Poslovni broj: P-606/2020-116
Republika Hrvatska
Općinski sud u Rijeci
[adresa], R [adresa]
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E NJ E
Općinski sud u Rijeci, po sucu toga suda Katarini Bajčić Ivančević, u pravnoj stvari tužitelja RG iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] zastupana po punomoćnici Lovorki Vilenica, odvjetnici iz [adresa] protiv tuženika 1. DG iz [adresa], Rockfield Manor 72, Republika Irska, [osobni identifikacijski broj], zastupan po Aniti Vrkić, odvjetnici iz Rijeke 2. ŽG iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], 3. UG iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] zastupana po punomoćniku Marijani Jerković, odvjetnici iz [adresa] i 4. AG iz [adresa] , OIB [osobni identifikacijski broj], radi utvrđenja ništetnosti oporuke i dr., nakon glavne i javne rasprave održane dana 11. prosinca 2024. u pristupnosti punomoćnika stranaka te javne objave dana 7. ožujka 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se tužiteljica s glavnim tužbenim zahtjevom koji glasi:
„Utvrđuje se da je ništetna i da ne proizvodi pravne učinke pisana oporuka pred svjedocima pok. KG od 10. ožujka 1997. godine, proglašena pred Općinskim sudom u Rijeci na raspravnom zapisniku poslovnog broja O-819/97 dana 14. svibnja 1998. godine.
Utvrđuje se da je tužiteljica RG stekla pravo vlasništva u 6/8 dijela nekretnine opisane kao k. č. br. [katastarska čestica] u naravi kuća br. 20, ljetna kućica, dvorište i livada površine 1194 m2, upisane u zk. ul. broj [broj ZK uloška], u zemljišne knjige Općinskog suda u Rijeci, Zemljišnoknjižni odjel Rijeka, k. o. [katastarska općina].
Prvotuženik DG dužan je trpjeti da se osnovom ove presude tužiteljica RG uknjiži kao vlasnica u 6/8 dijela nekretnine opisane kao k. č. br. [katastarska čestica] u naravi kuća br. 20, ljetna kućica, dvorište i livada površine 1194 m2, upisane u zk. ul. broj [broj ZK uloška], u zemljišne knjige Općinskog suda u Rijeci, Zemljišnoknjižni odjel Rijeka, k. o. [katastarska općina], uz istodobno brisanje prava vlasništva prvotuženika DG.“
II. Nalaže se tužiteljici da 1. tuženiku DG naknadi trošak u visini od 2.720,32 EUR sa zateznom kamatom tekućom od 7. ožujka 2025. pa do isplate, obračunate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizišla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke sve u roku od 15 dana.
III. Nalaže se tužiteljici da 3. tuženoj UG naknadi trošak u visini od 1.470,00 EUR sa zateznom kamatom tekućom od 07. ožujka 2025. pa do isplate, obračunate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizišla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke sve u roku od 15 dana.
r i j e š i o j e
I. Odbacuje se tužba tužiteljice s eventualno kumuliranim tužbenim zahtjevom koji glasi:
„Utvrđuje se da je pravno nevaljana te da nije nastala i ne proizvodi pravne učinke pisana oporuka pred svjedocima pok. KG od 10. ožujka 1997. godine, proglašena pred Općinskim sudom u Rijeci na raspravnom zapisniku poslovnog broja O-819/97 dana 14. svibnja 1998. godine. „
II. Utvrđuje se vrijednost predmeta spora u visini od 1.459,95 EUR.
Obrazloženje
Tužiteljica u tužbi navodi kako je pok. KG rođen **.**.1921., a umro **.**.1997., iz [adresa] (u daljnjem tekstu: Ostavitelj) u trenutku smrti bio je suvlasnik u 3/4 suvlasnička dijela nekretnine opisane kao k. č. br. [katastarska čestica] u naravi kuća br. 20, ljetna kućica, dvorište i livada površine 1194 m2, upisane u zk. ul. broj [broj ZK uloška], u zemljišne knjige Naslovnog suda, Zemljišnoknjižni odjel Rijeka, k. o. [katastarska općina] (u daljnjem tekstu: predmetna nekretnina), dok je suvlasnik u preostalih 1/4 suvlasnička dijela upisan VG (prije: D) iz [adresa]. U naravi predmetna nekretnina sastoji se od dvije etaže, pri čemu prva etaža pripada VG, dok je u gornjoj etaži sve do svoje smrti stanovao pok. Ostavitelj.Iza pok. Ostavitelja pred Naslovnim sudom vođen je ostavinski postupak pod poslovnim brojem O-819/97, a kasnije pod poslovnim brojem O-72/2012, koji je postupak okončan pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju iza pok. KG, posl. br. O-72/2012 od 18. travnja 2012. godine. U citiranom ostavinskom postupku, na raspravnom zapisniku od 14. svibnja 1998. godine pod poslovnim brojem O-819/97 proglašena je vlastoručna oporuka pok. KG od 15. rujna 1996. godine i navodna pisana oporuka pred svjedocima pok. KG od 10. ožujka 1997. godine. Vlastoručnom oporukom od 15. rujna 1996. godine pok. Ostavitelj ostavio je svu svoju pokretnu i nepokretnu imovinu "svojoj posvojenoj unuci", ovdje tužiteljici, dok je pisanom oporukom pred svjedocima od 10. ožujka 1997. godine, predmetnom nekretninom raspolagano na način da pok. Ostavitelj, sada pok. LG iz [adresa], ostavlja gornji dio obiteljske kuće u [adresa], zatim sav namještaj u sobi, kuhinjski i sobni namještaj, TV, okućnicu oko kuće u 1/2, kao i malu garažu, odnosno na način da pok. Ostavitelj istoj ostavlja svoj suvlasnički udio predmetne nekretnine. Tijekom citiranog ostavinskog postupka, oporučna je nasljednica, pok. LG, preminula te su istu naslijedili tuženici, kao njezini zakonski nasljednici i to sin AG te unuci DG, ŽG i UG (kao nasljednici iza pok. SG, sina pok. LG). Svi tuženici, kao zakonski nasljednici pok. LG, prihvatili su se pripalog im nasljedstva, nakon čega su tuženi AG i tužena UG AG svoje nasljedne dijelove ustupili tuženom DG, koji se tih ustupa i prihvatio. Slijedom navedenog, rješenjem o nasljeđivanju poslovni broj O-72/2012 od 18 travnja 2012. godine, nasljednicima iza pok. KG proglašeni su ovdje tužiteljica i tuženici DG i ŽG, a obzirom da je kasnija oporuka stavila van snage raniju i to u dijelu koji se odnosi na predmetnu nekretninu, tuženi DG i ŽG naslijedili su 3/4 suvlasnička dijela pok KG na predmetnoj nekretnini, pri čemu tuženi DG u 5/6, a tuženi ŽG 1/6 suvlasnička dijela iste. Sukladno citiranom rješenju o nasljeđivanju izvršena je uknjižba prava vlasništva na predmetnoj nekretnini, na način da se tuženi DG uknjižio u 5/8 suvlasnička dijela, a tuženi ŽG u 1/8 suvlasnička dijela predmetne nekretnine te se tuženi DG kasnije uknjižio i na suvlasničkom dijelu tuženog ŽG temeljem Ugovora o zamjeni nekretnina od 25. svibnja 2012. godine.
Međutim, stjecanje prava vlasništva tuženih na predmetnoj nekretnini temeljem nasljeđivanja jest pravno nevaljano i to zato što pisana oporuka pred svjedocima od 10. ožujka 1997. godine nije nikada niti nastala, odnosno ista nije pravno valjana te stoga nikada nije proizvodila pravne učinke. Naime, pok. je Ostavitelj bio u braku s bakom tužiteljice i, premda tužiteljica s istim nije bila u krvnom srodstvu, ista se oduvijek osjećala kao njegova unuka, a on kao njezin djed. Da je tome tako svjedoči i sadržaj vlastoručne oporuke pok. Ostavitelja od 15. rujna 1996. godine, u kojoj sam pok. Ostavitelj navodi kako svu svoju imovinu ostavlja "svojoj posvojenoj unuci", ovdje tužiteljici. Obzirom na njihove bliske odnose, tužiteljica je očekivala da će pok. Ostavitelj predmetnu nekretninu ostaviti upravo njoj, a što je i učinio vlastoručnom oporukom dana 15. rujna 1996. godine. S druge strane, za postojanje kasnije pisane oporuke pred svjedocima od 10. ožujka 1997. godine tužiteljica je saznala tek nakon smrti pok. Ostavitelja pa je, a poznavajući narav svoga djeda koji je uvijek držao do svoje riječi, odmah posumnjala u istinitost iste. Zbog toga je istu predala na vještačenje Zvonimiru Ćoriću, dipl. ing., stalnom sudskom vještaku za rukopise, dokumente i novčanice, koji je dana 20. prosinca 2012. godine sačinio nalaz i mišljenje broj 534-12/12. ZC, a čiji je zaključak kako " KG vrlo vjerojatno nije skriptor spornog potpisa na oporuci, sastavljenoj u [adresa], dana 10. ožujka 1997. godine " Drugim riječima, zaključak je vještaka, kako je sporni potpis pok. Ostavitelja vrlo vjerojatno krivotvoren. Pri tome, treba naglasiti kako je zaključak vještaka "vrlo vjerojatan", a ne siguran, zato što vještak nije raspolagao izvornicima oporuka koji se nalaze u ovosudnom ostavinskom spisu iza pok. Ostavitelja. Zbog toga, a kako postoji osnovana sumnja da oporuka od 10. ožujka 1997. godine nije istinita isprava, tužiteljica predlaže izvođenje dokaza vještačenjem spornog potpisa pok. KG sadržanog na istoj i to po vještaku grafološke struke, a na okolnost utvrđenja istinitosti istog potpisa. Također, u svrhu vještačenja tužiteljica prilaže isprave na kojima se nalaze nesporni potpisi pok. KG, pri čemu se navedene isprave dostavljaju u preslici, a originalni će se primjerci tijekom postupka dostaviti za vještaka. Unatoč vještačenju spornog potpisa pok. Ostavitelja na oporuci iz 1997. godine koje je vještačenje učinjeno 2012. godine, tužiteljica je oduvijek znala kako taj potpis nije istinit te je navedeno vještačenje provela samo kako bi svoje sumnje sa sigurnošću potvrdila. Drugim riječima tužiteljica oduvijek zna da je pok. Ostavitelj jedino istinito očitovanje svoje posljednje volje učinio isključivo u svojoj vlastoručnoj oporuci od 15. rujna 1996. godine, koja je oporuka jedina pravovaljana i jedina koja proizvodi pravne učinke, budući da je kasnija oporuka od 10. ožujka 1997. godine u cijelosti ništetna i time stavljena izvan snage. Znajući da je tužiteljici pok. Ostavitelj ostavio gornji kat predmetne nekretnine, ista je započela posjedovati stan na tom gornjem katu još davne 1997. godine, odnosno odmah nakon smrti pok. Ostavitelja. Tada su tužiteljica i njezina obitelj u isti unijeli svoje stvari i povremeno su dolazili tamo boraviti, da bi se 2007. konačno preselili i tamo neprekidno stanovali sve do danas. Pri tome prvotuženik i drugotuženik, iako formalno upisani zemljišnoknjižni suvlasnici, nikada nisu posjedovali predmetnu nekretninu i nikada je ni na koji način nisu koristili. Dakle, tužiteljica, a uz njezinu dozvolu i njezina obitelj, od 1997. godine pa do danas, isključivi su posjednici gornjeg kata predmetne nekretnine. Tužiteljica je pri tome samostalna posjednica, koja se o tom stanu brine i isti održava, držeći se u svemu kao vlasnik. Kako je tužiteljica u posjed gornjeg kata predmetne nekretnine stupila upravo temeljem vlastoručne oporuke pok. Ostavitelja od 15. rujna 1996. godine, kao jedina njegova nasljednica, kojoj je pok. Ostavitelj ostavio svu svoju pokretnu i nepokretnu imovinu, a pri tome je znala kako kasnija pisana oporuka pred svjedocima od 10. ožujka 1997. godine nije istinita, time je posjed tužiteljice u cijelosti zakonit, istinit i pošten. Tužiteljica prilaže i račune za pruženu uslugu čistoće, koji su računi izdani na ime njezinog supruga TG, te račune za uslugu pristupa internetskoj mreži, koji su izdani na ime tužiteljice, a koji računi glase upravo na isporuku navedenih usluga na adresi predmetne nekretnine, [adresa], i to tijekom čitavog razdoblja posjedovanja iste.
Stoga predlaže sudu da po provedenom dokaznom postupku donese presudu Utvrđuje se da je ništetna i da ne proizvodi pravne učinke pisana oporuka pred svjedocima pok. KG od 10. ožujka 1997. godine, proglašena pred Općinskim sudom u Rijeci na raspravnom zapisniku poslovnog broja O-819/97 dana 14. svibnja 1998. godine. Utvrđuje se da je tužiteljica RG stekla pravo vlasništva u 6/8 dijela nekretnine opisane kao k. č. br. [katastarska čestica] u naravi kuća br. 20, ljetna kućica, dvorište i livada površine 1194 m2, upisane u zk. ul. broj [broj ZK uloška], u zemljišne knjige Općinskog suda u Rijeci, Zemljišnoknjižni odjel Rijeka, k. o. [katastarska općina]. Prvotuženik DG dužan je trpjeti da se osnovom ove presude tužiteljica RG uknjiži kao vlasnica u 6/8 dijela nekretnine opisane kao k. č. br. [katastarska čestica] u naravi kuća br. 20, ljetna kućica, dvorište i livada površine 1194 m2, upisane u zk. ul. broj [broj ZK uloška], u zemljišne knjige Općinskog suda u Rijeci, Zemljišnoknjižni odjel Rijeka, k. o. [katastarska općina], uz istodobno brisanje prava vlasništva prvotuženika DG.
Podredno ukoliko sud ne nađe osnovanim navedeni tužbeni zahtjev tada traži da se utvrdi kako je pravno nevaljana te da nije nastala i da ne proizvodi pravne učinke pisana oporuka pred svjedocima pok. KG od 10. ožujka 1997. godine, proglašena pred Općinskim sudom u Rijeci na raspravnom zapisniku poslovnog broja O-819/97 od 14. svibnja 1998. godine. Utvrđuje se da je tužiteljica RG stekla pravo vlasništva u 6/8 dijela nekretnine opisane kao k. č. br. [katastarska čestica] u naravi kuća br. 20, ljetna kućica, dvorište i livada površine 1194 m2, upisane u zk. ul. broj [broj ZK uloška], u zemljišne knjige Općinskog suda u Rijeci, Zemljišnoknjižni odjel Rijeka, k. o. [katastarska općina]. Prvotuženik DG dužan je trpjeti da se osnovom ove presude tužiteljica RG uknjiži kao vlasnica u 6/8 dijela nekretnine opisane kao k. č. br. [katastarska čestica] u naravi kuća br. 20, ljetna kućica, dvorište i livada površine 1194 m2, upisane u zk. ul. broj [broj ZK uloška], u zemljišne knjige Općinskog suda u Rijeci, Zemljišnoknjižni odjel Rijeka, k. o. [katastarska općina], uz istodobno brisanje prava vlasništva prvotuženika DG sve uz naknadu parničnog troška
Tuženik ad 1 DG u odgovoru na tužbu navodi kako osporava tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti onako kako je isti činjenično, pravno naveden, određen u tužbi, tužbenom zahtjevu tužitelja. Prije svega, valja napomenuti da je ovo već 15. pokušaj tužitelja da utvrdi da je navodno vlasnica predmetne nekretnine, a da se niže navedeni postupci vode od smrti pok. KG, 1997.g. pa do danas. Najprije su se vodili, između ostalog, protiv majke I tuženika koja je nažalost preminula da bi se nastavili voditi protiv I tuženika i ostalih tuženika. Dakle, postupci u kojima tužiteljica uporno pokušava utvrditi da je vlasnica nekretnine koja je i predmetom ovog postupka, traju već više od 23 godine! Što je najžalosnije, tužiteljica se cijelo vrijeme nalazi u posjedu predmetne nekretnine te je I tuženiku onemogućen posjed iste. I Tuženik je radi naprijed navedenog, bio prisiljen otići u Republiku Irsku budući u RH nije mogao plaćati kredit da bi se nakon godina provedenih u inozemstvu, vratio u RH i bio u najmu dok tužiteljica i dalje koristi njegovu nekretninu! Ovaj postupak je eklatantan primjer zlouporabe procesnih mogućnosti kao i uostalom svi niže navedeni postupci. Istima se omogućuje tužiteljici da i nadalje besplatno boravi u predmetnoj nekretnini, da uzrokuje troškove tuženima, a da i kod postojanja pravomoćnih odluka kojima je u obavezi naknaditi prouzročeni parnični trošak tuženima, trošak se ne može naplatiti jer dotična gospođa nema imovine niti primanja. Tužiteljica je u ostavinskom postupku iza pok. KG osporila oporuku iza istog te ju je sud uputio u parnicu koja se završila na način da je tužiteljica odbijena sa svojim tužbenim zahtjevom osporavanja oporuke najprije Presudom Naslovnog suda, posl.br. P-3107/01 od 29. svibnja 2006.g te potom Presudom Županijskog suda u Dubrovniku, posl.br. Gž-1464/07 od 14. listopada 2010.g. Već u toj fazi postupak traje više od 13 godina. Nadalje, tužiteljica je pred Naslovnim sudom 07. siječnja 2013.g. protiv istih ovdje tuženika podnijela Prijedlog za ponavljanje postupka kojim je tražila da se ponovi naprijed navedeni postupak jer da je ona navodno eto saznala nove činjenice koje nije mogla iznijeti ranije u postupku koji je trajao više od 13 godina. Prijedlog tužiteljice za ponavljanjem postupka pravomoćno je odbijen, najprije Presudom Naslovnog suda, posl.br P- 3107/01 potvrđenoj Rješenjem Županijskog suda u Dubrovniku, posl.br. Gž-1114/15. Naravno da je tužiteljica protiv navedenog Rješenja podnijela i Reviziju Vrhovnom sudu RH koja revizija je odbačena kao nedopuštena Rješenjem Vrhovnog suda RH, posl.br. Rev-811/16. I Tuženik je 2012.g. podnio Tužbu protiv tužiteljice i članova njezine obitelji radi iseljenja iz predmetne nekretnine i isplate iznosa na ime neosnovanog korištenja nekretnine koji postupak je okončan pravomoćnom presudom Općinskog suda u Rijeci, posl.br. P-2851/12. Tužiteljica je na navedenu prvostupanjsku presudu podnijela žalbu koju je Županijski sud Presudom posl.br. Gžst-267/2014 odbio. Tužiteljica je nakon toga podnijela i Ustavnu tužbu. I Tuženik je temeljem naprijed navedene Presude radi iseljenja pokrenuo pred Naslovnim sudom ovršni postupak koji se vodi pod posl.br. Ovr-5539/15 te koji do danas nije okončan a iz sljedećih razloga: - tužiteljica je dan prije zakazanog ročišta za iseljenje 09. ožujka 2017.g. podnijela Zahtjev za izuzeće uređujućeg suca, Predsjednika Općinskog suda u Rijeci, te Predsjednika Županijskog suda u Rijeci - tužiteljica je podnijela kaznenu prijavu pred Općinskim državnim odvjetništvom u Rijeci radi kaznenog djela krivotvorenja isprave, točnije oporuke iza pok. KG temeljem koje je pred Naslovnim sudom zatražila odgodu ovrhe - tužiteljica je pred Naslovnim sudom podnijela Tužbu radi proglašenja naprijed navedene ovrhe nedopuštenom koji postupak se vodio pod posl.br. P-1761/2016. Presudom je odbijen tužbeni zahtjev te je isti stav potvrđen Presudom Županijskog suda u Zagrebu, posl.br. Gž-2329/2018. - tužiteljica je podnijela pred Naslovnim sudom Zahtjev za odgodu ovrhe koji zahtjev je odbijen Rješenjem Općinskog suda u Rijeci, posl.br. Ovr-5539/2015 potvrđenim Rješenjem Županijskog suda u Slavonskom Brodu, posl.br. Gž Ovr-711/16 - tužiteljica je podnijela pred Naslovnim sudom Zahtjev za obustavom i prekidom postupka koji zahtjev je odbijen Rješenjem Općinskog suda u Rijeci, posl.br. Ovr- 5539/2015 potvrđenim Rješenjem Županijskog suda u Zagrebu, posl.br. Gž Ovr- 1188/2019 Tužiteljica je pred Naslovnim sudom podnijela i postupak radi isplate protiv I tuženika u kojem je zahtijevala isplatu iznosa u visini od 161.483,35 kn na ime ulaganja u predmetnu nekretninu (to što stanuje besplatno u istoj 20 godina, o tome ništa) koji postupak se vodio pod pos.br. P-5930/2015 te je okončan Presudom od 01. ožujka 2019.g. kojim je tužiteljici dosuđen iznos od svega 5.515,88 kn na ime nužnog ulaganja koji iznos I tuženik tužiteljici niti ne spori te na istu presudu od strane ovdje I tuženika nije niti uložena žalba. U ostalom dijelu, za iznos od 161.483,35 kn tužiteljica je odbijena sa obrazloženjem da nema pravo na ikakav trošak, izuzev nužnog, budući je nesavjesna posjednica. Dakle, svi naprijed navedeni postupci koji su inicirani od strane tužiteljice, temeljili su se na istoj premisi – da je oporuka iza pok. KG, koja je kao takva proglašena, pravno nevaljana iz razloga krivotvorenja potpisa i drugih neosnovanih tvrdnji. Oko te iste tvrdnje vodili su se brojni postupci, čak više od 20 godina u kojima tužiteljica cijelo vrijeme tvrdi isto. I sad imamo novi postupak po novoj punomoćnici koja eto tvrdi neke „nove činjenice“ i nudi neke „nove dokaze“. O svemu je već raspravljano, pravomoćno odlučeno na način da je u svakom od tih zahtjeva, tužiteljica pravomoćno odbijena! Slijedom naprijed navedenog, I tuženik ističe prigovor pravomoćno presuđene stvari! Tužiteljica je u postupku kojim je tražila ponavljanje postupka koji se vodio pred Naslovnim sudom posl.br. P-3107/01, a i ostalim postupcima, tražila da se predmetna oporuka oglasi pravno nevaljanom. Da tužiteljica ima jedinu agendu – koristiti besplatno predmetnu nekretninu do kraja svog života, jasno je i vrapcima na grani a sama zabilježba spora iz ovog postupka, temeljena na ponovnim apsurdnim tvrdnjama, ukazuje na navedeno. Također, I tuženik ističe da je tužiteljica prenisko označila vrijednost predmeta spora u visini od 11.000,00 kn. Radi se o kući sa dva stana na području [adresa] na kojoj sada postoji zabilježba spora pa se ističe da tužiteljica svjesno i namjerno zakida državu, pokreće brojne postupke pred sudovima u kojima čak traži i oslobođenje od plaćanja pristojbi!!! Slijedom naprijed navedenog, predlaže se da sud izvrši korekciju vrijednosti predmeta spora na minimalno 500.000,00 kn te pozove tužiteljicu na uplatu razlike u pristojbama. Predlaže stoga najprije tužbu odbaciti podredno tužiteljicu odbiti s tužbom i tužbenim zahtjevom u cijelosti uz naknadu parničnog troška.
Tužena ad 3 UG u odgovoru na tužbu prvenstveno ističe prigovor presuđene stvari. Tužiteljica je 2013. godine pred istim sudom podnijela prijedlog za ponavljanje pravomoćno okončanog postupka s potpuno istim tvrdnjama i dokaznim prijedlozima kao i u konkretnoj pravnoj stvari, odnosno u tom je postupku dokazivala da je oporuka sastavljena pred svjedocima dana 10. ožujka 1997. godine nevaljana zbog toga što potpis na oporuci navodno nije pripadao ostavitelju. O prijedlogu za ponavljanje postupka Općinski sudu Rijeci odlučio je rješenjem posl. broj P-3107/01 od dana 15. rujna 2015. godine. Na isto rješenje tužiteljica je uložila žalbu koja je kao neosnovana odbijena, a na odluku drugostupanjskog suda uložila je reviziju koja je rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske odbačena kao nedopuštena. Dakle, nesporno je da je o pitanju utvrđivanja nevaljanosti oporuke pred svjedocima od 10. ožujka 1997. godine po osnovi eventualnog krivotvorenja potpisa ostavitelja sud već pravomoćno odlučio pa se primjenom načela "ne bis in idem", odnosno zabrane suđenja dva puta u istoj pravnoj stvari, sud niti ne bi trebao upuštati u raspravljanje o tužbenom zahtjevu tužiteljice, već bi tužbu trebao odbaciti. Osim istaknutog prigovora presuđene stvari, trećetužiteljica ističe i prigovor prekluzije podnesene tužbe. Uvažavajući propise Zakona o nasljeđivanju i to prije svega propis čl. 29.st.3. istog Zakona, nemoguće je u 2020. godini utvrđivati nevaljanost oporuke sastavljene 10. ožujka 1997. godine tvrdeći da je razlog nevaljanosti krivotvoreni potpis ostavitelja jer je izvjesno da su svi zakonom propisani rokovi za utvrđivanje nevaljanosti oporuke po tom osnovu već davno istekli. Temeljem propisa čl. 29.st. 3. Zakona o nasljeđivanju zbog nedostatka u obliku poništenje oporuke može zahtijevati nakon otvaranja nasljedstva samo ona osoba koja za to ima pravni interes i to uroku od godine dana od dana kada je saznala za oporuku, a najkasnije za 10 godina od proglašenja oporuke. U konkretnom slučaju oporuka je proglašena na ročištu dana 14. svibnja 1998. godine, a ne bi trebalo biti sporno da pitanje valjanosti potpisa ostavitelja na oporuci predstavlja nedostatak forme, a svakako nije razlog ništetnosti oporuke, kako to pokušava prikazati tužiteljica pa je izvjesno da je prigovor prekluzije osnovan. Trećetužena ponavlja i već istaknuti prigovor promašene pasivne legitimacije te ističe da je u ostavinskom postupku koji je vođen nakon pravomoćno okončanog parničnog postupka, doneseno rješenje o nasljeđivanju posl. broj O-72/2012 od 18. travnja 2012. godine koje je postalo pravomoćno i ovršno te koje je provedeno u zemljišnim knjigama. Tim rješenjem nasljednicima iza pokojnog KG utvrđeni su RG, DG i DG ŽG. Sin pokojne LG, AG i njezina unuka UG, svoje su nasljedne dijelove ustupili sunasljedniku Štimac Jadranu. Ista navodi da neovisno o činjenici što je unuka pokojne LG, obzirom na pravomoćno okončanje ostavinskog postupka u kojem nije proglašena nasljednicom, nema osnove temeljem koje bi bila označena kao tužena u ovom postupku.
Osim navedenog, trećetužena je dubokog uvjerenja da je tužiteljica pokrenula ovaj postupak samo i isključivo s ciljem da pokuša prolongirati nezakonito stanovanje u nekretnini koja je vlasništvo prvotuženika. Prema saznanju trećetužene, protiv tužiteljice je u tijeku ovršni postupak iseljenja. Posebno se ističe okolnost da ponašanje tužiteljice predstavlja primjer grube zolupotrebe procesnih ovlaštenja jer i nakon što je iskoristila sva moguća pravna sredstava da bi osporila oporuku, ista ponovno ustaje tužbama za koje je potpuno izvjesno da nisu osnovane, angažirajući pritom profesionalne punomoćnike te uvlačeći stalno iznova u nepotrebne postupke sve zakonske nasljednike pokojne LG, producirajući svima pa i sudu nepotrebne troškove koje trećetužena još nikada s uspjehom nije mogla naplatiti od tužiteljice jer ista navodno nema imovine i prihoda. Smatrajući osnovanim prigovor presuđene stvari, trećetužena drži nepotrebnim očitovati se o dostavljenoj dokumentaciji i predloženim dokazima jer je iste te dokaze i dokumentaciju tužiteljica isticala i u postupku povodom prijedloga za ponavljanje postupka o kojima je već pravomoćno odlučeno. Konačno, trećetužena navodi da doista nije jasno po kojoj je to osnovi tužiteljica mogla steći pravo vlasništva. Tvrdnja tužiteljice kako je znala da kasnija oporuka pred svjedocima nije istinita pa je samim time njezin posjed istinit, zakonit i pošten potpuno je apsurdna, uz sve postojeće pravomoćne presude i rješenja suda, a posebno uz činjenicu da je o valjanosti te oporuke pravomoćno odlučeno pa subjektivna uvjerenja tužiteljice nikako ne mogu biti osnov poštenog, istinitog i zakonitog posjeda. Predlaže odbaciti ili podredno odbiti tužbu i tužbeni zahtjev kao neosnovan uz obvezivanje tužiteljice na snošenje prouzročenog parničnog troška trećetuženoj, sve u roku od 15 dana.
Tuženik ad 4 AG u odgovoru na tužbu navodi kako osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti jer tužiteljica nije prava unuka pok. KG ona se samo tako predstavlja. Ona je unuka njegove supruge. U pogledu oporuku čiju valjanost osporava tužiteljice navodi kako je njegova majka LG nakon ostavinske rasprave iza KG rekla kako je došlo do pisanja oporuke iz 1996., naime tužiteljica da je pok. ĆG prislonila nož na vrat i prisilila ga da napiše oporuku 1996. KG je bolovao od teške bolesti, a zadnja dva mjeseca njegovog života, tuženikova majka LG se brinula o pok. ĆG. Drugu oporuku iz 1997 pok KG je napisao pred svjedocima i istom svu imovinu ostavlja LG, to iz razloga jer se ista brinula o njemu, a tužiteljica se o ĆG nije brinula, niti ga pokopala niti snosila troškove pogreba. Predlaže odbiti tužiteljicu s tužbom i tužbenim zahtjevom u cijelosti.
Sud je proveo dokaze uvidom u materijalnu dokumentaciju priležećoj spisu, u ovosudne spise poslovnog broj P-3107/2001, P-2851/2012, O-72/2012, saslušana je tužiteljica, 4. tuženik i svjedok ČG, proveden je dokaz grafološkim vještačanjem po stalnom sudskom vještaku Valteru Dolušiću te po vještakinji Nataliji Milanja Hribar iz Centra za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja "Ivan Vučetić".
Ocjenom svih provedenih dokaza, a u smislu odredbe čl. 8 ZPP-a ovaj sud drži glavni tužbeni zahtjev tužiteljice neosnovanim dok je eventualno kumulirani tužbeni zahtjev valjalo odbaciti zbog osnovanosti prigovora prekluzije.
Tužiteljica u iskazu navodi navod kako je njezina baka IG, bila supruga pok. KG. Baka je preminula čini mi se 1992., a KG je preminuo 1997. godine. Nakon što je baka IG preminula, a s obzirom da je baka oporuku sastavila, a ista nije bila pravno valjana uz dogovor nje i njene mame koja je tada bila živa prepustili su njenom sinu VG četvrtinu kuće, a to nije bilo dogovoreno koji dio kuće, već samo suvlasništvo. KG je po smrti supruge IG nastavio živjeti na katu kuće, a u prizemlju su bili podstanari. KG se naglo razbolio, nekakvih godinu dana prije smrt, a u krevet je pao 23 dana prije smrti. KG je imao rak debelog crijeva. Kada se KG razbolio svi su uskakali da mu pomognu, sin VG je odmah nakon bakine smrti tamo i prijavio adresu i tamo i živio, a ostali smo pomagali. Ukupno ima 3 djece, VG, te Ž i MG. Dok je baka IG bila živa nitko od obitelji KG nije dolazio u posjet ĆG i IG, naime nisu bili u dobrim odnosima. Baka IG nije bila u dobrim odnosima sa LG. LG je pok. ĆG bila šogorica, dakle Štefanijin suprug i pok. KG su bili braća. U dobrim odnosima nisu bili zbog ostavinske rasprave iza majke pok. ĆG i Štefanijinog supruga koja se zvala U. Nakon smrti bake, ĆG su dolazili u posjet LG i njezin sada pok. sin A. Kada je KG pao u krevet tih zadnjih 23 dana prije smrti dala je oglas u novine da traži gospođu koja bi se brinula o domaćinstvu uz novčanu naknadu. Tada su živjeli na Vežici a ne na Grobniku i javila se gđa. LG koja je očito vidjela oglas i dogovorili su da bude s njim 8 sati na dan, nakon toga preuzimaju ili suprug ili ona ovisno o tome tko je slobodan. U to vrijeme sin VG je bio na služenju vojnog roka. Dogovorena je naknada koja se trebala isplatiti gđi. LG, ali se sada iznosa ne može točno sjetiti. Također, je mislila gđi. LG prepisati česticu u polju u [adresa], radi se o velikoj čestici, dovoljna za gradnju kuće. Pitala ju što o tome misli i rekla je da je zadovoljna. Tu česticu joj trebala prepisati po završenom poslu, nakon smrti ĆG, no ta čestica nije prepisana jer je LG izigrala dogovor. U početku se LG nije brinula svih 8 sati o ĆG, dolazila je samo kada je tamo patronažna sestra, kasnije je dolazila tih 8 sati i to nakon što je napisana ova oporuka koja se osporava kojom se sve ostavlja LG. Poznaje svjedoke oporuke PG i GG, to su susjedi, oboje sada pokojni. Od njih je imala saznanja za postojanje oporuke, ali tek nakon sprovoda, na sudu je vidjela tu oporuku. Tih zadnjih 23 dana pok. PG je bio sve lošije, to se vidjelo iz dana u dan, padao je i na kilaži. Nakon smrti djeda RGS je promijenila bravu stana na katu kuće [adresa] te su oni pokrenuli postupak koji je bio hitne naravi. U tom postupku da im je dodijeljeno pravo na korištenje toga stana, te je 1998. uselila u taj stan i u njemu bili do deložacije 2021. g. Oporuku iz 1997. nikada nije priznavala, ona sadržajno ne odgovara jer se ostavlja nešto što ĆG nikada nije pripadalo. Tu kuću je sagradila njena baka IG, no kuću je prepisala pola na pok. ĆG a pola na svoje ime. Smatra da kuća ne bi pripadala pok. ĆG u cijelosti on je suvlasnik i nije mogao raspolagati cijelom nekretninom. Što se tiče dogovora nje i njene majke da sinu VG daruje četvrtinu te kuće te razloga zašto je on useljen u prizemlje navodi da je kat kuće bio predmet sudske rasprave pa iz tih razloga, a na daljnji upit kada se VG uselio navodi da prije nego sam se ona uselila na kat kuće. Što se tiče čestice koju je spomenula, a nalazi se u polju da je trebala pripasti RGS navodi da je ta čestica bila u suvlasništvu ĆG i IG. Na daljnji upit zašto sam ovaj spor pokrenula sada, a ne 1997. kada je PG preminuo navodi da to nije točno jer je pokrenuli postupak odmah 1997., a treba pitati odvjetnike koji su je tada zastupali zašto nisu odmah isticali da je oporuka nevaljana jer nije vlastoručno potpisana po pokojnom ĆG. Gđi. RGS nije plaćena nikakva naknada za brigu za pok. ĆG, ona je imala svoju oporuku i zatvorila je vrata. RGS je u kući bila 23 dana i prevarila ih, nije dakle obavezu vršila 30 dana da bi joj naknada bila plaćena. Nakon smrti ĆG ispražnjena je njegova štedna knjižica, posmrtna pripomoć, posmrtna pripomoć koja mu je pripala od K kao bivšem djelatniku, a sve je to učinila RGS i za to postoje dokazi.
4. tuženik EG u iskazu navodi kako želi da se se poštuju odluke ovoga suda, Županijskog suda u Dubrovniku i Vrhovnoga suda i nije mu jasno zašto se ovaj spor vodi. Ističe da je tužiteljica na priznala raspravi priznala oporuku bez primjedbi. Pok. RGS je bila njegova majka. Što se tiče kuće na adresi [adresa] još za života IG i strica ĆG je napravljeno da IG pripadne donji kat-prizemlje, a stricu ĆG 1. kat kuće. Gđa IG je imala teren na Grobniku, stric je radio u Export drvu, oni su se upoznali, gđa IG je imala vanbračnu kćer i odlučili su se oženiti. Gđa IG je dala teren, a stric je dignuo kredit kod Export drva i napravili su ovu kuću na adresi [adresa]. Nakon smrti IG bila je ostavinska rasprava, gđa RG se nije pojavila na toj raspravi i sud je odmah prizemlje dodijelio sinu od RG, to pripada njemu jer mu je IG bila nona. RGS je dolazila kod ĆG u taj stan na katu, gore je držala i svoje stvari, brinula se o njemu. Nekih 2-3 dana nakon smrti ĆG toga majka je htjela otići po svoje stvari no RG je već bila u stanu i promijenila je bravu. Nisu točni navodi da je majka RGS uzela novac koji je pok. ĆG pripadao iz Luke, nepoznato mu je i to da bi majka RGS podigla novac sa štedne knjižice pok. ĆG i da se u banci lažno predstavljala. Sa pok. ĆG nije ništa posebno razgovarao glede postojanje oporuke, znao je da oporuka postoji jer mu je majka RGS to rekla i pokazala ju je Tužiteljica je unuka njegove supruge IG. PG nije tužiteljicu prihvaćao kao svoju unuku. Poštivao ju je vis a vis svoje supruge. Njegova majka RGS bila u jako dobrim odnosima sa ĆG. Dok je njegov otac bio živ oni su odlazili kod ĆG da bi mu pomagali u vrtu. Nikada nisu bili u svađi. Majka RGS je nekoliko mjeseci bila kod ĆG, PG je bio u takvom stanju da je samo ležao, sve je radio ležećki, pa nije niti čudno kako je oporuka potpisana, jer je to napravio ležećki.
Svjedok OG u iskazu navodi kako je poznavao pok. KG, njihove kuće su udaljene možda 50 m. Pok. KG je u kući živio sa svojom suprugom, a nakon što je ona umrla nastavio je živjeti sam. Tužiteljičina nona je bila supruga pok. ĆG i RG je tamo dolazila dok je KG bio živ. Za pok LG navodi da mu se čini da je ona bila supruga Ivanova brata. Nije mu poznato ništa p o tome da bi pok KG sačinio nekakve oporuke. U kući gdje je živio pok. KG, dakle na gornjem katu a nakon što je deložirana RG žive V, a na donjem katu sin od RG. Poznato mu je da je tužiteljica je u ovu kuću uselila nakon Ivanove smrti, od toga je možda i 40 godina, točan datum mu nije poznat.
Uvidom u spis P-3107/2021 utvrđeno je kako je tužiteljica je u ostavinskom postupku iza pok. KG osporila oporuku iza istog te ju je sud uputio u parnicu, tužbenim zahtjevom je tražila utvrđenje da je ništetna oporuka pok. ĆG **.**.1997. koja je predmetom i ovog tužbenog zahtjeva no iz razloga da pokojni KG nije bio sposoban za rasuđivanje u vrijeme sastava sporne oporuke 10. ožujka 2017. Postupak je vođen protiv tužene LG. U tom postupku donesena je presuda od 29. svibnja 2006.g kojom je tužiteljica odbijena sa svojim tužbenim zahtjevom u cijelosti. Na navedenu presudu je uložila žalbu, koja je odbijena presudom Županijskog suda u Dubrovniku, posl.br. Gž-1464/07 od 14. listopada 2010.g. te je prvostupanjska presuda u cijelosti potvrđena. Potom je tužiteljica je pred sudom 07. siječnja 2013.g. protiv istih ovdje tuženika podnijela prijedlog za ponavljanje postupka kojim je tražila da se ponovi naprijed navedeni postupak jer da saznala nove činjenice koje nije mogla iznijeti ranije u postupku pozivajući se na privatni nalaz vještaka grafologa Zvonimira Ćorića iz kojeg da proizlazi kako pok. KG nije potpisao spornu oporuku. Prijedlog tužiteljice za ponavljanjem postupka pravomoćno je odbijen, najprije rješenjem Naslovnog suda, posl.br P-3107/01 od 15. rujna 2015. koje je potvrđenoj rješenjem Županijskog suda u Dubrovniku, posl.br. Gž-1114/15134. travnja 2016. Protiv navedenog rješenja tužiteljica je podnjela Reviziju Vrhovnom sudu RH koja revizija je odbačena kao nedopuštena Rješenjem Vrhovnog suda RH, posl.br. Rev-811/16 od 5. travnja 2017. U ovom postupku saslušani su kao svjedoci, svjedoci sporne oporuke ĐG i PG, koji su u međuvremenu preminuli pa iste nije bilo moguće saslušati u ovom postupku. Iz njihovih iskaza proizlazi kako su isti pozvani biti svjedoci oporuke pok KG, pok. KG je tada već bio dosta bolestan ležao je na kauču u dnevnom boravku, jedna osoba imena BG je po njegovom diktatu pisala na mašini ono što je pok. KG diktirao, nakon što je oporuka napisana KG ju je pročitao, pogledao i potpisao, a nakon toga taj čovjek koji je po Ivanovom diktatu pisao im je da oporuku da i oni potpišu te su je potpisali. Oporuka je bila sastavljena u korist LG. U vrijeme diktata oporuke LG je bila je u kući no nije bila u sobi u kojoj su se oni nalazili.
Uvidom u spis O-72/2012 ostavina iza pok. KG utvrđeno je kao je navedeni predmet okončan donošenjem rješenja o nasljeđivanju iza pok. KG dana 18. travnja 2012. kojim su kao nasljednici temeljem vlastoručne oporuke ostavitelja od 15. rujna 1996 te pisane oporuke pred svjedocima od 10. ožujka 1997., Zakona i ustupa proglašeni RG, u odnosu na nekretnine navedene u toč I B i IC u cijelosti te u cijelosti u odnosu na pokretnine te DG u odnosu na nekretninu navedenu pod I A ( u naravi kuća kuća na adresi [adresa]) u 5/6 dijela i ŽG u odnosu na nekretninu navedenu pod I A u 1/6 dijela. Rješenje je postalo pravomoćno 05. veljače 2013. Oporuka od 10. ožujka 1997. proglašena je na zapisniku od 14. svibnja 1998.
Prvotno se valja očitovati o prigovoru presuđene stvari koje su iznijeli u odgovoru na tužbu 1. i 3. tužena pozivajući se na pravomoćno okončani postupak pod poslovnim brojem P-3107/2001. Točno je da je predmet tog postupka bilo utvrđenje da je ništava i stoga pravno nevaljana pisana oporuka pred svjedocima oporučitelja KG sastavljena dana 10.03.1997 u [adresa], proglašena na raspravnom zapisniku 14. svibnja 1998, pod poslovnim brojem O-819/1997. Razlozi za utvrđenje ništetnosti te oporuke su se očitovali u tvrdnji da pok. KG zbog bolesti nije bio sposoban za rasuđivanje u vrijeme sastava pisane oporuke. U ovom postupku predmet zahtjeva je ista pisana oporuka sastavljena 10.03.1997. za koju tužiteljica također traži da se utvrdi ništetnost te da ne proizvodi pravne učinke, podredno da se utvrdi da je navedena oporuka pravno nevaljana pa da nije nastala te ne proizvodi prave učine, a sve iz razloga jer da ju pokojni oporučitelj nije vlastoručno potpisao, nadalje tužiteljica traži i da se utvrdi vlasnicom u 6/8 dijela nekretnine koja predmetom oporučnog nasljeđivanja jer da se od 1997. nalazi u poštenom i istinitom posjedu predmetne nekretnine do pisanja tužbe, a u koji posjed je ušla temeljem vlastoručne oporuke pok. ostavitelja od 15. rujna 1996. kojom je ostavitelj njoj ostavio svu imovinu. Jasno je dakle iz činjeničnih navoda ove tužbe kako nema govora o pravomoćno presuđenoj stvari jer prvotno ne postoji subjektivni identitet (tamo je tužena LG kao oporučna nasljednica), a ne postoji niti objektivni identitet spora.
U odnosu na prigovor prekluzije za podnošenje ove tužbe glede valjanosti vlastoručne oporuke pok. KG valja navesti slijedeće. Prema Zakonu o nasljeđivanju utvrđenje da je ništetna oporuka može se tražiti samo iz dva razloga a) ako oporučitelj nije imao 16 godina života ili b) nije bio sposoban za rasuđivanje čl. 26 Zakona o nasljeđivanju. O sposobnosti za rasuđivanje pok. KG raspravljalo se u predmetu P- 3107/2001 u kojem je pravomoćno odlučeno kako predmetna oporuka od 10. ožujka 1997. nije ništetna, dakle pok. KG u vrijeme sastava iste je bio sposoban za rasuđivanje.
U svim ostalim slučajevima osporavanja oporuke radi se o poništenju oporuke. Kako tužiteljica tvrdi da pok. KG nije vlastoručno potpisao oporuku sastavljenu pred svjedocima od 10. ožujka 1997. to tužbeni zahtjev niti ne može glasiti na utvrđenje da je navedena oporuke ništetna, već se jedino može tražiti da je pravno nevaljana. Odredbom čl. 29 Zakona o nasljeđivanju je jasno propisano kako je valjana je ona oporuka koja je napravljena u obliku utvrđenom zakonom i uz pretpostavke predviđene zakonom. (2) Svatko može u redovitim okolnostima oporučiti u bilo kojem od zakonom predviđenih oblika. (3) Zbog nedostatka u obliku poništenje oporuke može zahtijevati nakon otvaranja nasljedstva samo osoba koja za to ima pravni interes, i to u roku od godinu dana od kada je saznala za oporuku, a najdulje za 10 godina od proglašenja oporuke. Rok od godinu dana ne može početi teći prije proglašenja oporuke. Odredbom čl. 31 ZN-a prosipano je kako (1) Oporučitelj koji zna i može čitati i pisati može sastaviti oporuku tako što će za ispravu, bez obzira tko ju je sastavio, izjaviti pred dva istodobno nazočna svjedoka da je to njegova oporuka te je pred njima potpisati.(2) Svjedoci će se potpisati na samoj oporuci, a korisno je da se naznači njihovo svojstvo svjedoka, kao i druge okolnosti koje bi mogle koristiti njihovom lakšem pronalaženju. Člankom 67, koji je bio na snazi u času otvaranja nasljedstva pok. KG Narodne novine br. 52/1971, 47/1978, 71/1991, 37/1994, 56/2000, 48/2003 propisano je kako je pravovaljana ona oporuka koja je sastavljena u obliku utvrđenom u zakonu i pod uvjetima predviđenim zakonom. (Član 69.) za oporuku pred svjedocima propisano je kako oporučitelj koji zna čitati i pisati može sastaviti oporuku na taj način da će ispravu koju mu je netko drugi napisao vlastoručno potpisati u prisutnosti dva svjedoka, izjavljujući pred njima da je to njegova oporuka. Svjedoci će se potpisati na samoj oporuci, a korisno je naznačiti njihovo svojstvo svjedoka, čl. 82 Zakona o nasljeđivanju propisano je kako se poništenje oporuke zbog nedostatka oblika može tražiti nakon otvaranja nasljedstva samo osoba koja ima pravni interes, i to u roku od godinu dana otkada je saznala za oporuku, a najkasnije za deset godina od proglašenja oporuke. Rok od godinu dana ne može početi teći prije proglašenja oporuke, koji je bio na snazi u času otvaranja nasljedstva pok. KG Narodne novine br. 52/1971, 47/1978, 71/1991, 37/1994, 56/2000, 48/2003.
Uzimajući u obzir da se u konkretnom slučaju radi o pisanoj oporuci pred svjedocima za koju tužiteljica tvrdi da ju pok. KG nije vlastoručno potpisao dakle da se radi o nedostatku u obliku oporuke to rok poništenja oporuke može zahtijevati nakon otvaranja nasljedstva samo osoba koja za to ima pravni interes, i to u roku od godinu dana od kada je saznala za oporuku, a najdulje za 10 godina od proglašenja oporuke. Kako je oporuka proglašena na raspravnom zapisniku u ostavinskom postupku dana 14. svibnja 1998. pod poslovnim brojem O-72/2012, to je tužba koju je tužiteljica podnijela ovome sudu 18. svibnja 2020. podnesena van roka, jer je dana 14. svibnja 2008. protekao krajnji desetogodišnji rok od proglašenja oporuke u postupku u kojem je ista sudjelovala, a radi poništenja iste, stoga je prigovor prekluzije osnovan.
Zbog osnovanosti prigovora prekluzije nema potrebe tumačiti iskaze tužiteljice, 4. tuženika i svjedoka OG koji govore o okolnostima nastavka sporne oporuke, nije potrebno tumačiti niti zaključke grafološkog vještačenja koja su u ovome postupku provedena po odluci tadašnjeg uređujućeg suca, a koja su izradili stalni sudski vještak grafološke struke Valter Dolušić te Natalija Milanja Hribar iz Centra za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja „ Ivan Vučetić“ iz Zagreba. Niti je bilo potrebe za provođenjem trećeg grafološkog vještačenja kako je tužiteljica predlagala, a kojeg je ovaj sud iz razloga suvišnosti odbio.
Valja navesti kako je tužiteljica glavni tužbeni zahtjev usmjeren na utvrđenje da je pisana oporuka pok KG sastavljena pred svjedocima ništetna i da ne proizvodi pravne učinke pogrešno postavljen jer tužiteljica navodi kako navedena oporuka ima nedostatke u obliku, zbog navedenog može se samo tražiti poništenje iste, a ne utvrđenje ništetnim pa je zbog navedenog valjalo odbiti glavni tužbeni zahtjev te odlučiti kao u točki 1. izreke presude, eventualno kumulirani tužbeni zahtjev usmjeren na poništenje oporuke odbaciti jer je tužiteljica tužbu podnijela van roka propisanog odredbom čl. 82 ZN-a stoga je odlučeno kao u točki 1 izreke rješenja.
U odnosu na tužbeni zahtjev tužiteljica kojim traži da se utvrdi suvlasnicom u 6/8 dijela nekretnina koja je predmetom oporučnog nasljeđivanja, kuće na adresi [adresa] tvrdeći da se od 1997. nalazi u zakonitom i istinitom posjedu gornjeg kata kuće, a nakon što je saznala za postojanja vlastoručne oporuke pok KG iz 1996. kojom je ona proglašena jedinom nasljednicom pa da je nasljeđivanjem stekla vlasništvo na istom valja navesti kako tužiteljica na navedene okolnosti nije predložila izvođenje niti jednog dokaza, odustala je od saslušanja svih preostalih svjedoka koje je predložila u ovome postupku. Tvrdnja tužiteljice da je njen posjed gornjeg kata kuće pošten, zakonit i istinit još od 1997 godine do podnošenje tužbe 2020. je potpuno netočan, naime tužiteljica je u času provođenja ostavinskog postupka te proglašenjem u tom postupku dviju oporuka pok. KG jedne vlastoručne iz 1996 i jedne pisana oporuke pred svjedocima iz 1997. koje su proglašene 1998 godine postaje nepoštena posjednica, to najkasnije postaje donošenjem presude u postupku P-3107/2001 dan 29. svibnja 2006. kada je odbijena s tužbenim zahtjevom za utvrđenje ništetnim sporne oporuke pok. KG sastavljene pred svjedocima koja je postala pravomoćna 14. listopada 2010. Nadalje u času otvaranja nasljedstva, a prije donošenja konačnog rješenja o nasljeđivanju koje je uslijedilo 2012. temeljem kojeg tužiteljica nije utvrđena nasljednicom iza pok. KG na predmetnog nekretnini, svi nasljednici zakonski i oporučni imaju nasljednički suposjed dakle tužiteljica ni na koji način nije mogla imati isključivi posjed nekretnine koja je bila predmetom nasljeđivanja iza pok. KG. U konačnici pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju od 18. travnja 2012. tuženik je proglašen nasljednikom u 6/8 djela predmetne nekretnine nakon čega i podnosi tužbu protiv ovdje tužiteljice radi iseljenja i predaje u posjed pod poslovnicom brojem P-2851/2012 te je pravomoćnom presudom od 29.11.2013. usvojen tužbeni zahtjev tužitelja na iseljenje u cijelosti. Stoga je i taj dio tužbenog zahtjeva valjalo odbiti te odlučiti kao u izreci ove odluke.
Ostali navodi parničnih stranaka i ostali dokazi nisu posebno obrazlagani budući nisu bili važni za presuđenje u ovoj pravnoj stvari.
U odnosu na prigovor vrijednosti predmeta spora koji je iznio 1. tuženik u odgovoru na tužbu smatrajući da je isuviše nisko označena je je predmet oporučnog nasljeđivanja kuća, valja navesti kako se u konkretnom slučaju radi o tužbi na utvrđenje pa je sukladno odredbi čl. 40. st. 2. ZPP-a, mjerodavna vrijednost predmeta spora koju je tužitelj naznačio u tužbi, dakle u iznosu od 11.000,00 kn/1.459,95 EUR stoga je odlučenoga kao u točki 2. izreke rješenja.
Odluka o parničnim troškovima 1. tuženika temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a, pa je 1. tuženiku zastupanom po punomoćniku valjalo priznati trošak za sastav odgovora na tužbu u visini od 100 bodova (Tbr. 8. toč. 1.), za sastav podneska od 24.05.2022., 03.05.2024., 12.11.2024. svaki u visini od 100 bodova (Tbr. 8 toč.1) za pristup na ročišta održana dana 08.04.2021., 09.06.2021., 22.03.2023., 17.07.2024., 24.10.2024. i 11.12.2024. svaki u visini od po 100 bodova (Tbr. 9 toč.1), sve uz priznanje 25% PDV-a, a odmjereno sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika te je valjalo priznati i trošak grafološkog vještačenja u visini od 220,32 EUR, što sveukupno iznosi 2.720,32 EUR. Na dosuđeni trošak temeljem odredbe čl. 151 st. 3 ZPP-a tuženiku pripada zakonska zatezna kamata od presuđenja pa do isplate. 1. tuženik neosnovano traži trošak za sastav podneska od 01.08.2023 kojim dostavlja dokaz o uplati predujma za vještačenje. Stoga je je valjalo odlučiti kao u točki II izreke odluke.
Odluka o parničnim troškovima 3. tužene temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a, pa je 3. tuženoj zastupanoj po punomoćniku valjalo priznati trošak za sastav odgovora na tužbu u visini od 100 bodova (Tbr. 8. toč. 1.), za sastav podneska od 07.04.2021, 27.05.2022. svaki u visini od 100 bodova (Tbr. 8 toč.1), za sastav podneska od 06.05.2024. u visini od 25 bodova ( Tbr 8 toč. 4) za pristup na ročišta održana dana 08.04.2021., 09.06.2021, 17.07.2024. i 11.12.2024. svaki u visini od po 100 bodova ( Tbr. 9 toč.1) a odmjereno sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika što sveukupno iznosi 1.450,00 EUR. Na dosuđeni trošak temeljem odredbe čl. 151 st. 3 ZPP-a tuženiku pripada zakonska zatezna kamata od presuđenja pa do isplate Stoga je je valjalo odlučiti kao u točki III izreke odluke.
U Rijeci 7. ožujka 2025.
S u d a c
Katarina Bajčić Ivančević
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana održavanja ročišta na kojem je presuda objavljena ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa presude ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje.
Žalba se podnosi putem ovoga suda u 3 istovjetna primjerka, a po žalbi rješava nadležni Županijski sud u RH.
DNA:
- pun. tužiteljice
- pun. 1.tuženika
- 2. tuženiku
- pun. 3. tuženika
- 4. tuženiku
