REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

Trg pobjede 13, 35000 Slavonski Brod

Poslovni broj: P-93/2024-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Slavonskom Brodu, po sutkinji Marini Smaić, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužiteljice ČO, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupane po punomoćniku ŽO, odvjetniku u [adresa], protiv tuženica CO, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] i ZO, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupanih po punomoćniku Marijanu Betlachu, odvjetniku u Slavonskom Brodu, radi utvrđenja prava vlasništva nekretnine, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 5. veljače 2025., u prisutnosti punomoćnika tužiteljice i punomoćnika tuženika, nakon javne objave presude 7. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice ČO koji glasi:

"Utvrđuje se da je tužiteljica ČO, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] vlasnik spornog dijela nekretnina u površini od 30 m2 označenih crvenom bojom u prilogu broj 5 nalaza i mišljenja vještaka geodetske struke Maria Tomić izrađenog u postupku uređenja međe koji se vodio pred Općinskim sudom u Slavonskom Brodu pod poslovnim brojem R1-37/2019, koji dio je dio k. č. br. [katastarska čestica] [adresa] upisana u z. k. ul. broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to dvorište, pomoćna zgrada i zgrada mješovite uporabe sa 801 m2, što su tužene CO, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], ZO, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] dužne priznati i ukloniti postojeći zid sagrađen po cijeloj dužnik po kojem je uređena međa tužiteljice i tuženica i to k. č. br. [katastarska čestica] [adresa] upisana u z. k. ul. broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to dvorište, pomoćna zgrada i zgrada mješovite uporabe sa 801 m2, s jedne strane i nekretnina tuženica upisanih u z. k. ul. broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] k. č. br. [katastarska čestica] dvorište sa 1843 m2, od točke A od [adresa],34 m do točke B, te od točke B do točke C u dužni od 27,49 m2, koji će u protivnom ukloniti tužiteljica, o trošku tuženica, kao i naknaditi parnični trošak, sve u roku 15 dana.".

II. Odbija se zahtjev tužiteljice ČO za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 1.751,06 eura, kao neosnovan.

III. Nalaže se tužiteljici ČO, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], da tuženicama CO, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] i ZO, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], naknadi troškove postupka u iznosu 1.006,25 eura (slovima: tisuću šest eura dvadeset pet centi), u roku od 15 dana.

IV. Odbija se zahtjev tuženica CO i ZO za naknadu troškova postupka za iznos od 931,25 eura, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužiteljica ČO (dalje: tužiteljica) je 10. studenog 2020. podnijela tužbu protiv tuženica CO i ZO (dalje: tuženice) radi utvrđenja prava vlasništva i činidbe.

1.2. U tužbi u bitnome navodi da je rješenjem Općinskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj: R1-37/2019-20 od 22. studenog 2019., potvrđenom rješenjem Županijskog suda u Vukovaru poslovni broj: Gž-231/2020-2 uređena međa između nekretnina ovdje tužiteljice kao predlagateljice i ovdje tuženica kao protustranaka, oznake k. č. br. [katastarska čestica] [adresa] upisane u zk. ul. broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u naravi dvorište, pomoćna zgrada i zgrada mješovite uporabe sa 801 m2, s jedne strane i nekretnina tuženica upisanih u zk. ul. broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], oznake k. č. br. [katastarska čestica] dvorište sa 1843 m2, tako da međa ide po zidu u vlasništvu protustranaka od početne točke A od [adresa],34 m do točke B, u točki B međa se lomi u pravcu sjeverozapada, te nakon 27,48 m dolazi do točke C.

1.3. Navodi da je međa u gore navedenom izvanparničnom postupku uređena po zadnjem mirnom posjedu iako posjed tuženica nije savjestan jer su iste znale da je zidana ograda između nekretnina parničnih stanaka sagrađena na nekretnini tužiteljice 2004. ili 2005. godine te da je do tih godina tužiteljica bila u posjedu spornog dijela međe, stoga predlaže sudu donijeti odluku kako je citirano pod točkom I. izreke presude.

2. U odgovoru na tužbu tuženice se protive tužbenom zahtjevu u cijelosti, navode da je točno da je međa utvrđena po zadnjem mirnom posjedu, a posjed stranaka da je bio jasno vidljiv na terenu u vidu zida sagrađenog od čvrste cigle, a koji zid je sagrađen po komasacijskoj liniji u skladu sa sudskim presudama koje su prednici stranaka dugo godina vodili. Nadalje, navode da je prednik tuženica u ovako postavljenu međnu liniju uveden u izvršnom postupku Općinskog suda u Slavonskom Brodu br. I-1170182-3 temeljem rješenja od 28. listopada 1982.

2.1. Naime, kč. br. [katastarska čestica] i kč,.br. 272/2 k. o. [katastarska općina] su u komasacijskom postupku podijeljene na dva jednaka dijela. TO bila je samovlasnik na kč. br. [katastarska čestica], a RO i DO su u suvlasništvo dobili kč. br. [katastarska čestica] u k. o. [katastarska općina]. Kuća se u vrijeme komasacije nalazila na čestici 272/2 i manjim dijelom na kč. br. [katastarska čestica]. U dijelu kuće do ulice živjeli su RO i DO, a do dvorišta TO. Ulaz je bio na čestici kč. br. [katastarska čestica]. Česticu 272/1 naslijedio je RO koju je prodao ŽO i OO - roditeljima ovdje tuženih CO i ZO ugovorom od 23. veljače 1972. te im predao i posjed nekretnina. Dio čestice koji se nalazio pod kućom na kčbr. [katastarska čestica], po komasacijskom rješenju pripao je samovlasniku kč. br. [katastarska čestica] nakon rušenja stare kuće česticu br.272/2 naslijedila je BO koja je istu prodala 2003. ili 2004. ovdje tužiteljici ČO, a odmah po kupnji nekretnine- tužiteljica je upoznata da dio čestice pod kućom pripada tuženima. U međuvremenu je 2013. godine nekadašnjoj kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] pripojena nova čestica tako da se sada vode pod jedinstvenim brojem kč. br. [katastarska čestica] u vlasništvu tužiteljice.

2.2. Gore opisani postupak proveden je nakon dugotrajnog postupka priznanja vlasništva koji je kod istoga suda voden pod poslovnim brojem: P-1139/82 u kojem je potvrđeno vlasništvo po komasacijskoj međi, a stranke su nakon toga u izvršnom postupku stupile u posjed nekretnina i napravile temelj na koji je bila postavljena visoka zidana ograda u dubini čestice.

2.3. Prema navedenoj presudi tuženima je priznato vlasništvo nekretnine odnosno kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] prema komasacijskoj liniji tako da je određena međa koja je prelazila u širini od 1,25 metara širine gledajući sa ulice, preko stare kuće koja je pripala DO. Ukupna širina fronte čestice 272/1 k. o. [katastarska općina] koja je pripala tuženima, odnosno njihovim roditeljima bila je 6,15 m. U dijelu koji se nalazio pod kućom (širine 725 metara) ostavljen je nužni prolaz bivšoj vlasnici DO do rušenja objekta. Tuženice nemaju izvorni spis koji je zbog proteka vremena uništen u sudu, a njihov tadašnji punomoćnik odvjetnik Franjo Mitrović je preminuo i do arhive ne mogu doći da bi dobile ostatak spisa.

2.4. Dalje navode da su nakon rušenja starog objekta preko kojega je prelazila međa utvrđena u komasacijskom, a nakon toga u sudskom parničnom postupku koje je rušenje objekta izvršeno 2004., tuženice stupile u posjed cijele dosuđene katastarske čestice do ulice, a u dubini čestice da su uvedene u postupku istoga suda broj I- 1170182-3 temeljem rješenja od 28. listopada 1982. od strane geodeta.

2.5. Po utvrđenoj međnoj liniji u parničnom postupku od dana 24. lipnja 1982. je napravljen zid od stare kuće, a nakon što je kuća srušena, po istoj liniji do vidljive oznake koju je postavio geodet u sudskom postupku 2004. godine postavljeni su drveni stupovi sa žičanom ogradom. Žičana ograda je skinuta 2005. godine jer su željezni dijelovi počeli oksidirati pa je na istom mjestu podignut zid. Nakon podizanja zida, isti je i ožbukan 2005. godine, a suprug tužiteljice KO zatražio je dozvolu od ĆO, oca tuženica, da on o svom trošku ožbuka zid sa njihove strane, a koju je dozvolu i dobio. Ističu stoga da ovakvo posjedovno stanje postoji još od 24. lipnja 1982. odnosno 38 godina, dok je betonski temelj napravljen po stanju komasacijske međe od 1964. godine, što znači da stranke ovako uživaju među još od komasacije, odnosno 56 godina.

2.6. Posebno ističu da je tužiteljica bila vlasnica svojih sadašnjih nekretnina u vrijeme kada se rušila stara kuća preko koje je prelazila međa i da je sadašnje stanje ograde napravljeno uz suglasnost tužiteljice koja se do postupka uređenja međe, odnosno do 2019. niti na jedan način nije očitovala da joj nešto nije u redu niti je pokretala bilo kakav postupak uređenja međe ili smetanja posjeda u vrijeme zidanja ograde.

2.7. Nadalje, da je međuvremenu, prije postupka uređenja međe, obavljen postupak evidentiranja međe u sklopu postupka legalizacije objekata tuženih 2015. i 2016. godine u kojem je geodet po svom ovlaštenju konstatirao trenutno stanje. Istovremeno da je izvršio ispravak pogrešno navedene međe po geodetu PO koji je bez znanja i suglasnosti tuženica, bez razloga i bez ovlaštenja prekrižio među koja je išla preko kuće. Od ovoga stanja, konstatiranja međe u postupku legalizacije objekata, je proteklo 3 godine i isto je po svemu pravomoćno i kao takvo je upotrijebljeno u postupku uređenja međe i definirano kao ,,katastarsko stanje".

2.8. Budući se stranke u gore navedenom postupku uređenja međe (R1-37/2019) nisu suglasile sa uređenjem međe po mapama, tuženice ističu da nije relevantno ni stanje evidentirano 2016. godine, a samim time niti stanje na koje se poziva tužiteljica, nego da je relevantno stanje posjeda koje odgovara katastarskom stanju pa da sud u postupku uređenja međe nije mogao drugačije urediti među jer ima dva relevantna pokazatelja od kojih je sigurno posjedovno stanje najvažnije.

2.9. Nadalje, ističu da je tvrdnja tužiteljice da posjed tuženica nije savjestan ,,...jer su znale da je zidana ograda između nekretnina parničnih stranaka sagrađena na nekretnini tužiteljice..." apsurdna jer se postavlja pitanje što je tužiteljica čekala 16 godina da poduzme neke pravne radnje vezano za svoju navodnu nekretninu odnosno posjed. Predlažu odbiti tužbeni zahtjev uz obvezu tužiteljice na naknadu parničnih troškova tuženicama.

3. Presudom ovog suda poslovni broj P-408/2020 od 15. studenog 2023. odbačena je tužba tužiteljice ČO od 10. studenog 2020. kao nepravovremena, odbijen je kao neosnovan zahtjev tužiteljice za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 1.408,56 eura te je naloženo tužiteljici da tuženicama naknadi troškove postupka u iznosu 821,20 eura.

3.1. Povodom izjavljene žalbe tužiteljice, odlukom Županijskog suda u Splitu poslovni broj: Gž-2882/2023-2 od 1. veljače 2024., ukinuta je navedena presuda ovog suda od 10. studenog 2020. te je predmet vraćen na ponovni postupak radi pravilnog i potpunog utvrđivanja činjeničnog stanja te ponovne odluke o tužbenom zahtjevu.

3.2. Drugostupanjski sud navodi da je činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno jer prvostupanjski sud u provedenom postupku nije utvrdio kada je tužiteljici dostavljeno pravomoćno rješenje kojim je uređena međa te da je prvostupanjski sud pogrešno protumačio odredbu članka 103. stavka 6. ZV-a jer se rok od 6 mjeseci za pokretanje parničnog postupka u smislu odredbe članka 103. stavka 6. mora računati od dana kada je odluka dostavljena aktivno ili pasivno legitimiranoj stranci u postupku ili pak njihovim punomoćnicima. Ujedno se poziva na stajalište Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženo u odluci poslovni broj: Revx-583/2017-2 od 30. kolovoza 2017. odgovarajući na pravno pitanje o računanju roka o primjeni članka 103. stavak 6. ZV-a odnosno računa li se rok od dana pravomoćnosti odluke ili od dana kada je pravomoćna odluka dostavljena stranci koja podnosi tužbu.

3.3. U skladu sa uputom drugostupanjskog suda, u ponovljenom postupku izvršen je uvid u spis predmeta ovoga suda poslovnog broja R1-37/2019 i to u dostavnicu na poleđini stranice 77 spisa te je utvrđeno da je tužiteljica ČO odluku Županijskog suda u Vukovaru poslovni broj Gž-231/2020-2 od 21. travnja 2020. (kojom je odbijena žalba predlagateljice te je potvrđeno prvostupanjsko rješenje o uređenju međe) primila po punomoćniku 13. svibnja 2020.

3.4. Odredbom članka 103. stavka 6. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14 81/15, dalje: ZV) propisano je da svatko može u parnici dokazivati vlasništvo i zahtijevati da se u skladu s tim označi međa, no susjed koji je sudjelovao u postupku uređenja međe ne može to zahtijevati nakon proteka roka od 6 mjeseci od dana pravomoćnosti odluke donesene u postupku uređenja međe.

3.5. Slijedom navedenoga, kako je tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena 10. studenog 2020., sukladno gore navedenom stajalištu VSRH izraženom u odluci poslovni broj: Revx-583/2017-2 od 30. kolovoza 2017., proizlazi da rok od 6 mjeseci za pokretanje ovog parničnog postupka nije protekao te da je tužba u ovoj pravnoj stvari pravodobno podnesena.

4. Uz suglasnost parničnih stranaka sud je u ponovljenom postupku izvršio uvid i ponovno pročitao sve provedene dokaze bez potrebe za ponovnim izvođenjem istih pa je tako u provedenom dokaznom postupku pročitano rješenje ovog suda od 22. studenog 2019., poslovni broj: R1-37/2019-20 (str.3-4), rješenje Županijskog suda u Vukovaru od 21. travnja 2020. (str.5), nalaz i mišljenje vještaka Marija Tomića od 8. studenog 2019. (str.6), izvadak iz zemljišne knjige za nekretninu u vlasništvu tužiteljice oznake kč. br. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (str.6), izvadak iz zemljišne knjige za nekretninu tuženica oznake kč. br. [katastarska čestica], upisane u zk. uloške broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (str.7), izvod iz katastarskog plana (str.7-8), rješenje ovoga suda broj I-1170/82 od 28. listopada 1982. (str. 14), skica premjeravanja (str.15), dopis od 19. svibnja 1984.(str.16), tužbu s prijedlogom za izdavanje privremene mjere (str.45-46), rješenje ovoga suda od 16. kolovoza 1982. broj: P-1139/82-3 i rješenje Okružnog suda u Požegi broj Gž-1164/82-2 (str.48-51), presudu ovoga suda poslovni broj P-1045/71-4 od 15. veljače 1972. i presuda poslovni broj P-385/80-5 od 7. listopada 1980. (str.52- 55), presuda Okružnog suda u Slavonskoj Požegi broj Gž-211/1981-2 od 5. ožujka 1981. (str. 56-57) te nalaz i mišljenje vještaka geodeta VO iz [adresa] (str.59-139) kao i iskaz vještaka saslušanog na glavnoj raspravi 4. listopada 2023. Izvršen je uvid u predmet Općinskog suda u Slavonskom Brodu poslovnog broja: R1-37/2019. i njemu priložene isprave – rješenje ovog suda od 5. lipnja 1996. posl. Broj R1-209/95-6 (str. 13-16) i presudu posl. broj P-344/78 od 14. travnja 1978. (str.17- 20).

4.1. U postupku su saslušani svjedoci EO, MO i KO te tužiteljica ČO i tuženice CO i ZO kao stranke u svrhu dokazivanja (str. 26-33). Vlasništvo susjednih nekretnina nije bilo sporno pa nisu posebno ocijenjeni dokazi koji se odnose na pitanje prava vlasništva stranaka.

4.2. Daljnje dokaze sud nije provodio iz razloga što bi isto bilo protivno načelu ekonomičnosti u smislu odredbe članka 10. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 148/11. pročišćeni tekst, 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., dalje: ZPP), kao i ovlastima suda da u parničnom postupku izvede samo one dokaze koje su stranke predložile, a činjenično stanje u postupku je dovoljno utvrđeno za donošenje meritorne odluke.

4.3. Ocjenom svakog provedenog dokaza zasebno te svih zajedno u smislu odredbe članka 8. ZPP sud je utvrdio da tužbeni zahtjev tužiteljice nije osnovan.

5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenjem prava vlasništva na nekretnini oznake kč.br. upisane u zk. uložak broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] sa zahtjevom da tuženice uklone zid izgrađen na nekretnini tužiteljice, za koji zid je u izvanparničnom postupku radi uređenja međe između nekretnina tužiteljice i tuženica utvrđeno da je izgrađen upravo na međi i da predstavlja međnu liniju susjednih nekretnina stranaka.

5.1. Između parničnih stranaka nije sporno:

- da je ovome postupku prethodio izvanparnični postupak radi uređenja međe između njihovih nekretnina oznake kč. br. [katastarska čestica] (ranije kč. br. [katastarska čestica]) i kč. br. [katastarska čestica] koja međa je sporna u dijelu na kojemu su tuženice, odnosno njihovi prednici sagradili betonski zid,

- da je rješenjem ovoga suda od 22. studenog 2019. poslovni broj: R1-37/2019- 20 uređena međa na način da ide po zidu u vlasništvu protustranaka od početne točke A od [adresa],34 metara do točke B, u točki B se lomi u pravcu sjeverozapada te nakon 27,48 metara dolazi do točke C,

- da je u izvanparničnom postupku koji se vodio kod ovoga suda pod poslovnim brojem R1-37/2019, odlukom suda od 22. studenog 2019., uređena međa po posjedovnom stanju

- da je postojeća međa po zidanoj ogradi postavljena 2004. ili 2005. godine.

5.2. Sporna je pravilnost ovako uređene međe budući je ista uređena prema posljednjem mirnom posjedu, a tužiteljica smatra da je posjed tuženica nesavjestan jer su znale da je zidana ograda sagrađena na nekretnini tužiteljice.

6. Čitanjem priklopljenog spisa predmeta ovoga suda poslovni broj: R1-37/2019 utvrđeno je da je na prijedlog ovdje tužiteljice ČO pokrenut izvanparnični postupak radi uređenja međe između njene nekretnine i nekretnine protustranaka ZO i CO, ovdje tuženica, položenih u k. o. [katastarska općina], označenih kao kč. br. [katastarska čestica] (ranije 272/2) i kč. br. [katastarska čestica] u kojem postupku je uređena među između nekretnina stranaka rješenjem od 22. studenog 2019. po posjedovnom stanju. Provedenim vještačenjem po vještaku geodetske struke Mariju Tomiću, mag.ing. geodezije u tom je postupku utvrđeno da je postojeća međa koja je u naravi zid, međa i prema katastarskoj mapi, a katastarska međa da je formirana 2016. godine.

6.1. Protiv navedenog rješenja kojim je uređena međa tužiteljica je izjavila žalbu koju je Županijski sud u Vukovaru, rješenjem od 21. travnja 2020. odbio kao neosnovanu te u cijelosti potvrdio pobijano prvostupanjsko rješenje.

6.2. U spisu predmeta posl. broja R1-37/2019 na stranici 13-16 nalazi se preslika rješenja ovoga suda poslovni broj R1-209/95-6 od 5. lipnja 1996. kojim se u točki I. izreke međna linija između čestice predlagatelja ŽO i OO broj 272/1 upisana u zk. ul. Br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i čestice protustranke DO broj 272/2 upisane u zk. uložak broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] uređuje po jačem pravu, specificirajući da se međna linija između naznačenih čestica proteže pravolinijski pravcem jug sjever od točke A do točke B u dužini od 20,85 m, a kako je to prikazano u skici premjeravanja koja se nalazi u spisu. U obrazloženju rješenja sud navodi da predlagatelji traže da se međna linija između njihove čestice i čestice DO broj 272/2 uredi samo u dijelu koji je pod baščom jer u tom dijelu nije poznato kojim pravcem se proteže međna linija, dok u dijelu naznačenih čestica koje su pod kućom i dvorištem između predlagatelja i DO nema spora jer im je međna linija poznata. Obrazlažući ovu odluku sud na stranici 3 odluke navodi da je „…međnu liniju koja se proteže između čestica predlagatelja i čestica protustranaka uredio prema mjerama, podacima iz komasacije koja je za k. o. [katastarska općina] provedena 1964. godine, dakle po jačem pravu. Sud smatra da je bilo osnove za uređenje međne linije na taj način jer je komasacija koja je provedena za k. o. [katastarska općina] datuma i ti su podaci dovoljno točni, precizni da se prema njima međna linija može urediti na pouzdan, siguran način.“ 6.3. Iz preslike rješenja ovog suda poslovni broj P-1139/82-3 od 16. kolovoza 1982. na stranici 48 ovog spisa predmeta proizlazi da je DO, prednica ovdje tužiteljice, smetala posjed ŽO, Č i OO, prednika ovdje tuženika na način da je postavila lanac i lokot na ulaznu kolsku kapiju do ulice te da je dana 5. kolovoza 1982. zabranila i onemogućila kopanje kanala za postavljanje betonske ograde u predjelu dvorišta do kuće te je određena privremena mjera kojom joj se nalaže skidanje lanca i lokota sa ulične kolske kapije kao i dozvoliti tužiteljima kopanje kanala za betoniranje temelja ograde.

6.4. Iz preslike rješenja ovoga suda poslovni broj I-1170/82-3 od 28. listopada 1982. (str.14) proizlazi da je u izvršnom postupku temeljem rješenja istog suda od 16. kolovoza 1982. poslovni broj P-1139/82-3 dopušteno prednicima tuženika ŽO, Č OO protiv prednika tužiteljice DO dopušteno izvršenje prinudnim skidanjem lanca i lokota sa ulične kolske kapije na kući br. 40 [adresa] u [adresa], zatim kopanje kanala za betoniranje temelja ograde i postavljanje ograde u predjelu dvorišta.

6.5. Iz skice premjeravanja Općinske uprave za geodetske i katastarske poslove Slavonski Brod na str 15 spisa jasno je vidljivo da se objekt proteže preko kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] te da je nekretnina (ucrtani objekt) sagrađena na predmetnim česticama dijelom na međi ovih nekretnina tako da je objekt zahvatio dio kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], sada u vlasništvu tuženika.

6.6. Iz dopisa od 19. svibnja 1984.(str.16) vidljivo je da su prednici parničnih stranaka započeli ograđivanje svojih nekretnina u skladu sa odlukama suda.

6.7. Sadržaj navedenih isprava u skladu je sa navodima tuženika iz odgovora na tužbu, a iz istih jasno proizlazi da su prednici parničnih stranaka vodili sudske postupke vezano za predmetne nekretnine, kao i postupke radi uređenja međe između istih nekretnina. U navedenim postupcima međa je uređena prema komasaciji, a ista prolazi dijelom kuće koja je izgrađena na kč. br. [katastarska čestica] vlasništvo tužiteljice, sada kč,br. 273 i koja se dijelom proteže na kč. br. [katastarska čestica] u vlasništvu tuženika.

7. U postupku su saslušani svjedoci EO, MO i KO.

7.1. Svjedok EO u svom je iskazu naveo da je unuk RO koji je uzdržavao TO pa je na taj način očito dobio polovinu imovine koju je ona imala u vlasništvu za života. Njegov djed je navodno tu nekretninu koju je naslijedio prodao ĆO. U to dvorište je uvijek dolazio kao dječak i jedino što zna je gdje su se nalazile pomoćne zgrade za te dvije nekretnine, svinjci, kokošinjci i sl., a gdje je bila međa to ne zna. Lijeva strana je navodno bila od pokojne bake TO gdje su bile te zgrade, a desna strana od DO. DO bila je vlasnik do puta, a TO u dvorištu s tim da je ulaz bio zajednički. Poznato mu je kako danas izgledaju nekretnine s tim da je kuća gdje su bile TO i DO nekada bila desno, dok je ulaz bio s lijeve strane, a danas te kuće nema. Kada kaže desno misli na desnu stranu gledano od ceste SO. U odnosu na sadašnje stanje, desni dio sada srušene kuće nalazio se na desnoj strani te čestice, a ulaz u kuću se nalazio na lijevoj strani gledano sa ceste. Ako se gleda u odnosu na sadašnje posjedovno stanje taj lijevi dio na kojem se nalazio ulaz u kuću se nalazio na čestici tuženica. Ne sjeća se kada je točno srušena stara kuća, ali misli da je to bilo u razdoblju između osamdesetih i devedesetih godina. Kada je kuća srušena ostavljen je samo ulaz. Sada se na tom dijelu gdje je srušena kuća nalazi jedan dio kuće u vlasništvu ČO. Upitan da pojasni navod da je ostao samo ulaz kada je srušena stara kuća, svjedok je iskazao da je ulaz ostavljen samo kako bi DO mogla ući u dvorište. Na upit je li bio sazidan kakav zid ili ograda između posjeda tužiteljice i tuženika nakon što je srušena ta stara kuća, svjedok je iskazao da nije siguran, ali misli da je bila ograda između nekretnina. Ne sjeća se kada je tužiteljica kupila svoje nekretnine i kada je ušla u posjed istih.

7.2. Svjedok MO iskazao je da dugi niz godina poznaje obitelj DO. Čuo je da je međa na nekretninama tužitelja i tuženika sporna. Jedino što zna da je dio kuće od ŽO i DO bila ispred do ceste, oni to kažu "ključ" bilo je vezano. Ciprijanovići su ulaz imali kad se dolazi s ceste sa lijeve strane, između sebe su imali mjesta samo koliko je kolni ulaz. Tuženici su kuću napravili, a imali su ajnfort na koji su ulazili. Kada je NO prodao svoju polovicu ŽO i OO oni su od ajnforta napravili sebi sobu, a za ulaz je ostao. Stara kuća je u cijelosti srušena tako da su tuženici pravili svoje, a tužiteljica svoje. Ne zna ništa o međi, bila je samo kuća i ulaz. Posebno upitan dodatno je pojasnio da je cijela stara kuća srušena, a ulaz je ostao tamo gdje je bio i prije. Upitan kada je tužiteljica došla na svoje nekretnine, svjedok je iskazao da se sjeća samo da je brat tužiteljice Ž sagradio kuću na polovici koju je njihov otac dobio jer je uzdržavao baku C. Na predmetnim nekretninama posljednji put je bio ove godine. Upitan je li se mijenjalo išta na ulazu, odnosno na predmetnim nekretninama kao širina dvorišta ili nešto u odnosu na stanje kakvo je bilo 20 godina ranije, svjedok je iskazao da nije primijetio ništa osim da je od ajnforta napravljena soba.

7.3. Svjedok KO, suprug tužiteljice, iskazao je da su predmetnu parcelu kupili od BO, koje su poznavali od ranije i prethodnu vlasnicu te nekretnine jer su živjeli na susjednoj parceli. Kada su saznali da se predmetna parcela prodaje oni su ju i kupili. Tada su imali kopije plana, a na toj se parceli nalazila stara kuća. Glede zida koji se nalazi između nekretnina ne može točno tvrditi kada je sagrađen, ali misli da je u to bilo u razdoblju koje se spominje u postojećim dokumentima. Pokojni roditelji od tuženica su rekli, odnosno njihov otac da se međa nalazi na mjestu gdje su sagradili zid nakon njihove kupovine. Prilikom ishođenja građevinske dozvole za kuću su primijetili da to baš nije tako. Nakon toga su nekoliko puta pokušali dogovoriti se sa susjedima, odnosno roditeljima tuženica da se taj zid sruši. Tražio je da sruši taj zid o svom trošku i da ispravi među po dogovoru na način da se ostavi prolaz kroz koji bih mogao proći pješice uz nekretninu. Upitan koje godine je taj zid sagrađen, svjedok je iskazao da je zid sagrađen poslije kupovine te parcele, odnosno između 2003. i 2005. godine. Upitan jesu li tuženice znale kada se zid gradio u razdoblju od 2003. do 2005. godine da se gradi na njegovoj nekretnini, svjedok je iskazao da pretpostavlja da su znale. Nadalje, upitan što se u vrijeme kada je on kupio predmetnu nekretninu nalazilo na mjestu gdje se danas nalazi sporni zid po sadašnjoj liniji zida, svjedok je iskazao da misli da se na toj liniji nije nalazilo ništa, a kada je kupio predmetnu nekretninu na njoj se nalazila stara zgrada koju su oni srušili, a sporni zid između predmetnih čestica da je sagradio otac tuženika ĆO. Upitan tko je žbukao stranu toga zida gledajući sa dvorišta svjedoka, iskazao je da on nije žbukao taj dio zida tj. da se on ne sjeća je li zatražio žbukanje tog zida. Sporna je cijela dužina zida. On je ogradio cijelu njihovu česticu i zna da je žbukao nesporni dio zida oko čestice osim toga spornog zida za koji ne zna tko je tražio žbukanje. Kada je srušio stari objekt na prednjem dijelu nisu bile međašne oznake. Upitan je li znao da je dio objekta koji je srušen zahvaćao dio čestice tuženika i dio čestice tužiteljice, svjedok je odgovorio da misli da objekt uopće nije zahvaćao obje čestice.

7.4. Sud je u potpunosti prihvatio iskaze svjedoka EO i MO s obzirom da su isti u skladu s ostalim dokazima izvedenima u postupku, a svjedoci su pred sudom djelovali neposredno uvjerljivo te su iskazivali po svom sjećanju. Iskazi saslušanih svjedoka su o pravno relevantnim činjenicama suglasni, a ovi svjedoci nemaju osobni interes za ishod ovog postupka niti posebnih saznanja o samoj međi između nekretnina stranaka. Međutim, iskaz svjedoka KO sud ne može ocijeniti vjerodostojnim ovo stoga jer se radi o pristranom svjedoku koji ima osobni interes za ishod ovog postupka i interes da tužiteljica uspije u postupku. Tako primjerice nije životno i logično da se svjedok ne sjeća je li zatražio žbukanje zida koji je predmet spora njegove supruge i prvih susjeda, ovdje tuženica. Iskaz ovog svjedoka ujedno je proturječan iskazima svjedoka EO i MO glede činjenice da je dio objekta koji je srušen zahvaćao dio čestice tuženika i dio čestice tužiteljice, ovo stoga jer iskazuje da misli da objekt uopće nije zahvaćao obje čestice, a radi se o činjenici koja mu nije mogla ostati nepoznata jer i tužiteljica u svom iskazu navodi da su 2005. godine kupili parcelu od BO, srušili staru kuću te da su susjedi nakon kupovine sazidali zid i rekli da se na mjestu zida nalazi međa. Dakle, ova činjenica im nije mogla biti nepoznata i isto su mogli provjeriti u katastru zemljišta, što međutim nisu učinili godinama, a potom su, prema njihovim navodima nakon nekog vremena vidjeli u katastru da zid ne stoji na međi.

8. Tužiteljica je u svom iskazu navela da je radila u nekretnini koja se nalazi pored nekretnine DO. Koliko se sjeća DO nije bila u dobrim odnosima sa tuženicima jer je tvrdila da su joj uzeli neki njezin dio zemlje. U to vrijeme nije uopće planirala kupovati njezinu parcelu niti ju je ta priča zanimala. 2005. godine kupili su parcelu od BO, srušili su staru kuću te su susjedi nakon njihove kupovine sazidali zid i rekli su da se na mjestu zida nalazi međa. Sjeća se da su prvi dio zida oni zidali, a od njih su tražili da sazidaju ostatak zida ako će ograditi svoju česticu. Tako je to bilo godinama. Nakon nekog vremena vidjeli su u katastru da taj zid ne stoji na međi. Suprug je pokušao dogovorom tuženicima dati dio do puta da bi dobili širi prolaz, odnosno pokušali su se dogovoriti oko međe ali nisu uspjeli. Upitana je li stara kuća koju su srušili imala svoj ulaz, tužiteljica je iskazala da je stara kuća imala ulaz, ali da ne zna koliki je bio taj ulaz niti je li se radilo o kolnom ulazu. Gledano sa ceste ulaz je bio sa lijeve strane, ali da se ne može sjetiti koliko je taj ulaz bio udaljen od zapadnog dijela stare srušene zgrade. Nadalje, tužiteljica je iskazala da ne zna koji je dio star kuće je prvi srušen dio koji je uživala TO ili dio kuće koji je uživala DO, jer je onaj dio kuće koji su oni srušili bio dio kuće u kojem je živjela ŠO. Upitana je li joj ŠO ikada govorila o sudskim sporovima koje je vodila sa ŽO i OO, tužiteljica je iskazala da je ŠO tvrdila da joj hoće uzeti njezin dio zemlje. Upitana je li im ŠO kada su kupili nekretninu pokazivala ikakve sudske presude ili slično, iskazala je da nije jer oni to nisu niti kupili od ŠO, nego od BO koja je tu nekretninu naslijedila od DO. Sa DO je često pričala jer je radila u nekretnini pored njezine. Posebno upitana jesu li bili kod kuće u vrijeme gradnje spornog zida, tužiteljica je odgovorila da jesu, ali da je tada imala 20 godina pa je smatrala da susjedi kažu onako kako je i prihvatili su u tom trenutku ono što su oni napravili jer su mislili da je to ispravno. Upitana koliko je godina prošlo od gradnje zida budući da je tužiteljica prilikom uzimanja osobnih podataka navela da ima 50 godina te da je u vrijeme gradnje imala dvadesetak godina, odgovorila je da je od gradnje zida prošlo 17 godina iz čega proizlazi da je tužiteljica u vrijeme gradnje imala oko 33 godine. Iskaz tužiteljice sud ocjenjuje nevjerodstojnim, isti je u suprotnosti sa svim materijalnim dokazima u sudskom spisu. Činjenica da joj je pok. DO govorila da joj ĆO i OO hoće uzeti njezin dio zemlje ne znači da je doista bilo tako. Štoviše iz svih materijalnih dokaza koje su u postupku prilagali tuženici kako u postupku R1-37/2019 tako i u ovom postupku proizlazi upravo suprotno, odnosno da su se vodili sporovi između prednika parničnih stranaka ovog postupka uglavnom poradi činjenice da je prednica tužiteljice osporavala posjed i među prednicima tuženica.

8.1. Prvo tužena CO u svom je iskazu navela da su 23. veljače 1972. njihovi roditelji kupili od RO posjed koji je on naslijedio iza TO, koju je dohranjivao. Dana 24. lipnja 1982. izašla je sudska komisija koja je izmjerila posjed i uvela ih u posjed. Tada je još bila živa DO s kojom su imali spor koji je trajao 12 godina, jer je svojatala da je taj posjed koji su kupili njen. Kako je sudska komisija izmjerila postavljen je zid do stare Dragicine kuće, jer je kuća TO srušena. DO je s nama trebala imati zajednički ulaz i njoj je dodijeljeno 10 x 4 m2 za ulaz, ali to pravo smo mi njoj dali samo da bi se služila s tim ulazom do svoje smrti, a u slučaju prodaje radi se o našem ulazu. Moram napomenuti da su TO i DO imale jednake dvije polovice tog posjeda, s tim da je dio Dragicine kuće bio na kč. br. [katastarska čestica], koja je pripadala nama. DO nije htjela da s nama ima zajednički ulaz, nego je tražila da joj se ostave samo vrata da ona može ići na svoj posjed. To je zatražila u prisustvu svoga odvjetnika kada smo se sastali kod našeg odvjetnika pok. Franje Mitrovića. DO je tada zatražila da joj se ostave samo ta vrata na što je moj otac i priznao. DO je umrla 2002. godine. Nakon rušenja Dragicine star kuće, jer je Evina tada već bila srušena, moj otac je pitao KO kada ćeš mjeriti, a on je odgovorio što ću mjeriti kad vi znate gdje je međa. Zid koji je postavljen do stare kuće postavljen je 1982. godine, a kada je ta stara kuća srušena na mjestu kuće postavljena je žica koja je stajala godinu dana. Zid je ostao netaknut. On je postavljen po mjerama nakon što je na nekretninu izašla komisija. Nakon godinu dana stavili smo zidanu ogradu i sa naše strane smo ju ožbukali, a KO je tražio od moga oca dozvolu da on ožbuka svoju stranu zida i otac mu je to dozvolio. U donjem dijelu dvorišta mi smo imali žicu, što je očito KO smetalo pa je pitao moga oca može li sagraditi zid u donjem dijelu i moj otac je na to pristao. Sjećam se i kada je komisija dolazila i kada je ČO kupovala nekretninu da sam joj ja osobno rekla da je naša nekretnina do prvog prozora stare kuće. Problema nije bilo sve dok susjedi nisu tražili uređenje međe sudskim putem, a od tada je na nekretnini bilo najmanje 5 komisija i svaka od njih je utvrdila istu među, odnosno onu koja je i sada, a gdje se nalazi zid. U postupku legalizacije primijetili smo da nam međa nije točno ucrtana, a u tom postupku i mi i tužiteljica koristili smo usluge firme MIG d.o.o. iz [adresa]. U postupku legalizacije saznali smo da je PO bez našeg znanja i bez ikakve obavijesti katastra prekrižio našu među na kojoj je zid i ucrtao je među na način da bi zid bio na nekretnini tužiteljice. Mislim da je netko imao cilj da se to tako ucrta. Ako je moguće treba provjeriti mape kakve su bile 1982. i 1972. godine, a žalosno je da se nakon proteka 50 godina i dalje utvrđuje međa. Ne znam zašto tužiteljica nije mjerila, a i BO je dobro znala gdje je međa. Upitana koliko je stari zid bio udaljen od zapadnog dijela stare kuće, prvotuženica je iskazala da ona to ne može sa sigurnošću reći, ali da zna da je njihov ulaz širine 6,15 metara te da bi isto toliko trebala imati i tužiteljica. Na upit jesu li oni gradili zid za 1,60 m2 širine u nekretninu tužiteljice, prvotuženica je iskazala da nisu te je obrazložila da se ne radi o 1,60 m2 već da se radi o širini fronte kako je to gore navedeno 6,15 metara.

8.2. Drugo tužena ZO iskazala je da može samo ponoviti priču svoje sestre jer žive u istoj kući. Poznato joj je da je 23. veljače 1972. potpisan ugovor između njihovih roditelja i pokojnog RO o kupovini nekretnine na kojoj sada imaju ulaz. Nakon dugogodišnjih sporova sa vlasnicom susjedne čestice, koju je kupila tužiteljica i njenog svojatanja toga posjeda zadnja komisija koja je obilježila među u lipnju 1982. godine to je bilo i konačno ostvarivanje prava ulaska u posjed, jer su do tada samo djelomično bili u posjedu nekretnine jer nisu mogli koristiti ulaz. Sudskim postupcima je DO ostvarila pravo nužnog prolaza 10 x 4 metara. Ona se nije slagala s tim da imaju zajednički ulaz i tražila je samo da joj se ostavi pješački prolaz da ona može ući u svoju kuću što je njihov otac i prihvatio. Njima je zapravo bila dužnost omogućiti joj taj prolaz kako bi mogla ući u svoju nekretninu. Zid je postavljen cijelom dužinom dvorišta, a na dnu dvorišta je bila žica, nije bilo zida. Nakon što je tužiteljica kupila česticu do njih upoznata je bila od strane CO da je međa do prvog prozora stare kuće gledano sa njihove strane kolnog ulaza. Između njih nije bilo nikakvih sporova. 2004. godine je postavljena žica na dijelu ulaza u njihovo dvorište do ulice, a nakon otprilike godinu dana je na mjestu žice sagrađen zid nastavno na zid koji je već prolazio kroz dvorište. Dakle, imali su poznatu među nakon dugogodišnjih sporova i točno je da je njihov pokojni otac pitao KO hoće li mjeriti svoju nekretninu do ulice radi utvrđivanja međe, na što je KO odgovorio: "Što ću mjeriti kad vi znate gdje je međa". Nitko ih nikada nije smetao u posjedu, nitko nikada nije došao u dvorište da bi označio neku novu među. U postupku legalizacije uočeno je stanje da je ta stvarna međa u katastru prekrižena i ucrtana je neka nova međa. U postupku legalizacije geodet UO je 2016. godine bio na terenu, snimio je teren, snimio je postojeću među i tužiteljica je u jednom trenutku bila izašla i rekla je da se slaže sa međom kakva god da je. Navedeno je izjavila pred CO i geodetom UO. Netočna je tvrdnja supruga tužiteljice da on nije žbukao zid jer je isti majstor koji je žbukao zid tuženima, JO iz [adresa], isto učinio i za tužiteljicu o njihovom trošku uz prethodni pristanak pokojnog oca. tuženika. Na upit koliko je stari zid bio udaljen od zapadnog dijela stare kuće, drugotuženica je iskazala da nije bio zid nego privremena ograda otprilike metar.

9. U postupku je provedeno i vještačenje po stalnom sudskom vještaku geodeti VO. Vještak navodi da je dana 11. veljače 2023., pristupio na teren u svrhu izmjere predmetnih i susjednih katastarskih čestica. Obavio je sva potrebna geodetska mjerenja na predmetnoj lokaciji, koja su potrebna za izradu kvalitetnog uklopa/preklopa katastarskog plana i izmjerenog terena, odgovarajućih skica mjerenja, te u konačnici za izradu vještačenja. Nakon obavljenih geodetskih mjerenja i obrade izmjerenih podataka, odabrane su identične točke i linije uklopa/preklopa katastarskog plana, izmjerenog terena i arhivskih skica mjerenja iz katastarskog operata. Na temelju točaka i linija uklopa/preklopa izrađen je uklop/preklop katastarskog plana, izmjerenog terena i arhivskih skica mjerenja iz katastarskog operata, te su na kraju izrađene geodetske skica izmjere, te nalaz i mišljenje koji su sastavni dio vještačenja. U nalazu i mišljenju vještak navodi da je nalaz izrađen na osnovu preklopa katastarskog plana, dostupnih skica izmjere, izmjerenog terena, geodetskih elaborata te da je potrebno odrediti među na terenu između posjeda tužiteljice koji se u naravi koristi kao zgrada mješovite uporabe, pomoćne zgrade i dvorište sa posjedom tuženica koji se u naravi koristi kao dvorište, oranica i pomoćne zgrade u službi glavne zgrade koja se nalazi na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koja je također u vlasništvu tuženica, a sve u skladu sa zadatkom koji je pred mene stavio sud u ovom postupku.

9.1. U nalazu i mišljenju vještak navodi da je stanje uživanja na terenu takvo da je sporna međna linija prema stanju uživanja određena betonskim zidom u vlasništvu tuženica. Posjed na terenu između tužiteljice i tuženica je u potpunosti raspoznatljiv i nedvojben.

9.1. U pogledu međe po katastarskim podacima vještak utvrđuje slijedeće:

1. Komasacija

Geodetskom izmjerom izvršeno je iskolčenje međne linija po stanju koje je nastalo komasacijom kada je parcelirana k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] na predmetne 272/1 u vlasništvu LO – danas u vlasništvu tuženica i 272/2 (dio današnje 273) u vlasništvu DO i ĐO – danas u vlasništvu tužiteljice. Takvo stanje je jednako stanju uživanja na današnji dan.

2. Geodetski elaborat iz 2004. tvrtke Geoagencija

Tijekom izrade elaborata preparcelacije i snimanja zgrada Klasa:932-06/04- 02/214 Ur.broj: 378-03-04-1 od 01.04.2004. izvršena je izmjena tijeka predmetne međe gdje je na skici crveno prekrižena dotadašnja međna linija iz komasacije i za među preuzet nekadašnji rub kuće koji se više ne nalazi na terenu. Uvidom u elaborat utvrđeno je da je promjena izvršena bez potpisa vlasnika (tuženica) k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

Tako utvrđena međa na terenu je obilježena točkama C i D. Točka C se nalazi na udaljenosti od 1,25 m od predmetne zidane ograde prema istoku na [adresa]. Točka D nalazi se u dvorištu tuženica i udaljena je od prvog loma predmetne zidane odrade 1,30 m u smjeru istoka.

3. Geodetski elaborat od 2016. tvrtke MIG

Tijekom izrade elaborata evidentiranja stvarnog položaja već evidentiranih katastarskih čestica Klasa: 932-06/2016-02/458, UR.broj: 541-21-02/1-16-3 izvršena je izmjena tijeka međe gdje je na skici crveno prekrižena međna linija po nekadašnjoj kući koja je formirana tijekom 2004. godine te je međa ispravljena po postojećem betonskom zidu u vlasništvu tuženica. Uvidom u elaborat utvrđeno je da je promjena izvršena bez potpisa vlasnika (tužiteljice) k. č. br. [katastarska čestica] [adresa].

Uređenje međe od 2019. od strane suda

Dana 22. studenog 2019. u predmetu 16 R1-37/2019 riješeno je da međa ide po zidu u vlasništvu tuženica od početne točke A od [adresa],34 metra do točke B, u točki B međa se lomi u pravcu sjeverozapada, te nakon 27,48 metara dolazi do točke C.

9.2. U odnosu na obilježavanje tijeka međe u ovom postupku vještak obrazlaže da je dana 11. veljače 2023. izvršio obilježavanje spornih međa na način da:

a) prema

- stanju uživanja,

- komasaciji,

- geodetskom elaboratu tvrtke MIG iz 2016. i

- uređenju međe od 2019. od strane suda

međa ide po zidu u vlasništvu tuženica od početne točke A od [adresa],34 metra do točke B, u točki B međa se lomi u pravcu sjeverozapada, te nakon 27,48 metara dolazi do točke E. Točke A, B, E označene su na terenu sprejom zelene boje, a sve prema skici u prilogu i

b) prema

- Geodetskom elaboratu iz 2004. tvrtke Geoagencija

međa je označena točkama C i D sprejom narančaste boje a proteže se od točke C koja se nalazi na udaljenosti od 1,25 m od predmetne zidane ograde prema istoku na [adresa] i ide prema sjeveru do točke D koja se nalazi u dvorištu tuženica na udaljenosti od prvog loma predmetne zidane ograde od 1,30 m prema istoku, dalje ide do zida točkama B i E koje su zajedničke i nisu sporne, a sve prema skici u prilogu.

9.3. Ovakav načina obilježavanja međa ostavlja mogućnost sudu rješavanja ovog spora po varijanti a) kojeg zagovaraju tuženice ili po varijanti b) što zastupa tužiteljica.

9.4. Nalaz i mišljenje vještaka sud je prihvatio u cijelosti jer je isti izrađen objektivno, profesionalno u skladu s pravilima struke. Na nalaz i mišljenje vještaka stranke nisu imale primjedbi niti su zahtijevale provođenje novog vještačenja.

9.5. Vještak je nalaz i mišljenje iznio usmeno na glavnoj raspravi održanoj 4. listopada 2023. (str. 147-149).

10. Iz svih izvedenih dokaza jasno proizlazi da se radi o nekretninama čija je međa za njihove vlasnike, kako sadašnje, tako i prednike parničnih stranaka, bila sporna tijekom godina zbog čega su vodili sudske postupke, a što je vidljivo iz materijalnih dokaza pročitanih u dokaznom postupku.

10.1. Ključno je da iz isprava priloženih u sudski spis proizlazi činjenično utvrđenje koje se podudara s iskazom prvotužene CO (i ZO koja je u bitnome ponovila navode prvo tužene) kao i sa utvrđenjima koje je iznio vještak u svom nalazu i mišljenju. Stoga je iskaze tuženika sud ocijenio iskrenim i vjerodostojnim.

10.2. Iskaz prvotužene podudara se s ispravama pročitanim u dokaznim postupku glede vremena uvođenja u posjed prednika tuženika i izgradnjom betonskog zida na međi, ali samo na dijelu koji nije bio pod kućom koja je danas u vlasništvu tužiteljice, a ranije u vlasništvu DO, a potom nakon rušenja stare kuće, nastavkom izgradnje zida na međi.

10.3. Nije sporno među strankama da je predmetni zid ožbukan s obje strane, dakle na nekretnini tužiteljice i na nekretnini tuženika, a u ovom dijelu proturječni su iskazi tuženika i svjedoka KO. Sud glede ove proturječnosti vjerodostojnim ocjenjuje iskaze tuženika jer nije životno i logično da se svjedok KO ne sjeća tko je žbukao zid na njegovoj nekretnini uzimajući u obzir činjenicu kada je zid građen i dob svjedoka. Dakle ne radi se o starijoj, dementnoj osobi, oslabljenoga pamćenja. Isto tako iskaz tužiteljice u dijelu u kojem je suprotan iskazu tuženika ocjenjuje usmjerenim ka ostvarenju uspjehu u sporu jer je protivan materijalnim dokazima u spisu i rezultatu provedenog geodetskog vještačenja.

11. Prema odredbi članka 18. stavka 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14, 81/15, dalje: ZV) "Posjed je zakonit ako posjednik ima valjani pravni temelj toga posjedovanja (pravo na posjed)", a pošten je (prema stavku 3. istoga članka) "… ako posjednik kad ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed", s time da (prema st. 5.) "posjed se smatra poštenim, osim ako se dokaže suprotno", dok je odredbama članka 72. ZOVO-a bilo propisano: (u stavku 1.) "posjed je zakonit ako se zasniva na pravovaljanoj pravnoj osnovi koja je potrebna za stjecanje prava vlasništva i ako nije pribavljen silom, prijevarom ili zloupotrebom povjerenja" i (u st. 2.) "posjed je savjestan ako posjednik ne zna ili ne može znati da stvar koju posjeduje nije njegova" - a (u st. 3.) "savjesnost posjeda se pretpostavlja". (tome su prethodila pravna pravila Općeg građanskog zakonika koji se na ovim prostorima primjenjuje od 1853. godine s time da se od 1946. godine primjenjivao na temelju Zakona o primjeni pravnih propisa donesenih za vrijeme neprijateljske okupacije i prije 6. travnja 1941. godine (Sl. l. FNRJ br. 89/46.), a od 1991. godine na temelju Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. godine, Narodne Novine, br. 73/91.).

11.1. Da je posjed tuženika zakonit nedvojbeno proizlazi iz isprava priloženih u ovom spisu (rješenja ovoga suda poslovni broj I-1170/82-3 od 28. listopada 1982. i poslovni broj P-1139/82-3 od 16. kolovoza 1982.) kao i iz isprava u priklopljenom spisu predmeta poslovnog broja R1-37/2019 (rješenje ovoga suda poslovni broj R1-209/95- 6 od 5. lipnja 1996.). Iz navedenih odluka jasno proizlazi da su prednici parničnih stranaka vodili postupke radi smetanja posjeda i uređenja međe između njihovih nekretnina, a koja je danas istovjetna međi utvrđenoj još u postupku komasacije i međi utvrđenoj u sudskom postupku koji se vodio 1982. godine kada su prednici tuženika uvedeni u posjed. Da je sadašnje posjedovno stanje i položaj međe istovjetno onome u katastarskim mapama i međi utvrđeno u postupku komasacije proizlazi i iz nalaza i mišljenja vještaka (str. 59-99 spisa).

11.2. Nepošten (nesavjestan) posjednik ne bi mogao steći vlasništvo nekretnine dosjelošću - ni redovnom niti izvanrednom, a budući se pravo vlasništva dosjelošću može steći samo ako postoji samostalan posjed, dakle ako posjednik izvršava svoju faktičnu vlast na nekretnini kao da je vlasnik nekretnine (ako je imao tzv. vlasnički posjed), za zaključiti je da je pošteni posjednik onaj koji nije znao ili nije morao znati (niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati) da mu ne pripada pravo samostalno posjedovati nekretninu.

11.3. Uzimajući u obzir činjenične navode iz tužbe kojima tužiteljica zahtjev temelji isključivo na nesavjesnosti posjeda tuženika uključujući i posjed prednika tuženika, te odredbe ZV-a prema kojima se posjed smatra savjesnim poštenim dok se ne dokaže suprotno ovaj sud utvrđuje da tužbeni zahtjev nije osnovan jer se savjesnost presumira što znači da tuženice u postupku nisu trebale dokazivati savjesnost svog posjeda, nego je teret dokaza da posjed tuženika nije pošten bio na tužiteljici, a tužiteljica nije dokazala da bi tuženice bile nesavjesni posjednici. Štoviše iz svih izvedenih dokaza proizlazi upravo suprotno.

11. Obje parnične stranke su postavile zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka (str. 203,204 spisa). Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi članka 154. stavka 1., članka 155. stavka 1. i 2. i članka 164. ZPP pa je sud slijedom odredbe članka 154. stavka 1. zahtjev tužiteljice za naknadom parničnog troška, kao stranke koja nije uspjela u ovom sporu, ocijenio neosnovanim i donio je odluku kao u točki II. izreke presude.

11.1. Prilikom odlučivanja o troškovima postupka iste treba ocjenjivati ne samo kvantitativno nego i kvalitativno te imati u vidu u koju svrhu su bili nužni troškovi postupka, odnosno što je u postupku bilo sporno.

11.2. Trošak postupka je odmjeren u skladu sa vrijednosti predmeta spora (663,61 eura, ranije 5.000,00 kn) i Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 138/2023. dalje: Tarifa) u skladu sa odredbom Tbr. 52. toč. 3. Tarife vodeći računa o odredbi članka 155. ZPP. Vrijednost boda utvrđena je primjenom odredbe Tbr. 54. Tarife (1bod=2eura). Sukladno Zakonu o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine", broj 57/22 i 88/22; dalje: Zakon o uvođenju eura) nužno je prilagoditi sudske odluke vezano uz uvođenje eura kao službene valute (čl. 43. i čl. 48. Zakona o uvođenju eura) uz primjenu fiksnog tečaja konverzije 7,53450, preračunati u eure sukladno općim pravilima za preračunavanje i zaokruživanje iz odredbe čl. 14. Zakona o uvođenju eura. Tužene su trošak obračunavale prema VPS od 665,00 eura premda se u skladu s navedenim odredbama Zakona o uvođenju eura, pretvaranjem iznosa od 5.000,00 kn dobije iznos od 663,61 eura.

11.3. Tuženicama zastupanima po punomoćniku – odvjetniku priznat je trošak sastava odgovora na tužbu od 4. prosinca 2020. u iznosu 100,00 eura (Tbr.7.1. Tarife 50 bodova), sastava obrazloženih podnesaka od 23. siječnja 2023. i 6. ožujka 2023. za svaki u iznosu od 100,00 eura, ukupno 200,00 eura (Tbr. 8. toč. 1. Tarife, 100 bodova), sastava podneska od 7. ožujka 2024. u iznosu 50,00 eura (Tbr.8.3. Tarife, 50% nagrade, 25 bodova), zastupanja na pripremnom ročištu održanom 6. travnja 2022. u iznosu 100,00 eura (Tbr. 9. toč. 1. Tarife, 50 bodova), na ročištima za glavnu raspravu održanima 17. siječnja 2023., 4. listopada 2023. i 4. veljače 2024. za svako u iznosu 100,00 eura, ukupno 300,00 eura (Tbr. 9. toč.1 Tarife, 3x50 bodova) te zastupanje na ročištu za objavu presude 7. ožujka 2025. u iznosu 55,00 eura (Tbr. 9.3. u vezi sa Tbr.40.1. Tarife, 50% nagrade – 25 bodova + 10% = 27,50 bodova), što ukupno iznosi 805,00 eura uvećano za pripadajući PDV u iznosu 201,25 eura (Tbr. 46 Tarife), dobije se ukupan iznos troškova od 1.006,25 eura.

11.4. Premda je u smislu Tbr. 40. stavka 1. Tarife punomoćnik tuženika imao pravo na povišenje tarifnih stavaka za zastupanje više osoba za svaku popisanu radnju, zatraženo je povišenje samo u odnosu na trošak pristupa na ročište za objavu odluke dok u odnosu na ostale radnje povišenje nije zatraženo što je vidljivo iz iznosa koji potražuje za svaku popisanu radnju (150,00 eura, što odgovara vrijednosti od 75 bodova koliko je punomoćnik tuženika obračunao prema vrijednosti predmeta spora od 665,00 eura premda je vrijednost predmeta spora 663,61 eura, a posljedično tome vrijednost boda je 50).

11.5. Zahtjev tuženika odbijen je u dijelu kojim potražuje nagradu za sastav odgovora na žalbu u iznosu od 150,00 eura uvećan za pripadajući PDV jer isti nije bio nužan i potreban u smislu odredbe članka 155 ZPP pa je u preostalom dijelu preko iznosa troškova obračunatih pod točkom 11.3. Obrazloženja ove odluke, odnosno za iznos od 931,25 eura odlučeno kao u točki IV. izreke presude.

12. Slijedom naprijed navedenoga, odlučeno je kao u izreci.

Slavonski Brod, 7. ožujka 2025.

Sutkinja

Marina Smaić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi u 3 (tri) istovjetna primjerka, putem ovog suda, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud (članak 348. Zakona o parničnom postupku).

Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onog dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje.

Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti neposredno u sudu istoga dana (članak 335. Zakona o parničnom postupku).

O tome obavijest:

1. Tužiteljica po punomoćniku Ivanu Žalcu, odvjetniku u Slavonskom Brodu, 2. Tuženici po punomoćniku Hrvoje Betlach, odvjetniku u Slavonskom Brodu.