Republika Hrvatska

Općinski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: P-42/2020-81

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Varaždinu, po sutkinji Dubravki Kraljić, u pravnoj stvari 1. tužitelja ZS OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] i 2. tužiteljice FS OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], oboje zastupani po punomoćnici Sanji Smontara, odvjetnici iz Varaždina, protiv tuženika B2 Kapital d.o.o., OIB: 57509775367, Radnička cesta 41, Zagreb, zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Mađarić i Lui iz Zagreba, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, nakon zaključene glavne javne rasprave 23. siječnja 2025. u prisutnosti 2. tužiteljice i njezine punomoćnice te punomoćnice tuženika, te objave presude 7. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

I/ Djelomično se proglašava nedopuštenom ovrha po prijedlogu tuženika/ovrhovoditelja B2 Kapital d.o.o., OIB: 57509775367, Radnička cesta 41, Zagreb, kod Općinskog suda u Varaždinu pod brojem Ovr-693/2019, protiv tužitelja/ovršenika ZS OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] i FS OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], radi naplate novčane tražbine preko ukupnog iznosa od 68.545,68 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na iznos od 20.351,70 EUR i na iznos od 104,09 EUR od 24. listopada 2019. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

II/ Odbija se tužbeni zahtjev radi proglašenja nedopuštenom ovrhe iz točke I/ u preostalom dijelu.

III/ Nalaže se tužiteljima ZS, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] i FS OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], da tuženiku B2 Kapital d.o.o., OIB: 57509775367, Radnička cesta 41, Zagreb, naknade parnične troškove u iznosu od 1.562,50 EUR (tisuću petsto šezdeset dva eura i pedeset centi) sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 7. ožujka 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1.1. Tužitelji su 31. siječnja 2020. podnijeli tužbu radi proglašenja nedopuštenom ovrhe koju je pred ovim sudom pod brojem Ovr-693/2019 kao ovrhovoditelj pokrenuo tuženik B2 Kapital d.o.o., radi naplate novčane tražbine u iznosu od 525.755,41 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na iznose od 164.797,31 kn i 781,25 kn od 24. listopada 2019. do isplate. Naime, navode da su na pokretanje ove ovrhe upućeni zaključkom broj Ovr-693/2019-10 od 21. siječnja 2020. Smatraju da ovrha nije dopuštena jer su predniku tuženika isplatili značajniji dio potraživanja zbog čega dug ne može biti u toj visini. Navode da im je plasiran kredit u iznosu od 41.000,00 DEM u kunskoj protuvrijednosti Zagrebačke banke prema prodajnom tečaju, a da tuženik potražuje s naslova glavnice iznos od 20.962,97 EUR u kunskoj protuvrijednosti koju ne obrazlaže pri čemu navode i da tuženik u ovršnom prijedlogu navodi da na temelju poslovnih knjiga glavnica na dan 23. listopada 2019. iznosi 164.797,31 kn, pa osporavaju kunski iznos glavnice budući da ne odgovara tečajevima objavljenim na tečajnoj listi Zagrebačke banke na dan 23. listopada 2019. Osim toga, budući da su tužitelji vraćali kredit, glavnica i iz tog razloga mora biti znatno niža.

1.2. Tužitelji nadalje navode da su žalbu u ovršnom postupku podnijeli i ističući svoje pravo na dom, pozivaju se na odredbe čl. 80.b Ovršnog zakona navodeći da bi se prodajom nekretnine narušila pravična ravnoteže između interesa ovršenika i ovrhovoditelja jer je vrijednost tražbine koja se namiruje nerazmjerno manja od vrijednosti nekretnine na kojoj se provodi ovrha te ovrhovoditelj nije učinio vjerojatnim da je ovrha na drugim predmetima bila bezuspješna, dok sama nekretnina služi tuženicima za stanovanje i zadovoljavanje osnovnih životnih potreba te nemaju mogućnosti kupiti drugi nekretninu, kod čega 1. tuženik ukazuje na svoje teško zdravstveno stanje. Tužitelji ukazuju da im se krši ustavno pravo na dom te se pozivaju na čl. 8. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

1.3. Tužitelji ističu i kako očekuju pozitivan ishod spora koji se vodi pred Trgovačkim sudom u Zagrebu pod brojem P-3239/16 u kojem je stanje predmeta apsolutno povoljno za tuženika.

2. U odgovoru na tužbu tuženik se u cijelosti protivi tužbi i tužbenom zahtjevu. Navodi da su tužitelji zbog istih razloga uložili žalbu protiv rješenja o ovrsi koja je odbijena rješenjem Županijskog suda u Dubrovniku broj Gž Ovr-76/2020 od 4. ožujka 2020. Ističe da su predmetni ugovor o kreditu od 10. lipnja 1997., temeljem kojeg je pokrenut ovršni postupak na nekretninama, tužitelji potpisali kao založni dužnici i jamci te ukazuje na solemnizaciju ugovora prilikom koje su upozoreni na izvršnost javnoblježničkog akta te su prihvatili pravne posljedice koje iz toga proizlaze. Protivi se navodima tužitelja u pogledu visine tražbine navodeći da je tražbinu u EUR tuženik preračunavao prema prodajnom tečaju HNB bez zaokruživanja na dvije decimale. U prijedlogu za ovrhu naveden je iznos na koji je ugovor sklopljen te je konstatirano da je izvršena konverzija prema službenom tečaju, te tuženik prijedlogom za ovrhu ne traži ni manje ni više od onoga što je navedeno u izvatku iz poslovnih knjiga za koji je odredbom čl. 20. toč.O) Ugovora ugovoreno da služi kao dokaz o visini bilo koje tražbine po ovom ugovoru. U odnosu na navode tužitelja o plaćanju kredita ističe da tužitelji nisu dostavili dokaz o navodnim uplatama. Nadalje, ukazuje na odredbu čl. 77. Ovršnog zakona te navodi da se tužitelji ne mogu pozivati na to da im je nekretnina na kojoj su dopustili zasnivanje založnog prava (čl. 14. i čl. 15. Ugovora) nužna za zadovoljavanje osnovnih životnih potreba kako bi spriječili ovrhu, a osim toga konkretni pravni posao sklopljen je prije stupanja na snagu tih odredbi. Tuženik navodi da kao ovrhovoditelj nije dužan istraživati raspolažu li ovršenici drugim nekretninama koje im mogu poslužiti za stanovanje niti priložiti dokaze o bezuspješnosti ovrhe na drugim sredstvima, već je na njemu izbor iz kojih će se sredstava osiguranja navedenih u ugovoru pokušati naplatiti. Navode o postojanju parnice broj P-3239/16, u kojoj tuženik nije ni aktivno ni pasivno legitimiran, tuženik ne smatra relevantnim za ovaj parnični, a ni ovršni postupak.

3. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u svu dokumentaciju u spisu, u spis broj Ovr-693/2019, proveo je financijsko vještačenje po stalnoj sudskoj vještakinji Mariji Hrešć iz Varaždina, pročitao je njezin nalaz i mišljenje te sve dopune nalaza i mišljenja, provedeno je usmeno saslušanje vještakinje i saslušanje 2. tužiteljice FS, dok je kao nepotrebne odbio sve preostale dokazne prijedloge što se prvenstveno odnosi na prijedlog tužitelja istaknut na glavnoj raspravi 23. siječnja 2025. da se od Zagrebačke banke d.d. ponovo zatraže analitičke kartice i realizirani otplatni plan, a to zbog razloga koji će niže biti obrazloženi. Također, u tužbi su istaknuti dokazni prijedlozi za vještačenje vrijednosti kuće i gospodarsko vještačenje imovine ovršenika te po potrebi medicinsko vještačenje, no isti nisu usmjereni na dokazivanje činjenica koje sud smatra relevantnima za presuđenje. Iako je tijekom postupka (u podnesku od 14. prosinca 2023.) tuženik predlagao da se provedu dokazi u smislu čl. 234. st. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP) na način da se Zagrebačka banka d.d. pozove na dostavu podataka o osobi koja je utvrdila glavnicu tražbine te da se ta osoba pozove na svjedočenje, nakon očitovanja Zagrebačke banke d.d. iz dopisa od 14. listopada 2024. da taj podatak nije moguće dostaviti jer stanje ne utvrđuje niti jedna osoba, već računa program, tuženik u daljnjem tijeku postupka više nije predlagao izvođenje bilo kakvih dokaza u smislu čl. 234. st. 3. ZPP, štoviše na ročištu za glavnu raspravu 23. siječnja 2025., nakon saslušanja vještakinje, naveo je da ne stavlja nikakve daljnje dokazne prijedloge.

4. Na temelju ovako provedenog dokaznog postupka, savjesnom i brižljivom ocjenom svih dokaza zajedno te svakoga zasebno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka u smislu čl. 8. ZPP sud je odlučio kao u izreci presude.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za proglašenje nedopuštenom ovrhe koju je tuženik protiv tužitelja pokrenuo kod ovoga suda pod brojem Ovr-693/2019 radi naplate svoje novčane tražbine.

6. Uvidom u spis broj Ovr-693/2019 utvrđeno je da je B2 Kapital d.o.o. kao ovrhovoditelj 7. studenoga 2019. podnio prijedlog za ovrhu na nekretninama 1. i 2. tužitelja kao 1. i 2. ovršenika i to na temelju ovršne isprave – Ugovora o kreditu od 10. lipnja 1997., solemniziranog kod javnog bilježnika Bojane Štimac iz Varaždina pod brojem OU-342/97-1, zaključenog između Zagrebačke banke d.d. kao kreditora te ovršenika kao korisnika kredita i založnih dužnika, temeljem kojeg je zasnovano založno pravo na nekretnini na kojoj se predlaže provođenje ovrhe (čkbr. [katastarska čestica] upisana u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u ½ dijela na svakog od ovršenika) i to radi osiguranja kredita odobrenog u iznosu od 41.000,00 DEM (što je prema službenom tečaju konverzije 1 EUR = 1,95583 DEM iznos od 20.962,97 EUR). U prijedlogu za ovrhu se navodi da ugovor nije uredno ispunjavan zbog čega je banka otkazala kredit te je time cjelokupna tražbina dospjela na naplatu, kao i da je Ugovorom o ustupu i prijenosu prava i tražbina od 6. srpnja 2018. Zagrebačka banka d.d. ustupila i prenijela na B2 Kapital d.o.o. kao novog vjerovnika sva potraživanja iz ugovora o kreditu. Uz prijedlog za ovrhu priložen je izvadak iz poslovnih knjiga od 23. listopada 2009. prema kojem ukupna tražbina iznosi 524.494,16 kn (70.341,77 EUR), a sastoji se od glavnice u iznosu od 164.797,31 kn (22.101,55 EUR) i zatezne kamate u iznosu od 359.696,84 kn (48.240,22 EUR) te troškova nakon ustupa u iznosu od 781,25 kn, a što sveukupno iznosi 525.275,41 kn. Stoga ovrhovoditelj predlaže ovrhu radi naplate upravo iznosa od 525.275,41 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja teče na iznose od 164.797,31 kn te 781,25 kn od 24. listopada 2019. do naplate, dok na iznos od 359.696,84 kn ne potražuje daljnje zatezne kamate. Temeljem tog prijedloga za ovrhu sud je donio rješenje o ovrsi broj Ovr-693/2019-2 od 25. studenoga 2019. na koje su ovršenici 5. prosinca 2019. uložili žalbu u kojoj iznose sadržajno istovjetne navode kao u predmetnoj tužbi. Po toj žalbi ovršni sud donio je zaključak od 21. siječnja 2020. kojim su ovršenici upućeni na pokretanje parnice radi proglašenja ovrhe nedopuštenom zbog razloga propisanih u čl. 50. st. 1. toč. 7. i toč. 9. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, dalje: OZ), dakle iz razloga da ovrhovoditelj nije ovlašten tražiti ovrhu na temelju ovršne isprave odnosno da nije ovlašten na temelju nje tražiti ovrhu protiv ovršenika (toč. 7.) te da je tražbina prestala na temelju činjenice koja je nastala u vrijeme kad je ovršenik više nije mogao istaknuti u postupku iz kojeg potječe ovršna isprava (toč. 9.). Osim toga, radi odlučivanja o žalbi spis je upućen Županijskom sudu u Dubrovniku koji je rješenjem broj Gž Ovr-76/2020- 2 od 4. ožujka 2020. odbio kao neosnovanu žalbu ovršenika i potvrdio rješenje o ovrsi. Iz obrazloženja ovog drugostupanjskog rješenja proizlazi da je drugostupanjski sud odlučivao o žalbenim navodima ovršenika o predmetnoj nekretnini kao njihovom domu odnosno njihovoj jedinoj nekretnini i pozivanju na konvencijsko pravo na dom prema čl. 8. st. 1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, kao i o žalbenim navodima o određivanju ovrhe suprotno odredbama čl. 80.b. st. 1. do st. 3. OZ te o narušavanju pravične ravnoteže između interesa stranaka. Slijedom navedenog jasno je da je o ovim žalbenim razlozima pravomoćno odlučeno od strane drugostupanjskog ovršnog suda, zbog čega su bespredmetni istovjetni navodi koje tužitelji iznose i u ovdje predmetnoj tužbi. Napominje se da je ovršni postupak pod brojem Ovr-693/2019 dovršen sukladno pravomoćnom rješenju broj Ovr-693/20019-90 od 9. listopada 2024., provođenjem svih ovršnih radnji na predmetnoj nekretnini, no navedeno nije zapreka da se provede ovaj parnični postupak po tužbi radi proglašenja navedene ovrhe nedopuštenom (Vrhovni sud Republike Hrvatske broj Rev-1153/2021).

7. U pogledu navoda u tužbi koji se odnose na spor pred Trgovačkim sudom u Zagrebu pod brojem P-3239/2016 valja reći da je uvidom u priloženu dokumentaciju iz navedenog spisa (zapisnik od 23. srpnja 2019. i rješenje od 18. studenoga 2019.) utvrđeno da se radi o sporu između tužitelja Agroobrtničke banke d.d. u stečaju i tuženika ZS, VS i GS radi isplate, koji dakle, nije ni u kakvoj vezi s ovdje predmetnom parnicom ili ovrhom, a i sami tužitelji ne obrazlažu na koji način taj spor može utjecati na ishod ovog spora, zbog čega takve navode sud smatra irelevantnima.

8. Slijedom naprijed navedenog, u ovom postupku preostaje odlučiti o osnovanosti tvrdnji tužitelja kojima oni osporavaju visinu tražbine tuženika radi čije je naplate pokrenuta ovrha.

9. Na spornu okolnost visine tražbine tuženika radi koje je pokrenut ovršni postupak provedeno je financijsko vještačenje. Kod toga valja reći da svoje navode o vraćanju kredita tužitelji nisu dokazali nikakvim u spis priloženim dokazima o uplatama. Stoga je sukladno rješenju broj P-42/2020-12 od 30. travnja 2021. vještačenje provedeno temeljem dokumentacije koja prileži ovom spisu i spisu broj Ovr-693/2019 odnosno dokumentacije koju je vještakinja po ovlaštenju suda sama zatražila.

10. U svom nalazu i mišljenju od 10. listopada 2021. vještakinja navodi da je vještačenje izvršila temeljem dokumentacije u spisu i dokumentacije koju je zatražila od punomoćnika tuženika. Analizirajući dostupnu i pribavljenu dokumentaciju (prometnu karticu kredita Zagrebačke banke d.d. za razdoblje od 1. veljače 1999. do 1. srpnja 2018., Ugovor o ustupu i prijenosu tražbina od 6. srpnja 2018., izvadak iz poslovnih knjiga tuženika na dan 23. rujna 2021. počevši od 6. srpnja 2018. te troškove tuženika nakon ustupa tražbine) vještakinja u bitnome navodi da je Ugovorom o kreditu broj 55/97 od 10. lipnja 1997. odobren kredit u iznosu od 41.000,00 DEM u kunskoj protuvrijednosti po prodajnom tečaju kreditora, s ugovorenom kamatnom stopom od 9% godišnje koja je promjenjiva, s rokom otplate kredita od 10 godina, a kako tužitelji nisu pravovremeno vraćali mjesečne anuitete kredita, kreditor je otkazao kredit te je taj otkaz ugovora knjižen s danom 16. studenoga 2000. Na taj dan dug tužitelja iznosio je 45.046,07 DEM, pri čemu je glavnica kredita iznosila 38.276,37 DEM. Dana 1. siječnja 2000. izvršena je službena pretvorba valute DEM u EUR po tečaju 1,95583 DEM / EUR, pa je, uzevši u obzir da su nakon otkaza kredita knjižena zaduženja samo za zatezne kamate i troškove, na dan 1. siječnja 2002. dug tužitelja iznosio 32.150,36 EUR od čega je glavnica iznosila 19.570,40 EUR. Nadalje, nakon ustupa tražbine na novog vjerovnika B2 Kapital d.o.o. temeljem Ugovora o ustupu i prijenosa prava i tražbina od 6. srpnja 2018. na taj dan dug tužitelja iznosio je ukupno 68.446,76 EUR od čega je glavnica iznosila 22.101,55 EUR. Međutim, kod toga vještakinja ističe da nije jasno kako to da glavnica prilikom ustupa tražbine iznosi za 2.531,15 EUR više nego prilikom otkaza kredita kada je iznosila 19.570,40 EUR budući da nakon otkaza kredita mogu nastati samo nove zatezne kamate i troškovi, no glavnica se nikako ne može povećavati jer za to nema ekonomske logike. Na dan 7. studenoga 2019., kada je pokrenuta ovrha, prema prijedlogu za ovrhu priloženom izvatku iz poslovnih knjiga tuženika na dan 23. listopada 2019. glavnica duga također je iskazana u iznosu od 22.101,55 EUR. Osim toga, vještakinja navodi i stanje duga na dan 23. rujna 2021., prema izvatku iz poslovnih knjiga tuženika koji joj je dostavljen, no za odluku u ovoj stvari stanje duga na taj dan nije relevantno. Vještakinja analizira i primijenjene tečajeve prilikom iskazivanja kunskih iznosa duga, te navodi da je u ugovoru o kreditu ugovorena primjena prodajnog tečaja kredita kod otplate kredita, a prilikom pokretanja ovrhe u izvatku iz poslovnih knjiga tuženika od 23. listopada 2019. primijenjen je prodajni tečaj HNB. Ovdje valja reći da je i tuženik u odgovoru na tužbu obrazložio kako je tražbinu preračunavao prema prodajnom tečaju HNB, bez zaokruživanja na dvije decimale, a ovim se navodima u daljnjem tijeku postupka tužitelji nisu usprotivili, te je po stavu ovoga suda navedeno, nakon što je izvršen otkaz kredita i ugovor o kreditu raskinut, sukladno čl. 22. st. 3. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23; dalje: ZOO).

11.1. U podnesku od 25. listopada 2021. tuženik prigovara nalazu u dijelu u kojem je obračun dugovanja izrađen na način da su odvojeni iznosi glavnice i iznosi troškova navodeći da je pri otkupu portfelja tuženiku prodano potraživanje u kojem je Zagrebačka banka d.d. uglavničila troškove te prodala takvo potraživanje tuženiku kao glavnicu koja predstavlja osnovicu za daljnji obračun zakonske zatezne kamate zbog čega i dolazi do razlike u iznosima. Predlaže i da sud od Zagrebačke banke d.d. zatraži dostavu svih podataka sukladno traženju vještakinje kako bi se dopunilo vještačenje. U daljnjem podnesku od 3. studenoga 2021. tuženik ističe da vještakinja nije utvrdila da dug ne postoji, već je samo pitanje iznosi li glavnica 19.570,40 EUR ili 22.101,55 EUR, dok pravo na obračun zatezne kamate i troškova nije sporno, zbog čega tužitelji ne mogu isključivati svoju obvezu na podmirenje dugovanja pozivajući se na razlike u obračunu.

11.2. U podnesku od 27. listopada 2021. tužitelji također ukazuju na nelogičnost koju primjećuje vještakinja o povećanju glavnice kredita nakon otkaza kredita, što nije logično, a ni moguće. Smatraju tuženikovu dokumentaciju manjkavom te nedorečenom te suprotnoj odredbi čl. 29. st. 1. Ovršnog zakona u pogledu opsega ispunjenja obveze zbog čega smatraju da je tužbeni zahtjev osnovan. U podnesku od 30. kolovoza 2022. tužitelji također predlažu da sud naloži Zagrebačkoj banci d.d. da vještakinji dostavi podatke sukladno njezinom traženju radi izrade nalaza i mišljenja te smatraju da je veći dio duga namiren što bi trebalo biti vidljivo iz podataka banke.

12.1. Na traženje vještakinje, te sukladno prijedlozima stranaka, sud je radi dopune vještačenja od Zagrebačke banke d.d. zatražio knjigovodstveno-prometnu karticu kredita i to od sklapanja ugovora o kreditu pa do ustupa tražbine na tuženika koje trebaju biti u valuti ugovora i u kunama te iz kojih je razvidno koju je stavku banka zatvarala pojedinom uplatom tužitelja, kao i realizirani otplatni plan kredita u stranoj valuti u kojem su razvidne obveze korisnika kredita po svakom anuitetu te koje su primijenjene kamatne stope (dopis suda od 12. studenoga 2021.). Nakon toga dopisom od 3. veljače 2022. Zagrebačka banka d.d. dodatno je dostavila tablicu prometa za period od 10. lipnja 1997. do 1. lipnja 1999., te za period 1. lipnja 1999. do 1. srpnja 2018., no nije dostavljena i daljnja zatražena dokumentacija.

12.2. Podneskom od 23. svibnja 2023. tuženik navodi kako smatra da vještakinja raspolaže svom potrebnom dokumentacijom za utvrđenje visine tražbine budući da u spisu prileži ugovor i cjelokupni promet po kreditu te je moguće razgraničenje iznosa glavnice, redovne kamate, zatezne kamate te troškova što i jest zadaća financijskog vještaka, a tuženik je dostavio svu dokumentaciju kojom raspolaže, dok na postupanja trećih nema nikakvog utjecaja te predlaže poduzeti ZPP- om predviđene radnje i ovlaštenja te naložiti trećoj osobi da dostavi traženu dokumentaciju.

12.3. U podnesku od 29. lipnja 2023. tužitelji ponovo ukazuju da nije utvrđena visina glavnice, te da je stanje zateznih kamata vještakinja prepisala iz poslovnih knjiga tuženika, ali ono nije provjereno kroz način zatvaranja kredita, tako da ni iznos kamata nije dokazan. Osim toga, vještakinja nije navela iznos koji su tužitelji podmirili po kreditu kod čega navode da su osim njih kredit podmirivala i dva jamca iz svojih plaća, zbog čega je potrebno utvrditi točan iznos duga podmiren od 1997. pa nadalje.

12.4. U dopisu dostavljenom 6. studenoga 2023. u odnosu na navode tuženika vještakinja navodi da bi promet po kreditu bio dostatan za izradu nalaza u slučaju urednog vraćanja kredita, no u ovom predmetu razvidno je da se kredit nije uredno vraćao, da su konstantno obračunavate zatezne kamate i razni troškovi, a nakon otkaza kredita iz prometa po kreditu više nije moguće razgraničiti koji dio duga se odnosi na glavnicu, a koji na ostale stavke s obzirom na to da je sav dug zbrojno sadržan u saldu kredita. Također, u odnosu na navode tužitelja da nije navela iznose koje su tužitelji podmirili po kreditu, vještakinja navodi da su uplate po kreditu evidentirane na prometnoj kartici kredita, ali iz iste nije razvidno tko je uplatitelj, već samo iznos.

12.5. U podnesku od 14. prosinca 2023. tuženik navodi da smatra kako raniji vjerovnik raspolaže analitičkim karticama jer je sigurno prilikom ustupa tražbine kao kreditna institucija vršio obračun tražbine po svim osnovama, te je svu financijsku dokumentaciju dužan čuvati 11 godina, zbog čega predlaže da se primjenom čl. 243. st. 3. ZPP izvedu dokazi na način da sud pozove banku na dostavu podataka o osobi koja je utvrdila glavnicu tražbine, pozove tu osobu na svjedočenje posebice na okolnost razloga povećanja glavnice te da naloži banci dostaviti, a podredno i sastaviti analitičke kartice.

12.6. U podnesku od 6. ožujka 2024. tužitelji traže da vještakinja točno navede kada i u kojem iznosu su izvršene uplate po kreditu bilo dobrovoljno, bilo zapljenom plaće jamaca, te da navede po kojoj je osnovi tim uplatama došlo do zatvaranja kredita odnosno kada, u kojem je iznosu i što zatvoreno pojedinom uplatom (ugovorna kamata, zatezna kamata, trošak i dr.). Uz podnesak od 10. rujna 2024., u kojem ponavljaju isti prijedlog, tužitelji dostavljaju potvrdu Varteks d.d. od 1. veljače 2012. iz koje je vidljivo da je do tada jamcu LS po predmetnom kreditu iz plaće obustavljena 121 rata po 600,00 kn odnosno ukupno 72.600,00 kn te napominju da je nakon toga istom jamcu, po njegovom kazivanju, još bila plijenjena plaća, a isto tako i jamcu RS, time da on nema podatke, a njegov je poslodavac brisan iz sudskog registra, no ovi bi podaci trebali biti jasno vidljivi iz podataka banke.

12.7. Sukladno ovdje navedenim prijedlozima stranaka i traženju vještakinje sud je u više navrata od Zagrebačke banke d.d. zatražio dokumentaciju za koju je vještakinja navela da joj je potrebna radi izrade nalaza i to već spomenutim dopisom suda od 12. studenoga 2021. (nakon kojeg je u spis dostavljena cjelokupna tablica prometa za period od 10. lipnja 1997. do 1. srpnja 2018. bez daljnje tražene dokumentacije) te dopisima suda od 19. srpnja 2023. i od 13. ožujka 2024., nakon čega je Zagrebačka banka d.d. dopisima od 27. rujna 2023. i 23. travnja 2024. odgovorila da ne raspolaže traženim analitičkim karticama po vrstama tražbine (glavnice, kamata i troškovi) zbog čega isto nije u mogućnosti dostaviti te napominje da raspolaže jedino prometom po kreditu koji je već dostavljen u spis te, po dosadašnjem iskustvu banke, sadrži sve bitne elemente za ispunjenje zadataka vještaka. Sud je također, po prijedlogu tuženika, dopisom od 19. rujna 2024., uz ponovni poziv da dostavi svu raspoloživu financijsku dokumentaciju, Zagrebačku banku d.d. pozvao da dostavi podatak o zaposleniku banke koji je utvrdio glavnicu tražbine u trenutku ustupa tražbine s obzirom na iskazanu razliku iznosa glavnice prilikom otkaza ugovora o kreditu u odnosu na iznos glavnice iskazan prilikom ustupa tražbine, na što je Zagrebačka banka d.d. svojim dopisom od 14. listopada 2024. obavijestila da podatak o ovom zaposleniku nije u mogućnosti dostaviti budući da stanje po određenim stavkama po kreditima ne utvrđuje ni jedna osoba "ručno", već isto računa program, kod čega pojašnjava da je iznos glavnice koji vještakinja navodi iznos nedospjele glavnice koji je otkazom postao dospjeli (38.276,37 DEM) te da je iz dostavljenog prometa po kreditu vidljivo da je u trenutku otkaza bilo i dospjele nepodmirene glavnice u iznosu od 6.769,70 DEM što je ukupna glavnica prenesena na sporno kod otkaza (45.046,07 DEM / 23.031,69 EUR) i to je više od glavnice navedene prilikom ustupa tražbine (22.101,55 EUR). U istom dopisu banka ponovo navodi da ne raspolaže nikakvom dodatnom dokumentacijom osim one koju je već dostavila.

12.8. U dopuni nalaza i mišljenja od 2. listopada 2024., a vezano uz navode tužitelja o evidentiranim uplatama od strane jamaca, vještakinja navodi da su u prometnoj kartici kredita Zagrebačke banke d.d. u razdoblju od 1. siječnja 2002. do 6. srpnja 2018. razvidne dvije uplate s depozitnog računa Općinskog suda u Varaždinu u ukupnom iznosu od 2.180,19 kn (288,58 EUR), ali nisu razvidni detalji u vezi tih uplata. Ostale uplate vještakinja prikazuje u tablici broj 2 počevši od 28. siječnja 2002. do 10. svibnja 2013. te navodi da u opisima ovih transakcija nisu navedena imena osoba koje su izvršile uplatu, već je navedeno "uplata – prijenos sa računa", "uplata izvan banke Varteks d.d." i "uplata izvan banke Varteks – PBZ", te vještakinja navodi da se može pretpostaviti da su to bile osobe koje tužitelji navode u svom podnesku od 10. rujna 2024. Sveukupno su izvršene 134 uplate po 600,00 kn što ukupno iznosi 80.400,00 kn (10.781,86 EUR).

12.9. U dopuni nalaza i mišljenja od 31. listopada 2024. u odnosu na dopis Zagrebačke banke d.d. od 14. listopada 2024. u kojem banka objašnjava razliku iznosa glavnice u trenutku otkaza kredita i ustupa tražbine vještakinja navodi da je točno da je tražbina banke na dan otkaza kredita 16. studenoga 2000. iznosila 45.046,07 DEM (23.031,69 EUR), međutim prema prometnoj kartici kredita razgraničene su stavke koje banka prenosi u sporne tražbine i to u ukupnom iznosu od 45.046,07 DEM od čega je glavnica kredita u iznosu od 38.276,37 DEM. Stoga se vještakinja protivi navodu banke da je glavnica prilikom ustupa tražbine bila manja od glavnice prilikom otkaza kredita budući da banka pod pojmom glavnice uzima u obzir sve tražbine (glavnica kredita, ugovorne kamate, zatezne kamate i trošak) u zbrojenom ukupnom iznosu od 45.046,07 DEM, a ne iznos čiste glavnice od 38.276,37 DEM. U istoj dopuni nalaza vještakinja utvrđuje na koji su način u prometu po kreditu navedeni iznosi tražbine na dan 1. siječnja 2002. (odnosno u razdoblju od 16. studenoga 2000. do 1. siječnja 2002.) te na dan ustupa tražbine (odnosno u razdoblju od 1. siječnja 2002. do 6. srpnja 2018.). Navodi da je na dan 18. travnja 2018. banka izvršila knjiženje zaduženja za glavnicu u iznosu od 7.537,64 EUR i odobrenje za zatezne kamate u iznosu od 5.787,79 EUR pri čemu nije razvidno na što se ta knjiženja odnose, ali je istima povećan dug tužitelja za iznos od 1.749,85 EUR (prebijanjem iznosa zaduženja i odobrenja). Osim toga, tužitelju su obračunate zatezne kamate u ukupnom iznosu od 45.557,76 EUR i trošak u iznosu od 38,58 EUR, a za razdoblje od 1. srpnja do 6. srpnja 2018. obračunate su i zatezne kamate od 20,65 EUR. Time ukupna zaduženja od otkaza kredita do ustupa tražbine na tuženika iznose 79.517,20 EUR, dok uplate iznose 11.070,44 EUR te se tako dobiva iznos duga tužitelja na dan 6. srpnja 2018. od 68.446,76 EUR. Iz izvatka iz poslovnih knjiga tuženika na dan 6. srpnja 2018. proizlazi da je glavnica iznosila 22.101,55 EUR (pri čemu vještakinja navodi da je prilikom prijenosa tražbine pod glavnicu kredita uzet i trošak od 781,30 EUR što zbrojeno sa glavnicom od 21.320,25 EUR iznosi upravo 22.101,55 EUR), a zatezne kamate 46.345,21 EUR. Vještakinja također navodi da je dug tužitelja na dan 23. listopada 2019. odgovarao onome na dan ustupa tražbine time da su na izvatku iz poslovnih knjiga tuženika od 23. listopada 2019. navedeni i troškovi nakon ustupa u iznosu od 784,25 kn (104,09 EUR), pa kako nakon ustupa tražbine nije bilo uplata od strane tužitelja, dug je iznosio ukupno 68.550,85 EUR. Nadalje, ukoliko se ne uzme u obzir iznos za koji je povećan dug glavnice (1.749,85 EUR), za koji ne postoji obrazloženje u spisu, dug tužitelja bi na dan 23. listopada 2019. iznosio 66.801,00 EUR i to glavnica u iznosu od 20.351,70 EUR, zatezne kamate u iznosu od 46.345,21 EUR i trošak u iznosu od 104,09 EUR.

12.10. Nakon ove dopune nalaza i mišljenja tužitelji su podneskom od 12. studenoga 2024. ostali kod svojeg prijedloga da vještakinja točno utvrdi početno stanje kredita, sve uplate i koji je dio tražbine zatvoren pojedinom od tih uplata, a tuženik je u podnesku od 20. studenoga 2024. ukazao da dopuna nalaza ne obuhvaća zateznu kamatu obračunatu od datuma ustupa tražbine do 23. listopada 2019.

12.11. U dopuni nalaza od 2. prosinca 2024. vještakinja ispravlja svoju raniju dopunu nalaza navodeći da je tražbina tuženika na dan 23. listopada 2019., prema izvatku iz njegovih poslovnih knjiga, iznosila ukupno 70.341,77 EUR od čega glavnica 22.101,55 EUR te zatezne kamate 48.240,22 EUR, a navedeni su i troškovi nakon ustupa u iznosu od 784,25 kn (104,09 EUR) odnosno ukupno 70.445,86 EUR, a ukoliko se u obzir ne uzme povećanje glavnice za iznos od 1.749,85 EUR, za koje ne postoji obrazloženje, na dan 23. listopada 2019. dug tužitelja iznosi 68.545,68 EUR i to s osnova glavnice 20.351,70 EUR, s osnova zatezne kamate 48.089,89 EUR i s osnova troška 104,09 EUR, pri čemu vještakinja daje izračun zatezne kamate na navedenu glavnicu od 20.351,70 EUR za razdoblje od 6. srpnja 2018. do 23. listopada 2019. koja u tom razdoblju iznosu 1.744,68 EUR, što u zbroju sa zateznom kamatom do ustupa tražbina (46.345,21 EUR) daje navedeni ukupni iznos zatezne kamate od 48.089,89 EUR.

12.12. Saslušana na ročištu 23. siječnja 2025. vještakinja Marija Hrešć u cijelosti ostaje kod svojeg nalaza i mišljenja odnosno svih pisanih očitovanja i dopuna nalaza danih tijekom postupka. Navodi da je banka najprije dostavila promet po kreditu za razdoblje od 1. veljače 1999. do 1. srpnja 2018., a naknadno je dostavila još karticu prometa za razdoblje od 10. lipnja 1997. od kada je sklopljen Ugovor o kreditu pa do 31. siječnja 1999. Kod toga napominje da je ovaj promet po kreditu za raniji period do 31. siječnja 1999. dostavljen samo u kunama, a ne i u tada važećoj valuti DEM što je relevantno za eventualnu kasniju rekonstrukciju kredita. Međutim, isto tako napominje da se u kunskim iznosima vidi da postoji slijed salda između prve i druge kartice. Također je u jednoj od dopuni nalaza, a vezano uz prigovore tužitelja o uplatama od strane jamaca, navela koje su uplate vidljive u prometu po kreditu te da iste odgovaraju podacima koje su dostavili tužitelji u smislu iznosa odnosno da je ustege vršio poslodavac Varteks. Vezano uz prigovor tužitelja da u svom nalazu i dopunama nije izradila izračun što je sve po kreditu zatvarano ovim uplatama, ističe da time tužitelji zapravo traže rekonstrukciju cijelog kredita od dana isplate kredita, a što je po njezinom mišljenju nemoguće napraviti bez sve dokumentacije koju je i ranije navela da je potrebno dostaviti odnosno zatražiti od banke i to analitičkih kartica Zagrebačke banke d.d. iz kojih bi bilo vidljivo za svaku vrstu tražbine - glavnicu, ugovorne i zatezne kamate te troškove, što je od tih tražbina zatvarano kojom od uplata. Isto tako u spisu nema niti realiziranog otplatnog plana iz kojeg bi se također moglo utvrditi koja je glavnica u DEM i koja kamata zaduživana od strane banke, a što je bitno za rekonstrukciju kredita, a nema niti, kako je ranije navela, prometa po kreditu za razdoblje od 31. siječnja 1999. u valuti DEM, što je također bitno za matematički izračun. Međutim, kada bi sva ta dokumentacija i postojala, radilo bi se o vrlo opsežnom poslu, kod čega napominje da se nije radilo o jednostavnom kreditu jer je otplaćivan sa zakašnjenjem, pa je potrebno izračunavati i zatezne kamate, a banka sve to vrši putem kompjuterskih programa, dok bi vještakinja to sve morala raditi ručno, pa bi se radilo o vrlo opsežnom i skupom postupku izračuna. Navodi da je pregledala sve kartice odnosno financijsku dokumentaciju banke u spisu te da nije vidjela nikakvih posebnih sumnjivih knjiženja osim knjiženja kod kojeg je povećana glavnica kredita od trenutka otkaza ugovora o kreditu pa do trenutka ustupa tražbine, a što je obrazložila u svojem nalazu. Iako je Zagrebačka banka d.d. u jednom dopisu napisala da se radi o nedospjeloj glavnici kredita koja je pridodana ranije dospjeloj glavnici, nije jasno zbog čega je taj dio glavnice naknadno, nakon otkaza ugovora o kreditu tada tj. prije ustupa tražbine dospio, pa za takvo knjiženje ne postoji osnov. Iz tog razloga vještakinja je u posljednjoj dopuni nalaza od 2. prosinca 2024., a na temelju dokumentacije u spisu, izradila izračun koliko bi na dan 23. listopada 2019. iznosila tražbina tužitelja ukoliko se glavnica duga uzme u iznosu kako to stoji u izvatku iz poslovnih knjiga tuženika odnosno 22.101,55 EUR, te koliko bi iznosila tražbina ukoliko se glavnica umanji za ovaj sporni dio odnosno iznos od 1.749,85 EUR u kojem bi slučaju glavnica iznosila 20.351,70 EUR te je za tako umanjenu glavnicu izračunala i umanjene zatezne kamate. Što se tiče podatka od koliko je jamaca bilo ustezano radi otplate kredita, vještakinja navodi da je u dopuni nalaza od 2. listopada 2024. navela podatke o uplatama koji stoje u prometu po kreditu, a gdje se vide "uplate izvan banke – prijenos sa računa" i "uplate izvan banke Varteks d.d.", te su to jedini podaci koje je mogla iščitati iz prometa po računu, a nije navedeno imenom i prezimenom o kojim se osobama radi. Na pitanje je li provjeravala iznos glavnice kod ustupa i to bilo prvi ili drugi iznos glavnice koji je ranije spomenula te je li taj iznos provjerljiv, vještakinja navodi da je provjerila glavnicu kod dana otkaza ugovora o kreditu i to tako da je te podatke iščitala iz prometa po kreditu, a točnu rekonstrukciju od dana isplate kredita do dana otkaza ugovora nije radila iz razloga koje je ranije obrazložila te dodaje da je iz ove dostupne dokumentacije izvukla maksimum. Također napominje da je u ranijem periodu zatezna kamata bila vrlo visoka tako da je od 1996. do 2002. iznosila 18% te su u tom periodu kamate po kreditu jako narasle, dok su uplate kasnile i iznosi uplata bili su, s obzirom na ove zadužene iznose, zapravo simbolični, zbog čega je i došlo do ovako visokih iznosa.

12.13. Nakon saslušanja vještakinje tužitelji su predlagali da se radi točnog utvrđenja visine duga od Zagrebačke banke d.d. ponovo zatraže analitičke kartice i realizirani otplatni plan nakon čega će staviti eventualni prijedlog za dopunu vještačenja, dok tuženik nije stavio nikakve daljnje dokazne prijedloge, a niti je isticao bilo kakve daljnje prigovore na nalaz vještakinje. Ovaj dokazni prijedlog tužitelja za ponovno traženje dokumentacije Zagrebačke banke d.d. sud nije prihvatio, a to budući da je takvu dokumentaciju od Zagrebačke banke d.d. u više navrata tražio tijekom postupka (ranije spomenutim dopisima), no Zagrebačka banka d.d. svaki se puta očitovala da tom dokumentacijom ne raspolaže, zbog čega je sud ocijenio da je ponovno traženje iste dokumentacije nesvrsishodno i neekonomično, a time i nepotrebno. Kako je ranije rečeno, iako je tuženik tijekom postupka predlagao izvođenje dokaza u smislu čl. 234. st. 3. ZPP, od toga je kasnije odustao, dok tužitelj provođenje takvih dokaza nije predlagao, a sud niti ne vidi razloge zbog kojih bi Zagrebačka banka d.d., koja kao treća osoba nakon ustupa tražbine nije neposredno zainteresirana za ovaj spor, uskratila dostaviti dokumentaciju o visini tražbine kojom raspolaže, tim više što je to njezina obveza kao ranijeg vjerovnika u odnosu na novog vjerovnika sukladno čl. 85. st. 1. ZOO.

13. Saslušana na sporne okolnosti, 2. tužiteljica FS iskazala je da su tužitelji predmetni ugovor o kreditu sklopili na iznos glavnice od 41.000,00 DEM, a od toga je kao polog u banci ostalo 400,00 DEM. Kredit su otplaćivali oko 2 godine nakon čega je njezin suprug (1. tužitelj) teško obolio te je 100% invalid, a ona sama s njim kao invalidom i dvoje djece više nije mogla otplaćivati taj kredit. Prvotužitelj je u mirovini od otprilike 1999. te mu je radi otplate kredita ustezano od mirovine (oko 250,00 kn s obzirom na to da je imao manju mirovinu) i to otprilike 12 godina, a nakon toga se prestalo ustezati, no nije joj poznat razlog zbog čega su prestale te ustege. Također je kredit kao jamac otplaćivao njezin brat LS koji je radio u Varteksu te je isplatio 24.000,00 DEM, za što je priložena potvrda u spis, odnosno njemu se ustezalo 600,00 kn mjesečno. Kredit je kao jamac otplaćivao i KS, njezin nećak, koji je u to vrijeme radio u firmi „Florijan Bobić“ u Varaždinu, no ta firma već dugo ne postoji, te je ustegom od plaće otplatio oko 10.000,00 DEM. Ovi iznosi koje su jamci uplatili poznati su joj jer im je onda te iznose vraćala, te bratu još i danas vraća. Kad je dug prodan, B2 Kapital ponudio joj je da na ime otplate duga otplati 200.000,00 kn, na što je odgovorila da nema financijske mogućnosti za to, pa su joj nakon toga ponudili da otplati 120.000,00 kn, ali ni to nije mogla te je predložila da idu na naplatu na FINU. Međutim, pokrenuli su ovrhu na kući koja je u međuvremenu i prodana, a i sada se ponovo skida s plaće radi naplate duga jamcima RS i LS i to svakome po 100,00 EUR. Nikada od banke nisu dobili niti jednu obavijest o stanju kredita, a isto tako niti jedan od jamaca. Računali su da je na sve navedene načine otplaćeno oko 45.000,00 DEM (i to ako se ne računa iznos dobiven prodajom kuće), te ako su postojale još neke kamate, 2. tužiteljica je i predložila da se sjedne na račun. Međutim, smatra da je ovaj dug koji tuženik navodi previsok te da dug ne može postojati u tom iznosu. Osim potvrde Varteksa, ne raspolaže nikakvom drugom dokumentacijom o izvršenim uplatama.

14. Na temelju svega naprijed navedenog sud je utvrdio sljedeće:

- pokrećući ovršni postupak tuženik je priložio izvadak iz poslovnih knjiga od 23. listopada 2019. kojim dokazuje visinu svoje tražbine koja je visina sukladna tj. proizlazi iz financijske dokumentacije ranijeg vjerovnika Zagrebačke banke d.d., kako je taj slijed utvrdila i vještakinja u svom nalazu, a navedeno je sukladno odredbi čl. 20.o) Ugovora o kreditu od 10. lipnja 1997. prema kojoj korisnik kredita pristaje da kao dokaz o visini bilo koje tražbine po ovom ugovoru služe poslovne knjige kreditora i ostala dokazna sredstva s kojima kreditor raspolaže,

- tužitelji prigovaraju visini tražbine iz razloga izvršenih otplata pri čemu ni sami ne navode koliko je ukupno otplaćeno, a u svom iskazu 2. tužiteljica navodi da je uplatama tužitelja i jamaca otplaćeno oko 45.000,00 DEM te ne barata točnim iznosima i podacima o otplati, već ih navodi otprilike, pri čemu se naglašava da tužitelji tijekom postupka ne ističu da bi dug bio u cijelosti otplaćen,

- u spis je dostavljen promet po kreditu (čiju vjerodostojnost tužitelji ne osporavaju), kao jedina dokumentacija kojom raspolaže banka vezano uz otplatu kredita te potvrda poslodavca jednog od jamaca Varteks d.d. o izvršenim ustegama za koju je vještakinja utvrdila da je sukladna podacima iz prometa po kreditu,

- tužitelji osporavaju kako glavnični iznos tražbine, tako i obračun kamata upravo zbog izvršenih uplata te na okolnost ukupnog iznosa otplate i zatvaranja kredita po svakoj od osnova (troškovi, kamate, glavnica) tim otplatama predlažu provođenje vještačenja,

- vještakinja navodi da je prednje navedeni prijedlog tužitelja u pogledu vještačenja zapravo prijedlog da se provede rekonstrukcija kredita za koju navodi da je nije moguće izvršiti bez dodatne dokumentacije, koju je sud u više navrata bezuspješno pokušao pribaviti od Zagrebačke banke d.d., naime raniji vjerovnik Zagrebačka banka d.d. i tuženik navode da su dostavili svu dokumentaciju kojom raspolažu, a koja je po njihovom mišljenju dovoljna za izračun tražbine po vještaku financijske struke; tužitelji takav prigovor ne ističu niti, kao stranka koja je predložila ovaj dokaz financijskim vještačenjem, u tom smislu predlažu eventualno vještačenje po drugom vještaku, već prihvaćaju navedeni stav vještakinje i unatoč višekratnom bezuspješnom traženju iste dokumentacije od banke ponavljaju prijedlog za pribavu iste (i potom za eventualnu dopunu vještačenja) što sud ocjenjuje nesvrsishodnim, neekonomičnim i stoga nepotrebnim jer je očigledno da se takva dokumentacija ne može pribaviti budući da treća osoba njome očito ne raspolaže,

- analizom dokumentacije koja je dostavljena u spis vještakinja utvrđuje visinu tražbine vjerovnika po predmetnom kreditu prilikom konverzije valute DEM u valutu EUR, na dan otkaza ugovora o kreditu i na dan ustupa tražbine, kod čega uočava da ne postoji objašnjenje tj. razlog zbog kojeg je glavnica veća u trenutku ustupa tražbine nego što je bila na dan otkaza kredita budući da se nakon otkaza kredita tražbina može povećati samo po osnovi kamata i troškova, dok obrazloženje Zagrebačke banke d.d. iz dopisa od 14. listopada 2024. otklanja kao valjano obrazloženje za ovo povećanje glavnice iz razloga koji su navedeni u dopuni nalaza od 31. listopada 2024., a sve ovdje navedene navode vještakinje sud prihvaća kao valjano obrazložene te sukladne odredbama ZOO,

- vještakinja utvrđuje da glavnica u trenutku otkaza ugovora o kreditu iznosi 19.570,40 EUR, a u trenutku ustupa tražbine 22.101,55 EUR, time da iz dopune nalaza od 31. listopada 2024. proizlazi da je glavnici pridodan i trošak u iznosu od 781,30 EUR što je kod prijenosa tražbine uzeto kao ustupljena glavnica, a navedeno je zapravo sukladno i navodima tuženika iz podneska od 25. listopada 2021. o tome kako je Zagrebačka banka d.d. uglavničila troškove i prodala takvo potraživanje tuženiku kao glavnicu koja predstavlja osnovicu za daljnji obračun zatezne kamate; kod toga se ističe da zbroj glavnice kako je iznosila u trenutku otkaza kredita (19.570,40 EUR) i ovdje navedenih troškova od 781,30 EUR iznosi 20.351,70 EUR, dok za ostatak razlike glavnice do iskazane glavnice u trenutku ustupa tražbine (22.101,55 EUR) i to u iznosu od 1.749,85 EUR ne postoji obrazloženje u spisu, zbog čega vještakinja u svom nalazu utvrđuje visinu tražbine ukoliko se uzme u obzir glavnica duga prema financijskoj dokumentaciji tuženika i banke (22.101,55 EUR) kao i visinu tražbine ukoliko se uzme u obzir glavnica duga bez spornog povećanja glavnice tj. u iznosu od 20.351,70 EUR (i to konačnim nalazom od 2. prosinca 2024.),

- budući da za spomenuti iznos razlike glavnice od 1.749,85 EUR sukladno nalazu vještakinje nema podloge u financijskoj dokumentaciji ni valjanog razloga, sud smatra da u tom dijelu tražbina tuženika nije dokazana, tako da sukladno nalazu i mišljenju vještakinje od 2. prosinca 2024. utvrđuje tražbinu tužitelja na dan 23. listopada 2019. u iznosu od 20.351,70 EUR s osnova glavnice, 48.089,89 EUR s osnova zateznih kamata i 104,09 EUR s osnova troška nakon ustupa tražbine (koje troškove nakon ustupa tražbine tužitelji tijekom postupka niti nisu osporavali),

- kao dan relevantan za utvrđenje visine tražbine sud smatra upravo 23. listopada 2019. budući da je to datum izvatka iz poslovnih knjiga priložen uz prijedlog za ovrhu kao dokaz o visini tražbine radi čije je naplate pokrenuta ovrha, a koju visinu tražbine tužitelji pobijaju žalbom u ovršnom postupku, zbog čega je i pokrenuta ova parnica; upravo iz navedenog razloga nisu relevantni prijedlozi tužitelja istaknuti tijekom postupka radi utvrđenja visine tražbine tuženika u kasnijem periodu.

15. Slijedom prednjih utvrđenja sud je ocijenio da je tužbeni zahtjev, kojim tužitelji traže da se ovrha u cijelosti tj. radi naplate cjelokupne novčane tražbine ovrhovoditelja proglasi nedopuštenom, samo djelomično osnovan i to samo u dijelu u kojem je ovrha neosnovano pokrenuta radi naplate novčane tražbine tuženika preko visine tražbine na dan 23. listopada 2019. koju je sud utvrdio u ovom postupku. Stoga je odlučeno kao u točkama I/ i II/ izreke presude.

16.1. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 5. ZPP kojom je propisano da sud može odlučiti da jedna stranka nadoknadi sve troškove koje je imala protivna stranka ako protivna stranka nije uspjela samo u razmjerno neznatnom dijelu svog zahtjeva, a zbog tog dijela nisu nastali posebni troškovi. Budući da su tužitelji tužbenim zahtjevom tražili da se ovrha proglasi nedopuštenom za cjelokupni iznos tražbine, no u tome su uspjeli samo u manjem dijelu (ovrha je pokrenuta radi naplate ukupnog iznosa od 70.445,86 EUR, a tražbina je utvrđena osnovanom u ukupnom iznosu od 68.545,68 EUR), sud utvrđuje da je u ovom postupku tuženik taj koji nije uspio samo u razmjerno neznatnom dijelu svog zahtjeva, a zbog kojeg nisu nastali posebni troškovi.

16.2. Stoga je sud tuženiku priznao troškove koji su bili potrebni za vođenje parnice u smislu čl. 155. st. 1. ZPP i to:

- troškove odgovora na tužbu, podneska od 25. listopada 2021. (očitovanje na nalaz vještakinje) i podneska od 20. studenoga 2024. (očitovanje na dopunu nalaza), svakoga u zatraženom iznosu od 250,00 EUR sukladno tbr. 8. toč. 1. i tbr. 46. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/2023; koja se u ovom postupku primjenjuje temeljem tbr. 52. st. 3. ove Tarife, dalje: Tarifa),

- troškove podnesaka od 23. svibnja 2023., 24. listopada 2023. i 14. prosinca 2023., ali ne u zatraženim iznosima od po 250,00 EUR, već u iznosima od po 62,50 EUR za svaki od ovih podnesaka sukladno tbr. 8. toč. 4. i tbr. 46. Tarife budući da se radi o očitovanjima tuženika u pogledu traženja dodatne dokumentacije,

- troškove ročišta od 13. listopada 2020. (pripremno ročište) i 23. siječnja 2025. (ročište za glavnu raspravu na kojem je provedeno saslušanje vještakinje i 2. tužiteljice), svakoga u iznosu od 250,00 EUR sukladno tbr. 9. toč. 1. i tbr. 46. Tarife, dok je trošak ročišta od 12. siječnja 2021. priznat u iznosu od 125,00 EUR sukladno tbr. 9. toč. 2. i tbr. 46. Tarife budući da se na tom ročištu raspravljalo samo o procesnim pitanjima.

16.3. Nije priznat zatraženi trošak pristojbe za odgovor na tužbu budući da sukladno čl. 4. toč. 2. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj 118/18 i 51/23) tuženik nije bio u obvezi plaćanja ove sudske pristojbe niti je istu platio, a nije priznat ni trošak podneska od 3. studenoga 2021. kojim tuženik daje očitovanja na navode tuženika koja je mogao iznijeti u nekom od podnesaka odnosno na ročištu za koje su mu priznati troškovi.

16.4. Tako su tuženiku priznati ukupni parnični troškovi u iznosu od 1.562,50 EUR zajedno sa zatraženom zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate sukladno čl. 151. st. 3. ZPP, koje su mu troškove dužni naknaditi tužitelji.

16.5. Stopa zakonske zatezne kamate, kako na troškove postupka, tako i u pogledu glavnog zahtjeva, određena je sukladno čl. 29. st. 2. ZOO.

U Varaždinu 7. ožujka 2025.

Sutkinja

Dubravka Kraljić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ovog rješenja nezadovoljna stranka može u roku od 15 dana od dana dostave presude izjaviti žalbu. Žalba se podnosi ovome sudu, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

Dostaviti:

1/ Tužitelji po punomoćnici Sanji Smontara, odvjetnici iz Varaždina

2/ Tuženik po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Mađarić i Lui iz Zagreba