REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

PR-647/2024-46

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Idi Vrančić, u pravnoj stvari tužiteljice ĐV, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćniku Marijanu Ruždjaku, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Ruždjak i partneri d.o.o. iz Zagreba, Draškovićeva 40/II, protiv tuženika Zagrebački holding d.o.o., Zagreb, Ulica grada Vukovara 41, OIB: 85584865987, zastupan po punomoćniku Denisu Bajsu, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Mihočević&Bajs d.o.o. iz Zagreba, Smičiklasova 18, radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 20. siječnja 2025. u nazočnosti zamjenika punomoćnika tužiteljice Ivana Filkovića, odvjetnika te zamjenice punomoćnika tuženika LV, odvjetničke vježbenice, sukladno odredbi čl. 335 st. 4 Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka Ustavnog suda RH, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 - Odluka Ustavnog suda RH, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje u tekstu: ZPP), dana 7. ožujka 2025. objavio je i

p r e s u d i o  je

I/ Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice ĐV koji glasi:

„Utvrđuje se da je odluka tuženika Zagrebački holding d.o.o. Zagreb, Ulica grada Vukovara 41, OIB 85584865987 Klasa: ZGH-11-22-1095, Urbroj: 01-10-01-22- 01 od 26. svibnja 2022. nedopuštena te da radni odnos tužiteljice kod tuženika nije prestao pa se nalaže tuženiku da tužiteljicu vrati na rad, radi obavljanja poslova za koje je sklopila Ugovor o radu za radno mjesto "Voditeljice podružnice Zagrebparking" kao i da joj tuženik nadoknadi parnični trošak.“

II/ Nalaže se tužiteljici naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 625,00 eura, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 7. ožujka 2025. pa do isplate, po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

III/ Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 79,63 eura, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 7. ožujka 2025. pa do isplate, po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

Obrazloženje

1. Tužiteljica ĐV (dalje u tekstu: tužiteljica) u tužbi od 27. lipnja 2022. navodi da je kod tuženika Zagrebački holding d.o.o. (dalje u tekstu: tuženik) na temelju Ugovora o radu od 16. prosinca 2017. obavljala poslove Voditeljice podružnice. Odlukom tuženika od 11. studenoga 2021. tužiteljica je opozvana s funkcije voditeljice podružnice. Protiv navedene odluke tužiteljica je podnijela tužbu sudu, koja je presudom ovog suda posl. br. Pr-17183/2021 prihvaćena te je Odluka utvrđena nedopuštenom. Tužiteljici je dana 26. svibnja 2022. otkazan ugovor o radu zbog poslovno uvjetovanih razloga. Protiv navedene odluke tužiteljica je pravodobno ustala sa zahtjevom za zaštitu prava, na koji tuženik nije ogovorio. Stoga tužiteljica ustaje s tužnom sudu u kojoj navodi da iz Odluke o otkazu nisu vidljivi razlozi otkazivanja ugovora o radu tužiteljici, niti je naveden poslovno uvjetovani razlog za otkaz ugovora o radu. Činjenica da je tužiteljica opozvana s pozicije Voditeljice podružnice ne može biti razlog za poslovno uvjetovani otkaz ugovora o radu, budući da navedena odluka nije dopuštena, a ujedno nije utvrđeno da je prestala potreba za radom tužiteljice. Naime, tuženik je jednostavno zamijenio tužiteljicu drugom osobom na poziciji Voditeljice podružnice, što znači da nije prestala potreba za radom tužiteljice. Tužiteljica također ističe da postupak savjetovanja s radničkim vijećem nije proveden u skladu sa zakonom te da postupak utvrđivanja kolektivnog viška radnika također nije proveden u skladu sa zakonom. Također ističe da tuženik nije tužiteljici mogao otkazati ugovor o radu bez da joj ponudi sklapanje ugovora o radu za drugo radno mjesto, a kako je to navedeno odredbom čl. 13 tužiteljičinog ugovora o radu, radi čega tužiteljica smatra da je odluka o otkazu nedopuštena. Slijedom navedenog, tužiteljica donijeti presudu kako je to navedeno pod toč. I/ izrijeke.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti. Tuženik prije svega ističe kako presuda koja je donesena u spisu Pr-17183/2021 nije pravomoćna, te da stoga ne postoji pravomoćna odluka suda koja bi Odluku tuženika o opozivu tužiteljice proglasila nedopuštenom. Tuženik dalje ističe kako činjenica opoziva tužiteljice s mjesta voditeljice podružnice predstavlja razlog za redoviti poslovno uvjetovani otkaz ugovora o radu, što je istaknuto kroz sudsku praksu Vrhovnog suda RH u više odluka. S obzirom da je tužiteljica opozvana s funkcije voditeljice podružnice ista više nije mogla zastupati podružnicu te je uvrštena u grupu suvišne organizacijske jedinice. Budući da je tužiteljica imala sklopljen ugovor o radu za poslove voditeljice podružnice, tužiteljica nije mogla obavljati poslove prema ugovoru o radu, te je prestala potreba za radom tužiteljice na radnom mjestu voditeljice podružnice. Tuženik kao poslodavac je svim radnicima koji su utvrđeni viškom omogućio mjeru ponude slobodnih radnih mjesta u poslovima "operacija", budući da drugih slobodnih radnih mjesta nije bilo. Tužiteljica nije prihvatila ponudu koja sadrži popis slobodnih radnih mjesta te nije iskazala interes za jedno od njih. Paušalan je navod tužiteljice kako savjetovanje nije provedeno u skladu sa zakonom, budući da je savjetovanje provedeno sukladno Zakonu o radu, unatoč tome što tuženik nije imao obvezu provedbe daljnjeg savjetovanja u situaciji kada sindikati nisu postigli sporazum o osobi koja ima ovlasti i prava radničkog vijeća. Slijedom navedenog tuženik predlaže odbiti tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti.

3. Tijekom postupka su izvedeni slijedeći dokazi: izvršen je uvid u odluku tuženika od 11. studenoga 2021. (str. 9 spisa), u odluku o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu od 26. svibnja 2022. (str. 10-11 spisa), u zahtjev za zaštitu prava (str. 12-13 spisa), u preslike povratnica (str. 14 spisa), u očitovanje sindikata (str. 15-18 spisa), u dopis sindikatima zajedno s tablicama funkcionalnih grupa (str. 33-71 spisa), u ispis e- mail poruka (str. 72-73 spisa), u izjavu tužiteljice (str. 74-75 spisa), u Pravilnik o izmjenama Pravilnika o organizaciji Zagrebačkog holdinga d.o.o. (str. 76-90 spisa), u dokumentaciju vezanu uz provedbu savjetovanja sa sindikatima (str. 102-475 spisa), u presudu Županijskog suda u Dubrovniku poslovni broj Gž R-89/2022 od 20. ožujka 2024. (str. 645-648 spisa), te su saslušane svjedokinje ĐVU (str. 536- 537 spisa) i IV (str. 682-683 spisa).

4. Slijedom svih izvedenih dokaza sud je utvrdio da tužbeni zahtjev tužiteljice nije osnovan iz sljedećih razloga.

5. U odnosu na pitanje dopuštenosti tužbe, na koju činjenicu sud pazi po službenoj dužnosti, iz navoda tužbe proizlazi da je tužiteljica odluku o otkazu zaprimila 2. lipnja 2022., koju činjenicu tuženik nije osporio. Uvidom u zahtjev za zaštitu prava tužiteljice i preslike povratnica vidljivo je da je tužiteljica dana 7. lipnja 2022. uložila zahtjev za zaštitu prava protiv odluke o otkazu, koji zahtjev je tuženik uredno zaprimo 9. lipnja 2022. S obzirom da tuženik nije odgovorio na zahtjev za zaštitu prava tužiteljice za tužiteljicu je dana 25. lipnja 2022. počeo teći rok za podnošenje tužbe sudu. Uvidom u spis je utvrđeno da je tužba podnesena 27. lipnja 2022., odnosno unutar roka iz čl. 133 st. 2 Zakona o radu (Narodne novine broj 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, dalje u tekstu: ZR), iz čega proizlazi da je tužba tužiteljice pravodobna i dopuštena.

6. Uvidom u odluku o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu od 26. svibnja 2022. je razvidno da je u odnosu na tužiteljicu donesena odluka o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu zbog gospodarskih i organizacijskih razloga. Iz obrazloženja odluke o otkazu proizlazi da je došlo do prestanka potrebe za radom radnika koji su utvrđeni kolektivnim viškom, te u odnosu na koje je tuženik proveo postupak savjetovanja. Nakon provedenog savjetovanja i dalje postoji potreba za otkazivanjem ugovora o radu tužiteljici zbog nemogućnosti obavljanja poslova radnog mjesta za koje je sklopljen ugovor o radu. Unatoč tome što se radi o radnici zaposlenoj na rukovodećem radnom mjestu, tuženik je smatrao da bi i navedena kategorija trebala biti obuhvaćena postupkom utvrđivanja kolektivnog viška. Odlukom predsjednika uprave tuženika od 11. studenoga 2021. tužiteljica je opozvana s funkcije voditeljice podružnice, te je stoga prestao temelj za nastavak radnog odnosa jer tužiteljica zbog činjenice opoziva s funkcije voditeljice podružnice nije u mogućnosti obavljati poslove predviđene ugovorom o radu niti je u mogućnosti zastupati podružnicu samostalno i pojedinačno. Opoziv tužiteljice s funkcije voditeljice podružnice smatra se osobito važnom činjenicom zbog koje uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka nastavak radnog odnosa nije moguć jer je radni odnos tužiteljice neodvojivo povezan sa funkcijom voditeljice podružnice. Stoga više ne postoji mogućnost da tužiteljica obavlja poslove radnog mjesta za koje je sklopila ugovor o radu. Nadalje, prema ugovoru o radu je utvrđeno da će tuženik tužiteljici ponuditi sklapanje ugovora o radu za obavljanje posla kakvog drugog radnog mjesta koje odgovara njezinoj stručnoj spremi, iskustvu i sposobnostima. Tužiteljici je, kao i ostalim radnicima obuhvaćenim kolektivnim viškom tuženik ponudio poslove za radno mjesto u tzv. operacijama, s obzirom da drugih slobodnih radnih mjesta kod tuženika nije bilo. Tužiteljica nije prihvatila ponudu za slobodna radna mjesta u operacijama niti je aplicirala na jedno od ponuđenih radnih mjesta. U odluci se dalje navodi da je tuženik prije donošenja odluke o otkazu proveo postupak savjetovanja sa sindikatima koji djeluju kod tuženika, koji je u odnosu na tužiteljicu izjavio protivljenje namjeravanoj odluci o otkazu. Prema odluci o otkazu tužiteljica ima pravo na otkazni rok u trajanju od tri mjeseca te isplatu otpremnine u skladu sa čl. 127 Kolektivnog ugovora.

7. Uvidom u zahtjev za zaštitu prava tužiteljice utvrđeno je da ista ističe navode koji su u bitnome istovjetni navodima tužiteljice iz tužba.

8. Spisu prileži očitovanje Sindikata PPDIV – sindikalne podružnice Zagrebparking i sindikalne podružnice Zagrebački digitalni grad od 11. svibnja 2022., u kojem očitovanju se navedeni sindikat protivi namjeravanoj odluci i otkazu u odnosu na tužiteljicu. U svom očitovanju sindikat navodi da radno mjesto tužiteljice nije ukinuto niti je prestala potreba za obavljanjem poslova tog radnog mjesta te da je sud donio presudu kojom je utvrđena odluka tuženika o opozivu tužiteljice nedopuštenom. Sindikat smatra da se nisu ispunili uvjeti za poslovno uvjetovani otkaz ugovora o radu te da nije prestala potreba za radom tužiteljice. Ujedno ističu da je tuženik trebao prema odredbi čl. 13 ugovora tužiteljici ponuditi ugovor o radu za drugo radno mjesto, što je u ovom slučaju tuženik propustio učiniti.

9. Tuženik je u spis dostavio dopis svim sindikatima koji djeluju kod tuženika od 3. svibnja 2022. u kojem se traži savjetovanje sukladno odredbi čl. 150 Zakona o radu, a vezano uz namjeravane odluke o otkazu ugovora o radu. U navedenom dopisu navode se i prilozi koji se dostavljaju uz dopis, a na kojim su navedene tabele sa funkcionalnim grupama poslova i radnicima koji su svrstani u te grupe. Isto tako spisu prileži ispis e- mail poruke od 4. svibnja 2022. koja je upućena sindikatima, a vezano uz postupak savjetovanja o namjeravanoj odluci o otkazu tužiteljici. Iz navedenih dokaza sud je utvrdio da se tuženik prije donošenja odluke o otkazu savjetovao sa sindikatom, te da stoga odluka o otkazu nije ništetna iz razloga navedenih u odredbi čl. 150 st. 12 ZR-a. Naime, tužiteljica u tužbi i tijekom postupka samo paušalno ističe da tuženik postupak savjetovanja nije proveo u skladu sa zakonom, pri čemu ne ističe u čemu se točno propust tuženika sastoji. Među strankama nije sporna činjenica, a koja ujedno proizlazi iz iskaza svjedokinje IV da kod tuženika nije formirano radničko vijeće, niti da su sindikati postigli sporazum o osobi sindikalnog povjerenika koji bi obnašao funkciju radničkog vijeća. S obzirom na navedeno, sud je mišljenja kako u ovom konkretnom slučaju nije postojala obveza tuženika da provede savjetovanje sa sindikatima i da poduzima daljnje radnje oko toga, a sve s obzirom na činjenicu da kod tuženika nije ustrojeno radničko vijeće te da sindikati nisu postupili sukladno svojoj obvezi iz čl. 153 st. 4 ZR-a, odnosno nisu izvijestili tuženika o sindikalnom povjereniku koji bi imao prava i obveze radničkog vijeća. Navedeno pravno stajalište proizlazi i iz argumentacije koja je iznesena u rješenju Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-1162/2022 od 9. siječnja 2024. iz kojeg proizlazi da je donošenjem novog Zakona o radu iz 2014. promijenjena obveza sindikata vezano uz postizanje sporazuma o sindikalnom povjereniku i priopćavanje istog poslodavcu, radi čega je Vrhovni sud RH zauzeo pravno stajalište da u slučaju kada kod poslodavca ne djeluje radničko vijeće, a sindikati nisu postupili prema odredbi čl. 153 st. 4 ZR-a i izvijestili poslodavca o sindikalnom povjereniku s pravima i obvezama radničkog vijeća, poslodavac ne treba poduzimati daljnje radnje radi ispunjenja svoje obveze iz čl. 150 st. 1 ZR-a. Stoga, budući da u ovom slučaju nije bilo ustrojeno radničko vijeće niti je došlo do sporazuma sindikata o sindikalnom povjereniku koji bi preuzeo prava i obveze radničkog vijeća, niti je o tome obaviješten tuženik, tuženik nije imao obvezu provođenja savjetovanja prije donošenja odluke o otkazu. Za zaključiti je stoga da odluka o otkazu u odnosu na tužiteljicu nije ništetna samo uslijed činjenice (ne)provedbe savjetovanja sa radničkim vijećem, budući da takva obveza za tuženika nije niti postojala.

10. U odnosu na razloge otkazivanja ugovora o radu tužiteljici, iz odluke o otkazu proizlazi da je razlog otkaza činjenica opoziva tužiteljice s funkcije voditeljice podružnice Zagrebački holding d.o.o. – Podružnica Zagrebparking s danom 11. studenoga 2021., jer da tužiteljica slijedom te odluke više ne može izvršavati poslove radnog mjesta za koje ima zaključen ugovor o radu.

11. Sud je izvršio uvid u odluku tuženika od 11. studenoga 2021. te je utvrdio da je prema istoj odluci tužiteljica opozvana s funkcije voditeljice podružnice Zagrebački holding d.o.o. – Podružnica Zagrebparking s danom 11. studenoga 2021. U odluci se navodi da ista stupa na snagu danom donošenja. Tužiteljica u tužbi ističe da je protiv navedene odluke ustala s tužbom sudu, koji postupak se vodi pod brojem Pr- 17183/2021, u kojem postupku je donesena presuda kojom je navedena odluka proglašena nedopuštenom. Tuženik je istaknuo kako presuda nije pravomoćna te je tijekom postupka dostavio u spis presudu Županijskog suda u Dubrovniku poslovni broj Gž R-89/2022 od 20. ožujka 2024. kojom je odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice da se odluka tuženika od 11. studenoga 2021. proglasi nedopuštenom kao i zahtjev tužiteljice da se istu vrati na rad, na radno mjesto voditeljice podružnice. Obzirom na navedene odluke sud je utvrdio kako u ovom predmetu ne egzistira niti jedna pravomoćna odluka suda o tome da odluka tuženika od 11. studenoga 2021. nije dopuštena, što znači da je ista važeća i proizvodi pravni učinak, te da ujedno može biti temelj za otkazivanje ugovora o radu tužiteljici.

12. U odnosu na razloge otkaza izveden je dokaz saslušanjem svjedokinje ĐVU iz čijeg iskaza proizlazi da ista radi kao direktorica sektora za upravljanje ljudskim potencijalima. Tužiteljica je bila zaposlena kao voditeljica podružnice Zagrebparking od 2013. godine, a zadnji ugovor zaključila je 2017. na mandatno razdoblje od 4 godine. Dana 11. studenog 2021. tužiteljica je opozvana sa funkcije voditeljice podružnice ali je nastavila konzumirati ugovor o radu sve do utvrđivanja kolektivnog viška radnika. Radno mjesto voditelja podružnice i dalje postoji kod tuženika, prema internim aktima koje radno mjesto je sa posebnim ovlastima, a to znači da te osobe zastupaju podružnicu, one se upisuju u sudski registar, tako da je opozivom tužiteljice ista brisana iz sudskog registra. Činjenica je da prema njenom ugovoru o radu postoji obveza tuženika za ponudu drugog radnog mjesta, međutim budući da je utvrđen višak radnika u administrativnim poslovima, nije bilo slobodnog radnog mjesta u administraciji koje bi se ponudilo tužiteljici, stoga je tužiteljici predan popis slobodnih radnih mjesta u operacijama i administrativno operativnih radnih mjesta, međutim tužiteljica nije iskazala interes za niti jedno od tih radnih mjesta, a tražili su 280 izvršitelja u tom području. Tužiteljica nakon opoziva nije mogla obavljati poslove voditeljice podružnice. Zna da je na popisu slobodnih radnih mjesta bilo i radno mjesto prometnika, odnosno glavnog prometnika za koje se tražila visoka stručna sprema prometnog smjera. Tužiteljica je brisana iz sudskog registra te slijedom toga nije mogla obavljati funkciju voditeljice podružnice, niti je kao radnica na radnom mjestu voditeljice podružnice mogla obavljati poslove radnog mjesta na kojem je zaposlena. Nije prestala potreba za tim radnim mjestom kod tuženika, već tužiteljica nije bila u mogućnosti obavljati te poslove zbog opoziva s funkcije. Prema saznanjima tuženika donesena je prvostupanjska presuda kojom je opoziv utvrđen nedopuštenim, ali taj postupak je još u tijeku povodom žalbe. Nakon tužiteljice voditeljem podružnice imenovan je SV, koji je bio voditelj podružnice sve do 30. studenoga 2023. kada je tražio sporazumni prestanak radnog odnosa. Danas je voditelj podružnice član uprave HV.

13. Budući da je u ovom predmetu utvrđeno da je tužiteljica na temelju odluke tuženika od 11. studenoga 2024. opozvana s funkcije voditeljice podružnice Zagrebparking te da navedena odluka u sudskom postupku nije utvrđena nedopuštenom, isto predstavlja osobito važnu činjenicu radi koje nastavak radnog odnosa nije moguć. Opozivom tužiteljice s funkcije voditeljice podružnice ispunili su se uvjeti za redoviti poslovno uvjetovani otkaz ugovora o radu. Tuženik se u odgovoru na tužbu i tijekom postupka poziva na pravna stajališta izražena u presudi Vrhovnog suda RH poslovni broj Revr-1070/2015 te Revr-851/2017 iz kojih proizlazi da su se stekli uvjeti za redoviti otkaz ugovora o radu u situaciji kada je radnik opozivom razriješen poslova voditelja podružnice. Ovdje valja navesti da je i ovaj sud suglasan sa tim pravnim stajalištem i smatra da se činjenicom opoziva tužiteljice s funkcije voditeljice podružnice ispunio uvjet za poslovno uvjetovani otkaz ugovora o radu. Prema mišljenju ovog suda navedena činjenica može predstavljati i razlog za izvanredni otkaz ugovora o radu, međutim u takvoj situaciji tuženik kao poslodavac može donijeti povoljniju odluku u odnosu na tužiteljicu, a to je odluka o redovitom poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu na temelju koje tužiteljica ima pravo i na isplatu otpremnine i na otkazni rok.

14. Za zakonitost odluke o otkazu nije relevantna činjenica je li tuženik postupio sukladno odredbi čl. 13 ugovora o radu, budući da to predstavlja obvezu tuženika koja nije vezana uz radni odnos tužiteljice već uz obvezni odnos tužiteljice i tuženika. Naime, ugovor o radu tužiteljice predstavlja tzv. ugovor mješovitog prava, što znači da ima elemente i ugovora o radu i ugovora obveznog prava. Tuženik je odlukom o otkazu od 26. svibnja 2022. otkazao ugovor o radu tužiteljice, odnosno prekinuo je radni odnos tužiteljice kod tuženika. Navedena odluka i njena dopuštenost ocjenjuje se prema odredbama Zakona o radu. Ranije je utvrđeno da su prema odredbama Zakona o radu ispunjeni uvjeti za donošenja takve odluke.

15. Nadalje, iz izjave tužiteljice od 22. ožujka 2022. proizlazi da je ista zaprimila od tuženika popis slobodnih radnih mjesta u "operacijama" te da je pozvana na iskazivanje interesa za zapošljavanje na jednom od slobodnih radnih mjesta u roku od osam dana. Među strankama nije sporno da tužiteljica nije iskazala interes za jedno od ponuđenih radnih mjesta. Isto tako iz navoda tuženika iz odluke o otkazu proizlazi da kod tuženika nije bilo drugih slobodnih radnih mjesta koja bi se ponudila tužiteljici. Stoga, ne postupanje tuženika sukladno odredbi čl. 13 ugovora o radu nije od utjecaja na zakonitost i pravilnost odluke o otkazu, budući da se opravdanost odluke o otkazu ocjenjuje prema odredbama Zakona o radu, koje su u cijelosti poštivane.

16. Slijedom navedenog, valjalo je odbiti tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti te donijeti presudu kao pod toč. I/ izrijeke.

17. Odluka o troškovima parničnog postupka donesena je sukladno odredbi čl. 154 st. 1 Zakona o parničnom postupku, koja propisuje da ako stranka u cijelosti izgubi parnicu je dužna protivnoj stranici naknaditi parnične troškove. Visina troška tuženika određena je sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj: 138/23, dalje u tekstu: Tarifa), budući da je tuženik zastupan po odvjetniku.

18. Trošak tuženika odnosi se na trošak jednokratne nagrade iz Tbr. 7/2 Tarife u iznosu od 500,00 eura, kojem iznosu se ima pridodati iznos od 125,00 eura na ime 25% PDV- a (Tbr. 46), što ukupno iznosi 625,00 eura koji trošak je tužiteljica dužna naknaditi tuženiku.

19. Nije osnovan zahtjev tuženika za naknadu troška u preostalom dijelu koji se odnosi na trošak sudskih pristojbi, budući da je tužiteljica sukladno odredbi čl. 11 st. 1 t. 3 Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine broj 118/18) oslobođena plaćanja sudskih pristojbi u ovom predmetu.

20. Odluka o kamati na parnični trošak donesena je sukladno odredbi čl. 151. st. 3. Zakona o parničnom postupku koja propisuje da parnični troškovi obuhvaćaju i zatezne kamate od dana donošenja odluke kojom je naloženo plaćanje troškova postupka.

U Zagrebu 7. ožujka 2025.

Sutkinja:

Ida Vrančić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana računajući od dana objave ove presude. Žalba se podnosi putem ovog suda u četiri primjerka, a o istoj odlučuje županijski sud.

DNA:

1. Tužiteljici po punomoćniku

2. Tuženiku po punomoćniku