REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pr-8438/2020-45

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Lidiji Repar Habulinec, u pravnoj stvari tužitelja CS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Josipu Kozjaku, odvjetniku u Zajedničkom odvjetničkom uredu Josip Kozjak i Miroslav Rendić u Zagrebu, protiv tuženika SE-MARK d.o.o., Sesvete, Bjelovarska 36/a, OIB: 84661725029, zastupanog po punomoćniku Darku Braje, odvjetniku u Zagrebu, radi nedopuštenosti otkaza, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 28. siječnja 2025., u prisutnosti tužitelja osobno, zamjenika punomoćnika tužitelja CSI, odvjetničkog vježbenika, ČS, zz tuženika i punomoćnika tuženika Darka Braje, odvjetnika, dana 7. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

I/ Utvrđuje se da Odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu tužitelja, CS, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], od 28. siječnja 2019. godine, izdana od strane tuženika, SE-MARK d.o.o., Sesvete (Grad Zagreb) Bjelovarska 36/a, OIB: 84661725029, nije dopuštena, te se utvrđuje da radni odnos tužitelja, ALESANDRA C, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kod tuženika, SE-MARK d.o.o., Sesvete (Grad Zagreb) Bjelovarska 36/a, OIB: 84661725029, nije prestao.

II/ Sudski se raskida ugovor o radu tužitelja kod tuženika s danom podnošenja tužbe odnosno 8.3.2019.

III/ Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju naknadu štete zbog sudskog raskida u iznosu od tri mjesečne plaće odnosno iznos od 1.114,87 eura, u roku od 15 dana.

IV/ Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi troškove ovog postupka u iznosu od 625,00 eura, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana 7. ožujka 2025. do isplate, po stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a sve u roku od 15 dana.

V/ Odbija se kao neosnovan protutužbeni zahtjev koji glasi:

"1. Nalaže se tužitelju-protutuženiku CS, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], isplatiti tuženiku-protutužitelju SE-MARK d.o.o., OIB: 84661725029, Sesvete, Bjelovarska 36 a, iznos od 4.078,24 eura (30.727,48 kn) sa zakonskim zateznim kamatama počev od 28.1.2019. pa do isplate.

2. Nalaže se tužitelju-protutuženiku CS, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], isplatiti tuženiku-protutužitelju SE-MARK d.o.o., OIB: 84661725029, Sesvete, Bjelovarska 36 a, prouzročeni parnični trošak."

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je kod tuženika bio u radnom odnosu temeljem Ugovora o radu na određeno vrijeme sklopljenog dana 6. ožujka 2017., te Ugovora o radu na neodređeno vrijeme sklopljenog dana 1. lipnja 2017. Temeljem prethodno opisanih ugovora o radu tužitelj je kod tuženika obavljao poslove prodavača, odnosno ostale poslove po nalogu poslodavca. Ugovor o radu tužitelja otkazan je Odlukom tuženika, o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 28. siječnja 2019. Razlozi Odluci o otkazu definirani su člankom 4., dakle napuštanje radnog mjesta bez odobrenja rukovoditelja, neizvršavanje obaveza iz Ugovora o radu, sprječavanje poslodavca u obavljanju posla, narušavanje autoriteta pretpostavljenog, izazivanje neposluha, iznošenje nepotpunih podataka o poslovanju, odbijanje izvršenja radnih zadataka, učestalo kršenja pravila rada, teška krađa novca i robe u vrijednosti od najmanje 30.727,48 kn, ne vođenje poslovne dokumentacije, vođenje poslovne dokumentacije protivno zakonskim propisima, davanje netočnih podataka, grubo narušavanje ugleda poslodavca, nenamjensko i neovlašteno korištenje sredstava rada, otuđenje imovine, kazneno djelo u svezi s radnim odnosom. Obrazloženje opisanih osnova dano je člankom 6. gdje je istaknuto kako je radnik, ovdje tužitelj u više navrta upozoravan na nesavjesno poslovanje, odnosno na nepotpuno i protuzakonito vođenje poslovne dokumentacije poslodavca. Također, da su internom kontrolom poslodavca uočene višestruke nepravilnosti, kao i nedostatak novaca iz blagajne, te manjak robe u poslovnici tuženika. Nastavno na zaprimljenu Odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 28. siječnja 2019. tužitelj je dana 5. veljače 2019. preporučenom pošiljkom uputio tuženiku Zahtjev za zaštitu pravu iz radnog odnosa, sukladno ovlaštenju iz članka 133. stavka 1. Zakona o radu. Zahtjev za zaštitu pravu iz radnog odnosa tužitelja tuženik je zaprimio 7. veljače 2019. Zahtjevom za zaštitu prava zahtijevano je poništenje predmetne Odluke o otkazu, uzimajući u obzir činjenicu da je ista protivna odredbama Zakona o radu, odnosno da prilikom donošenja iste nije postojao opravdani razlog izvanrednog otkazivanja ugovora o radu tužitelja, niti je poštivana procedura prije otkazivanja predviđena odredbama Zakona o radu. Premda je Zahtjev za zaštitu pravu iz radnog odnosa od 5. veljače 2019. uredno zaprimio, tuženik na isti nije odgovorio. Naime, pobijanom Odlukom kojom je prestao radni odnos tužitelja kod poslodavca, nisu na jasan i argumentiran način dani valjani razlozi istoj, niti je konkretiziran postupak koji je prethodio odluci o otkazivanju, pa tako niti sve relevantne okolnosti koje su uvjetovale odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu tužitelja. Razlozi pobijanoj Odluci istaknuti u istoj, osim što su nedovoljno konkretizirani i ničim argumentirani, nisu niti točni i osnovani, odnosno nisu valjana osnova zakonitog otkazivanja ugovora o radu, a osobito ne zakonita osnova izvanrednom otkazu ugovora o radu. Naime, tuženik donosi Odluku o izvanrednom otkazu uz tek paušalno navođenje razloga koji su uvjetovali istu, pa tako navodi: napuštanje radnog mjesta bez odobrenja rukovoditelja, neizvršavanje obaveza iz Ugovora o radu, sprječavanje poslodavca u obavljanju posla, narušavanje autoriteta pretpostavljenog, izazivanje neposluha, iznošenje nepotpunih podataka o poslovanju, odbijanje izvršenja radnih zadataka, učestalo kršenja pravila rada, teška krađa novca i robe u vrijednosti od najmanje 30.727,48 kn, ne vođenje poslovne dokumentacije, vođenje poslovne dokumentacije protivno zakonskim propisima, davanje netočnih podataka, grubo narušavanje ugleda poslodavca, nenamjensko i neovlašteno korištenje sredstava rada, otuđenje imovine, kazneno djelo u svezi s radnim odnosom. Izneseni razlozi dani su krajnje paušalno, bez ikakve konkretizacije, te nisu ničim obrazloženi. Iz odluke o otkazu nije moguće uopće ispitati o kojim je konkretno osobito teškim povreda obveza iz radnog odnosa na strani radnika riječ, a koje povrede su takvog značaja da niti uz uvažavanje svih okolnosti, te interesa obiju stranaka daljnji radni odnos tužitelja kod tuženika nije moguć. Posebno se ukazuje na okolnost da poslodavac odluku o otkazu, između ostaloga, temelji i na "teškoj kradi novca i robe u vrijednosti od najmanje 30.727,48 kn", te kaznenom djelu u vezi s radnim odnosom", premda pritom ne postoji nikakva odluka nadležnog tijela o krivnji radnika za bilo koje kazneno djelo navodno počinjeno u svezi s radnim odnosom kod poslodavca, a niti je radnik propisno upoznat sa osnovama opisanog terećenja kada i na koji je način utvrđen manjak novaca i robe, te na koji je način utvrđena odgovornost upravo ovdje tužitelja. Dakle, tuženik odluku o izvanrednom otkazu temelji na paušalnim i neobrazloženim navodnim povredama savjesnosti u postupanju tužitelja u obavljanju radnih zadataka, te navodu o postojanju kaznene odgovornosti tužitelja kao radnika za manjkove evidentirane kod tuženika kao poslodavca, bez da je pritom takva odgovornost uopće ispitivana i utvrđena od strane nadležnih institucija. Također, uzimajući u obzir paušalnost navođenja razloga otkazivanja, postavlja se i pitanje pravodobnosti donošenja Odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu, a nastavno na obveza poslodavca definiranu odredbom iz članka 116. stavka 2. Zakona o radu. Zaključno, ističe se da na strani radnika ne postoje osobito teške povrede obveza iz radnog odnosa ili neke druge osobito važne činjenice radi kojih bi, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa bio nemoguć. Odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 28. siječnja 2019. nije donesena u skladu s odredbama članka 116. stavak 1. i stavak 2. Zakona o radu.

2. Nadalje, prije donošenja pobijane Odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu poslodavac je bio dužan omogućiti radniku da iznese svoju obranu, što nije učinjeno. Poslodavac je, bez ikakve mogućnosti radnika da utječe na predmetnu odluku - koja je pritom utemeljena isključivo na neispitanim optužbama za počinjenje kaznenog djela teške krađe na štetu poslodavca, te na navodnom postojanju ničim konkretiziranih povreda obveza iz radnog odnosa, donio pobijanu Odluku o otkazu. Odluka o otkazu opisanog sadržaja pravno je neodrživa, sve budući da se opisano paušalno iznošenje razloga ne može definirati kao pravilno i potpuno obrazloženje odluke, što je bila obveza poslodavca sukladno odredbama Zakona o radu. Obrazloženjem pobijane Odluke nisu niti konkretizirane okolnosti navodno počinjenih povreda obveza iz radnog odnosa u čemu se iste sastoje, na koji su način i kada utvrđene, te na koji je način utvrđena odgovornost tužitelja kao radnika za iste. Uzimajući u obzir sve prethodno navedeno, ističe se kako je Odluka tuženika o izvanrednom otkazu ugovora o radu tužitelja od 28. siječnja 2019. protivna odredbama Zakona o radu, odnosno da prilikom donošenja iste nije postojao opravdani razlog za izvanredno otkazivanje ugovora o radu tužitelja.

3. Stoga konačnim tužbenim zahtjevom kao u tužbi, dopunjenim na ročištu 28.1.2025., predlaže Odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 28.1.2019. utvrditi nedopuštenom, sudski raskinuti ugovor o radu s danom 8.3.2019. kao danom podnošenja tužbe, uz naknadu štete zbog sudskog raskida u iznosu od 1.114,87 eura, sve uz naknadu parničnog troška s kamatama od presuđenja do isplate.

4. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava tužbu tužitelja u cijelosti. Tuženik ističe da je tužitelj radio kod tuženika na neodređeno vrijeme počev od dana 1.6.2017. pa do otkaza i to na radnom mjestu prodavača u Poslovnoj jedinici Ivanec - SHOP IVANEC. U razdoblju od 1.6.2017. do 30.6.2018. na navedenoj lokaciji bio je zaposlen kao jedini djelatnik te je od 1.7.2018. pa do otkaza radio sa djelatnikom AS, [adresa], pošta Radovan. Tuženik je na lokaciji [adresa] - SHOP IVANEC dana, putem svojeg djelatnika, voditelja maloprodaje IS izvršio kontrolu poslovanja u mjesecu rujnu i listopadu, 2018. Pri navedenoj kontroli uočeni su nedostaci i to manjak i višak robe kao i nesložena te nesortirana dokumentacija vezana za poslovanje navedene poslovne jedinice a sve vezano za nepravilno i nezakonito postupanje ovdje tužitelja kao i djelatnika AS. Odlukom direktora upućenom mailom od 4.1.2019. određen je i izvanredni nadzor zbog uočenih propusta tužitelja nad poslovanjem SHOP IVANEC u kojem je zatraženo od strane formirane komisije u sastavu DSvoditelj, US zamjena i ASčlan, da se utvrdi stvarno stanje imovine, zaliha, novca i tuđih dobara kao i da se detaljno provjere svi zaključeni ugovori sa korisnicima a vezano za poslovanje poslovne jedinice [adresa]. Tuženik ističe da je po utvrđenim nedostacima direktor tuženika u nekoliko navrata i to mailom, a koja je komunikacija uobičajena pri tuženiku s obzirom na potrebu brzog i efikasnog obavljanja posla upozorio tužitelja kao i AS na potrebu savjesnog obavljanja poslova kao i otklanjanja uočenih nedostataka time da je u svom mailu od 21.1.2019., tužitelju i djelatniku AS upućena posljednja opomena pred otkaz. Tuženi dalje navodi da je temeljem provedenoga inventurnog postupka u konačnici sačinjen i ZAPISNIK O INVENTURI PRODAJNOG MJESTA P13 - SHOP IVANEC ODRŽANOJ 14.1.2019., 15.1.2019. i 28.1.2019. a koji zapisnik je potpisan u znak suglasnosti od strane DS, voditelj inventurne komisije, US, član inventurne komisije, AS, član inventurne komisije i CS (ovdje tužitelj) član inventurne komisije, u kojem je konstatiran i utvrđen: višak robe u iznosu od 4.475,00 kn, manjak robe u iznosu od 16.430,00 kn, manjak robe za robu koja nije isporučena na prodajno mjesto od 3.801,00 kn, manjak komisijske robe od 28.972,00 kn, manjak robe u Shopu Marof od 20.776,00 kn, manjak uređaja za korisnika gđa. RS, manjak pologa novčanica u iznosu od 14.223,56 kn, ostale nepravilnosti - neuredna dokumentacija, arhiva ugovora A1 nije složena, nije izvršeno ažuriranje ugovora A1 na serveru tvrtke, SE-MARK primke i komisijske primke, među skladišnice nisu složene kronološki, SE-MARK arhiva servisnih naloga i prijevoznica nisu složeni kronološki, neuredno slaganje uređaja na povrat u A1 Hrvatska sukladno proceduri. neuredno slaganje uređaja na SE-MARK servis sukladno proceduri, neuredno polaganje dnevnih utržaka, neredovito, neuredno i nemarno postupanje sa evidencijskim slipovima dnevnih utržaka, neredovito, neuredno i nemarno obavljanje komunikacije, povrede članka 62. Pravilnika o radu. Tužitelj je potpisao predmetni Zapisnik o inventuri te na isti nije stavio nikakve primjedbe niti je osporio utvrđeno činjenično stanje.

5. Ističe da je tužitelj svojim mailom od 4.1.2019. otkazao Ugovor o radu tuženom uz ispunjenje otkaznog roka a kojem mailu je i zatražio da isti završi do zaključno 1.2.2019. godine. U navedenom mailu tužitelj i moli da tuženik organizira i postupak inventure a što je i napravljeno. Tuženik navodi da u ovom momentu još nije obavljena kompletna analiza poslovanja u poslovnoj jedinici [adresa] ali da će do pripremnog ročišta ista biti dovršena pa će tuženik daljnju dokumentaciju kao i dokaze predočiti sudu na pripremnom ročištu. Također tuženik navodi da će u kratkom roku podnijeti i kaznenu prijavu protiv ovdje tužitelja kao i FS a radi sumnje u postojanje kaznenog djela te velike prouzročene štete. U svakom slučaju a s obzirom na već sada dostavljenu dokumentaciju kao i predložene dokaze tuženik smatra da je tužitelju dana mogućnost na očitovanja odnosno davanja obrane a sve u skladu sa dostavljenim e-mailovima. U odnosu na Zapisnik o inventuri tuženi ističe da je u istom točno navedeno koje je tužitelj propuste činio i koliku štetu je pri tome učinio tuženiku. Dakle, ovdje nikako ne može biti o nekakvom paušalnom navođenju razloga za otkaz. Upravo suprotno.

6. Također, podneskom od 28.6.2019. podnosi i protutužbeni zahtjev, uređen na ročištu 28.1.2025., kojim predlaže naložiti tužitelju-protutuženiku da tuženiku- protutužitelju s osnova naknade štete isplati iznos od 4.078,24 eura (30.727,48 kn) s kamatama od 28.1.2019. do isplate, sve uz naknadu parničnog troška.

7. Tijekom dokaznog postupka izvršen je uvid u Ugovore o radu, Odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu od dana 28.1.2019., Zahtjev za zaštitu prava, presliku povratnice, e-mail korespondenciju, Zapisnik o inventuri prodajnog mjesta P13-Shop Ivanec održanoj 14.1., 15.1., te 28.1.2019., e - mail tužitelja od 4.1.2019. kojim daje otkaz kod tuženika, te očitovanja tuženika na navedeni e-mail (list 39-42 spisa), sudsku praksu, račune, kaznenu prijavu, Pravilnik o radu, saslušani su svjedoci IS, US, AS, tužitelj i zakonski zastupnik tuženika ČS, dok su stranke na ročištu 28.1.2025. izričito navele kako daljnjih dokaznih prijedloga nemaju.

8. Cijeneći rezultate dokaznog postupka, u smislu čl.8. ZPP-a, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan, dok je protutužbeni zahtjev tuženika neosnovan u cijelosti, kao u izreci presude.

9. Iz dokumentacije u spisu proizlazi da je tužitelj protiv Odluke o izvanrednom otkazu od 28.1.2019. podnio zahtjev za zaštitu prava dana 5.2.2019. (preslika povratnice na listu 19 spisa), kojeg je tuženik zaprimio dana 7.2.2019., no na isti se nije očitovao. Kako je tužba u ovom predmetu podnesena dana 8.3.2019., to je tužitelj sudsku zaštitu zatražio u rokovima iz čl.133. Zakona o radu.

10. Sud je dopustio preinaku tužbe kao na ročištu 28.1.2025., kada je tužitelj zatražio sudski raskid ugovora o radu i naknadu štete zbog sudskog raskida, iako se tuženik istome protivio, obzirom se prema čl.125. st.3 Zakona o radu, takav zahtjev može podnijeti sve do zaključenja glavne rasprave, a isto je svrsishodno za rješenje spora u smislu čl.190. st.3. ZPP-a. Stoga je i prigovor zastare istaknut po tuženiku neosnovan u cijelosti, obzirom imajući u vidu izneseno, nije protekao rok iz čl.139. ZR.

11. Prema čl. 114. Zakona o radu (dalje: ZR) ugovor o radu mogu otkazati i radnik i poslodavac.

12. Prema čl.115. st.4. ZR, radnik može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok, ne navodeći za to razlog.

13. Prema čl.116. st.1. ZR, poslodavac ima opravdani razlog za otkaz ugovora o radu sklopljenog na neodređeno ili određeno vrijeme, bez obveze poštivanja propisanog ili ugovorenog otkaznog roka (izvanredni otkaz), uz ispunjenje dviju pretpostavki:

- da se radi o osobito teškoj povredi obveze iz radnog odnosa ili drugoj osobito važnoj činjenici,

- da uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih strana nastavak radnog odnosa nije moguć.

14. Prema čl.116. st.2. ZR, ugovor o radu može se izvanredno otkazati samo u roku od 15 dana od dana saznanja za činjenicu na kojoj se izvanredni otkaz temelji.

15. Prema odredbi čl.119. st.2. ZR, prije redovitog ili izvanrednog otkazivanja uvjetovanog ponašanjem radnika, poslodavac je dužan omogućiti radniku da iznese svoju obranu, osim ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da to učini.

16. Također, prema odredbi čl.125. st.1. ZR, ako sud utvrdi da otkaz poslodavca nije dopušten, a radniku nije prihvatljivo nastaviti radni odnos, sud će na zahtjev radnika odrediti dan prestanka radnog odnosa i dosuditi mu naknadu štete u iznosu od najmanje tri, a najviše osam propisanih ili ugovorenih mjesečnih plaća tog radnika, ovisno o trajanju radnog odnosa, starosti te obvezama uzdržavanja koje terete radnika.

17. Uvidom u Odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 28.1.2019. utvrđeno je da se tužitelju izvanredno otkazuje ugovor o radu od 6.3.2017., a da su kao razlozi otkazivanja navedeni: napuštanje radnog mjesta bez odobrenja rukovoditelja, neizvršavanje obaveza iz Ugovora o radu, sprječavanje poslodavca u obavljanju posla, narušavanje autoriteta pretpostavljenog, izazivanje neposluha, iznošenje nepotpunih podataka o poslovanju, odbijanje izvršenja radnih zadataka, učestalo kršenja pravila rada, teška krađa novca i robe u vrijednosti od najmanje 30.727,48 kn, nevođenje poslovne dokumentacije, vođenje poslovne dokumentacije protivno zakonskim propisima, davanje netočnih podataka, grubo narušavanje ugleda poslodavca, nenamjensko i neovlašteno korištenje sredstava rada, otuđenje imovine, te kazneno djelo u svezi s radnim odnosom. Obrazloženje opisanih osnova dano je člankom 6. gdje je istaknuto kako je radnik, ovdje tužitelj u više navrta upozoravan na nesavjesno poslovanje, odnosno na nepotpuno i protuzakonito vođenje poslovne dokumentacije poslodavca. Također, da su internom kontrolom poslodavca uočene višestruke nepravilnosti, kao i nedostatak novaca iz blagajne, te manjak robe u poslovnici tuženika.

18. Uvidom u e-mail tužitelja pod nazivom "Otkazno pismo" od dana 4.1.2019. (list 39-40 spisa) utvrđeno je da u istom tužitelj navodi da daje otkaz kod tuženika, te moli pokretanje otkaznog roka koji bi završio najkasnije 1.2.2019. ili ranije sukladno dogovoru, a da do navedenog datuma moli organiziranje potrebnih inventura kako bi se utvrdila i riješila sva moguća međusobna potraživanja. Isti je e-mail dostavljen zakonskom zastupniku tuženika TS.

19. Uvidom u očitovanje koje je na navedeni e-mail tužitelja dao zakonski zastupnik tuženika ČS u e-mailu od dana 10.1.2019. (list 40 spisa) utvrđeno je da je isti naveo kako prihvaća tužiteljev otkaz ugovora o radu uz uvjet da otkloni sve nedostatke u shopu [adresa] i nadoknadi materijalnu štetu ukoliko ona postoji.

20. Također, iz e-maila tuženika, tj. ŽS od 24.1.2019. (list 40 spisa) utvrđeno je da se u istom navodi da je tužiteljev otkazni rok prihvaćen i teče od dana 10.1. do 31.1.2019.

21. Prije svega, valja navesti kako iz dokumentacije spisa proizlazi da je tuženik pobijanom odlukom o izvanrednom otkazu od 28.1.2019. otkazao tužitelju ugovor o radu od 6.3.2017., i to nakon što je tužitelj kao radnik taj ugovor o radu već otkazao tuženiku kao poslodavcu, i to dana 4.1.2019.

22. Navedeno među strankama i nije sporno, te jasno proizlazi, osim iz priležeće dokumentacije, kako iz iskaza tužitelja, tako i iz iskaza zakonskog zastupnika tuženika ČS.

23. Naime, o istom je tužitelj iskazao:

- da je on prije nego je dobio izvanredni otkaz kod tuženika, istome dao otkaz putem e-maila,

- da se radi o e-mailu na listu 39 spisa od 4.1.2019., te da je to taj otkaz koji je on dao tuženiku,

- da se listu 40 spisa nalazi odgovor zakonskog zastupnika ČS na taj njegov zahtjev, a radi se o odgovoru od 24.1.2019.

24. Također, o istom je zakonski zastupnik tuženika ČS iskazao:

- da je tužitelj sam dao otkaz tuženiku 4.1.2019. putem e-maila koji je on zaprimio i na isti mu je i odgovorio na način da mu je prihvaćen otkazni rok i teče od dana zahtjeva, a očitovao se i pogledu neiskorištenog godišnjeg odmora i roka za podmirenje dugovanja,

- da se radi o e-mail dokumentaciji na listu 39 do 44 spisa.

25. Prema tome, kako iz navedene dokumentacije i iskaza tužitelja i zakonskog zastupnika tuženika proizlazi da je tužitelj kao radnik već dao otkaz tuženiku kao poslodavcu dana 4.1.2019., dakle, prije nego što je tuženik donio pobijanu Odluku o izvanrednom otkazu od 28.1.2019., to je tuženik otkazao Ugovor o radu koji je već bio otkazan, dakle nepostojeći ugovor o radu.

26. Stoga je tuženikova Odluka od 28.1.2019.nezakonita već i iz navedenog razloga, obzirom zakon ne propisuje da bi otkaz koji je dao radnik proizvodio učinke tek ako bi ga prihvatio poslodavac, a još manje da poslodavac može, nakon što mu je radnik već otkazao ugovor o radu, "preinačiti" radnikov otkaz i donijeti novu odluku o otkazu (u ovom slučaju o izvanrednom otkazu radniku). Takvo postupanje tuženika kao poslodavca već samo po sebi dovodi do nezakonitosti pobijane odluke o otkazu od 28.1.2019.

27. Nadalje, pobijana Odluka o izvanrednom otkazu tuženika od 28.1.2019. donesena je protekom roka od 15 dana iz čl.116. st.2. ZR, koja odredba jasno propisuje da se ugovor o radu može izvanredno otkazati samo u roku od 15 dana od dana saznanja za činjenicu na kojoj se izvanredni otkaz temelji.

28. Pritom je u smislu navedene zakonske odredbe bitno saznanje odgovorene osobe poslodavca, odnosno zakonskog zastupnika koji je jedini i ovlašten donijeti takvu odluku.

29. Iz pobijane Odluke o izvanrednom otkazu od 28.1.2019. proizlazi da je ista donesena po zakonskom zastupniku tuženika, ČS.

30. ČS, saslušan u svojstvu stranke, u svom je iskazu u svezi navedenog naveo:

- da je dana 12.10.2018. proveden pregled sve dokumentacije i poslovanja od strane tuženika, te je tada bilo utvrđeno od strane voditelja ŽS da je tužitelj počinio povrede radne dužnosti, a da su to su zapravo bile iste povrede koje se navode i u odluci o izvanrednom otkazu 28.1.2019. ,

- da su njemu već u tom desetom mjesecu 2018. bile poznate te povrede radne dužnosti od strane tužitelja, a koje su sada navedene u odluci o izvanrednom otkazu,

- da je povrede koje su navedene u odluci o izvanrednom otkazu za koje se tereti tužitelj započele u desetom mjesecu 2018. i da su mu već tada bile poznate.

31. Iz navedenog jasno proizlazi da je tuženiku, odnosno njegovom zakonskom zastupniku, počinjenje navodnih povreda koje se sada navedene u pobijanoj Odluci o izvanrednom otkazu od 28.1.2019. bilo poznato još u 10. mjesecu 2018., obzirom se radi o potpuno istim povredama, s kojima je on kao ovlaštena osoba tuženika, bio upoznat još u 10. mjesecu 2018.

32. Iz navedenog je očigledno da je protekao rok od 15 dana iz čl.116. st.2. ZR u kojem je tuženik mogao donijeti odluku o izvanrednom otkazu upravo za povrede koje su navedene kao razlog otkazivanja u istoj, obzirom je postojanje istih zakonskom zastupniku tuženika bilo poznato nekoliko mjeseci ranije, pa je stoga pobijana odluka o izvanrednom otkazu od 28.1.2019 i nepravovremena, iz navedenih razloga.

33. Nadalje, iz provedenih dokaza utvrđeno je da tuženik nije tužitelju omogućio obranu prije izvanrednog otkazivanja ugovora o radu, u smislu čl.119. st.2. ZR.

34. Naime, tužitelj je o istome iskazao:

- da u odnosu na povrede koje se navode u odluci o izvanrednom otkazu koji mu je dao tuženik može reći da ga tuženik nije prije upozoravao na bilo kakve povrede radnih dužnosti, pa niti u svezi onih koje su navedene u odluci o otkazu, te da ne zna kada su te povrede nastale,

- da ga nitko ga nikada nije upozorio na npr. odbijanje izvršenja radnih zadatka i ne zna na što se to odnosi,

- da ga prije izvanrednog otkaza koji mu je dao, tuženik nije pozvao na obranu u smislu da se na sve povrede očituje, odnosno da navede eventualne razloge za počinjenje tih povreda,

- da ga u vezi tih povreda nitko ništa nije ni pitao, već mu je bilo prije otkaza rečeno njemu i FS, da ako su uz "firmu" da će se sve dogovoriti i da nema nikakvog manjka niti otkaza, ali oni nisu htjeli ostati raditi i onda su dobili izvanredne otkaze,

- da dvije godine koliko je radio kod tuženika nije dobio nikakva upozorenja da bi počinio bilo koju od povreda koja se nalazi u odluci o izvanrednom otkazu.

35. Također, zakonski zastupnik ČS u svezi navedenog je iskazao:

- da je tužitelj toga dana, dok je donesena odluka o izvanrednom otkazu, napustio radno mjesto, pa zato nije bio pozvan na obranu, te da je on taj poziv za obranu stavio na oglasnu ploču, tako da nije imao priliku dati tužitelju obranu odnosno čuti obranu u svezi povrede koje se nalaze u otkazu.

36. Dakle, iz provedenih dokaza utvrđeno je da tuženik nije tužitelju omogućio obranu prije izvanrednog otkazivanja ugovora o radu, u smislu čl.119. st.2. ZR. Međutim, takve okolnosti koje poslodavac navodi ne predstavljaju okolnosti zbog kojih ne bi bilo opravdano očekivati od poslodavca da tužitelju omogući obranu, u smislu čl.119. st.2. ZR, već se radi o paušalnim navodima tuženika.

37. Da je tuženik pozvao tužitelja da iznese obranu (što je u svakom slučaju mogao učiniti ranije, a ne pozivati se da to nije bilo moguće upravo onoga dana kada je odluka o otkazu donesena), odnosno da je omogućio tužitelju da iznese razloge zbog kojih su povrede koje se navode u pobijanoj odluci navodno počinjene, te na što se uopće neke od njih, koje su potpuno paušalne, odnose i kada bi iste navodno bile počinjene, tada bi tužitelj iznio svoje razloge kojima bi barem pokušao opravdati takvo svoje navodno postupanje, za koje ga se tereti pobijanom odlukom. U slučaju obrane tužitelj, da je istome omogućeno izjasniti se o povredama koje mu se stavljaju ne teret, npr. što točno znači povreda sprječavanja poslodavca u obavljanju posla, odnosno koga je to i kada, te na koji način, te u obavljanju kojeg posla sprečavao, ili što znači povreda koja se navodi u pobijanoj odluci - izazivanje neposluha, kada je ista uopće počinjena, na koji način, prema kome je to tužitelj i kako bio neposlušan i slično, isto je moglo dovesti do toga da odluka poslodavca, i to baš o izvanrednom otkazu, možda uopće i ne bi bila donesena.

38. Stoga je i zbog navedene okolnosti, da tuženik nije tužitelja pozvao na obranu, a da za takvo postupanje poslodavca nisu postojali opravdani razlozi, otkaz tužitelju nezakonit i nedopušten, obzirom se radi o grubom kršenju kogentne zakonske odredbe čl.119. st.2. ZR.

39. Obzirom na izneseno, kada je otkaz tužitelju prije svega nepravovremen, a potom i nezakonit zbog neomogućavanja obrane, te zbog okolnosti da je tuženik pobijanom odlukom o izvanrednom otkazu otkazao tužitelju nepostojeći ugovor o radu, koji je već prije od strane tužitelja kao radnika nesporno bio otkazan, sud nije posebno cijenio materijalnopravne razloge za otkaz, odnosno ispunjenje pretpostavki iz čl.116. st.1. ZR, obzirom je već i zbog navedenog, odluka poslodavca u svakom slučaju nezakonita i nedopuštena.

40. Obzirom je otkaz poslodavca tužitelju utvrđen nedopuštenim, a tužitelju nije prihvatljivo nastaviti radni odnos od tuženika, to su ispunjeni uvjeti iz čl.125. st.1. ZR za sudski raskid ugovora o radu, i to s danom 8.3.2019. kao danom podnošenja tužbe. Nadalje tužitelj je zatražio i naknadu štete s osnova sudskog raskida ugovora o radu u smislu čl.125. st.1. ZR, u iznosu od 1.114.87 eura (što predstavlja iznos od tri plaće tužitelja, budući je među strankama učinjeno nespornim na ročištu 28.1.2025. da je plaća tužitelja prije otkaza iznosila 371,62 eura (list 149 spisa). Prilikom odlučivanja o zahtjevu tužitelja za sudskim raskidom ugovora o radu, te naknadom štete, sud je cijenio okolnosti propisane čl.125. st.1. ZR, pa je tako utvrdio da je tužitelj kod tuženika radio oko dvije godine, da je u vrijeme otkaza bio u dobi od 25 godina, te da nije imao obveza uzdržavanja, pri čemu je sud imao u vidu da je tužitelju izrečena najteža moguća mjera, odnosno prestanak radnog odnosa, i to izvanrednim otkazom. Stoga je tužitelju dosuđen zatraženi iznos naknade štete, obzirom se radi o najnižem mogućem iznosu od tri mjesečne plaće u smislu čl.125. st.1. ZR.

41. Stoga je tužbeni zahtjev tužitelja utvrđen osnovanim u cijelosti, pa je odlučeno kao pod točkom I. do III. izreke presude.

42. U odnosu na protutužbeni zahtjev tuženika, kojim od tužitelja traži naknadu štete u iznosu od 4.078,24 eura, sa zakonskim zateznim kamatama počev od 28.1.2019. pa do isplate, valja navesti kako je isti neosnovan u cijelosti.

43. Naime, tuženik od tužitelja protutužbenim zahtjevom traži iznos koji je navodno utvrdio na inventuri za prodajno mjesto P13 - SHOP IVANEC ODRŽANOJ 14.1.2019., 15.1.2019. i 28.1.2019. o čemu je sastavljen zapisnik, te tvrdi da mu je tužitelj kao radnik dužan naknaditi štetu u ukupnom iznosu od 30.727,48 kn (4.078,24 eura), što predstavlja polovicu iznosa koji je na ime manjka navodno utvrđen za to prodajno mjesto.

44. Međutim, osim što u navedenom zapisniku o inventuri takav manjak u navedenom iznosu uopće i nije utvrđen, isti je naknadno naveden tek u odluci o izvanrednom otkazu od 28.1.2019., a što je potvrdio i sam zakonski zastupnik tuženika u svom iskazu gdje je naveo da je u provedenoj inventuri o kojoj postoji zapisnik u spisu, a koja je bila 14.1., 15.1. i 28.1.2019. utvrđen manjak, te da je tamo napisan iznos koji je utvrđen inventurom, dok je naknadno bio utvrđen iznos manjka u blagajni i on je dodan tom manjku koji je tamo naveden, tako da je ukupni dug tužitelja po svemu što je utvrđeno bio 30 i nešto tisuća kuna a toliki je bio i od FS, odnosno za njega je bio i već iznos duga jer mu je bio dodan iznos duga iz Novog Marofa. Ti konačni iznosi duga odnosno manjka za njih dvoje nisu bili navedeni u zapisniku o inventuri, već su utvrđeni naknadno.

45. Uz navedeno, iako tuženik tvrdi da bi kao poslodavac od tužitelja pretrpio štetu u vidu navedenog manjka, te stoga protutužbenim zahtjevom i potražuje naknadu štete od tužitelja kao radnika, isti nije dokazao u ovom postupku da bi šteta za koju tvrdi da mu je nastala, nastala upravo uslijed namjere ili krajnje nepažnje tužitelja kao radnika.

46. Naime, prema odredbi čl.107. st.1. ZR, radnik koji na radu ili u svezi s radom namjerno ili zbog krajnje nepažnje uzrokuje štetu poslodavcu, dužan je štetu naknaditi.

47. Obzirom tuženik u ovom postupku nije dokazao niti da bi upravo tužitelj bio odgovoran za nastali manjak (koji je naknadno utvrđen), a posebice što nije dokazao tužiteljevu namjeru ili krajnju nepažnju, kao zakonske pretpostavke odgovornosti tužitelja kao radnika za štetu, to je protutužbeni zahtjev tuženika ocijenjen neosnovanim u cijelosti, pa je stoga odbijen, ako pod točkom V. izreke presude.

48. Odluka o parničnom trošku temelji se na čl.154. st.1. ZPP-a pa su tužitelju priznati troškovi sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (dalje: OT), i to u vidu jednokratne nagrade za cijeli postupak (tbr.7.2. OT) od 250 bodova, što uz vrijednost boda od 2,00 eura iznosi 500,00 eura, uvećano za PDV, odnosno ukupno 625,00 eura.

49. Odluka o kamati na parnični trošak donesena je sukladno odredbi čl.151. st.3. Zakona o parničnom postupku koja propisuje da parnični troškovi obuhvaćaju i zatezne kamate od dana donošenja odluke kojom je naloženo plaćanje troškova postupka.

50. Stoga je odlučeno kao pod točkom IV. izreke presude.

U Zagrebu 7. ožujka 2025.

Sudac:

Lidija Repar Habulinec

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe nadležnom Županijskom sudu u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba se podnosi pismeno, u 4 primjerka, putem ovog suda.

DNA:

1. punomoćniku tužitelja

2. punomoćniku tuženika