Republika Hrvatska
Općinski sud u Sisku
Trg Ljudevita Posavskog 5
44000 Sisak
Poslovni broj: Pn-225/2018-45
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Sisku, OIB 74610670107, u ime Republike Hrvatske po sutkinji Sandi Navara Sladović, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja Dom zdravlja Sisačko-moslavačke županije, Sisak, Kralja Tomislava 1, OIB: 86277572218, kojeg zastupa punomoćnica Matea Begić, odvjetnica iz Siska, S. i A. Radića 12, protiv tuženika OČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupaju odvjetnici Zajedničkog odvjetničkog ureda Dina Galić i Janica Plantak iz Varaždina, Tome Blažeka 3, radi naknade štete, nakon glavne javne rasprave održane i zaključene 6. veljače 2025. u prisutnosti punomoćnice tužitelja, 7. ožujka 2025.
p r e s u d i o j e
I. Nalaže se tuženiku OČ da tužitelju Dom zdravlja Sisačko- moslavačke županije na ime naknade štete isplati iznos od 24.892,48 eur sa zateznom kamatom od 14. srpnja 2018. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatim za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stopa proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.
II. Nalaže se tuženiku OČ da tužitelju Dom zdravlja Sisačko- moslavačke županije isplati troškove parničnog postupka u iznosu od 6.746,12 eur sa zakonskom zateznom kamatom od dana presuđenja do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stopa proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj Dom zdravlja Sisačko-moslavačke županije, podnijela je ovom sudu tužbu protiv tuženika OČ, radi naknade štete.
2. U tužbi tužitelj navodi da su stranke 11. ožujka 2013. sklopile Ugovor o specijalizaciji iz medicine rada i športa sukladno planu i programu specijalizacije temeljem Pravilnika o specijalističkom usavršavanju doktora medicine ( Narodne novine br. 100/11, 133/11 i 54/12, nastavno: Pravilnik ) te prema programu propisanom rješenjem Ministarstva zdravlja. Čl. 2. točka 11 istog ugovora obveza specijalizanta ostati je na radu u Domu zdravlja u svojstvu specijaliste onoliko vremena koliko je vremenski trajala specijalizacija, aneksom II. ugovora od 16. svibnja 2017. izmijenjena je odredba čl. 2 toč. 12 te se tuženik obvezao kako će ukoliko namjerava prije isteka ugovorne obveze rada otkazati ugovor u zdravstvenoj ustanovi i zasnovati radni odnos u drugoj zdravstvenoj ustanovi čiji je osnivač Republika Hrvatska, jedinica područne ( regionalne) samouprave ili grad, zatražiti prethodnu suglasnost ministarstva, a zdravstvena ustanova u kojoj specijalist zasniva radni odnos temeljem prethodne suglasnosti obvezan je nadoknaditi zdravstvenoj ustanovi troškove specijalizacije i naknadu u iznosu jedne proračunske osnovice za obračun naknada i drugih primanja u RH po mjesecu neodrađene ugovorne obveze rada nakon završetka specijalizacije u roku od godine dana od dana sklapanja ugovora o radu sa specijalizantom. Ukoliko specijalist otkaza ugovor o radu bez prethodne suglasnosti ministarstva isti je obvezan nadoknaditi spomenute troškove u roku od godine dana od dana otkaza Ugovora o radu. Tužitelj tvrdi kako se navedena obveza odnosi i na specijalista koji otkaže Ugovor o radu u zdravstvenoj ustanovi a ne zasnuje radni odnos u drugoj zdravstvenoj ustanovi čiji je osnivač RH, jedinica područne ( regionalne ) samouprave ili grad. Tužitelj ističe kako je tuženik protivno ugovornim obvezana 14. srpnja 2011. izvanrednim otkazom otkazao Ugovor o radu sa tužiteljem uz obrazloženje da ga Dom zdravlja nije rasporedio na odgovarajuće mjesto specijaliste medicine rada i športa i da je očigledno da mu isti neće omogućiti rad u dogledno vrijeme što tuženik smatra opravdanim razlogom za izvanredni otkaz Ugovora o radu. Tužitelj negira spomenute navode kao neosnovane i netočne , pojašnjava da ravnateljica tužitelja obavila niz razgovora sa tuženikom te je zaključeno da tuženik ne namjerava ostati u [adresa] i predloženo mu je rješenje da sukladno pravilniku o izmjenama i dopunama Pravilnika o specijalističkom usavršavanju doktora medicina zdravstvena ustanova u kojoj će tuženik raditi plati tužitelju troškove specijalizacije ili sam doktor plati isto na što je tuženik pristao, u međuvremenu se predomislio te je 3. srpnja 2017. uputio pismeni zahtjev da ga se rasporedi na spomenuto radno mjesto sukladno Ugovoru što je učinjeno, tužitelj je osigurao prostor za doktora i medicinsku sestru , nabavljena je oprema te je tuženik pozvan da se javi na rad 5. srpnja 2017, isti je 6. srpnja 2017. donio izvješće o privremenoj nesposobnosti za rad i uručio zahtjev za 7 dana neplaćenog dopusta zbog obiteljskih razloga te istekom roka tužitelju uručio izvanredni otkaz Ugovora o radu. Tužitelj smatra kako je u cijelosti ispunio ugovorne obveze, osigurao minimalne tehničke uvjete za rad tuženika, ordinacije i sestrinsku sobu te medicinsku sestru. Stoga tužitelj negira navode tuženika iz pisanog izvanrednog otkaza Ugovora o radu, da mu nije bilo omogućeno ostvarenje prava da obavlja poslove specijaliste medicine rada niti će mu tužitelj biti u stanju omogućiti isto, čime je tuženik pokušao izbjeći ugovornu obvezu plaćanja troškova specijalizacije. Tužitelj je pozvao tuženika da dobrovoljno plati dužni iznos što je isti odbio učiniti, pa tužitelj smatra kako je tuženik dužan tužitelju naknaditi troškove specijalizacije sukladno odredbi čl. 11, 11a i 12 citiranog Pravilnika, stoga predlaže usvojiti tužbu i tužbeni zahtjev.
3. U odgovoru na tužbu tuženik navodi kako je nesporno da su stranke 11. ožujka 2013. potpisale Ugovor o specijalizaciji te 16. svibnja 2017. sklopili Aneks II. Ugovora o specijalizaciji a kojim aneksom je ugovorena obveza specijalista u slučaju otkaza Ugovora o radu u zdravstvenoj ustanovi bez prethodne suglasnosti ministarstva. Nesporno je da su stranke sklopile Ugovor o radu na neodređeno vrijeme 9. siječnja 2013. te Aneks istog ugovora 29. svibnja 2017. temeljem kojih je tuženik raspoređen na poslove VSS ugovorni zdravstveni djelatnik – dr. medicine rada i sporta. Nesporno je da je tuženik položio specijalistički ispit te o tome 29. svibnja 2017. obavijestio tužitelja, nesporno je da je tuženik tužitelju 14. srpnja 2017. otkazao Ugovor o radu izvanrednim otkazom. Tuženik smatra spornim da bi tužitelj ispunio svoju obvezu sukladno čl. 4. Ugovora o specijalizaciji te iz istog razloga otkazao Ugovor o radu izvanrednim otkazom koji otkaz tužitelj nije osporavao. Tuženik navodi kako tužitelj u tužbi ne dokazuje da bi u cijelosti ispunio navedenu ugovornu odredbu već paušalno i nedokazano tvrdi da je tuženiku osigurao prostor za rad i medicinsku sestru te da je nabavljena oprema. Tuženik ističe kako je 29. svibnja 2017. tužitelju predao diplomu o specijalističkom ispitu što je tužitelj potvrdio te je tužitelj bio dužan u roku od 30 dana rasporediti tuženika na odgovarajuće radno mjesto specijaliste medicine rada i sporta što tužitelj nikada nije učinio. Tuženik se više puta interesirao preko djelatnika tužitelja, pa i novoimenovanoj ravnateljici radi dolaska na rad u Dom zdravlja u [adresa] po položenom specijalističkom ispitu, da bi do sastanka sa ravnateljicom došlo početkom siječnja 2017., tuženik tvrdi da ga je ravnateljica izvijestila kako tužitelj nema interesa osnivati ambulantu medicine rada zbog nedovoljnog broja zaposlenih radnika koji bi takve preglede trebali, razgovori su nastavljeni u ožujku 2017. kada je tuženiku predloženo da si sam nađe ustanovu u kojoj će raditi, a da će Dom zdravlja Sisak sa tom ustanovom sklopiti ugovor. Tuženik tvrdi kako je tijekom ožujka 2017. započeo pregovore sa ustanovom u Šibeniku, namjeravao je preseliti, tražio je posao u [adresa] i [adresa]. Tuženik posebno ističe kako je ustanova "Kristofor" iz Šibenika vodila direktne pregovore, no nije došlo do dogovora zbog mogućnosti preciznog utvrđenja trajanja rada tuženika u Šibeniku jer bi tužitelj mogao u bilo kojem trenutku otkazati ugovor, spomenuta ustanova ne bi službeno imala zaposlenog liječnika jer bi isti bio zaposlen kod tužitelja, tj. uvjeti za sklapanje ugovora ponuđeni po tužitelju nisu bili prihvatljivi spomenutim ustanovama, protivni su zakonima i propisima RH. Tuženik nije uspio dogovoriti suradnju niti sa Domom zdravlja u [adresa], a poslan po ravnateljici tužitelja raditi u Domu zdravlja u Kutini kao zamjena za godišnji odmor. Stoga tuženik negira da bi sa bilo kojom ustanovom bilo dogovoreno da bi ista platila tužitelju troškove specijalizacije ili da bi tuženik sam platio jer na to nije pristao. Tuženik naglašava kako je tužitelj izjavio da ne posjeduje opremu, niti ugovor sa HZZO za njegovo radno mjesto te da nisu planirali nikoga zaposliti na spomenuto radno mjesto, tužitelj je tuženiku 6. lipnja 2017. putem e maila poslao prijedlog Ugovora o poslovnoj suradnji s neodređenom novom zdravstvenom ustanovom u kojem je naznačeno naprijed navedeno, tuženik je bio prisiljen sam tražiti novog poslodavca i nuditi mu Ugovor o poslovnoj suradnji . Tuženik se posebno poziva na Pravilnik o minimalnim uvjetima u pogledu prostora radnika i medicinsko tehničke opreme za obavljanje zdravstvene djelatnosti, čl. 15. Tuženik se poziva na odredbu čl. 122. st. 1. ZOO prema kojem u dvostranim ugovorima ni jedna strana nije dužna ispuniti svoju obvezu ako druga strana ne ispuni ili nije spremna istovremeno ispuniti svoju obvezu, izuzev ako je što drugo ugovoreno, zakonom određeno ili ako što drugo proistječe iz prirode posla. Tuženik osporava i tijek zatezne kamate zatražen tužbenim zahtjevom.
4. Tijekom dokaznog postupka izvršen je uvid u Ugovor o specijalizaciji od 11. ožujka 2013. (list 5 – 7 spisa), Aneks II Ugovora o specijalizaciji od 16. svibnja 2017. (list 8 i 9 spisa ), očitovanje tužitelja Ministarstvu zdravstva po predstavci tuženika od 16. kolovoza 2017. (list 10 i 11 spisa), izvanredan otkaz Ugovora o radu od 13. srpnja 2017. ( list 12 – 14 spisa ), zahtjev za refundaciju troškova specijalizacije (list 15 spisa ), troškove specijalizacije i obračune plaća (list 15 – 88 spisa), Pravilnik o minimalnim uvjetima u pogledu prostora radnika i MTO za obavljanje zdravstvene djelatnosti (list 100 – 133 spisa), zakonske uvjete za osnivanje privatne prakse (list 134 i 135 spisa), izvješće o radu Doma zdravlja Sisak za 2017. (list 136 – 189), e-mail prepisku s priloženim predloškom Ugovora o poslovnoj suradnji (list 198 – 202, 208, 221 – 225, 253, 254 spisa ), Aneks Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 29. svibnja 2017. (list 203 spisa), potvrdu Doma zdravlja Sisak od 29. svibnja 2017. (list 204 spisa), dopis od 6. srpnja 2017. (list 205 spisa), zahtjev za raspored na radno mjesto specijaliste medicine rada i sporta sukladno Ugovoru o specijalizaciji od 3. srpnja 2017. (list 206 i 207 spisa), Ugovor o radu na neodrađeno vrijeme od 9. siječnja 2013. (list 210 i 211 spisa), Aneks II Ugovora na neodređeno vrijeme od 6. srpnja 2017. (list 212 i 213 spisa), diploma o specijalističkom usavršavanju (list 219 spisa), Aneks Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 29. svibnja 2017. (list 220 spisa), ponuda tvrtke KVANTUMTIM d.o.o. iz Zagreba (list 234 – 243, 248 - 252 spisa), narudžbenica Doma zdravlja Sisak KVANTUMTIMU d.o.o. od 5. srpnja 2017. (list 244 – 247 spisa), odluku o neplaćenom dopustu od 6. srpnja 2017. (list 256 spisa), odluku o usvajanju cjenika medicine rada (list 260 i 261 spisa), zaključak Ministarstva zdravstva RH od 11. srpnja 2017. po zahtjevu Doma zdravlja Sisak (list 262 i 263 spisa), Odluku Doma zdravlja Sisak od 13. srpnja 2017. po zahtjevu tuženika za sporazumni raskid Ugovora o radu (list 264 i 265 spisa), tlocrt Doma zdravlja Sisak (list 267 i 268 spisa), zamolbu od 3. srpnja 2017. (list 269 spisa), rješenje Ministarstva zdravstva i socijalne skrbi od 1. kolovoza 2017. (list 270 i 271 spisa), izvadak iz sudskog registra (list 272 i 273 spisa), dopis od 19. srpnja 2017. (list 274 spisa), dopis Ministarstva zdravstva upućen tužitelju od 10. kolovoza 2017. s prilozima (list 275 – 277 spisa), dopis od 16. kolovoza 2017. (list 278 i 279 spisa), provedeno je financijsko vještačenje po vještaku Vedranu Panjkoviću, saslušani su svjedoci IČ, RČ i EČ te je izveden dokaz saslušanjem stranaka.
5. Svjedokinja IČ, ravnateljica tužitelja u razdoblju 2008. do 2015., iskazala je kako je ugovor sa tuženikom sklopljen 2013. u koje vrijeme je postajala potreba za novim liječnikom medicine rada, a koja djelatnost donosi konkretne prihode te se ne pojavljuje manjak pacijenata s obzirom na stalne potrebe za izdavanje radnih potvrda. Svjedokinja pojašnjava kako je potrebna suglasnost Ministarstva zdravlja da bi ordinacija medicine rada mogla imati praksu te suglasnost za obavljanja svih vrsta pregleda, u vrijeme sklapanja ugovora sa tuženikom računali su na sve vrste prihoda koje može ostvarivati medicina rada. Svjedokinja ističe kako ustanova tipa tužitelja mora u svojim aktima imati predviđenu mogućnost osnivanja medicine rada da bi uopće mogla tražiti suglasnost, nakon toga moraju biti zadovoljeni minimalni tehnički standardi, prije obraćanja ministarstvu mora biti pribavljena potrebna oprema sukladno pravilniku, prostorije moraju imati potrebnu kvadraturu, mora biti osigurana medicinska sestra. Nakon navedenog obavještava se ministarstvo koje imenuje povjerenstvo, isto izlazi na teren radi kontrole ispunjenosti potrebnih uvjeta, a u vrijeme kada je tuženik poslan na specijalizaciju nije bilo potrebno ishoditi sve navedeno. Svjedokinja smatra kako je za nabavu opreme potrebno dva mjeseca, no sve ovisi o isporuci, svjedokinja se nije mogla decidirano izjasniti o vremenu potrebnom za ishođenje dozvola ministarstva. Svjedokinja je naglasila kako je ranije u razgovoru sa tuženikom isti naveo da namjerava živjeti i raditi u [adresa].
6. Svjedokinja RČ, djelatnica tužitelja, glavna sestra, osobno poznaje tuženika, za istoga je vodila evidenciju rada kao i za ostale zaposlenike, te je tuženika dovela u ambulantu u kojoj je trebao raditi, ista je po mišljenju svjedokinje bila u bitnom opremljena te je tuženik mogao početi raditi, nije mogla pojasniti koja je oprema eventualno nedostajala. Svjedokinja je pojasnila da se ordinacija u kojoj je tuženik trebao raditi nalazi na prvom katu lijevo, a osim ordinacije raspolagala je i sestrinskom sobom i sobom za dijagnostiku, prisjeća se kako tuženik kada je vidio ordinaciju nije bio zadovoljan, te se udaljio. Svjedokinja nije mogla precizirati koji su se instrumenti i oprema nalazili u ordinaciji, prisjeća se dogovora kako će tužitelj odmah nakon što tuženik naznači koji su mu instrumenti još potrebni naknadno nabaviti isto, svjedokinja je osobno zatražila narudžbom opremu 3. srpnja 2017., ista je trebala privremeno raditi sa tuženikom u ordinaciji, kao i CČ, nisu bili određeni konkretni rokovi. Svjedokinja ne zna zašto tuženik nije dolazio raditi, odnosno zašto su mijenjani rokovi početka rada, pa sukladno istome narudžba opreme.
7. Svjedokinja DČ, upravni referent kod tužitelja, iskazala je da poznaje tuženika, osobno je pripremila Ugovor o radu na neodređeno vrijeme i Ugovor o specijalizaciji za istoga koje je tuženik osobno potpisao, a uz dogovore radu tuženik je komunicirao isključivo sa ravnateljicom. Svjedokinja se prisjeća da je tuženik po završetku specijalizacije potpisao Ugovor o radu te odmah otišao na bolovanje, zatim na neplaćeni godišnji odmor. Svjedokinja pretpostavlja da je ordinacija u kojoj je trebao raditi tuženik bila opremljena jer su u istoj ranije radili liječnici, ambulanta se nalazi na prvom katu, sastoji se od tri prostorije, liječničke ordinacije, soba za sestru, i treće prostorije. Svjedokinja smatra da je tuženik tražio načine kako ne početi raditi kod tužitelja, te u konačnici raskinuo Ugovor o radu. Svjedokinji sadržaj ugovora o poslovnoj suradnji između tužitelja i tuženika nije poznat.
9. Ravnateljica tužitelja UČ navodi kako je bivša ravnateljica tužitelja planirala prihode od medicine rada u vrijeme kada su postojale tri ordinacije medicine rada u županiji, a zaposlenost je bila u padu, zatvorene su brojne tvornice te je padala brojnost pregleda, da bi sadašnja ravnateljica iako je raspolagala podacima kako nema potrebe za još jednom medicinom rada, preuzevši obvezu bivše ravnateljice kontaktirala je sa tuženikom koji je bio pri kraju specijalizacije i tada naveo da nema namjeru ostati raditi u [adresa]. Ravnateljica pojašnjava kako troškovi opreme za opisanu ordinaciju iznose 250 tisuću kuna, a da je tuženik naveo da ga ne zadovoljava plaća specijalizanta od 9 i pol tisuća kuna te se namjerava ponuditi na tržištu i konkurirati na mjestu koje bi ga zadovoljilo. Ravnateljica tvrdi kako u slučaju sporazumnog raskida ugovora liječnik je u obvezi podmiriti iznos od 200 tisuća kuna te je uputila tuženika neka da obrati direktno Upravnom vijeću Doma zdravlja, vijeće ga je odbilo, a tuženik je izjavio da nije u mogućnosti isplatiti cijeli iznos već 50 % koji će isplatiti jednokratno odnosno naknadno kada se zaposli u ratama, radi se o iznosu od 100 tisuća kuna. Ravnateljica je dobila dojam da tuženik nema namjeru ostati raditi kod tužitelja jer mu obitelj živi u [adresa] ili [adresa], a stanovanje u [adresa] je skupo, ipak ista je krenula ishoditi sve potrebne dozvole da bi se ordinacija mogla otvoriti, a da tuženik ne bi mogao pozivati se da mu nisu ostvareni uvjeti za rad. Tijekom konzultacija sa nadležnim ministarstvom tuženik je iz nepoznatih razloga odbio raditi u ordinaciji obiteljske medicine, ravnateljici je savjetovano iz ministarstva da tuženika rasporedi na mjesto pomoćnika ravnatelja za kvalitetu, što je tuženik odbio. Ravnateljica pojašnjava kako je tužitelj u planu nabave u rujnu tekuće godine imao stavku medicinska oprema koja nije specificirana, pripremljene narudžbenice koje su se mogle realizirati u kratkom roku, a pravilnik o uvjetima za rad ordinacija nije se mijenjao od 2007., stoga nisu mijenjani niti uvjeti premještanja opreme u druge ordinacije. Ravnateljica tvrdi da je tužitelj osigurao osnovne uvjete za rad ordinacije i dio opreme (prostor, namještaj, liječnik specijalist i medicinska sestra ) te je tuženik mogao obavljati djelomične preglede, izdavati dozvole za vozače kraće vrijeme dok se ne bi sve riješilo, u srpnju je Upravno vijeće usvojilo cjenik usluga medicine rada, no budući je tuženik odbijao sve prijedloge ravnateljica pojašnjava kako je obavila razgovor sa ravnateljem Doma zdravlja Varaždin te ponudila mogućnost zaposlenja tuženika na određeno vrijeme dok se ne ostvare uvjeti za rad u [adresa], no odgovoreno joj je kako to Domu zdravlja Varaždin ne odgovara jer su trebali zaposlenika za stalno. Zaključno, potvrđuje da je nadležnom ministarstvu podnesen zahtjev za početak rada djelatnosti medicine rada 3. srpnja u kojem je naznačeno da se ispunjavaju svi uvjeti propisani Pravilnikom o minimalnim uvjetima u pogledu prostora, radnika i medicinsko tehničke opreme za obavljanje zdravstvene djelatnosti, isti dan zaprimane su ponude za opremu sve u dogovoru sa ministarstvom.
10. Tuženik u svom iskazu navodi kako je sadašnju ravnateljicu upoznao u siječnju 2017., iste godine u svibnju je završio specijalizaciju. Tuženik tvrdi da mu je ravnateljica u prvom razgovoru naglasila kako u [adresa] nema potrebe za otvaranjem ordinacije medicine rada, što ga je iznenadilo, namjeravao je raditi u [adresa], a prema informacijama iz nadležnog ministarstva i HZZO predviđena je navedena ordinacija za grad i županiju. Tuženik ističe kako mu je spomenuta već u slijedećem razgovoru predložila da sam potraži ustanovu, odnosno radno mjesto, što je pokušao učiniti u [adresa] i [adresa], iako je namjeravao poštivati odredbe ranije sklopljenog ugovora sa tužiteljem, bespogovorno je radio u Dvoru na Uni, nakon devet mjeseci potpisao je Aneks ugovora kojim je preuzeo obvezu u slučaju eventualne štete isplatiti iznos od 100 tisuća kuna, u međuvremenu izmijenjen je pravilnik te je smanjen iznos eventualne štete na 60 tisuća kuna, o čemu tuženika nitko nije obavijestio, a tužitelj nije poštovao zakon. Tuženik pojašnjava kako za rad ordinacije nije zahtijevao ništa što nije tražilo ministarstvo, sve ponude i eventualni rad u drugim gradovima nisu realizirane jer je svaki Dom zdravlja tražio liječnika na neodređeno vrijeme. Tuženik sada radi u Bjelovaru, ušao je u opremljenu ordinaciju u kojoj je ranije radila liječnica medicine rada 20 godina, prethodno ishodivši sva odobrenja ministarstva, a što je tuženik ranije tražio i od ovdje tužitelja. Tuženik tvrdi kako je bio dva mjeseca nezaposlen, a na sadašnjem radnom mjestu dislociran je od obitelji, ordinacija ima puno posla, a vjeruje da bi bilo posla i za ordinaciju na ovom području. Tuženik se u konačnici odlučio raskinuti Ugovor o radu jer je bio šikaniran, ponuđeno mu je raditi u ordinaciji obiteljske medicine, biti v.d. pomoćnika ravnatelja, te raditi u ordinaciji bez opreme, u kojoj je bio stol sa kompjuterom i stolcima, u sestrinskoj sobi samo jedan krevet, prostorija je izgledala kao skladište, sve uz pojašnjenje da će oprema biti nabavljena, a da medicinska sestra može biti dislocirana. U konačnici ponuđeno mu je raditi u smjenama u ordinaciji obiteljske medicine uz napomenu kako će potrebna oprema biti nabavljena naknadno, nema saznanja da bi sestra koja mu je dodijeljena za rad u ordinaciji dobila konkretnu odluku tužitelja.
11. Podneskom od 21. 11. 2024. tužitelj je, sukladno nalazu i mišljenju financijskog vještaka Vedrana Panjkovića, precizirao tužbeni zahtjeva na način da na ime naknade štete zahtijeva isplatu iznosa od 24.892,48 eur sa zateznim kamatama od 14. 7. 2018. do isplate.
12. Nakon savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i u njihovoj ukupnosti, te na temelju rezultata cijelog postupka zaključak je suda da je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti osnovan.
13. Međupresudom ovog suda br. Pn-225/18-10 od 18. 10. 2019., koja je postala pravomoćna 12. srpnja 2022., utvrđeno je da je tuženik NČ odgovoran za naknadu štete nastale tužitelju te je obvezan isplatiti Domu zdravlja Sisak troškove specijalizacije i naknadu u iznosu jedne proračunske osnovice za obračun naknada i drugih primanja u Republici Hrvatskoj po mjesecu neodrađene ugovorene obveze rada nakon završetka specijalizacije.
14. Prema navodima odgovora na tužbu nije sporno da su stranke 11. ožujka 2013. potpisale Ugovor o specijalizaciji te 16. svibnja 2017. te Ugovor o radu na neodređeno vrijeme 9. siječnja 2013., kojim je ugovoreno da će tuženik započeti s radom 14. 1. 2013., a prema navodima tužitelja s ročišta za glavnu raspravu održanog 2. 10. 2024., specijalizacija tuženika započela je 18. 3. 2013. te je trajala do 25. 5. 2017., kada je tuženik položio specijalistički ispit, koja činjenica također nije sporna kao niti da je tuženik izvanrednim otkazom od 14. 7. 2017. otkazao tužitelju ugovor o radu.
15. Prema odredbi čl. 2., toč. 11. Ugovora o specijalizaciji od 11. 3. 2013. obveza specijalizanta je ostati na radu u Domu zdravlja u svojstvu specijaliste isto koliko je vremenski trajala specijalizacija nakon položenog specijalističkog ispita.
16. Odredbom čl. 2. st. 4. Aneksa II. ugovora o specijalizaciji od 16. 5. 2017., ugovoreno je da, ako specijalist otkaže ugovor o radu u zdravstvenoj ustanovi bez prethodne suglasnosti ministarstva, obvezan je naknaditi troškove specijalizacije i naknadu iz st. 3. tog člana, u roku od godine dana od dana otkaza ugovora o radu , a prema st. 3. istog članka radi se o naknadi u iznosu jedne proračunske osnovice za obračun naknada i drugih primanja u Republici Hrvatskoj po mjesecu neodrađene ugovorene obveze rada nakon završetka specijalizacije.
17. Dakle, specijalizacija je trajala od 18. 11. 2013. do 25. 5. 2017., a radni odnos tuženika je prestao izvanrednim otkazom 14. 7. 2017., odnosno nakon jedan mjesec i dvadeset dana nakon što je specijalizacija završila.
18. Prema tada važećem Pravilniku o specijalističkom usavršavanju doktora medicine (Narodne novine br. 100/11, 133/11, 54/12, 49/13, 139/14, 116/15, 62/16, 69/16, 6/17), temeljem kojeg je sklopljen Aneks II. ugovora o specijalizaciji od 16. 5. 2017., čl. 12. st. 1. i 2., troškovi specijalizacije obuhvaćaju troškove glavnog mentora, mentora i komentora, trošak zdravstvenih ustanova u kojima se obavlja specijalističko usavršavanje, trošak poslijediplomskog specijalističkog studija, trošak završnog i specijalističkog ispita, trošak knjižice o specijalističkom usavršavanju doktora medicine i trošak dnevnika rada doktora medicine na specijalističkom usavršavanju te se trošak zdravstvenih ustanova u kojima se obavlja specijalističko usavršavanje utvrđuje za cijelo razdoblje trajanja specijalizacije u visini četverostrukog iznosa proračunske osnovice koja je važeća u trenutku obavljanja programa.
19. Radi izračuna visine naknade štete utvrđene međupresudom ovog suda br. Pn-225/18-10 od 18. 10. 2019. provedeno je financijsko vještačenje po vještaku Vedranu Panjkoviću, stalnom sudskom vještaku financijske i računovodstvene struke.
20. Iz pismenog nalaza i mišljenja navedenog vještaka proizlazi da su troškovi specijalizacije i naknade u iznosu od jedne proračunske osnovice za obračun naknada i drugih primanja u RH po mjesecu neodrađene ugovorne obveze rada nakon završetka specijalizacije (međupresuda Pn-225/2018 od 18.10.2019), sukladno Ugovoru o specijalizaciji od 11.03.2013., članak 2. točka 11. i 12. i Aneksu II. Ugovora o specijalizaciji od 16.05.2017. sljedeći, i to:
- troškovi specijalizacije: školarina 2013. 1.592,67 eur, provođenje specijalističkog staža 2014. u iznosu od 183.93 eur, provođenje specijalističkog staža 2015. 183,93 eur, trošak obrane završnog specijalističkog u iznosu od 265,45 eur, trošak zdravstvene ustanove u iznosu od 159,27 eur, trošak specijalističkog ispita u iznosu od 265,45 eur, te naknada glavnom mentoru u iznosu od 796,34 eur, sveukupno 3.447,04 eur, i
- naknada za neodrađeni staž u iznosu od 21.445,44 eur, pri čemu visina proračunske osnovice iznosi 441,44 eur (za razdoblje trajanja specijalizacije od 18. 3. 2013. do 25. 5. 2017., dakle, za 49 mjeseci i 38 dana, ukupno 22.171,68 eur, umanjeno za odrađeni staž od 1 mjeseca i 20 dana u iznosu od 726,24 eur). Sukladno navedenim izračunima sveukupan iznos obveze tuženika prema tužitelju iznosi 24.892,48 eur, i dospio je na naplatu na dan 14. 7. 2018., odnosno godinu dana nakon izvanrednog otkaza tužitelja. U spisu nisu postojali podaci o konkretnim zdravstvenim ustanovama u kojima je tuženik obavljao specijalizaciju.
21. Stranke nisu imale prigovora nalazu i mišljenju vještaka Vedrana Panjkovića te sud u cijelosti prihvaća izračun navedenog vještaka kao stručan, logičan i obrazložen.
22. Stoga je tuženik, temeljem obveze utvrđene pravomoćnom međupresudom ovog suda br. Pn-225/18-10 od 18. 10. 2019., te temeljem odredbe čl. 9. Zakona o obveznim odnosima, Zakona o obveznim odnosima ( Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23,dalje: ZOO), dužan tužitelju nadoknaditi štetu u visini utvrđenoj nalazom i mišljenjem vještaka Vedrana Panjkovića, u iznosu od ukupno 24.892,48 eur, sa zateznim kamatama od 14. 7. 2018., sukladno odredbama čl. 29. ZOO, u vezi s odredbom čl. 2. st. 4. Aneksa II. ugovora o specijalizaciji od 16. 5. 2017.
23. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP), odnosno iz razloga što je tužitelj u cijelosti uspio u sporu tuženik mu je dužan nadoknaditi parnični trošak u cijelosti.
24. Tužitelju su sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika priznati troškovi za sastav tužbe u iznosu od 500,00 eur (Tbr. 7. st.1.), za zastupanja na ročištima 21. 2. 2019., 4. 4. 2019., 21. 5. 2019., 19. 9. 2019., 2. 10. 2024. i 6. 2. 2025.u iznosu od 500,00 eur za svako (Tbr. 9. st.1.), za zastupanje na ročištu za objavu u iznosu od 100,00 eur (Tbr. 9. st. 3.), za sastav podnesaka od 13. 3. 2019. i 24. 9. 2024. u iznosu d 500,00 eur za svaki (Tbr. 8.s t.1. )., za sastav odgovora na reviziju u iznosu od 500,00 eur (Tbr. 10. st. 6.), PDV u iznosu od 1.275,00 eur, te trošak sudske pristojbe na odgovor na reviziju (sukladno zahtjevu tužitelja) u iznosu od 75,74 eur i na presudu u iznosu od 295,38 eur, ukupno 6.746,12 eur.
25. Tužitelju nije priznat trošak sudske pristojbe na tužbu jer iz predmeta ne proizlazi da je istu platio, a sukladno odredbi čl. 8. Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine br. 118/18, 51/23) zastarjelo je pravo na prisilnu naplatu iste.
26. Zbog svega navedenog odlučeno je kao u izreci presude.
U Sisku, 7. ožujka 2025.
Sutkinja
Sanda Navara Sladović
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u 3 primjerka u roku od 15 dana od dana održavanja ročišta za objavu i uručenje presude.
Dostavna naredba:
1. tužitelju po punomoćniku
2. tuženiku po punomoćniku
