 EUR. Tužitelj ima pravo i na naknadu troška za medicinsko vještačenje u iznosu od 597,25 EUR, troška pristupa vještaka na ročište u iznosu od 99,54 EUR, kao i za trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 66,61 EUR (Tar. br. 2. st. 1. Uredbe/23) te sudsku pristojbu na presudu u iznosu od 66,61 EUR (Tar. br. 1. Uredbe/23), oboje u okviru određeno postavljenog zahtjeva tužitelja u troškovniku. Dakle, tužitelju pripada pravo na naknadu troškova parničnog postupka u ukupnom iznosu od 13.330,01 EUR. Prihvaćen je i zahtjev tužitelja za isplatom zateznih kamata na odmjerene troškove od dana presuđenja do isplate te je odlučeno kao u točki III. izreke ove presude.

50. Zahtjev tuženika za naknadom troškova parničnog postupka odbijen je na temelju čl. 154. st. 1. ZPP-a.

51. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci presude.

U Zagrebu 7. ožujka 2025.

Sudac:

Goran Goluža

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude je dopuštena žalba. Žalba se podnosi ovom sudu u roku od petnaest dana od dana dostave presude, a o njoj odlučuje županijski sud.

Dostaviti:

1. Tužitelju – po punomoćniku, uz rješenje o pristojbi na presudu od 430,47 EUR

2. Tuženiku – po punomoćniku