REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI KAZNENI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Ilica-Selska, Ilica 207

Poslovni broj: Kzd-138/2021-105

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski kazneni sud u Zagrebu, Odjel za mladež, po sucu za mladež Iki Peranović kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničara Karle Triske, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog ĐV zbog kaznenog djela iz članka 179.a Kaznenog zakona („Narodne novine br:125/11., 144/12., 56/15.,61/15., 101/17., 118/18 i 126/19., - dalje u tekstu KZ/11), dva kaznena djela iz čl. 177. st. 2. KZ/11 i kaznenog djela iz čl. 139. st. 2 i 3. KZ/11, povodom optužnice Općinskog kaznenog državnog odvjetništva u Zagrebu broj KOz-DO-105/2021. od 30. travnja 2021., nakon održane nejavne rasprave zaključene dana 04. ožujka 2025. u prisutnosti zamjenice Općinskog državnog odvjetnika u Zagrebu Ane Sekovanić, okrivljenog ĐV, branitelja okrivljenika, odvjetnika Marka Sinovčića, te punomoćnika oštećenog djeteta Jadranke Gržin, dana 07. ožujka 2025., u prisutnosti okrivljenika objavio je i

p r e s u d i o  j e

Okrivljeni ĐV, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin Đ i ŽV, rođene Ž, rođen **.**.1971. u [adresa], s prijavljenim prebivalištem u [adresa], a stvarnim boravištem u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, sa završenom visokom stručnom spremom, doktor znanosti kemijskog inženjerstva, zaposlen Zagrebačkom Holdingu, s mjesečnom plaćom od 2.000,00 eura, suvlasnik u jednoj polovini dijela stana na adresi prijavljenog prebivališta veličine 64 m2, oženjen, otac dvoje djece u dobi od 15 i 23 godina, ne vodi se drugi kazneni postupak, neosuđivan,

k r i v  j e

što je:

- u razdoblju od kraja 2016. do 21. veljače 2021. u stanu u [adresa], u odnosu na suprugu ĐVI i zajedničko dijete ĆV (rođenu **.**.2008.) te na istoj adresi u razdoblju od kraja 2016. do 19. srpnja 2019. u odnosu na zajedničko dijete ZV (rođenog **.**.2001.), protivno odredbi članka 10. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, u namjeri da svojoj supruzi obezvrijedi dostojanstvo i da ju ponizi te pristajući svojim ponašanjem ugroziti pravilan psihofizički rast i razvoj svoje djece, iako svjestan njihove prisutnosti, suprugu učestalo vrijeđao govoreći joj da je drolja, kurva, krava, majmun te joj psovao i odgurivao ju od sebe kojim prilikama je dijete ĆV u više navrata pokušalo stati u obranu majke, te supruzi učestalo prijetio da će joj oduzeti djecu i da će ju ubiti, a također vikao na dijete ĆV, nazivao ju pogrdnim imenima, odgurivao ju i hvatao za ramena te vukao za ruke, a točno neutvrđenih dana tijekom 2020. i 2021., u nakani da ustraši svoju suprugu, u više navrata joj prijetio nožem da će ju zaklati s time da ju je jedne prilike udario tako da joj je rukom raskrvario usnicu ujedno joj prijeteći nožem, a što je sve čulo i vidjelo dijete ĆV, kojim svojim ponašanjem je kod supruge FV izazvao opravdan osjećaj poniženosti te straha, dok je djeci ĆV i ZV ugrozio psihofizički rast i razvoj,

- d a k l e, teško kršio propise o zaštiti od nasilja u obitelji i time kod bliske osobe izazvao strah za njezinu sigurnost i doveo je u ponižavajući položaj, a time nije počinjeno teže kazneno djelo, drugome ozbiljno prijetio da će ga usmrtiti, a kazneno djelo je počinjeno prema bliskoj osobi, te zlostavio djecu,

- čime je počinio tri kaznena djela protiv braka, obitelji i djece – nasiljem u obitelji

– opisano i kažnjivo po članku 179.a. Kaznenog zakona (Narodne novine broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18 i 126/19 – nastavno KZ/11), i dva kaznena djela povrede djetetovih prava – opisana i kažnjiva po članku 177. stavku 2. KZ/11, te jedno kazneno djelo protiv osobne slobode – prijetnjom – opisano u članku 139. stavku 2. i 3. KZ/11, a kažnjivo po članku 139. stavku 3. KZ/11, sve u svezi s člankom 51. Kaznenog zakona,

pa se okrivljenom EV

na temelju članka 179.a KZ/11 u vezi s člankom 48. stavkom 2. i člankom 49. stavkom 1. točka 4. KZ/11, za kazneno djelo počinjeno na štetu supruge ĐVI

u t v r đ u j e

kazna zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci

na temelju članka 139. stavka 3. KZ/11 za to kazneno djelo počinjeno na štetu supruge ŽVI

u t v r đ u j e

kazna zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci

na temelju članka 177. stavka 2. KZ/11 u vezi s člankom 48. stavkom 2. i člankom 49. stavkom 1. točka 4. KZ/11, za kazneno djelo počinjeno na štetu djeteta ĆV

u t v r đ u j e

kazna zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci

na temelju članka 177. stavka 2. KZ/11 u vezi s člankom 48. stavkom 2. i člankom 49. stavkom 1. točka 4. KZ/11, za kazneno djelo počinjeno na štetu djeteta ZV

u t v r đ u j e

kazna zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci

Na temelju članka 51. KZ/11 okrivljeni ĐV se

o s u đ u j e

NA JEDINSTVENU KAZNU ZATVORA U TRAJANJU

OD 1 (JEDNE ) GODINE

Na temelju članka 56. KZ/11 prema okrivljenom EV se

i z r i č e

UVJETNA OSUDA

kojom se određuje da se izrečena jedinstvena kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine neće izvršiti ako okrivljeni ĐV u vremenu provjeravanja od 3 (tri) godine ne počini novo kazneno djelo.

Na temelju članka 54. KZ/11, ukoliko uvjetna osuda bude opozvana okrivljenom EV će se u izrečenu kaznu zatvora uračunati vrijeme uhićenja, dovođenja i zadržavanja od 03. ožujka 2021. do 04. ožujka 2021.

Na temelju članka 148. stavka 1. ZKP/08, okrivljeni ĐV je u roku od 15 dana dužan naknaditi troškove kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 6. i 8. ZKP/08, a koji troškovi se odnose na paušalnu svotu u iznosu od 500,00 eura (petstoeura) te na nagradu i nužne izdatke postavljenog opunomoćenika oštećenog djeteta ĆV, odvjetnice Jadranke Gržin o čiji visini će se odlučiti posebnim rješenjem.

Obrazloženje

1. Uvodno citiranom optužnicom broj KOz-DO-105/2021. od 30. travnja 2021., Općinsko kazneno državno odvjetništvo u Zagrebu tereti okrivljenika ĐV za počinjenje tri kaznena djela protiv braka, obitelji i djece, i to jednog kaznenog djela – nasiljem u obitelji – iz čl. 179.a. KZ/11, dva kaznena djela povrede djetetovih prava iz čl. 177. stavku 2. KZ/11 te jedno kazneno djelo protiv osobne slobode – prijetnjom –iz čl. 139. stavku 2. i 3. KZ/11 sve u vezi s čl. 51. KZ/11.

2. Upitan kakav stav zauzima prema optužbi okrivljeni ĐV izjavio je da se ne smatra krivim za kaznena djela koja mu se optužnicom stavljaju na teret.

3. Pozvan da iznese svoju obranu okrivljeni je naveo da su odnosi između supruge i njega i prije inkriminiranog i tijekom inkriminiranog razdoblja bili jako narušeni kao i njihova komunikacija i znalo je doći do svađa i rasprava, a da je na sve to dodatno poticajno utjecala bolest njegove supruge. Naveo je da se ona od 2009. godine liječi od psihoze, i nije redovita u uzimanju terapije, znala bi samoinicijativno prekinuti uzimanje lijekova i tada bi znala biti agresivna, ljubomorna, znala bi ga napadati i verbalno i fizički. U takvim okolnostima bi se onda znalo dogoditi da i on reagira neprimjereno, znao bi joj uputiti uvredljive riječi, kada bi ona bili fizički agresivna prema njemu znao bi ju odgurnuti kako bi se obranio, sada mu je žao zbog toga i nikada više ne bi se tako ponašao. Pri tome ističe da se to nije događalo učestalo kako se to navodi u optužnici, nego povremeno, možda jedan puta mjesečno, a nekada ni toliko. Supruga i on zapravo nisu ni razgovarali niti komunicirali jer bi u slučaju njihove komunikacije dolazilo do svađa. U ovakvim prilikama on je uvijek supruzi govorio da se ne svađaju pred djecom objašnjavajući joj da djeca ne mogu riješiti njihove probleme, da je moguće da su nekada djeca bila prisutna takvim događajima, ako ne u istoj prostoriji, onda su možda bili u nekoj drugoj prostoriji u stanu. Izrazio je žaljenje ako su djeca znala čuti njihove svađe, takvo što više nikada ne bih ponovio i tako se ponašao. Naveo je i to da svim svojim postupcima će nastojati, a i sada nastoji ispraviti sve loše što je počinio. Kako bi sredili odnos između supruge i njega i cijelu obiteljsku situaciju na dobrobit njihove djece, supruga i on su od 7. do 11. mjeseca 2019. išli u obiteljsko savjetovalište kod nadležnog HZSR. Nadalje, okrivljeni je naveo da ovo što se tereti da je prema supruzi znao biti fizički nasilan i da ju je jednom prilikom ozlijedio po usnici, nije istina jer on nikada nije bio fizički nasilan prema njoj niti ju je kada ozlijedio, da je njegova supruga na dokaznom ročištu izjavila da ju je to ozlijedio prstenom, međutim on je istaknuo kako on već deset godina ne nosi nikakav prsten. Pri tome je okrivljeni istaknuo da je odbijen dokazni prijedlog obrane da se pribavi medicinska dokumentacija za članove njegove obitelji pa da se vidi da li je on kada nekoga od njih ozlijedio, a obrazloženje je bilo da je taj dokazni prijedlog odugovlačeći i da nitko od članova obitelji nije rekao da je on nekoga ozlijedio no da on smatra da je to trebalo pribaviti jer se njemu to optužnicom stavlja na teret odnosno da je suprugu ozlijedio. Također okrivljeni je istaknuo da u spisu ne postoje dokazi, poglavito nikakva medicinska dokumentacija iz koje bi bilo razvidno da je on suprugu ozlijedio ili povrijedio njezino dostojanstvo. Supruga bi se sigurno s obzirom na njezino višegodišnje liječenje nekome od liječnika požalila i ispričala da je bilo nekog nasilja, i to tako učestalog, kontinuiranog i intenzivnog kako se to opisuje u optužnici. Međutim niti iz jednog medicinskog dokumenta za suprugu ne proizlazi da bi se ona na takvo što žalila, jednako tako ni iz iskaza ispitanih svjedoka, bliskih članova obitelji, njezinog oca, njegove majke ne proizlazi da bi se ona njima žalila na nasilje prema njoj. Ovo što je u optužnici opisano da je on kćer ĆV odgurivao i hvatao za ramena te vukao za ruke se radi o sljedećem. Naime, ona je 2019. godine jednom prilikom trebala ići na trening koji je bio od 19.30 do 21:00 sat, ona je tada imala 11 ili 12 godina, i htjela je ići sama, a trening se održavao 2 km dalje od njihove adrese stanovanja i naravno on kao roditelj joj to nije dozvolio, da bi ona u jednom trenutku ne prihvaćajući njegovo obrazloženje da ne može ići sama, izašla iz stana bosa i došla do lifta kako bi otišla sama na trening, na što je on izašao iz stana i došao do nje te je primio za ramena, a ona se tada jednostavno spustila dolje na pod i sjela pored lifta i onda ju je obuhvatio rukama za zapešća kako bi ju podigao sa tla i vratio u stan. Pri tome nije primjeno nikakvu neprimjerenu silu ni nasilje. Nakon toga ona se smirila, on ju je odvezao na trening s tim da ju je ostavio 50 m prije dvorane kako njezine kolegice ne bi vidjele da ju je tata dovezao jer je to upravo bio razlog zašto je ona htjela ići sama. To je bio jedan incident koji se dogodio samo taj puta. Istaknuo je da ĆV cijelo vrijeme do nedavno je i dalje išla na treninge, i budući da se vraća u večernjim satima, uvijek bi njega molila da dođe po nju jer se osjećala nelagodno sama vraćati u takvim kasnim večernjim satima. Točno je da su supruga, djeca i on u inkriminiranom razdoblju živjeli na adresi navedenoj u optužnici, i točno je da su se u tom razdoblju supruga i on znali raspravljati i svađati i točno je da je on u takvim prilikama znao uputiti neprimjerene riječi, ali se ne može sjetiti da li su to bile ove riječi opisne u optužnici, da je drolja, kurva, krava. Ovo što stoji da ju je odgurivao se radi o ovome što je već naveo da bi se to događalo kada bi ga ona napadala fizički, moguće je da je on u tim situacijama znao reagirati kako je opisao, ali se sada više ne sjeća koje bi to psovke bile. Okrivljeni je naveo da se sada stvarno ne sjeća, a kako je već na početku svog iskaza naveo, da bi djeca bila neposredno pored njih u takvim situacijama, a misli da se nikada nije dogodilo da bi kćer ĆV na bilo koji način intervenirala u ovakvim situacijama u smislu da bi stala u obranu majke, a kako je to opisano u optužnici. Naveo je da nikada nije prijetio supruzi da ću joj uzeti djecu i da ću ju ubiti, da on nikada nikome nije prijetio pa ni njoj, da nikada nije vikao na kćer ĆV niti ju nazivao pogrdnim riječima, u dokumentaciji od doma Duga se to navodi, međutim iz iskaza kćer ĆV to ne proizlazi. Pri tome je istaknuo da u dokumentaciji doma Duga se samo šturo navodi da se navodno takvo nešto dogodilo, a nema opisa ni intenziteta niti vremenskog razdoblja u kojem bi se navodno to događalo. Nikada nije svojoj supruzi prijetio nožem da će ju zaklati, a ovaj nesretni nož koji se spominje u optužnici i provlači kroz spis se odnosi na antikni nož- bajuneta koji je on naslijedio 2019. od svojeg oca, a do tad ga je otac imao, i prisjetio se da ga jednom prilikom htio pospremiti pa ga je imao u ruci kada ga je ĆV pitala što je to, na što joj je on rekao da je to za kolinje, a supruga tada nije bila prisutna kada je to rekao ĆV. Naveo je kako je siguran da kćer ĆV ne zna uopće što je "kolinje" i radi se o tome da je vjerojatno to ĆV ispričala supruzi, a onda je ona to interpretirala na svoj način. Vezano za taj nož istaknuo je da je taj nož stajao visoko na vitrini, a što je naveo i otac supruge u svjedočkom iskazu tako da on uopće nije bio lako dostupan za uzeti jer je bio na velikoj visini. Ni iz jednog dokaza u spisu, a poglavito ne iz iskaza ispitanih svjedoka ne proizlazi da bi on tim nožem prijetio supruzi, svjedoci samo spominju taj nož u kontekstu njihovom ispitivanja o predmetu postupka. Naveo je i to da ovim njihovim povremenim svađama nikada nitko nije od djece bio prisutan neposredno dakle pa ni ZV dok je bio maloljetan, eventualno su djeca bila u drugim sobama. Sve ovo što je ĆV izjavila protiv njega je bio rezultat njezine ljutnje kada su supruga i ona završile u domu Duga jer je bila ljuta što je morala otići od kuće, promijeniti školu, odvojiti se od svojih prijatelja, o tome je i razgovarao sa njezinim liječnikom i on je rekao da to nije baš tako rijetko da se to dogodi da su djeca ljuta na roditelje. Vezano za suprugu izjavio je da je ona bila ljubomorna i da se iz podataka u spisu može jasno vidjeti da ona cijelo vrijeme ističe kako je on nju varao od početka njihovog braka, a što nije istina. Na posebna pitanja branitelja okrivljeni je odgovorio da su svađe između supruge i njega obično započinjale zbog njezine ljubomore, i ta njezina ljubomora nije bila npr. samo zbog nekih drugih žena, nego je npr. znala biti ljubomorna i zato što bi on ĆV znao reći ljubavi ili lutko "jer eto njoj to nije rekao". To bi obično krenulo s ljubomornim prebacivanjem i onda bi ti razgovori znali trajati po dva sata te se nastaviti sljedeći dan i to je doista iscrpljujuće, a to bi tako bilo obično kada supruga ne bi uzimala terapiju. Tijekom tih njihovih svađa supruga je znala i njemu upućivati pogrdne riječi i napadati ga fizički, a naravno kako je to već naveo, i verbalno. Ovaj nož bajunet misli da je bio u nekoj platnenoj vrećici i kao što je rekao nalazio se visoko na vitrini u hodniku na visini od 2.5 m, a supruga zapravo nije nikada ni vidjela taj nož. Pretpostavlja da supruga zna za taj nož iz Dianine priče kada joj je spomenuo kolinje. Nakon što su mu mjere opreza ukinute u odnosu na djecu, oni stvarno imaju dobar odnos, čuju se svaki dan, viđaju se kad god su u mogućnosti, sa ĆV je često za vikend, idu na izlete, prošle i pretprošle godine su po ljeti bili na moru i stvarno imaju super odnos. ĆV i on su uvijek bili jako povezani, ona je bila njegova ljubimica kao što je i danas, i njoj je teško palo odvajanje od njega, što se može vidjeti iz dokumentacije u spisu, osobito iz iskaza supruginog oca i ZV s lista 306 i 307 spisa, a i mjere su ukinute jer je procjena stručnih osoba HZSR bila da je dobrobit djece da se ukinu mjere opreza. Nakon što je napustio stan u [adresa], a radi se o zajedničkom stanu supruge i njega, ona i djeca su ostali živjeti u tom stanu a on je nastavio plaćati puni iznos kredita za taj stan, sve režijske troškove sve skupa do 600 eura mjesečno, i to čini i danas. Jednostavno on je po izlasku iz stana preuzeo ovu obvezu samoinicijativno jer nije plaćao uzdržavanje s obzirom da supruga i on još nisu rastavljeni, a kada su nakon njegova odlaska iz stana došli u fazu da razgovaraju o uzdržavanju u HZSR, dogovorili su se da on nastavi plaćati ovaj kredit i režije jer je to više nego što se razgovaralo o visini uzdržavanja koje bi bilo oko 400 eura. Uz sve to on kontinuirano djeci kupuje potrebnu odjeću i obuću, pogotovo ĆV, ZV je platio vozački, ĆV maturalac, instrukcije, ZV neke ispite, kupuje im uvijek prigodno neke poklone, daje im džeparac. Kada je ĆV imala krizmu on je išao sa njom kupiti haljinu, platio je frizuru i cjelokupnu odjeću za krizmu. Na posebna pitanja zastupnice optužbe okrivljeni je odgovorio, a kada ga se pitalo da li ima neko objašnjenje zašto bi kćer ĆV i bivša supruga govorile u svojim iskazima sve ovo za što ga se tereti da se dogodilo ako to nije istina, naveo je da je ĆV bila ljuta jer je taj iskaz davala u domu Duga, a i njezino ispitivanje na dokaznom ročištu je teklo na način da joj je postavljano puno kapcioznih pitanja. Supruga je također bila ljuta na njega, i bila je podložna utjecaju trećih osoba što se može vidjeti iz podataka u spisu gdje ona prvo odlazi na dogovoreni razgovor u prostorije HZSR a onda u policijsku postaju podnijeti kaznenu prijavu, a potom po savjetima trećih osoba odlazi u sigurnu kuću. Kada ga se pitalo zašto je ĆV završila na hospitalizaciji, odgovorio je da je prvi puta hospitalizirana 15.4.2021. po njegovom mišljenju zato što kada su se vratile iz sigurne kuće nije zatekla tatu kod kuće, s bratom ZV je došla u svađu, supruga se nije mogla baviti s njome jer je bila u lošem psihičkom stanju samo je ležala, a sve to se može vidjeti iz izjave supruge koje je dala HZSR s lista 62 spisa. Druga hospitalizacija je bila rezultat toga što je ĆV bila izložena ruganju i zadirkivanju svojih kolega iz razreda, a to je iščitao iz spisa. Okrivljeni je naveo kako smatra da je on bio prisutan u Dianinom životu u ovo vrijeme kada su bile ove hospitalizacije, one se sigurno ne bi dogodile. Smatra da je to tako iz razloga što su njih dvoje bili posebno vezani. Od kada su krenuli ostvarivati susrete i druženja, a kako je dalje okrivljeni naveo, ĆV je skroz dobro, ne pije nikakve lijekove i povremeno odlazi na kontrole. Vezano za naguravanje supruge, a što je ĆV spominjala, radi se o tome da se to događalo u situacijama kada ga je ona napala kako je to već opisao, a izvan toga se sigurno nikada nije dogodilo to naguravanje. Na posebna pitanja punomoćnice oštećenika okrivljeni je odgovorio da ovo kada je ĆV rekao da ovaj nož- bajunet služi za kolinje, da je to rekao u šali.

4. U tijeku dokaznog postupka sud je preslušao snimke o ispitivanju oštećenih ĆV, ŽVI i ZV u Županijskom sudu u Zagrebu 31. ožujka 2021. te pročitao zapisnike i transkripte o tom ispitivanju, saslušao svjedoka HV na raspravi 25. studenog 2021. (list 231/2 do 232 spisa), svjedokinju ŽV na raspravi 25. ožujka 2022. (list 245-246 spisa), svjedokinju TV na raspravi dana 1. srpnja 2022. (list 274/2 do 276/2 spisa), svjedokinju BV na raspravi dana 30. rujna 2022. (list 279/2 do 281spisa), svjedokinju CV na raspravi dana 2. prosinca 2022. (list 325/2 do 327 spisa), svjedoka RV na raspravi 23. svibnja 2023. (list 348/2 do 350/2 spisa), svjedokinju dr. ĆVI na raspravi 23. kolovoza 2023. (list 355/2 do 357 spisa), pročitao izvješće o uhićenju i dovođenju u pritvorsku policijsku jedinicu ĐV od 3. ožujka 2021. (list 3 do 6 spisa), obavijest Centra za socijalnu skrb, Podružnica Trnje od 3. ožujka 2021. VIII Policijskoj postaji Zagreb (list 8 spisa), nalaz liječnika psihijatra dr. Ante Leskura od 16. veljače 2021. godine za oštećenu ĐVI (list 11 spisa), nalaz Kliničkog bolničkog centra Zagreb - Klinike za psihijatriju i psihološku medicinu od 08. veljače 2021. godine za oštećenu ĐVI (list 12 spisa), dopis Doma „DUGA“ Zagreb od 26. ožujka 2021. i od 14. listopada 2020. godine (list 56 i 60 spisa), obavijest Centra za socijalnu skrb, Podružnica Trnje od 19. travnja 2021. godine VIII Policijskoj postaji Zagreb (list 58 do 59 spisa), zapisnik sastavljen dana 19. travnja 2021. godine u Centru za socijalnu skrb Zagreb, Podružnica Trnje o izjavi ŽVI (list 62 spisa), dopis Centra za socijalnu skrb Zagreb, Podružnica Trnje od 16. travnja 2021. godine o hospitalizaciji djeteta ĆV (list 63 spisa), dopise okrivljenog ĐV od 12. ožujak 2021. godine i 30. travnja 2021. godine Centru za socijalnu skrb Trnje, medicinsku dokumentaciju za oštećenu ĐVI (list 124 do 152 spisa), medicinsku dokumentaciju za dijete ĆV (list 153 do 157 spisa) te dopise i priloge okrivljenika (list 158 do 169 spisa), dopis VII Policijske postaje Zagreb od 13. rujna 2021. (list 215 spisa), dokumentacija koju je Općinsko kazneno državno odvjetništvo u Zagrebu dostavilo uz dopis od 3. listopada 2022. (list 287 do 304 spisa), medicinsku dokumentaciju na ime oštećenog djeteta ĆV (list 313 do 317 spisa), potvrdu CZSS Zagreb Podružnica obiteljski centar od 19. svibnja 2021. (list 392 spisa), te ambulantni nalaz za dijete ĆV (list 408 spisa).

5. Sud je na kraju pročitao izvod iz prekršajne i kaznene evidencije za okrivljenika (list 397 do 398 i 399 do 400 spisa).

6. Na raspravi 24. veljače 2023. sud je rješenjem na temelju članka 421. stavka 1. točke 2. ZKP/08 odbio dokazne prijedloge obrane za ponovnim ispitivanjem oštećenika ŽVI, GV i ZV, zatim za pribavljanjem zdravstvenih kartona za svo troje navedenih oštećenika te za pregledavanjem snimke koju je okrivljenik predao u spis, a vezano za način komunikacije okrivljenikove supruge i okrivljenika, kao nevažne budući je svo troje oštećenika ispitano na dokaznom ročištu na kojem je bio prisutan i okrivljenik i njegov branitelj, koji su imali priliku ispitati svo troje oštećenika na sve ono što su oni izjavili pa i u odnosu na kontradiktornosti ukoliko su postojale u njihovom iskazu. Također sud je našao da se osobito ukazuje nevažnim i nepotrebnim ispitivanje djeteta ĆV jer bi njezinim ispitivanjem došlo do njezine dodatne viktimizacije, a prema medicinskoj dokumentaciji i podacima u spisu, djevojčica je dugi niz godina u psihijatrijskom tretmanu. Odredbom članka 292. ZKP/08 je propisano da će se djeca samo iznimno ponovno ispitati, a u konkretnom slučaju sud ne smatra da postoji potreba njezinog ponovnog ispitivanja. Također, sud smatra da vjerodostojnost, istinitost i objektivnost ispitanih svjedoka sud cijeni nakon provedenog dokaznog postupka dovodeći sve te iskaze u vezu sa ostalim provedenim dokazima te međusobno a i svaki za sebe, pa se ponovno ispitivanje ovih svjedoka i u tom smislu pokazuje nevažno. Što se tiče zdravstvenih kartona oštećenika sud smatra da se činjenice koje bi se utvrđivale provođenjem ovog dokaza ukazuju nevažnim za predmet ovog postupka, i bilo kakvi podaci iz njihovog zdravstvenog kartona po mišljenju suda su irelevantne za ono za što se okrivljenik tereti u ovom postupku, predmet ovog kaznenog postupka je ponašanje okrivljenika opisano u optužnici, a ne zdravstveno stanje oštećenika. Vezano za dokazni prijedlog za preslušavanjem snimke o svađi okrivljenika i njegove supruge oštećene ŽVI, sud smatra da se radi o nevažnom dokaznom prijedlogu, a i nezakonitom dokazu jer je sam okrivljenik naveo da oštećenica nije dala suglasnost da ju se snima nego je samo vidjela da ju on snima te se ponovno ističe kako predmet ovog kaznenog postupka nije ponašanje oštećene ŽVI bez obzira kakvo ono bilo, nego radnje za koje se okrivljenik tereti.

6.1. Na raspravi dana 21. svibnja 2024. sud je rješenjem odbio prijedlog okrivljenika po branitelju za izdvajanjem zapisnika o ispitivanju svjedoka oštećenog djeteta ĆV u Županijskom sudu u Zagrebu, na dokaznom ročištu 31.3.2021. zajedno sa snimkom tog njenog iskaza, svjedoka RV sa rasprave od 23. svibnja 2023. (list 348 do 350 spisa), svjedoka CV sa rasprave od 2. prosinca 2022. (list 325/2 do 326/2 spisa), svjedoka BV sa rasprave od 30. rujna 2022. (list 279/2 do 281 spisa), svjedoka TV sa rasprave od 1.srpnja 2022. (list 274/2 do 276/2 spisa) kao neosnovan. Člankom 10. Zakona o kaznenom postupku je propisano kada se radi o nezakonitim dokazima na kojima se ne može temeljiti sudska odluka, a zapisnici o ispitivanju navedenih svjedoka nisu pribavljeni ni na jedan od načina propisanih člankom 10. Zakona o kaznenom postupku, pa se stoga ne radi o nezakonitim dokazima. Što se tiče zapisnika i snimke o ispitivanju djeteta ĆV, valja reći da se ne radi o nezakonitom dokazu s obzirom da je ista propisno upozorena od strane suda o svemu, kao i na zakonsku blagodat nesvjedočenja, upozorena je u potpunosti u skladu sa odredbama ZKP-a o čemu mora biti upozorena. Sve to je razvidno iz zapisnika o njenom ispitivanju na dokazom ročištu 31.3.2021. (list 51 spisa). Iz tog zapisnika je razvidno da je maloljetna svjedokinja otklonila blagodat nesvjedočenja, a isto tako iz zapisnika je razvidno da je viša stručna savjetnica suda kao socijalni pedagog prije ispitivanja djeteta, obavila razgovor s njom, te konstatirala da dijete ima uredno razvijene socijalne i komunikacijske vještine, da razliku pojam istine od laži, da su joj zakonska prava objašnjena na jednostavan način, te smatra da ih djevojčica razumije. Također je u zapisniku konstatirano da djevojčica ima sposobnost upamćivanja kao i verbalnu sposobnost da prezentira neko svoje iskustvo, odnosno doživljaj i može biti ispitana kao svjedok. Što se tiče iskaza svjedoka RV, CV, BV i TV, valja reći da se radi o posrednim svjedocima, to jest svjedocima po čuvenju, to što njihova saznanja o predmetu postupka potječu od supruge okrivljenika koja je koristila blagodat, ne znači da su njihovi iskazi nezakoniti, posebice iskazi svjedokinje CV, svjedokinje BV i svjedoka PV s obzirom da njihova saznanja potječu iz njihovog službenog postupanja u odnosu na suprugu okrivljenika ĐVI. To što je supruga okrivljenika koristila blagodat, iskaze navedenih svjedoka nikako ne čini nezakonitim dokazima jer se blagodat nesvjedočenja odnosi samo na osobe koje su u bliskom srodstvu sa okrivljenikom, a ne i na druge osobe koja svoja saznanja crpe iz priče takve osobe. Također, sud je na temelju članka 421. stavka 1. točke 1. ZKP/08 kao nedopušten odbio dokazni prijedlog obrane za čitanjem službene zabilješke o obavljenom obavijesnom razgovoru s maloljetnom ĆV (list 309 spisa), zatim za čitanjem službene zabilješke o obavljenom obavijesnom razgovoru s svjedokinjom ĐVI (list 310 spisa) obzirom da se radi o nezakonitim dokazima na kojima se ne može temeljiti sudska odluka pa dakle takve službene zabilješke se ne mogu koristiti u postupku pa ni radi usporedbe sa bilo kojim drugim zakonitim dokazima. Službene zabilješke o obavljenim obavijesnim razgovorima se izdvajaju iz spisa predmeta kao nezakoniti dokazi u smislu članka 86. ZKP/08. Na temelju članka 421. stavka 1. točke 2. ZKP/08 sud je kao nevažan odbio dokazni prijedlog obrane za provođenjem psihijatrijsko psihologijskog vještačenja oštećenog djeteta ĆV s obzirom da ne postoje okolnosti koje dovode u sumnju njenu sposobnost da svjedoči kao i sposobnost shvaćanja značenja svjedočenja i značenja svih upozorenja te sposobnost razlučivanja istine od laži, sposobnost njenog testiranja realiteta kao i motiviranosti i sklonosti konfabulaciji. Naime, prilikom njezinog ispitivanja i svjedočenja na dokaznom ročištu oštećenica je procijenjena od strane socijalnog pedagoga Županijskog suda u Zagreb, a prije nego se započelo s njenim ispitivanjem te je socijalna pedagogica procijenila da oštećenica ima sve potrebne sposobnost za svjedočenjem.

6.2. Na raspravi 07. studenog 2024. sud je rješenjem odbio prijedlog okrivljenika po branitelju za izdvajanjem zapisnika o ispitivanju svjedoka oštećenog djeteta ĆV u Županijskom sudu u Zagrebu, na dokaznom ročištu 31.3.2021. zajedno sa snimkom tog njenog iskaza kao neosnovan. Obrazlažući odbijanje ovog dokaznog prijedloga navedeno je da je člankom 10. Zakona o kaznenom postupku propisano kada se radi o nezakonitim dokazima na kojima se ne može temeljiti sudska odluka, a zapisnik o ispitivanju oštećenog djeteta u svojstvu svjedoka nije pribavljen ni na jedan od načina propisanih člankom 10. Zakona o Kaznenom postupku, pa se stoga ne radi o nezakonitom dokazu. Jednako tako što se tiče načina ispitivanja djeteta, valja reći da dijete nije ispitano na nezakonit način niti su joj postavljana sugestivna i kapciozna pitanja, nego se radi o ispitivanju koje je prilagođeno dobi djeteta, njezinom stupnju razvoja, te intelektualnim kapacitetima, i takav način ispitivanja je uobičajen prilikom ispitivanja djece, djeca su uvijek prije ispitivanja od strane stručne suradnice suda upoznata sa načinom ispitivanja, njihovoj obvezi, pravima kako bi djeca to shvatila, jednostavno priprema djece za ispitivanje je uobičajena i to provodi socijalni pedagog koji ispituje dijete. U konkretnom slučaju djetetu ĆV je stručna suradnica na razumljiv način djeteta, detaljno objasnila značenje njezinih prava i njezinu ulogu pa je u tom smislu djetetu i postavljala pitanja kako je to razvidno iz snimke. Osim toga sud cijeni sve provedene dokaze pa će tako cijeniti iskaz oštećenog djeteta ĆV i o tome će dati svoju ocjenu u odluci. Istim rješenjem na raspravi od dana 07. studenog 2024. g. na temelju članka 421. stavka 1. točke 2. ZKP/08 kao nevažan odbijen je dokazni prijedlog obrane za čitanjem transkripata budući su isti sačinjeni od strane obrane i kao takve sud ne smatra potrebno čitati kao dokaz, isti ne moraju vjerno odgovarati snimci i onome što je oštećeno dijete doista iskazalo, dokaz u ovom postupku je upravo snimka o tom ispitivanju koju sud preslušava kao dokaz i ono što je djevojčica iskazivala prema toj snimci, predstavlja dokaz u ovom postupku a ne transkript, s obzirom da se ne radi o kaznenim djelima spolne naravi, jer jedino kod takvih kaznenih djela mora se sa strane suda sačinit transkript ispitanih svjedoka, odnosno oštećenika.

7. Iz iskaza oštećene ĆV ispitane na dokaznom ročištu dana 31. ožujka 2021. godine u bitnome proizlazi da je od njezine prve do sedme godine bilo sve ok, osim što su se mama i tata znali puno svađati, a kada je ona napunila 8 godina da su tada saznali da tata vara mamu i da su onda odnosi postali gori, da su svađe postale česte, da je došlo do svađa, guranja i vrijeđanja i još nekih stvari o kojima ne želi govoriti. Navela je da je u tim prilikama tata gurao njih svo troje, i nju i mamu i brata i da se to događalo dva ili tri puta godišnje, da je nju otac prije godinu dana gurnuo na pod i vukao po podu, a da ju je prije dvije godine zgrabio za ramena i gurao. Navela je i to da je otac postao loš prema mami kada ju je počeo varati te su se stalno svađali i nisu imali nikakvu komunikaciju, da su svađe bile zbog najmanje gluposti te je bilo vrijeđanja i psovki, da je otac majci govorio da je drolja i da će ju zaklati, da se ona sa svima okolo…Također, izjavila je da je saznala da tata vara mamu kada su bili na moru, da je tada ta žena nazvala tatu koji je u tom trenutku bio u kupaoni, a na tatin telefon javio se njen brat, a isto tako jedne prilike dok je ona ostala sama s tatom na moru, čula je da je tata s tom ženom nešto razgovarao i da su govorili nešto loše o njezinoj mami, a da je na kraju njen tata rekao toj ženi „volim te“. Ispričala je da je nakon što je ona razbila svoj mobitel dobila tatin i onda je u njemu vidjela poruke „ljubavi“. Navela je da je u obitelji osim psovki bilo i fizičkih kontakata, da je vidjela da je tata mamu kao i nju gurnuo za ramena te da je jednom prilikom tata mami prstima na ruci raskrvario usnu, a jedne prilike mamu bacio ili gurnuo sa stolice s time da to nije vidjela od samog početka već je samo čula da je nešto lupilo i onda je zatekla majku u čučećem položaju. Navela je kako joj je poznato da otac ima lovački nož, da je prijetio mami da će ju njime zaklati i to je ona osobno čula, da su brat i otac u super odnosu, osim što je tata škrt i kada je brat tražio od njega novac nije bilo dobro. Iskazivala je o tome da su se brat i ona jedne prilike igrali, da je tom prilikom brat ležao na njoj, a kako ona nije mogla disati, tata se počeo derati na brata zašto leži na njoj kad vidi da ju boli. Prisjetila se događaja kada je imala tri ili četiri godine, da je tata ležao i vidjela se samo njegova glava, ona je od njegove glave mislila da je to njegova igračka te ju je počela čupati, da se tada otac probudio te je on nju počeo čupati. Ovaj događaj da ju je vukao za rame je bio u njenom IV. razredu, a da ju je vukao po podu je bilo kada je bila V. razred, kada je htjela ići sama na trening, tata joj je to branio, ona mu je preko telefona rekla da je glup, a kada je došla doma, otac ju i dalje nije puštao samu na trening, no ona je unatoč tome krenula ići sama te je izašla iz stana, na što joj je otac prišao i rekao da uđe u stan, a kako ona nije poslušala, on ju je povukao za ruke i ona je pala, tada ju je nastavio vući po podu prema stanu i tada je imala ozljede na laktu i na koljenima, ali nije išla liječniku. Navela je da se o obiteljskoj situaciji povjeravala psihologinji u školi i svojoj najboljoj prijateljici. Također, izjavila je da je otac držao nož u jednoj kutiji, a da ga je u jednom trenutku uzeo te držao u autu. Također, navela je da joj je poznato da je tata jedne prilike rekao da će uzeti remen i da će mamu istući i da će ju zaklati te je više puta majci prijetio nožem, što je ona čula. Iskazivala je i o tome da je policija samo jednom intervenirala u njihovoj obitelji vezano za ovu prijavu koju je podnijela majka, s time da je jedne prilike kada su se brat i tata potukli, mama htjela zvati policiju, ali na kraju ipak to nije učinila. Na kraju je izjavila, a vezano za obiteljsku situaciju koja se događala, da je uvijek smatrala da je ona kriva zbog svega te da je bila pod stresom.

8. Iz iskaza svjedoka – žrtve ZV koji je ispitan na dokaznom ročištu 31. ožujka 2021. u bitnome proizlazi kako su svađe u obitelji između tate i mame bile česte te da neće svjedočiti u odnosu na kaznena djela na štetu majke i da on ne želi imati status oštećene osobe. Naveo je da su verbalni sukobi roditelja bili vrlo često, da su se vrlo često odvijali pred djecom, da je on nastojao urgirati te stati u zaštitu sestre ĆV jer nije htio da dijete to čuje. Naveo je da što se tiče fizičkih sukoba pred njima, nije bilo ništa od velikog značaja te da pred ĆV nije bilo fizičkog sukoba, da je možda otac jednom odgurnuo majku, u žustrini svađe te misli da je ĆV tome bila prisutna. Naveo je kako je ĆV uvijek u tim situacijama burno reagirala i da je to jako utjecalo na nju, da se ona tom prilikom rasplakala, da je bila tužna i sigurno joj je to bio stres. Naveo je da su ti sukobi roditelja počeli kada je otac našao ljubavnicu, prije otprilike 4 godine i da je tada ĆV imala 8 ili 9 godina, da je primijetio da je ĆV zbog situacije u obitelji popustila u učenju, da nije imala radne navike i da se teško koncentrirala, da je on pomagao ĆV kod učenja, ali da bi njoj najviše pomoglo kada se roditelji ne bi svađali. Naveo je kako je čuo da je otac pred ĆV prijetio majci, ali da je prijetnji bilo s obje strane i s očeve i majčine, da su sukobi bili česti, sigurno dva puta tjedno te da je otac majci prilikom svađe govorio kurvo, kravo, majmune te joj psovao majku.

9. Oštećena ĐVI u svom je iskazu ispitana na dokaznom ročištu 31. ožujka 2021. godine izjavila da ona ne želi iskazivati u odnosu na kaznena djela na svoju štetu, ali da želi reći da joj je suprug tri puta prijetio da će ju zaklati, da ima nož i da je ona uplašena jer je dobila prijetnje, da je mlađe dijete vidjelo da je suprug nabavio nož, a kada ga je dijete pitao što će mu nož rekao joj je da je to za klanje svinja i da je to bila prva prijetnja njoj, zatim joj je drugi puta rekao „sad ti vidim ludilo u očima i spremna si za kolinje“, a treći puta da joj je prijetio tako da ju je udario u usnu i rekao da će ju zaklati. Navela je da se dijete pobojalo jer je vidjelo nož, da je ono čulo ovu prvu prijetnju, ali pretpostavlja da je čula i ostale. Dijete je bilo u kupaoni. Svjedokinja je navela da su djeca vidjela da ju je suprug gurao te su čula da joj je rekao da će joj oduzeti djecu s time da ne zna točno kada je to bilo, ali u svakom slučaju nakon psihijatrijske pretrage na koju je išla ĆV i nakon što je bila kod psihologa. Navela je da misli da je to moglo biti poslije ljeta prošle godine (2020.), da je dijete išlo kod psihijatra i psihologa zbog obiteljskog stanja i problema u školi i iz razloga jer se rezala predmetima po rukicama, a što je počela činiti od 2017., te ih je te iste godine škola poslala u Centar za socijalnu skrb. Navela je da ju je suprug znao odgurnuti i da je ĆV to vidjela, da je ona jedne prilike supruga tražila novac jer je trebala ĆV kupiti naočale, a da je na to nju i ĆV suprug odgurnuo. U situacijama kada bi nju suprug odgurnuo, ĆV je znala reagirati na način da ju je pokušala obraniti. Navela je i to da su ove prijetnje koje joj je suprug uputio nju šokirale te da su djeca vidjela guranja, ali ne i udaranje šakama, da je dijete išlo kod školskog psihologa jer je imalo strahove i slabiju koncentraciju.

10. Iz iskaza svjedoka KV sa rasprave od 25. studenog 2021. (list 231/2 do 232 spisa) proizlazi kako on poznaje okrivljenika iz srednje škole jer su zajedno išli u srednju školu, poslije su se razišli sa različitim fakultetima, ali da su cijelo vrijeme ostali u kontaktu na način da su se kontinuirano čuli telefonom i viđali na kavi, zajedničkom druženju, u prosjeku jedanput mjesečno. Također, svjedok je naveo da je upoznao i najužu obitelj okrivljenika, njegovu majku, sestru, suprugu i djecu, a da je kod okrivljenika odlazio kući prigodno, kada su bili dječji rođendani, i za Novu godinu, ali ne svaku s tim da te proslave nisu uvijek bile kod njega u kući nego proslava Nove godine negdje u restoranu, rođendani u igraonicama, s time da su tamo uvijek bila prisutna njegova supruga i djeca. Okrivljeni se njemu nikada nije žalio na obiteljsku situaciju, oni zapravo nisu nikada ni razgovarali ništa dublje o bilo kakvoj obiteljskoj problematici. Naveo je kako mu nije poznato da bi između okrivljenika i njegove supruge postojao bilo kakav problem zbog kojeg bi se oni svađali, zadnji puta je suprugu vidio sa okrivljenikom možda mjesec dana prije davanja iskaza, nisu puno pričali o njegovoj obiteljskoj situaciji, zna samo da je nešto napomenuo da mu nije dobra obiteljska situacija, ali da on nije ispitivao detalje tako da zapravo ne zna da li on još uvijek živi sa svojom obitelji. Njemu se supruga okrivljenika, kako je dalje izjavio, nikada nije žalila na njega, s time da nisu imali nikakvog kontakta ni komunikacije mimo ovih zajedničkih druženja i supruga okrivljenika njemu na tim druženjima nikada se nije ništa žalila na okrivljenika. Iskazivao je da su ta njihova druženja uvijek bila vesela, dobra, zanimljiva, sa puno humora, da on nikada nije primijetio išta što bi mu ukazivalo da nešto ne štima, da je odnos između okrivljenika i djece koliko je on vidio bio blizak, prisan, topao, nikada nije vidio da bi okrivljenik bio grub na bilo koji način prema djeci. Naveo je kako je on taj odnos ocijenio kao vrlo otvoren, jer su se uvijek u obitelji svi puno šalili. Na posebna pitanja branitelja okrivljenika odgovorio je da okrivljenika poznaje iz srednje škole, i nikako ne bi rekao za njega da je osoba koja je sklona bilo kakvom nasilju, da bi bio živčan, "kratkog fitilja", i slično, da ga može opisati kao otvorenog i uvijek dobrog raspoloženja i kao šaljivđiju. Na posebna pitanja zastupnice optužbe odgovorio je da je njemu sada teško odrediti kada se ova obiteljska druženja više nisu održavala, možda unatrag 3 ili 4 godine, možda i 2 godine, možda nije bila Nova godina, ali je možda bio rođendan ili obrnuto, možda su prestali ići zajedno na Nove godine, ali su se viđali na rođendanu. Naveo je da ne postoji nikakav razlog zbog kojeg su ova druženja na ovaj način prestala, valjda su djeca odrastala pa se manje slavio rođendan sa odraslima, jednostavno kao i svima, stjecajem okolnosti više se nisu ta druženja tako održavala kao ranije. Vezano za ovaj kazneni postupak, okrivljenik i on nisu ništa razgovarali, zna samo da mu je rekao jednom prilikom kada ga ja kontaktirao, da je bio na policiji jer ga je žena prijavila, on nije ispitivao ništa, bio je samo malo zatečen, a okrivljenik mu nije samoinicijativno bilo što pričao o tome, nije mu se povjeravao ništa o njegovom odnosu sa suprugom, sa djecom, nikada nije pričao o nekim problemima u tom smislu. Na posebna pitanja opunomoćenice oštećenika svjedok je odgovorio da je okrivljenik sa svojom obitelji, sa suprugom i djecom dok su djeca bila manja, dolazio kod njega u obitelj, da se njihova djeca nisu posebno družila nego su bila isključivo obiteljska kada bi se oni odrasli družili, a ni kasnije kada su djeca odrasla, njegovo dijete sada ima 11 godina. Kada se svjedoku od strane suda predočilo da se okrivljenik u ovom postupku činjenično tereti da je bio nasilan prema svojoj supruzi, odgovorio je da mu nije ništa poznato o tome, da on o njegovom bilo kakvom nasilnom ponašanju nema nikakvih saznanja.

11. Iz iskaza svjedokinje ŽV od 25. ožujka 2022. (list 245-246 spisa) proizlazi da su njen sin, njegova supruga i njihova djeca živjeli u svojem stanu na adresi [adresa], i ona nikada nije primijetila da oni imaju neke probleme. Navela je da je dok je ZV bio mali, od njegovog rođenja pa sve dok nije krenuo u 3. razred osnovne škole ona čuvala ZV i to do njegovih 15 mjeseci su ga sin i snaha donosili kod nje i supruga, da je nakon toga ZV išao u vrtić i da je ona i dalje odlazila kada im je trebala čuvati djecu ili nešto drugo snahi pomoći, to bi obično bilo kada bi oni bili na poslu, no suprug i ona su znali odlaziti i kada su ih pozvali u goste, kada se nešto slavilo i slično. Navela je da je kada je ZV otprilike imao 15 godina, odlazila kod njih možda jednom do dva puta u deset dana ako je nešto trebalo, i ona nikada nije vidjela niti bila prisutna da bi se njen sin i snaha svađali ili da bi se među njima bilo što drugo ružno događalo. Što se tiče djece, svjedokinja se prisjetila događaja od možda prije dvije godine, misli da je bilo ljeto, dakle 2020. kada je čuvala ĆV i ona joj je rekla da je mama ogrebala tatu. Navela je kako ona nju nije ništa ispitivala o tome nego je sina poslije pitala što se to dogodilo i on joj je samo rekao da su se supruga i on nešto porječkali. Što se tiče ZV, on joj se nikada nije žalio na sina ili snahu ili bilo što vezano za njihov odnos. Također njoj se snaha nikada nije žalila na njenog sina, niti sin na snahu. Svjedokinja je izjavila da jedino što je primijetila je da je snaha bila ljubomorna na poslovni i obrazovni uspjeh njenog sina, da je on išao na magisterij, a poslije na doktorat i snaha mu je znala reći što će mu to, zašto mora ići za tim i to je njoj bilo čudno da mu to supruga govori. U ovom razdoblju, dakle kada je ZV imao 15 godina pa nadalje, svjedokinja je iskazivala kako su sin i snaha znali ići kod supruga i nje u posjetu, možda na ručak, u prosjeku to bi bilo jedan puta mjesečno te da nikada nije vidjela ni čula da bi njen sin vikao na ZV i ĆV niti su joj se djeca žalila na to, a niti joj se snaha na što žalila, niti se njezin sin njoj žalio na djecu i suprugu. Navela je da je njena snaha imala zdravstvene probleme, bila je bolesna, a kada se svjedokinju pitalo o kakvim zdravstvenim problemima se radilo, odgovorila je da ne zna, da nije ispitivala o tome ni sina ni nju, možda se je radilo o nečem vezano za živce, zna da je bila u bolnici na Rebru kada je ĆV bila stara otprilike šest mjesec, zna da je pila neke lijekove, ona je govorila da pije neke lijekove, a i sin ĐV joj je govorio da kada prestane piti lijekove da joj nije dobro. Na posebna pitanja da opiše ĐV kao osobu, da li je kada prema nekome bio nasilan, agresivan, možda prema njoj ili njenom suprugu, sestri, odgovorila je da nije, da je uvijek bio uzornog ponašanja, od vrtića, u školi, da su uvijek u školi pitali kakav je on, uvijek su rekli da je dobrog ponašanja, da je u kući prema njoj i suprugu se ponašao fer i korektno, a kada je njen suprug ležao u krevetu tri godine on je uvijek dolazio pomagati joj oko njege i brige za supruga. Također, na posebna pitanja optužbe svjedokinja je odgovorila da kada je znala čuvati djecu, vremenski bi ih čuvala možda tri sata ili više, nekada sat vremena, a čuvala bi ih kod njihove kuće, da je ĆV tako čuvala kada je išla u vrtić, a i poslije kada je krenula u školu, da ju je tako znala čuvati do njezinog možda petog razreda. Također svjedokinja upitana da li joj je poznato da su snaha i ĆV bile u sigurnoj kući, odgovorila je da to saznala od nekoga, ali da se sada stvarno ne sjeća tko joj je to rekao, zna da se jako iznenadila zbog toga, a do danas joj nije poznato zbog čega su one završile u sigurnoj kući, s time da kada je pitala sina, on je rekao da ni on ne zna. Također, svjedokinja je na pitanje da li zna možda iz kojeg razloga su njezina snaha i djeca govorili protiv njenog sina, odgovorila da ne zna, a kada ju se pitalo da li joj je poznato da je ĆV završila na psihijatriji, odgovorila je da je to čula od ZV, i onda je zvala snahu da pita što je sa djetetom i onda joj je snaha rekla da ĆV ne zove jer je bolesna pa da ju ne uznemirava, a misli da je to bilo prije nego je došlo do pandemije Covida. Ona je zvala ĆV na telefon kada je ona bila na psihijatriji. Kada se svjedokinju pitalo da li je kada primijetila da bi ZV ili ĆV nešto lagali, odgovorila je da ne bi rekla da bi oni kada što lagali. Na posebna pitanja suda svjedokinja je odgovorila kada ju se pita do kada su sin i snaha zajedno živjeli, da je otprilike prije godine dana od dana njezina svjedočenja sin dobio nalog od suda da se mora iseliti iz stana, da to zna zato što joj je sin rekao, da ga je ona pitala zašto se mora iseliti, da joj je on rekao nešto, zapravo da ne zna zašto se morao iseliti, da ga je valjda snaha optužila za nešto, a da ona ne zna zašto ga je optužila, da je sin dobio optužnicu a da ona nije, pa ne zna. Navela je da nakon što se sin iselio iz stana, da ona nije kontaktirala ni sa snahom ni sa ĆV, a sa ZV je, i čuju se i on zna poslije fakulteta naići kod nje na ručak, ali da ona s ZV nije ni o čemu pričala jer ga nije htjela zamarati. Kada se svjedokinji predočilo što se činjenično njenom sinu stavlja na teret, odgovorila je da njoj ništa nije poznato o tome.

12. Iz iskaza svjedokinje TV sa rasprave od 1. srpnja 2022. (list 274/2 do 276/2 spisa) u bitnome proizlazi da je ona počela raditi u CZSS Trnje 1. siječnja 2021., i do 8. srpnja 2021. je bila nadležna za obitelj ĐV i ŽVI. Uvidom u arhivu predmeta vidjela je da su dolazili dopisi iz škole u koju ide maloljetna ĆV u kojima stoji kako je maloljetna ĆV u razgovoru sa školskom psihologicom oca opisivala kao negativnu figuru i da ju često omalovažava i vrijeđa. Također, vidjela je kratku službenu zabilješku socijalnog radnika da nije potrebno poduzimati nikakve mjere bez ikakvog obrazloženja zbog čega. Također, u tim dopisima škole nije bilo navedeno na koji način je otac ĆV vrijeđao i omalovažavao. Uglavnom 3. ili 4. ožujka 2021., a nakon što je ona dobila predmet u svoju nadležnost, došla joj je ĐVI i rekla da mora nešto sa njom važno razgovarati i kada ju je primila na razgovor rekla je da je došla prijaviti supruga zbog nasilja, rekla je da se nasilje prije događalo, ali da je u zadnjih mjesec dana učestalo, rekla je da je suprug svaki vikend odgurne, ošamari, udari, s time da se svjedokinja nije mogla sjetiti da li joj je FV pobliže govorila o okolnostima ovog šamaranja, udaranja i odguravanja ili nešto konkretno. Svjedokinja je iskazivala o tome kako joj je FV navela da ju suprug naziva pogrdnim imenima, ali se ne sjeća da li je rekla konkretno kakvim to pogrdnim imenima. Svjedokinja je navela i to kako misli da je ova spominjala i neke prijetnje, ali se ne sjeća konkretno kakve su to prijetnje bile, ali uglavnom je rekla da osjeća strah i nesigurnost zbog ovakvog suprugovog ponašanja, a i njoj je djelovala uplašeno, ocijenila ju je kao nesigurnu osobu u smislu da je nesigurna donijeti neku svoju vlastitu odluku nego uvijek pita za savjet i sluša savjete i sugestije drugih. Uglavnom, ona joj je tada ponudila smještaj u sigurnu kuću što je ova odbila, uputila ju je da ode u policijsku postaju i to sve prijavi, pitala ju je da li hoće da ju ona prati, na što je FV rekla da će otići sama, kasnije ju je nazvala policijska službenica i rekla joj da mora doći jer će biti ispitivanje maloljetne ĆV, nakon čega je otišla u policijsku postaju. Svjedokinja je izjavila da kada je ona došla u policijsku postaju da je već ispitivanje ŽVI bilo pri kraju i da ju je ona pitala za savjet da ipak ide u sigurnu kuću, na što joj je svjedokinja rekla da sama mora odlučiti, s time da joj je i tada ĐVI djelovala ustrašeno kao i na razgovoru kod nje u prostorijama centra. Kada je bila kod nje na razgovoru, ĐVI nije ništa pričala o ponašanju njenog supruga prema ĆV. Svjedokinja je iskazivala i o tome da je obavljen obavijesni razgovor sa maloljetnom ĆV, da je ona bila prisutna tom razgovoru, a nakon razgovora je bila sa ĆV jer su joj rekli da mora čekati da otac dođe s posla pa će ga privesti, a da se nakon toga majka i dijete mogu vratiti u stan. Navela je kako je majka tijekom boravka u policijskoj postaji odlučila da će ona i ĆV ići u sigurnu kuću, pa joj je rekla da dođe ujutro sa stvarima u Centar, što je ona i učinila, i bila je odmah taj dan smještena u sigurnu kuću, a ĆV je promijenila školu jer su takva pravila prilikom smještaja u sigurnu kuću iz sigurnosnih razloga, a onda je svjedokinja poslije komunicirala sa stručnim radnicima sigurne kuće i rekli su da prilagodba ĆV teče u redu, da je promijenila školu, da je zadovoljna, a za majku su rekli da je nesigurna u smislu da li još treba ostati u sigurnoj kući ili ne, obzirom da je njen suprug dobio zabranu prilaska i kontaktiranja nje i ĆV. Svjedokinja je navela i to da su ju nakon nekih mjesec dana iz sigurne kuće obavijestili da su majka i djevojčica otišle, rekli su da je ĆV rekla majici da želi ići, a tom prilikom joj je stručna suradnica iz sigurne kuće rekla da je ĆV u razgovoru sa psihologicom izjavila kako ju je otac neprimjereno dirao, ali nije konkretno rekla na koji način, nego samo da je ona osjećala nelagodni sram. Stručni radnici iz sigurne kuće drugo joj ništa nisu pričali o svojim saznanjima, a sve vezano za nasilje. Svjedokinja je navela i to kako joj je poznato da je nakon izlaska iz sigurne kuće maloljetna ĆV u dva navrata hospitalizirana u psihijatrijskoj bolnici u Kukuljevićevoj, ili zbog pokušaja suicida ili samoozljeđivanja, prvi puta je pokušala skočiti sa balkona, a drugi puta je popila sapun u školi. Kako je bila zabrinuta za ĆV, svjedokinja je, a kako je dalje navela uputila službeni dopis u Polikliniku za djecu i mladež grada Zagreba sa zamolbom da ju što prije prime na obradu, međutim oni su joj odgovorili da budući da je ĆV suicidalna da se oni ne bave time, nego je to nadležnost Kukuljevićeve. Uglavnom nakon izlaska iz bolnice ĆV je nastavila ići u dnevnu bolnicu. Inače dok je ĆV bila hospitalizirana, ona je dobila iz bolnice njezine papire i onda je iz njih pročitala da je ĆV i tamo izjavila kako ju je otac neprimjereno "pipao", baš tako je bilo napisano i ništa drugo konkretno, zbog čega je ona onda zbog toga kontaktirala Polikliniku i molila za hitnu obradu. Također, svjedokinja je navela kako se Dianino stanje stabiliziralo nakon ovih odlazaka u dnevnu bolnicu, da su kolegica iz Centra i ona više puta išle kod ĆV i majke u stan da vide kako funkcioniraju i sve je bilo u redu, da je ĆV završila taj razred, njezino stanje je bilo stabilno, s time da je i dalje išla u dnevnu bolnicu. Prilikom tih njihovih posjeta nisu ništa razgovarali vezano za nasilje, a kako je ona bila nadležna za obitelj do 8. srpnja 2021. nakon čega je obitelj preuzela kolegica JV, nije joj poznato što se poslije događalo s ovim predmetom. Kada se ĐVI njoj prvi puta požalila u Centru za suprugovo nasilje ona joj nije rekla kada je to počelo, nije to stavljala u nikakve vremenske okvire nego je samo rekla ovakvo kako je ona to na početku izjavila. Tijekom njezine nadležnosti za obitelj ĐVI, ona nije sa maloljetnom ĆV nikada razgovarala ništa o nasilju nego je samo razgovarala sa njom npr. o školi, i to je činila kada su kolegica i ona znale odlaziti na teren, a niti s majkom FV nije ništa više razgovarala vezano za nasilje. Na posebna pitanja zastupnice optužbe svjedokinja je odgovorila da je ona o razgovorima sa ĐVI sastavljala zapisnike ili službene zabilješke i da ostaje kod svega toga što je zabilježeno u tim zapisnicima, a kada su joj predočeni navodi iz zapisnika od 3. ožujka 2021. sa lista 8/2 spisa u kojima stoji da joj se majka požalila da joj je suprug govorio da je drolja i smeće, odgovorila je da ako tako stoji onda joj je to sigurno rekla, da se sada toga nije sjetila zbog proteka vremena, a isto tako kada su svjedokinji predočeni navodi u kojima stoji da je majka izjavila da je "tukao i mene i djecu", odgovorila je da je onda tako i rekla, te ponovila da se zbog proteka vremena toga više ne sjeća. Kada su svjedokinji predočeni navodi iz tog zapisnika u kojima stoji da je FV izjavila da joj suprug prijeti da će je zaklati, da će je uništiti i oteti djecu te da ima nož, svjedokinja je odgovorila da je tako izjavila ĐVI ako to stoji u zapisniku te se svjedokinja prisjetila da je ona doista pričala kako suprug ima neki veliki nož koji drži u ormaru. Svjedokinja je ponovila da je FV na nju ostavila dojam nesigurne osobe koja više sluša mišljenje drugih osoba, a tako je izašla iz sigurne kuće iz razloga što joj je ĆV rekla da želi da izađu iz sigurne kuće, to su njoj rekli stručni radnici sigurne kuće, a tako su i napisali nešto u smislu da se ĆV nešto nije sviđalo tamo u školi u koju je išla i da je željela da izađu iz sigurne kuće. Na posebna pitanja branitelja svjedokinja je odgovorila da kada je prvi puta došla na razgovor u prostorije Centra da se više ne sjeća da li se FV bila najavila telefonom ili je samo došla, ali kada joj se predočava zapisnik od 3. ožujka 2021. u kojem stoji da se najavila telefonom, odgovara da je onda i to tako bilo. Svjedokinja je navela da se sada više ne može sjetiti da li je ona predmet za obitelj ĐVI izvadila iz arhive prije nego joj je FV došla na razgovor u Centar ili je to učinila nakon obavljenog razgovara sa njom, a da koliko se sjeća je u predmetu iz arhive samo vidjela dopise škole i ovu službenu zabilješku i misli da nisu bili neki drugi zapisnici ili dokumentacija eventualno o obavljenim razgovorima sa majkom, okrivljenikom i slično. Kada joj je gospođa FV došla na razgovor nije na njoj vidjela nikakve vidljive ozljede, a niti su razgovarale o tome da bi eventualno imala neke skrivene ozljede, ona je nju jednostavno uputila na policiju zbog nasilja o kojem je ona pričala. Tom prilikom kad je došla na razgovor, FV nije donijela nikakvu medicinsku dokumentaciju, no prisjetila se da je poslije od nje zatražila da donese medicinsku dokumentaciju koju ima, a iz razloga što je rekla da se psihijatrijski liječi pa je htjela malo vidjeti o čemu se radi. Svjedokinja je izjavila da se sjeća da joj je FV donijela samo jedan kratki nalaz o kontrolnom pregledu, da je tom prilikom upozorila FV da mora redovno uzimati terapiju, da ona to njoj nije rekla zato što je pročitala iz ovog medicinskog dokumenta ili zato što je imala saznanja da ona ne bi redovito uzimala terapiju, nego jednostavno to je njezin običaj da ona uvijek strankama naglasi da se moraju pridržavati terapije, ako je to tema vezano za njihovo zdravstveno stanje, pa je i tako ovom prilikom FV ovo naglasila, a imajući u vidu da je ona sada jedini roditelj koji mora brinuti o djeci, budući je okrivljenik imao zabranu. Kada se svjedokinju pitalo da li je u konkretnom svojem službenom postupanju vezano za obitelj ĐVI, u svemu postupila po protokolu o postupanju o slučaju nasilja u obitelji, odgovorila je da jest, a kada ju se pitalo da li je obavila razgovor sa okrivljenim, odgovorila je da je on dva dana nakon što su majka i dijete smješteni u sigurnu kuću, došao kod nje u Centar i koliko se sjeća fokus razgovara je bio na tome da li je ĆV dobro, on je pitao da li je njegovo dijete dobro, obzirom da je u sigurnoj kući, misli da nisu ništa razgovarali o nasilju osim što mu je ona rekla da ga je FV prijavila za nasilje. Svjedokinja se prisjetila da je on tada donio nalaz za ĆV, a vezano za podizanje nekih dioptrijskih naočala, da tijekom ovog postupanja u obitelji, a nakon prijave nasilja od strane FV Centru, nije razgovarala sa sinom okrivljenika ZV, koliko se sjeća on je tada bio punoljetan, zapravo prisjetila se da je bio prva godina fakulteta. Sa ZV su kolegica socijalna pedagoginja i ona razgovarale jednom prilikom kada su bile na terenu u posjeti kod njih, i sjeća se da je kolegica zapravo razgovarala s njime o tome kako je on, kako mu je na fakultetu i slično obzirom da su nekako bili fokusirani na ĆV jer je maloljetna i na njenu majku pa su njega malo kao stavili u drugi plan i tako su mu to i rekli te o nasilju s njime nisu razgovarale. Na posebno pitanje okrivljenika svjedokinja je navela da tom prilikom kada je okrivljenik došao u Centar i donio ovaj nalaz za maloljetnu ĆV za naočale, da joj je okrivljenik rekao da je FV u dugogodišnjem psihijatrijskom tretmanu, da je više puta mijenjala terapiju, uglavnom razgovor je bio vezano za njeno zdravstveno stanje. Svjedokinja je odgovorila da se ne može sjetiti da li joj je okrivljeni tada rekao da supruga ne uzima terapiju, i da li joj je okrivljenik nešto više i konkretnije pričao o neuzimanju terapije. Kada je maloljetnu ĆV vidjela u Policijskog postaji, a tada ju je i prvi puta vidjela, ne sjeća se da bi na njoj vidjela nekakve ozljede. Tijekom terenskih izvida u stan, a nakon izlaska iz Sigurne kuće ĆV i majke, prisjetila se da je jednom prilikom sa ĆV razgovarala nešto u smislu kako se osjeća sada bez tate i to što ga ne viđa, ona je rekla da je tatu vidjela jednom pred školom, da ga je vidjela jednom negdje na Savici, sjeća se da ju je jednom prilikom pitala kako je tata. Svjedokinja je navela kako ne može procijeniti da li je ĆV falio otac, da nisu kolegica i ona prilikom razgovara s ĆV uglavnom razgovarali o ocu, pa tako da ju nisu ništa ispitivali o tome kakav odnos je imala s ocem, kako joj je bilo živjeti s njime, a budući su znali da je ona u tretmanu i psihologa i psihijatra, da ima razgovore i sa psihologom u školi, i da se tu vjerojatno razgovora s njom o njenim osjećajima sa ocem, kolegica i ona su se fokusirale na ove druge teme. Na posebna pitanja punomoćnice maloljetne ĆV, svjedokinja je navela da se sjeća da je gospođa FV podnijela zahtjev za provođenje obveznog savjetovanja prije razvoda, ali misli da poslije nije dostavila prijedlog plana o zajedničkoj skrbi nad maloljetnim djetetom i misli da se razgovaralo s njom o tome pa je FV dala obrazloženje da joj je sad zdravstveno stanje ĆV prioritet pa će poslije razmišljati o razvodu. Prisjetila se da su jednom prilikom kada su bili u terenskoj posjeti u obitelji, bili roditelji FV pa su pričali kako okrivljenik sada ništa ne pridonosi za uzdržavanje djece, da je i prije uglavnom novac trošio na sebe, a da je FV plaćala kredit, iako je stan bio prepisan na njega, a koliko se sjetila da joj je FV rekla jednom prilikom da okrivljenik ništa ne pridonosi za uzdržavanja djece, a to je rekla nakon što ju je ona upitala o tome.

13. Iz iskaza svjedokinje BV ispitane na raspravi 30. rujna 2022. (list 279/2 do 281spisa) proizlazi kako je dom „Duga“ zaprimio zahtjev Centra za socijalnu skrb Trnje za smještaj ŽVI i njezine kćerke ĆV koja je bila stara tada 14 godina, kod njih u sigurnu kuću s obrazloženjem da se radi o žrtvama obiteljskog nasilja od strane njezinog supruga, odnosno oca djeteta, EV, da je u zahtjevu bilo samo navedeno da se radi o psihičkom i fizičkom zlostavljanju i prijetnjama bez navođenja činjenično i konkretno o kakvom psihičkom i fizičkom zlostavljanju se radi i kakvim prijetnjama. Navela je da misli kako je taj isti dan kada su zaprimili zahtjev, ĐVI podnijela prijavu i na policiju, a potom i u Centar za socijalnu skrb. Uglavnom, ista je zajedno sa maloljetnom ĆV bila kod njih u smještaju od 5. ožujka 2021. do 6. travnja 2021. dakle, nekih mjesec dana, s time da ih je ona upoznala tek 15. ožujka 2021. jer je tada došla s bolovanja. Navela je da je FV bila u radnom odnosu, tako da je nastavila raditi pa su nju viđali i razgovarali s njom samo u poslijepodnevnim satima, a to je svjedokinja napomenula radi toga jer je to bio možda jedan od razloga zbog kojih su došli do manjih informacija o svemu što se događalo, a i s obzirom na relativno kratak njihov boravak u sigurnoj kući. Uglavnom FV je pričala da je njen suprug bio i psihički i fizički nasilan prema njoj i da se to dogodilo više puta, ona je i opisivala neke situacije i konkretno o čemu se radilo, ali da se ona doista sada toga ne sjeća, s time da evidenciju o tome ne vodi pismeno. Što se tiče fizičkog zlostavljanja, koliko se svjedokinja prisjetila, oštećena FV joj je spominjala naguravanje u smislu da ju je suprug znao i naguravati i da se to dogodilo više puta, a ovo psihičko nasilje koliko se prisjetila da joj je rekla da je bilo svakodnevno. Što se tiče prijetnji, koliko se sjetila, rekla joj je da se radi o tome da će je suprug ubiti, zaklati. Te prijetnje joj je poslije u razgovoru potvrdila i djevojčica ĆV. ĐVI joj je rekla da je uglavnom prilikom ovog nasilja i prijetnji prema njoj od strane supruga bila prisutna ĆV dok se za ZV ne sjeća što je rekla, da li je on bio svjedok tih događaja, a da je tome bila prisutna ĆV joj je i ona sama to kasnije potvrdila u razgovoru. Svjedokinja je navela da se sjeća da joj je ĐVI rekla da je do ovog nasilja i prijetnji dolazilo u okolnostima kada bi joj suprug prigovarao odnosno koristio njezino narušeno psihičko zdravstveno stanje obzirom da se ona dugi niz godina psihijatrijski liječila, kao i narušeno psihijatrijsko stanje kćeri ĆV. Kada joj je suprug prigovarao kroz tu prizmu u odnosu na njene roditeljske kompetencije, prijetio joj je da će joj zbog toga uzeti kćer ĆV, pa je ona zbog tih prijetnji imala strah, a taj strah je bio prisutan i kod ĆV, što je primijetila kroz razgovor s njom. Prisjetila se da joj je FV rekla da joj je suprug prijetio i na način da joj je govorio u smislu da ako ga ona prijavi za nasilje da će joj on oduzeti djecu, pa je i zbog toga ona bila u strahu i nije ga htjela niti prijaviti. Svjedokinja je navela da se sada stvarno ne sjeća što je FV govorila, odnosno ispričala da ju je suprug omalovažavao i vrijeđao, ne sjeća se kojim riječima bi on to činio, ali ona je tada ispričala koje su to riječi bile, no ona ih je zaboravila. Što se tiče ĆV, ona joj je pričala da su se roditelji često svađali, da je ona znala staviti slušalice na uši da to ne sluša, ali oni su tako glasno vikali da je i preko slušalica to znala čuti, a misli da joj je rekla kako je jedanput vidjela da je otac i fizički nasrnuo na mamu. Vezano za te svađe i vikanja, iz onoga što joj je djevojčica ispričala, ona je shvatila da su se oba roditelja međusobno svađali i vikali s time da je ona nekako stekla dojam po tome što joj je ĆV ispričala, da je otac vikao na majku, a da se ova zapravo branila. Što se tiče odnosa prema ĆV od strane oca, svjedokinja se prisjetila da joj je ĆV rekla da je otac znao biti grub prema njoj i omalovažavati je, ali se nije sjetila da li joj je rekla koje bi izraze on koristio pri tome i na koji način bi je omalovažavao, zna samo da je rekla da se ne osjeća prihvaćeno od strane oca zbog njenih psihičkih problema, i da je imala osjećaj krivnje u smislu da se roditelji svađaju upravo zbog nje i njezinih psihičkih problema. Uglavnom o svemu što je njoj ĆV rekla i što je saznala od nje u razgovoru, ona je odmah isti dan sačinila i službenu zabilješku pa tamo stoji sve što joj je ĆV rekla. Prisjetila se i to da joj je ĆV nakon što je dala iskaz na sudu, a dok je još bila s majkom kod njih, rekla da joj je otac znao staviti ruku na bedro, ulaziti joj u kupaonu dok se ona tuširala, te da ju je znao "pljesnuti" po guzi i da se ona uglavnom neugodno osjećala u tim situacijama. Svjedokinja je navela kako se ne sjeća što je ĆV rekla za brata ZV da li je on bio prisutan svemu ovome, ĆV je rekla da bi ona u ovim situacijama uglavnom bila u svojoj sobi ili bi otišla u svoju sobu ako bi sve ovo započelo u nekoj drugoj prostoriji gdje bi ona bila, i onda bi stavljala slušalice na uši. Svjedokinja se nije sjetila s obzirom na protek vremena da li joj je ĆV rekla da bi otac govorio kakve pogrdne riječi, misli da čak nije. ĆV joj se nije žalila da bi otac fizički nasrtao na nju, koliko se prisjetila to joj nije govorila niti majka da bi otac fizički nasrtao na djevojčicu ili da bi joj govorio kakve ružne riječi, ona je uglavnom više pričala o sebi, ali misli da nije bila ni svjesna koliko je ĆV zapravo čula i vidjela od svega što se događalo. Svjedokinja je izjavila da se ne sjeća da bi joj ĆV pričala da bi se ona kada umiješala u svađu između roditelja ili da bi na neki način reagirala te da se ne sjeća da bi joj to i njena majka FV pričala. ĆV je imala suicidalne porive, ona se rezala i samoozljeđivala, o tako nečemu davala je naznake i tijekom boravka kod njih u kući, a po njenom mišljenju, ovakve reakcije djeteta su upravo rezultat svega ovoga što se događalo u obitelji. Navela je da se sada ne sjeća da bi došla do saznanja iz priče ĆV ili FV ili cijelog ovog slučaja sa njima, da je bilo nekih događaja s nožem, a što se tiče izlaska iz sigurne kuće FV i ĆV svega mjesec dana nakon što su došle, navela je da je tu bilo više faktora koji su doprinijeli tome, misli da je ĆV radila dosta pritisak na majku jer se teško prilagođavala u novoj školi, kod kuće je pak ostao sam sin ZV, a okrivljenik je dobio mjeru zabrane približavanja i kontaktiranja s njima, te mjeru udaljenja iz doma tako da je zapravo majka procijenila da što se tiče sigurnosnih razloga se može vratiti u stan u kojem su živjeli. Što se tiče ZV, s njime nije nikada razgovarala. FV joj nije precizirala vrijeme kada je započelo ovo nasilje koje joj je ona opisala, misli čak da je nešto bilo riječi o tome da bi to moglo biti od kad se ĆV rodila, ali da ne zna kako je došlo do tog da bi ona ipak odlučila prijaviti okrivljenika, ta saznanja nema jer kao što je rekla kada su smještene u sigurnu kuću, ona je bila na bolovanju. Na posebna pitanje zastupnice optužbe, svjedokinja je odgovorila da joj je psihologica CV rekla da je tijekom boravka ĆV kod njih u sigurnoj kući bilo jedno njeno samoozljeđivanje, misli da je rekla da se djevojčica izrezala, ali da ne zna o kojem djelu tijela se radilo, da se ne sjeća da bi vidjela na ĐVI neke ozljede kada ju je upoznala, zapravo tada ih sigurno nije imala, ali da ne zna da li ih je imala prilikom dolaska u sigurnu kuću. Upitana da li je imala dojam da se ĆV boji oca, navela je da je njezin dojam bio da se ona bojala da bi morala živjeti sa ocem, odnosno da će biti povjerena njemu, a isto tako je imala i strah za majku u smislu da će zbog majčinih psihičkih problema, ona biti povjerena ocu. Na posebno pitanje punomoćnice djeteta ĆV navela je da joj je FV rekla da ona nije imala saznanja niti joj se ĆV povjeravala o tome da bi je otac neprimjereno dodirivao te je upravo ona (svjedokinja) to rekla FV. Na posebna pitanja branitelja svjedokinja je odgovorila da prilikom prijema FV i ĆV u sigurnu kuću su oni napravili njihovu procjenu sukladno njihovom internom protokolu za prijem, da je FV bila svjesna svoje dijagnoze i zdravstvenih problema, redovito je išla na liječničke preglede, redovito je uzimala terapiju, nikada nije bježala od svoje terapije. Vezano za svoje navode na početku iskaza da joj je FV rekla da je više puta zvala policiju zbog nasilja od strane svog supruga, svjedokinja je izjavila da nije sigurna da li joj je rekla da je zvala više puta ili samo ovaj puta. Također, svjedokinja je odgovorila da oni u pravilu evidentiraju ako im žrtva ima neke ozljede prilikom dolaska u sigurnu kuću, da ona s ĆV nije razgovarala o tome tko ju je npr. vodio na ljetovanje, u kupovinu, na sportske treninge i slično, da nije s njom razgovarala na koji način bi tekle ove svađe između njenih roditelja, u smislu da li je netko od njih smirivao ili upućivao neke pomirbene riječi ili davao neke prijedloge.

14. Iz iskaza svjedokinje CV od 2. prosinca 2022. (list 325/2 do 327 spisa) proizlazi da je ona zaposlena kao psihologica u Domu za djecu i odrasle žrtve obiteljskog nasilja DUGA i da se sjeća da je 4.3.2021. u Dom došla ĐVI sa kćerkom ĆV, rekla je da je žrtva nasilja od strane svojeg supruga, međutim ona je već 5.3.2021. otišla na bolovanje gdje je bila do 6.4.2021., a FV i ĆV su otišle iz Doma 8.4.2021.. Svjedokinja je izjavila da su joj kolegice rekle da je sa ĆV teška situacija što se tiče njenog zdravstvenog stanja, rekle su joj da ima povijest samoozljeđivanja i suicidalnih misli. U tri dana kada je još radila razgovarala je sa FV i ona joj je rekla da ju je suprug gurao i čupao i to u prisutnosti starijeg sina ZV, te maloljetne kćerke ĆV, da je bila nezadovoljna u braku i narušenim emocionalnim odnosom između nje i supruga i bilo je očito da njeno emocionalno stanje u odnosu na supruga nije još bilo razriješeno, imala je još uvijek emocija prema suprugu i zapravo nije znala u kojem pravcu će dalje ići taj brak, da li će ostati zajedno ili se razići, rekla joj je da se unazad 10 godina psihijatrijski liječi, te je bila jako brižna u odnosu na ĆV, brinula je za njeno zdravstveno stanje, a u razgovoru s njom FV je bila u svojoj komunikaciji potpuno suvisla i pristupačna. Nadalje, svjedokinja je navela kako je FV rekla da je narušenost odnosa između supruga i nje krenula negdje u vrijeme kada je ona oboljela od raka grlića maternice, ali da se ne može sjetiti što je rekla koliko je to godina unatrag, no čini joj se kako je izjavila da bi to otprilike bilo negdje zadnjih deset godina. Svjedokinja se prisjetila da joj je FV rekla da ju je suprug jedan puta i gušio a upitana da li je pričala konkretnije što o tome na koji način i u kojim okolnostima bi ju suprug gurao, čupao i ovaj puta gušio, odgovorila je da se ne sjeća sada, da se ne sjeća da li joj je FV pričala na koji način bi djeca konkretno ĆV reagirala i kako bi njeno ponašanje bilo u ovim situacijama kada bi suprug bio nasilan prema njoj u nazočnosti djece. Svjedokinja je navela kako je ona to povezala sa narušenim zdravstvenim stanjem djevojčice, pretpostavljajući da je takvo njeno stanje rezultat njenog života u takvim uvjetima i okolnostima. Prisjetila se da joj je FV rekla da je sin ZV ranije, a poslije i ĆV, išli u obradu u Polikliniku, a to je rekla u kontekstu ovih narušenih odnosa u obitelji. Upitana da li joj se FV žalila na verbalno nasilje od strane supruga u smislu da bi je vrijeđao ili prijetio, npr. da bi joj govorio kurvo ili slične uvrede, odgovorila je da to nema zapisano da joj je govorio, a niti se sjeća da joj je o tome pričala, ali da se žalila na nerazumijevanje supruga, no ništa konkretno nije rekla kakvo je to nerazumijevanje, jednostavno samo je rekla da je naišla na nerazumijevanje supruga otprilike nakon ove njene bolesti, odnosno da je započelo s tom bolesti te se ne sjeća da bi joj rekla da joj je suprug prijetio. Vezano za ĆV, svjedokinja je navela da joj je u razgovoru s njom, ona rekla da ju je otac jedan puta gurnuo i dva puta vukao po podu, te da ju je znao vrijeđati i omalovažavati (svjedokinja je ovo pročitala iz svojih zabilješki). Rekla je da ju je vrijeđao i omalovažavao na način da bi joj govorio da je glupa i nesposobna, uglavnom u tom smislu. Navela je kako se ne sjeća da li joj je ĆV ispričala konkretni događaj i okolnosti u kojima se dogodilo ovo kada ju je gurnuo i vukao po podu, a da što se tiče očevog odnosa prema majici, ĆV joj je rekla da je bila prisutna njihovim svađama, prijetnjama, naguravanju i vrijeđanju. Rekla je da je otac naguravao majku, odnosno da je u ovim situacijama otac bio nasilan prema majci. Također, svjedokinja je navela kako se sjeća da joj je ĆV rekla da bi se ona u takvim situacijama pokušala isključiti, „baš tim riječima je ĆV rekla“, a nije ništa konkretno govorila na koji način bi se to ona isključivala ili da li bi eventualno što poduzimala, možda je i rekla, ali se svjedokinja sada više toga ne sjeća, nije se sjetila niti to da li je rekla kakve su konkretno to bile prijetnje, no da zna da su FV i ĆV rekle da su došle u sigurnu kuću zbog psihičkog i fizičkog nasilja od strane okrivljenika. Svjedokinja je dalje izjavila da je 6. ili **.**.2021. FV tražila razgovor sa stručnim timom i rekla da ona i ĆV žele izaći iz sigurne kuće, inicijativa za to je uglavnom išla od ĆV jer se htjela vratiti u svoju školu, svoj kvart i svojim prijateljima obzirom da je kod njih išla u drugu školu, a majka je bila zabrinuta i za sina ZV koji je ostao sam u stanu, a sjeća se da je tada bilo riječi nešto i o tome da suprug nije više u tom stanu, nego da negdje drugdje živi. Na posebno pitanje zastupnice optužbe svjedokinja je odgovorila da ovo što je ranije govorila da FV očito nije imala razriješene emocionalne odnose prema suprugu, nije nešto neobično, većina žena koja dođu kod njih su u takvom stanju. Također, kada ju se pitalo da li je ĆV eventualno u razgovoru ovo njezino narušeno stanje i sklonost samoozljeđivanju dovodila konkretno u vezu s nekim konkretnim uzrokom, odgovorila je da misli da nije, nego je ona da li na osnovu njene priče to dovela u obiteljski kontekst, ili je to tako pretpostavila. Na posebno pitanje punomoćnice djeteta ĆV, odgovorila je da joj je ĆV sama rekla da se ona svaku večer ogrebe po podlakticama i da su oni primijetili da je doista imala tanke ogrebotine na podlakticama. Navela je da joj je ĆV rekla da se samoozljeđuje od svoje desete godine nekad jače, a nekad slabije, da su i zaštitarke u Domu primijetile da je djevojčica imala te ogrebotine, zapravo svi su u Domu to znali, uglavnom oni su to i zabilježili, ĆV je rekla da to čini nekim oštrim pogodnim predmetom, čini joj se da je spominjala neke škarice ili olovku. Kada se svjedokinju pitalo da li je imala dojam da se ĆV boji oca, navela je da je ona bila ljuta na oca, prisjetila se da je rekla da bi otac trebao završiti u zatvoru zbog svega ovoga, nije konkretizirala što je to "ovoga", bila je ljuta na oca zato što su morali izaći iz stana i što ona nije mogla biti sa svojim prijateljima, a ne sjeća se da li joj je FV što spominjala u razgovoru vezano za neke prijetnje nožem niti da bi joj spominjala da je zvala policiju. Na posebno pitanje branitelja okrivljenika, svjedokinja je odgovorila da kada su zaprimili u Dom Ana Mariju i ĆV da je ona bila prisutna, ali da nije vidjela da bi one imale bilo kakve ozlijede na sebi. Na posebna pitanja sutkinje odgovorila je da kada je FV rekla da je izložena fizičkom i psihičkom nasilju od strane supruga i da se to događalo u prisutnosti djece ZV i ĆV, da koliko se sjeća rekla je da je ZV bio mali, ali se ne sjeća da bi rekla koliko je godina imao i u kojem razdoblju je to bilo vezano za njegovu životnu dob, a ne sjeća da bi joj FV govorila da bi se ona nekom drugom žalila vezano za ovo što je njima ispričala ili da bi netko drugi bio prisutan svemu tome, ali da jedino zna da je išla psihijatru i čini joj se da je negdje u njenoj psihijatrijskoj dokumentaciji pročitala da se svojoj psihijatrici žalila na obiteljske probleme.

15. Iz iskaza svjedoka RV sa rasprave od 23. svibnja 2023. (list 348/2 do 350/2 spisa) proizlazi da su njegov zet, kćerka i djeca u razdoblju od kraja 2016. do veljače 2021. živjeli u njihovom stanu, [adresa], i bilo je problema kao u svakom braku, da je kćerka oboljela od karcinoma maternice i liječila se od toga, i onda joj je to udarilo na psihu, da je on od ZV i ĆV znao čuti da se mama i tata svađaju i da to već prelazi u neke nasilne scene, rekli su mu da bi se mama i tata znali i potući, da se to dogodilo u više navrata, u prosjeku jedan puta mjesečno i da su oni tada bili kod kuće. Svjedok je izjavio kako mu je ZV znao reći da mu to teško pada, rekao bi da bi se on u takvim prilikama zatvorio u sobu, a kroz razgovor s njime o ovome je i on sam vidio da je ZV teško, znale bi mu se oči napuniti suzama. Što se tiče ĆV, svjedok je naveo kako je ona bila zatvorenija, ona je bila privržena i majci i ocu, te mu je i ona znala reći kako se mama i tata svađaju i tuku. Naveo je kako ĆV nije izričito govorila kako bi se ona u tim situacijama osjećala, ali je zaključio da joj je isto bilo teško, a to bi zaključio po njenim suznim očima i po njenom ponašanju jer bi se kada bi pričala o ovome, ona stisnula, skvrčila i rukama sakrila lice, slikovito rečeno "skupila bi se u kut". ZV i ĆV mu nisu ništa govorili kako bi ove svađe izgledale, što bi kćerka i zet jedno drugome govorili, da li je bilo kakvih ružnih i uvredljivih riječi, nekih prijetnji, ZV bi govorio da se on zatvori u sobu jer mu je bilo teško slušati kako se svađaju. Svjedok je naveo da mu je i kćer također pričala da je dolazilo do svađa između nje i supruga kao i do fizičkih obračuna, znala mu je reći da ju je suprug izgrebao po licu, on je to i vidio na njenom licu, a i na usni. Pričala mu je da ju je i vrijeđao, rekla je da joj je govorio kako je debela, obzirom da se ona udebljala uslijed bolesti liječenja, ali se ne sjeća da bi mu rekla da bi bilo još nekih drugih uvredljivih riječi. Što se tiče fizičkih obračuna, nije mu ona konkretno pričala o tome, znala mu se više puta žaliti da je okrivljenik dolazio kući kasno, da bi se tada svađali jer je ona pretpostavljala da ima ljubavnicu, ali mu nikada nije rekla da bi je okrivljenik udario, rekla mu je da bi ona njega znala udariti, da bi to bilo da udare jedno drugo pa da onda vrate jedno drugom, a da su tada djeca spavala ili bila u svojoj sobi. Kćerka mu je jedan puta ispričala kako je okrivljenik kupio neki nož, to se radilo o "bajuneti" starinske izrade, da ga je ona pitala zašto je to kupio, na što joj je on odgovorio "za kolinje", da mu nije rekla da bi joj on prijetio s tim nožem, a niti su mu djeca to rekla, oni su samo vidjeli taj nož. Uglavnom, on ima saznanja da je okrivljeni taj nož spremio u jednu vitrinu, a da je kćer shvatila kupnju ovog noža kao prijetnju to mu je ona sama rekla da ju je strah, da bi je mogao napasti s tim nožem kada se svađaju, no nije mu se žalila da bi ju kada doista i napao s tim nožem ili da bi joj na bilo koji način s tim nožem prijetio. Djeca mu isto tako nisu pričala da bi okrivljenik ovim nožem na bilo koji način prijetio njihovoj majci. Na posebna pitanja branitelja svjedok je odgovorio da ovo mjesto gdje je bio odložen ovaj nož - bajuneta je visoko na vitrini i ne može se uzeti bez ljestvi. Na posebna pitanja zastupnika optužbe svjedok je naveo da kada mu je kćer sve ovo pričala što je sada iznio, rekla mu je da ju je strah svega toga i tih fizičkih napada, na što joj je on govorio da se ne boji jer da će ju on zaštiti, a i on sam je po njenom ponašanju zaključio da je ona u strahu, a to je zaključio po njenim pokretima jer bi se trzala i slično, a posebno je istaknuo da je njegova kćerka bila psihički oboljela s time da od kada su se razišli kćer i okrivljenik ona je u jednom stabilnom psihičkom stanju, a i ĆV je u stabilnom stanju. Na posebna pitanja okrivljenika svjedok je odgovorio da tijekom braka i zajedničkog života okrivljenika i njegove kćerke on nikada nije vidio da bi on bio na bilo koji način nasilan prema njegovoj kćerki, s time da ističe da "nije ni smio biti fizički nasilan pred njim" te da nikada nije osobno vidio da bi okrivljenik bio na bilo koji način nasilan prema djeci. Svjedok je naveo i to da je jednom prilikom dok su kćerka, zet i djeca prije oko tri godine bili na ljetovanju u [adresa], ZV njega zvao telefonom da dođe odmah po njega na more i onda će mu ispričati što se dogodilo, što je on i učinio, i onda mu je ZV ispričao kako se on javio na očev telefon a s druge strane je bila očeva ljubavnica, i onda je ZV rekao da je zbog toga zvao da dođe po njega kako se ne bi dogodilo da napadne oca, i tada su se i ZV i FV s njime vratili u Zagreb, a ĆV je ostala s ocem, ali tom prilikom ZV mu nije ništa rekao da bi otac na bilo koji način bio nasilan prema njemu.

16. Svjedokinja dr. ĆVI saslušana na raspravi od 23. kolovoza 2023. (list 355/2 do 357 spisa) u bitnome je izjavila da je bila psihijatrijska liječnica ŽVI dok je radila na Rebru do 2017. godine. Prisjetila se da je gospođa ŽVI kod nje bila liječena možda negdje 2010. ili 2011., u što nije potpuno sigurna, misli da je jedan puta bila hospitalizirana, a nakon toga je dolazila na kontrole u trajanju od jedne do dvije godine, ali nije sigurna u to, misli da je nakon toga oboljela od neke maligne bolesti i da više nije dolazila. To je zapravo sve čega se u bitnom prisjetila vezano za gospođu ĐVI. Na posebna pitanja suca odgovorila je da se sjeća samo da je gospođa vezano za svoje obiteljske prilike rekla da su bračni odnosi između supruga i nje poremećeni, jednostavno nije bila zadovoljna u braku, da je suprug često odsutan, ali se ne sjeća da li je što konkretno govorila o svemu tome. Navela je i to kako se ne sjeća da bi gospođa spominjala bilo kakvo nasilje ili zlostavljanje od strane supruga, niti da bi spominjala djecu, ne sjeća se da bi joj spominjala da njena kćer ima neke psihijatrijske probleme i da ju suprug vara. Na posebna pitanja branitelja odgovorila je da se ne sjeća da bi tijekom kontakta sa gospođom ĐVI kada vidjela neke ozlijede na njoj, zapravo misli da ih nije vidjela, da se sada ne može sjetiti da li se kada događalo da bi gospođa ĐVI samoinicijativno prekidala uzimati neku terapiju, moguće je i da jest, sjeća se da je uzimala lijek Olanzapin a kada se prestane uzimati taj lijek to može dovesti do napetosti, nespavanja, sumnjičavosti i paranoidnosti. Prisjetila se da je gospođa ĐVI jednom ili dva puta, a možda i više puta bila kod nje u pratnji supruga kojeg je upoznala i koji ju je poticao u liječenju. Na posebna pitanja zastupnice optužbe svjedokinja je odgovorila da koliko se sjeća da je liječenje oštećene kod nje započelo njenom hospitalizacijom, a poslije se nastavilo kroz kontrole, ali se sada više ne sjeća da li je to liječenje započelo i bilo vezano za njenu obiteljsku situaciju i odnose u braku, sjeća se da je pričala o opterećenosti s poslom, da se radi o zahtjevnom poslu, ali se ne sjeća da je spominjala bilo kakvo nasilje ili zlostavljanje, ne sjeća se da bi nešto govorila o ponašanju svojeg supruga prema djeci ili djetetu, više se ne sjeća niti koliko djece ima, a ne sjeća se niti da li je vezano za bilo što istu upućivala da se obrati CZSS ili kakvim sličnim ustanovama. Na posebna pitanja punomoćnice, odgovorila je da se ne sjeća da bi se njoj gospođa ĐVI žalila na alkoholizam svojeg supruga i da bi bilo riječi o njegovoj eventualnoj hospitalizaciji zbog toga, da bi u svojoj medicinskoj dokumentaciji za gospođu konstatirala da bi ona imala neke tragove davljenja na vratu, ne sjeća se da bi ona takvo nešto uopće spominjala. Navela je i to da je ona sa Rebra otišla 2017. i ne zna tko je od liječnika nakon toga preuzeo liječenje gospođe ĐVI.

17. Na temelju provedenog dokaznog postupka, analizom i ocjenom svih provedenih dokaza kako zasebno tako i u njihovoj ukupnosti i međusobnoj povezanosti, Sud je našao utvrđenim da je okrivljeni ĐV počinio kaznena djela koja mu se stavljaju na teret.

18. Naime, nije sporno da su tijekom inkriminiranog razdoblja, od kraja 2016. godine do 21. veljače 2021. godine, okrivljeni ĐV zajedno sa suprugom ĐVI te djetetom ĆV rođenom **.**.2008., a od kraja 2016. godine do 19. srpnja 2019. godine i sa djetetom ZV rođenim **.**.2001. živjeli u [adresa], na adresi [adresa], da su u obitelji postojali problemi, da su se okrivljeni i supruga često svađali, da joj je okrivljeni tom prilikom znao uputiti neprimjerene i uvredljive riječi, da ju je znao odgurnuti da bi se obranio, da je znao nešto opsovati. Također nesporno je da su dijete ĆV i njezina majka ĐVI bile smještene u sigurnoj kući u Domu DUGA te da je dijete ĆV bila dva puta hospitalizirana uslijed suicidalnog rizika. Navedena nesporna utvrđenja proizlaze iz obrane okrivljenika koja je u tom dijelu sukladna iskazima oštećene ĆV, oštećene ŽVI, iskazu svjedoka ZV kao i iskazima svjedoka RV, svjedokinje TV, BV i CV te medicinske dokumentacije za dijete ĆV.

19. Kako je okrivljeni priznao da je supruzi u inkriminiranom razdoblju upućivao uvredljive i neprimjerene riječi, psovao joj, da ju je znao odgurnuti sporno je ostalo da li je okrivljeni to činio u namjeri da svojoj supruzi obezvrijedi dostojanstvo i da ju ponizi te pristajući svojim ponašanjem ugroziti pravilan psihofizički rast i razvoj svoje djece da li je u tom razdoblju to radio učestalo i da li joj je govorio riječi drolja, kurva, krava, majmun, da li je prilikom takvog ponašanja i postupanja okrivljenika dijete ĆV u više navrata pokušalo stati u obranu majke. Također, sporno je ostalo da li je okrivljeni supruzi učestalo prijetio da će joj oduzeti djecu i da će ju ubiti, a također vikao na dijete ĆV, nazivao ju pogrdnim imenima, odgurivao ju i hvatao za ramena te vukao za ruke, a tijekom 2020. i 2021., u nakani da ustraši svoju suprugu, u više navrata joj prijetio nožem da će ju zaklati s time da ju je jedne prilike udario tako da joj je rukom raskrvario usnicu ujedno joj prijeteći nožem, a što je sve čulo i vidjelo dijete ĆV, kojim svojim ponašanjem je kod supruge FV izazvao opravdan osjećaj poniženosti te straha, dok je djeci ĆV i ZV ugrozio psihofizički rast i razvoj.

20. Sve naprijed navedeno je sporno jer okrivljeni poriče da njegovo priznato ponašanje prema supruzi nije bilo učestalo već povremeno, možda jednom mjesečno, da nikada nije bio fizički nasilan prema supruzi niti ju je kada ozlijedio, da nikada nije prijetio supruzi da će joj uzeti djecu ili ju ubiti, nije joj prijetio da će ju zaklati nožem, da nikada nije kćer ĆV odgurivao i hvatao za ramena i vukao za ruke, nazivao ju pogrdnim imenima, da ju je samo jednom obuhvatio rukama za zapešća kako bi ju podigao s poda i vratio u stan, da nikada nitko od djece nije bio neposredno prisutan njihovim povremenim svađama i da misli da se nikada nije dogodilo da kćer ĆV na bilo koji način intervenira u situacijama između njega i supruge. Za svađe okrivljeni optužuje suprugu opisujući ju kao ljubomornu jer ga je optuživala da ju je varao što nije istina, a kćer i supruga su ga optužile za sve ovo jer su bile ljute na njega.

21. Takvu obranu okrivljenika sud nije prihvatio jer je ista prvenstveno u suprotnosti s iskazima djeteta svjedokinje ĆV koja je iskreno i okolnosno opisala postupanje okrivljenika prema njoj, majci i bratu, detaljno opisujući i konkretne događaje i način kako je u tim događajima postupao okrivljeni. S obzirom na navedeno kao i s obzirom na njenu dob i činjenicu da joj je okrivljeni otac te da ista nema razloga neosnovano teretiti ga, sud je prihvatio njen iskaz kao vjerodostojan. Dijete ĆV upravo je potvrdila da su se okrivljeni i majka puno svađali, da je osim svađa tu bilo guranja i vrijeđanja, s time da je otac gurao i majku i nju i brata, da je nju jednom prilikom gurnuo na pod i vukao po podu, jednom da ju je zgrabio za ramena i gurao, da je okrivljeni njenoj majci govorio da je drolja i da će ju zaklati, da je na moru saznala da otac vara majku, da je vidjela da otac gura majku, da joj je jednom raskrvario usnicu, da je otac majci prijetio da će ju zaklati nožem. Takav iskaz djeteta ĆV sukladan je u bitnome iskazu svjedoka i njenog brata ZV koji je potvrdio učestalost (sigurno dva puta tjedno) svađa roditelja, da su se verbalni sukobi odvijali ispred djece,da je otac majci govorio da je kurva, krava, majmun i psovao joj majku, da je on nastojao urgirati između njih, da su ti sukobi počeli kada je otac našao ljubavnicu te da je otac prijetio majci pred ĆV. Iskaz svjedoka ZV sud je također prihvatio budući je isti uvjerljivo i iskreno opisao ponašanje i postupanje okrivljenika u obitelji te kakve posljedice je isto postupanje imalo na njegovu sestru ĆV. Sud je prihvatio i iskaz oštećene ŽVI, supruge okrivljenika koji je sukladan iskazu njene djece djeteta ĆV i ZV jer je iskreno i uvjerljivo opisala ponašanje supruga prema njoj u inkriminiranom razdoblju, detaljno opisujuću koje je to posljedice imalo na nju i dijete ĆV te sud nije našao razloga da istom iskazu ne povjeruje. Potvrdila je da joj je suprug prijetio da će ju zaklati, da ju je udario u usnu, da je dijete čulo tu prijetnju, da su djeca vidjela kako ju suprug nagurava i da joj govori da će joj uzeti djecu, da je vidjela kako je jednom prilikom odgurnuo i ĆV, da je ĆV znala reagirati na način da ju pokuša obraniti. Sud nije prihvatio obranu okrivljenika u dijelu u kojem navodi da je za njihove svađe kriva supruga koja je ljubomorna i koja ga je optuživala da ju vara, što on nije, zbog čega su ulazili u svađe. Naime, upravo su djeca potvrdila da je okrivljeni imao ljubavnicu, da su od tada započele burnije svađe između roditelja, opisala su kako su djeca saznala za to, pri čemu uopće nije odlučno tko je svađu započinjao. Također, sud nije povjerovao okrivljeniku da bi prijava protiv njega i optuživanje njega od strane djeteta ĆV i supruge bilo zbog ljutnje, pri čemu je potpuno nejasno na kakvu ljutnju misli okrivljeni budući nikakvu ljutnju niti okrivljeni niti naprijed navedene svjedokinje nisu spominjale, osim što bi bile opravdano ljute od onoga što su proživljavale u događajima i razdobljima koje su opisale vezano za protupravno postupanje okrivljenika. Osim toga, sud nije prihvatio obranu okrivljenika u dijelu u kojem navodi da djeca nikada nisu bila neposredno prisutna svađama budući je u tom dijelu demantirana izričitim iskazima upravo djece ĆV i ZV koji su potvrdili kako su tim svađama često svjedočili odnosno iste su bile takvog intenziteta da su se čule u drugu prostoriju ako bi se tamo zatekli, pa čak i preko slušalica koje bi imali na ušima.

22. Sud je iskaz svjedoka RV, oca oštećene ĐVI i djeda ĆV i ZV te punca okrivljenika prihvatio budući je uvjerljivo, sigurno i jasno opisao sve što mu je poznato da se događalo u obitelji njegove kćeri, detaljno i iskreno iskazivao i opisivao što su mu djeca o tome pričala te kakve posljedice je to na njih ostavilo. Svjedok je iskazivao prvenstveno sukladno iskazima svoje unučadi djeteta ĆV i ZV, navodeći da su mu upravo djeca rekla za svađe roditelja koje prerastaju u nasilne scene, da su se znali i potući, da je bilo ružnih i uvredljivih riječi, prijetnji, da su oni bili tada kod kuće, da mu je ZV rekao da se on tada zatvarao u sobu, da je ZV bilo jako teško kad je s njim o tome pričao, a da se ĆV stisnula kad bi o tome pričala, skrčila, rukama sakrila lica. Nadalje, svjedok je iskazujući o onome o čemu mu je povjerila kćer ŽVI, zapravo potvrdio protupravno postupanje okrivljenika kroz inkriminirano razdoblje o kojem je i ona sama govorila, s time da je on osobno vidio kada je bila izgrebana po licu i usni.

23. Iskaze svjedokinja TV, djelatnice Hrvatskog zavoda za socijalni rad, svjedokinje CV, psihologice Doma DUGA i svjedokinje BV, djelatnice Doma DUGA, sud je u cijelosti prihvatio jer je iskaze ocijenio iskrenim i objektivnim, a kako se ne radi o svjedokinjama koje bi bile zainteresirane za ishod ovog postupka te nemaju razloga neosnovano teretiti okrivljenika ili prepričati nešto što nisu čule ili vidjele, sud nema razloga istima ne pokloniti vjeru. U svojim objektivnim i uvjerljivim iskazima naprijed navedene svjedokinje detaljno su opisale što su saznale od dijete ĆV i ŽVI te su u bitnome, po sjećanju potvrdile da su i njima žrtve govorile o onome za što se tereti okrivljenika. Njihovi su iskazi sukladni materijalnoj dokumentaciji koja prileži spisu i u koju je sud pročitao i to dopisu Doma „DUGA“ Zagreb od 26. ožujka 2021. i od 14. listopada 2020. godine (list 56 i 60 spisa), obavijesti Centra za socijalnu skrb, Podružnica Trnje od 19. travnja 2021. godine VIII Policijskoj postaji Zagreb (list 58 do 59 spisa), zapisniku sastavljenom dana 19. travnja 2021. godine u Centru za socijalnu skrb Zagreb, Podružnica Trnje o izjavi ŽVI (list 62 spisa), dopisu Centra za socijalnu skrb Zagreb, Podružnica Trnje od 16. travnja 2021. godine o hospitalizaciji djeteta ĆV (list 63 spisa) koja se odnosi na konkretne žrtve i oštećene. Potpuno je životno i logično da se svjedokinje zbog proteka vremena ne sjećaju svih detalja konkretnog slučaja što ne umanjuje vjerodostojnost njihovih iskaza.

24. S obzirom na sve navedeno, jasno je da je obrana okrivljenika u dijelu u kojem osporava postupanje i ponašanje za koje ga se tereti, neistinita i usmjerena na otklanjanje kaznene odgovornosti.

25. Iskaz svjedokinje ŽV sud nije prihvatio kao vjerodostojan budući je ista majka okrivljenika te je uvjerenja da ista nije svjedočila iskreno i objektivno. Naime, potpuno je nelogično i neživotno da ona kao majka okrivljenika ne zna da su joj snaha i unuka završile u sigurnoj kući, da je to saznala „od nekoga“, da niti u vrijeme davanja iskaza nije joj poznato uslijed čega se to dogodilo, da joj nakon što je sina o tome pitala isti nije rekao niti joj je poznato zašto se isti morao iseliti iz stana u kojoj je do tada živio s obitelji.

26. Sud nije našao razloga da ne prihvati iskaz svjedoka KV koji je samo načelno opisivao kakav je okrivljeni po njemu osoba, no isti ne raspolaže niti sa neposrednim niti posrednim saznanjima o postupanju i ponašanju okrivljenika u inkriminiranom razdoblju. Stoga njegov iskaz sud nije posebno cijenio prilikom donošenja odluke o odgovornosti okrivljenika za inkriminirana djela.

27. Iz iskaza svjedokinje dr. ĆVI, sud nije došao do nikakvih relevantnih saznanja o predmetu postupka, ista se zbog proteka vremena ne sjeća da li je liječila oštećenu FV zbog obiteljske situacije ili preopterećenosti posla, a kako se radi o svjedokinji koja nije niti očevidac niti joj je tko pričao o konkretnim događajima u obitelji ŽV, sud njezin iskaz nije posebno cijenio, a sve ono što je navela ukazuje se logičnim.

28. S obzirom na sve navedeno, sud je nedvojbeno utvrdio da je okrivljeni ĐV u inkriminiranom razdoblju suprugu učestalo pred djecom, ĆV i ZV vrijeđao govoreći joj da je drolja, kurva, krava, majmun te joj psovao i odgurivao ju od sebe kojim prilikama je dijete ĆV u više navrata pokušalo stati u obranu majke, te supruzi učestalo prijetio da će joj oduzeti djecu i da će ju ubiti, a također vikao na dijete ĆV, nazivao ju pogrdnim imenima, odgurivao ju i hvatao za ramena te vukao za ruke, a točno neutvrđenih dana tijekom 2020. i 2021., u više navrata supruzi prijetio nožem da će ju zaklati s time da ju je jedne prilike udario tako da joj je rukom raskrvario usnicu ujedno joj prijeteći nožem, a što je sve čulo i vidjelo dijete ĆV.

29. Ovakvim svojim radnjama okrivljeni je teško kršeći propise o zaštiti od nasilja u obitelji kod svoje supruge kao člana obitelji izazvao opravdani osjećaj poniženosti i straha čime je počinio kazneno djelo nasilja u obitelji iz čl. 179a KZ/11 na štetu svoje supruge ŽVI te je drugome, konkretno svojoj supruzi prijetio da će ju usmrtiti čime je počinio kazneno djelo prijetnje prema bliskoj osobi iz čl. 139. st. 2 i 3. KZ/11., a ujedno je i zlostavio svoju djecu ĆV i ZV čime je počinio dva kaznena djela povrede djetetovih prava iz čl. 177. st. 2. KZ/11.

30. Sud je utvrdio da je okrivljeni svojim ponašanjem ostvario i sva objektivna i subjektivna obilježja kaznenog djela nasilja u obitelji iz članka 179. a KZ/11 na štetu svoje supruge ŽVI jer je teško prekršio propise o zaštiti od nasilja u obitelji i time kod supruge kao bliske osobe izazvao opravdani osjećaj poniženosti i straha, te obezvrijedio njezino dostojanstvo. Naime, kada okrivljeni verbalno i fizički napada svoju suprugu, on time postupa protivno odredbi članka 10. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji jer ovakvo njegovo ponašanje predstavlja oblik tjelesnog i psihičkog nasilja u obitelji. Okrivljeni je bio svjestan protupravnosti takvog postupanja, svjestan da će takvim postupanjem upravo kod oštećene supruge izazvati osjećaj poniženosti, straha i povrede dostojanstva, što je i htio i čemu je uspio. Naime, navedenom odredbom je propisano da je nasilje u obitelji između ostalog, primjena fizičke sile uslijed kojeg nije nastupila tjelesna ozljeda te psihičko nasilje koje je kod žrtve prouzročilo povredu dostojanstva ili neuznemirenosti.

31. U odnosu na kazneno djelo prijetnje, kada okrivljeni svojoj supruzi u namjeri da ju ustraši govori da će ju ubiti i da će ju nožem zaklati, on time ozbiljno prijeti bliskoj osobi da će ju usmrtiti. Okrivljeni je navedene prijetnje uputio svojoj supruzi s namjerom da ju ustraši u čemu je i uspio jer se ista ustrašila za svoj život. Stoga su se u ovakvom postupanju okrivljenog ostvarila objektivna i subjektivna obilježja kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavak 2. i 3. KZ-a.

32. Što se tiče kaznenih djela zlostave djece, zlostava predstavlja izazivanje fizičke ili psihičke boli i neugode jačeg intenziteta bez nanošenja tjelesnih ozljeda ili narušenja zdravlja, a u konkretnom slučaju okrivljeni je svojim ponašanjem prema njihovoj majci u nazočnosti djece i prema djetetu ĆV, nesumnjivo izazvao i psihičku i fizičku bol i neugodu jačeg intenziteta. Naime, okrivljeni je u nazočnosti oboje ili jednog djeteta bio verbalno i fizički nasilan prema svojoj supruzi, a majci, također joj je u nazočnosti djeteta ĆV prijetio, uslijed čega su djeca zatvarala u sobu, bilo im je teško, ĆV je popustila u učenju, teško se koncentrirala, ĆV je burno reagirala, to je jako na nju utjecalo, rasplakala se i to joj je bio stres. Uostalom dijete ĆV je dva puta nakon inkriminiranog razdoblja i po izlasku iz doma Duga hospitalizirana zbog suicidalnog rizika, ali je i dijete ĆV verbalno i fizički napao. Svim navedenim radnjama okrivljeni je svoju djecu emocionalno, psihički, a dijete ĆV i fizički zlostavio. Okrivljeni je bio svjestan da takvim svojim ponašanjem prema svojoj supruzi u nazočnosti djece koja sve to gledaju i slušaju i koja zbog toga plaču i u strahu su te isto tako svojim ponašanjem direktno prema ĆV, emocionalno, psihički i fizički zlostavlja svoju djecu, bio je svjestan da takvim svojim ponašanjem ugrožava njihov pravilan psihofizički razvoj pa je pristao na to, dakle postupao je s neizravnom namjerom. Stoga su se u opisanom postupanju okrivljenog ostvarila sva subjektivna i objektivna obilježja kaznenog djela povrede djetetovih prava iz čl. 177. st. 2. KZ/11 i to u odnosu na svako dijete pojedinačno.

33. Odlučujući o vrsti i mjeri kazne koju bi bilo primjereno izreći okrivljenom za počinjena kaznena djela, sud je uzeo u obzir da je isti otac dvoje djece, da je zaposlen i živi od svoje rada, a na taj način uzdržava i svoju djecu, do sada nikada nije dolazio u sukob sa zakonom jer je prema izvodu iz prekršajne i kaznene evidencije neosuđivan. Sve navedene okolnosti sud je okrivljeniku cijenio olakotnim. Jednako tako, sud je kod okrivljenika našao i osobito olakotne okolnosti. Tako mu je kao osobito olakotnom cijenio okolnost da su se odnosi između njega i djece bitno popravili, osobito sa djetetom ĆV, brine o djeci, viđa se s njima i provodi vrijeme, imaju prisan odnos, okrivljenik brine o njima i doprinosi za njihovo uzdržavanje. Neovisno o stavu prema optužbi, okrivljenik je izričito naveo da mu je žao zbog predmetnih događaja i neprimjerenog ponašanja prema svojoj supruzi, naveo je da nikada više ne bi tako postupio, čime je pokazao svijest o neprihvatljivosti svojeg postupanja i kritičnost naspram toga. Od počinjenja predmetnih kaznenih djela proteklo je skoro šest godina i nakon tog razdoblja okrivljenik nije imao nikakvih neprihvatljivih ponašanja prema bivšoj supruzi i djeci.

34. Otegotnih okolnosti sud nije našao.

35. Imajući u vidu sve naprijed navedene olakotne i osobito olakotne okolnosti te izostanak otegotnih okolnosti, sud je okrivljenom za kaznena djela povrede djetetovih prava iz članka 177. stavka 2. KZ/11 počinjeno na štetu djece ĆV i ZV uz primjenu odredbi o ublažavanju kazne, utvrdio kazne zatvora od po 6 (šest) mjeseci u odnosu na svako dijete, za kazneno djelo nasilja u obitelji iz članka 179. a KZ/11 počinjeno na štetu oštećene ŽVI također uz primjenu odredbi o ublažavanju kazne, utvrdio kaznu zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci te za kazneno djelo prijetnje iz članka 139. stavka 2. i 3. utvrdio kaznu zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci. Nakon ovako pojedinačno utvrđenih kazni, sud je na temelju članka 51. KZ/11 okrivljenog osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine. Sud smatra da izrečenu kaznu zatvora nije nužno i neposredno izvršiti, pa je okrivljenom izrekao uvjetnu osudu određujući da se jedinstvena kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine neće izvršiti ukoliko okrivljeni u roku od 3 (tri) godine ne počini novo kazneno djelo. Naime, odlučujući se za uvjetnu osudu, sud je imao u vidu da okrivljeni i supruga više ne žive zajedno, da je dijete ZV u međuvremenu postalo punoljetno i živi zasebno od roditelja, da okrivljeni održava kontakte, susrete i druženja s ĆV, i da sa djecom sada ima dobar odnos, a od počinjenja kaznenog djela je prošlo više od četiri godine, pa je s obzirom na sve navedeno sud mišljenja da će se i uvjetnom osudom utjecati na okrivljenog da više ne počini nikakvo kazneno djelo, a isto tako drži da će se ovakvom osudom utjecati i na sve druge da ne čine kaznena djela.

36. Obzirom da je okrivljeni proglašen krivim, sud mu je naložio plaćanje troškova kaznenog postupka, koji se odnose na paušalnu svotu u iznosu od 500,00 eura (petstoeura) te troškova na ime nagrade i nužnih izdataka opunomoćenika oštećenika, o čijoj visini će se odlučiti posebnim rješenjem.

U Zagrebu, 07. ožujka 2025.

Sutkinja za mladež:

Ika Peranović

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke imaju pravo žalbe u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka pisanog otpravka. Žalba se podnosi ovom sudu pisanim putem, u više primjeraka, a o njoj odlučuje nadležni Županijski sud.

DNA:

1. Općinsko kazneno državno odvjetništvo u Zagrebu na broj KOz-DO-105/2021 - web servisom.

2. Okrivljeni ĐV – e-pošta

3. Branitelj okrivljenika, odvjetnik Marko Sinovčić – e-komunikacija

4. Punomoćnik oštećene mlt. ĆV, odvj. Jadranka Gržin – e-komunikacija

5. U spis