REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

62. P-1530/2024

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu toga suda Ivi Buljan, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja tužitelja OLMA d.d. u stečaju Zagreb, Huzjanova ulica 10, OIB: 35476351417, kojeg zastupa punomoćnica Korana Ferdelji, odvjetnica u Zagrebu, Mirka Viriusa 16, protiv tuženika B2 KAPITAL d.o.o. Zagreb, Radnička cesta 41, OIB: 57509775367, kojeg zastupa punomoćnik Šime Petrić, odvjetnik u Zadru, Velebitska 8/a, radi dokazivanja osnovanosti osporavanja tražbine, radi utvrđenja izlučnog prava/vlasništva na nekretninama, nakon održane i zaključene glavne rasprave u prisutnosti punomoćnika stranaka 31. siječnja 2025., na ročištu za objavu i uručenje presude, 7. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se osnovanim osporavanje tražbine II. višeg isplatnog reda tuženika B2 KAPITAL d.o.o., OIB: 57509775367, Zagreb, Radnička cesta 41 koja glasi na iznos od 361.254,03 EUR, a koja je prijavljena u stečajni postupak koji se vodi nad tužiteljem OLMA d.d. u stečaju, OIB: 35476351417, Huzjanova 10, Zagreb pred Trgovačkim sudom u Zagrebu pod brojem St-2737/2021 u iznosu od 31.749,63 eur.

II . Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 6.253,75 eur zajedno s pripadajućom zateznom kamatom tekućom od 28. veljače 2025. pa do isplate, po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja 2024. godine, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja 2024. godine, , u roku od 15 dana.

III. Odbija se tužitelj sa zahtjevom za isplatu parničnog troška u iznosu od 14.800,63 eur.

r i j e š i o  j e

Utvrđuje se da je tužba povučena od 329.504,40 eur

Obrazloženje

1. Tužitelj je 15. srpnja 2024. podnio tužbu naslovnom sudu radi utvrđenja osnovanim osporavanja tražbine II. višeg isplatnog reda tuženika B2 kapital d.o.o., OIB: 57509775367 koji glasi na iznos od 361.254,03 eur, a koja je prijavljena u stečajni postupak koji se vodi nad tužiteljem OLMA d.d. u stečaju, OIB:35476351417, pred Trgovačkim sudom u Zagrebu pod brojem St-2737/2021.

2. Tužitelj navodi da je Rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj St- 2737/2021 od 28. lipnja 2024. upućena stečajna upraviteljica Matija Štefanić, u roku od osam dana od dana pravomoćnosti rješenja o upućivanju u parnicu, odnosno primitka drugostupanjske odluke na parnicu radi dokazivanja osnovanosti osporavanja tražbine. Povodom navedenog upućivanja podnesena je predmetna tužba protiv ovdje tuženika radi dokazivanja osnovanosti osporavanja tražbine tuženika od strane stečajnog upravitelja u visini prijavljene tražbine u iznosu 361.254,03 eur prijavljen na temelju Ugovora o namjenskom kreditu, solemniziranog 25.01.2021., pod br. OV- 825/2012 u Makarskoj kod javnog bilježnika Ante Barbića, Ugovor o ustupu i prijenosu prava i tražbina ovjeren pod brojem OV-8428/2018 dana 6. srpnja 2018. kod javnog bilježnika Mladena Matoša u Zagrebu, IOS od 25. travnja 2024. te Zadužnice solemnizirane dana 30. siječnja 2012. pod br. OV-1015/2012 kod javnog bilježnika Ante Barbića u Makarskoj.

3. Tuženik je u zakonskom roku povodom otvaranja stečajnog postupka nad tužiteljem prijavio svoje potraživanje u II. viši isplatni red. Potraživanje tuženik temelji na Ugovoru o namjenskom kreditu od 23. prosinca 2011. u Makarskoj, solemniziranom 25. siječnja 2021., pod br. OV-825/2012 u Makarskoj kod jb Ante Barbića sklopljenog između Zagrebačke banke d.d., OIB: 92963223473 (u daljnjem tekstu ZABA) kao kreditora i UR, OIB: [osobni identifikacijski broj] kao korisnika kredita te BR, OIB: [osobni identifikacijski broj], kao sudužnika te RR, OIB: [osobni identifikacijski broj] i VR, OIB: [osobni identifikacijski broj] kao založnih dužnika za kredit u iznosu od 220.000,00 EUR-a uz redovnu kamatnu stopu od 6,15% sa rokom otplate 30 godina (u daljnjem tekstu Ugovor o kreditu).

4. Tužitelj pojašnjava da je tuženik uz prijavu priložio i Ugovor o ustupu i prijenosu prava i tražbina između ZABA-e i tuženika ovjeren pod brojem OV-8428/2018 6. srpnja 2018. kod jb Mladena Matoša u Zagrebu kojim ZABA ustupa tuženiku potraživanje po osnovi Ugovora o kreditu te među ostalim i zadužnice izdane 23. prosinca 2011. solemnizirane 30. siječnja 2012. pod br. OV-1015/2012 kod jb Ante Barbića u Makarskoj izdane od strane tužitelja po direktoru BR radi naplate potraživanja ZABA-e u iznosu od 220.000 EUR uvećano za kte od 6,15% godišnje u kopiji (u daljnjem tekstu zadužnica) te Izvadak iz poslovnih knjiga po partijama 7106462789 u iznosu 9.874,67 EUR i 7105454988 u iznosu 351.379,36 EUR oboje za dužnika ĐR sa ukupnim iznosom duga od 361.254,03 EUR.

5. Stečajni upravitelj osporio je prijavljeno potraživanje tuženika prethodno opisano iz razloga jer je pravo naplate tuženika povodom zadužnice koja je izdana od strane ovdje tužitelja u zastari. Naime, riječ o solemniziranoj privatnoj ispravi izdanoj 30. siječnja 2012. te tražbina utvrđena takovom ispravom zastarijeva u roku 10 godina od dana izdavanja. Tužitelj ističe da je evidentno da je sadržaj same zadužnice isključivo kunska protuvrijednost iznosa od 220.000 EUR uvećano za kte od 6,15% godišnje ne vezana uz neki posebni pravni posao jer tužitelj i tuženik kao i njegov prednik ZABA nisu bili u nikakvom pravnom odnosu.

6. Tužitelj zaključno ističe da niti ne zna postoji li uopće izvornik predmetne zadužnice obzirom je istom dostavljena samo kopija iste te predlaže da Naslov naloži tuženiku dostavu (prikaz sudu) originala zadužnice. Sisu privija: Rješenje TSZG St-2737/2021, prijavu tražbine, list iz Očevidnika Financijske agencije za tužitelja (list 4-112 spisa).

7. Tuženik je 4. rujna 2024. podnio odgovor na tužbu uvodno ističući da stečajna upraviteljica nije imala odobrenje skupštine vjerovnika za angažiranje punomoćnika, a sve su skladu s čl. 230. Stečajnog zakona („Narodne novine“, broj 71/15 i 104/17; u daljnjem tekstu SZ), u skladu s pravnim radnjama od posebne važnosti. Također, stečajna upraviteljica je trebala imati odobrenje skupštine za pokretanje parnice znatne vrijednosti predmeta spora, sukladno čl. 230. st. 2. t. 3. SZ-a. Nadalje, navedeno se prvenstveno odnosi na visinu naznačene vrijednosti predmeta spora (u daljnjem tekstu VPS) u iznosu od 361.254,03 eur. Ponajprije ne može se raditi o tolikom iznosu budući da je tuženik Rješenjem o namirenju od 4. lipnja 2024. u predmetu oznake posl. broj:

Ovr-158/2019 Općinski sud u Makarskoj, Stalna služba u Imotskom namirio svoju tražbinu i to u iznosu od 329.504,40 eur, tako da VPS može isključivo biti u preostalom iznosu i to 31.749,63 eur.

8. Nadalje, zastara je prekinuta nakon što je tuženik pokrenuo ovršni postupak u predmetu oznake Ovr-158/2019 pred Općinskim sudom u Makarskoj, Stalna služba u Imotskom u kojem je naplatio dio svog potraživanja u iznosu od 329.504,40 eur, a temeljem predmetnog Ugovoru o namjenskom kreditu od 23.12.2011.g. u Makarskoj, solemniziranom 25. siječnja 2012., pod br. OV-825/2012 kod javnog bilježnika Ante Barbića u Makarskoj, te iz kojeg je proizašla upravo ista tražbina koja je osigurana i predmetnom Zadužnicom.

9. Tužitelj je istaknuo kako je došlo do zastare budući da je od izdavanja predmetne Zadužnice solemnizirane 30. siječnja 2012. pod br. OV-1015/2012 kod javnog bilježnika Ante Barbića u Makarskoj proteklo više od 10 godina. Upravo navedeno tužitelj tumači pogrešno budući da je tuženik svoje potraživanje namirio temeljem ranije navedenog Ugovora o kreditu koji je osiguran s više sredstva osiguranja. Napominje se da je predmetna tražbina koju ovdje označeni tuženik pokušava namiriti dospjela 9. lipnja 2015. Dakle, u ovom slučaju ne može se nikako govoriti o zastari sredstva osiguranja (Zadužnice) budući da je tražbina koju predmetna zadužnica osigurava dospjela dana 9. lipnja 2015. Spisu privija; Ugovor o namjenskom kreditu, solemniziran pod br. OV-825/2012, Zadužnicu solemnizirane pod br. Ov-1015/2019, uvid u spis Općinskog suda u Makarskoj, Stalna služba u Imotskom (list 123-131 spisa).

10. Tužitelj ističe da je tuženik, kao vjerovnik u stečajnom postupku pod poslovnim brojem St-2737/2021 umanjio prijavljenu tražbinu za iznos od 329.504,40 eur za koji se namirio u ovršnom postupku pod brojem Ovr-158/2019, te tužitelj smatra opravdanim umanjivanje vps-a. Tuženik je na ročištu za glavnu raspravu dao na uvid sudu i protivnoj strani izvornik zadužnice.

11. U postupku izvođenja dokaza sud je na temelju odredbe čl. 220. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91., 91/92., 112/99., 117/03., 88/05., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23; dalje: ZPP) dokazivanjem po predloženim dokazima obuhvatio sve činjenice važne za donošenje odluke te je tako cijenio isprave koje su privijene sudskom spisu.

12. Nakon tako provedenog dokaznog postupka, savjesnom i brižljivom ocjenom kako svakog dokaza zasebno tako i dokaza u njihovoj ukupnosti, a na temeljem odredbe čanka 8. ZPP-a, sud je ocijenio da je tužbeni zahtjev osnovan, a u dijelu koji se odnosi na iznos od 328.504,40 eur valjalo je utvrditi povlačenje tužbe (čl. 193. st. 2. ZPP-a).

13. Sud je odbio dokazni prijedlog tuženika za saslušanjem svjedoka ĐR (korisnice kredita), te potpisnika zadužnice CR i BR na okolnost jesu li predmetna zadužnica i Ugovor o kreditu povezani i je li zadužnica izdana kao osiguranje navedenom Ugovoru. Sud je obrazložio da personalna dokazna sredstva nisu podobna za dokazivanje te činjenice, a u bitnome se predmetni prijepor smješta u domenu prava.

14. Predmet spora je tužba radi utvrđenja osnovanim osporavanja tražbine II. višeg isplatnog reda tuženika B2 kapital d.o.o., OIB: 57509775367, a koja je prijavljena u stečajni postupak, koji se provodi nad tužiteljem pred Trgovačkim sudom u Zagrebu pod brojem St-2737/2021.

15. Nije sporno da je predmetna tužba pravovremena, a tužitelj je obzirom na prigovor tuženika koji je naveo da stečajna upraviteljica nije imala odobrenje skupštine vjerovnika za angažiranje punomoćnika, a sve su skladu s čl. 230. SZ-a, dostavio u spis Zapisnik sa skupštine vjerovnika održane 10 prosinca 2024. u predmetu poslovni broj St-2737/2021 iz kojeg je razvidno da je stečajnoj upraviteljici dana navedena suglasnost.

16. Sud stoga zaključuje da su sve procesne pretpostavke za vođenje postupka uredno ispunjene. Vezano uz navod tužitelja da „smanjuje vrijednost predmeta spora“, sud ističe da ZPP ne poznaje takvu mogućnost odnosno jasno je da se radi o povlačenju tužbe jer se početno utuženi iznos, procesnim očitovanjem tužitelja umanjio. Kako je ranije navedeno, budući da se tuženik tome nije usprotivio, valjalo je rješenjem utvrditi povlačenje tužbe u iznosu od 329.504,40 eur.

17. Tužitelj je osporavanje tražbine istaknuo po dvije osnove. Ističe da se radi o solemniziranoj privatnoj ispravi izdanoj 30. siječnja 2012. te tražbina utvrđena takovom ispravom zastarijeva u roku 10 godina od dana izdavanja. Druga osnova osporavanja jest ta da je sadržaj same zadužnice isključivo kunska protuvrijednost iznosa od 220.000 EUR uvećano za kte od 6,15% godišnje, pa zadužnica nije vezana uz neki posebni pravni posao (tužitelj i tuženik kao i njegov prednik ZABA nisu bili u nikakvom pravnom odnosu).

18. Svaka strana dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika (čl. 219 ZPP-a). Dakle ako je prekinuta zastara odnosno ako je postojao neki pravni posao između tužitelja, tuženika i njegovog prednika Zabe, to je tuženik trebao u postupku i dokazati.

19. Odredbom čl. 233. st 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22; u daljnjem tijeku ZOO) propisano je da sve tražbine koje su utvrđene pravomoćnom sudskom odlukom ili odlukom drugoga nadležnog tijela javne vlasti, ili nagodbom pred sudom ili drugim nadležnim tijelom, odnosno javnobilježničkim aktom, zastarijevaju za deset godina, pa i one za koja zakon inače predviđa kraći rok zastare.

20. U predmetnom slučaju, radi se o solemniziranoj privatnoj ispravi izdanoj 30. siječnja 2012. te tražbina utvrđena takovom ispravom zastarijeva u smislu citirane zakonske odredbe u roku od deset godina od dana izdavanja. Tužitelj opravdano ističe da je sadržaj same zadužnice isključivo kunska protuvrijednost iznosa od 220.000 EUR uvećano za kte od 6,15% godišnje te sama zadužnica nije vezana uz neki pravni posao, a tužitelj i tuženik kao i njegov prednik ZABA, po utvrđenju suda proizašlom iz analize dostupne dokumentacije, nisu bili u nikakvom pravnom odnosu.

21. Tuženik je iznio tvrdnju i argument da je BR sudužnik po Ugovoru o kreditu te je bio član uprave i osoba zadužena za zastupanje trgovačkog društva Olma d.d., čime se nastojalo dokazati da je zadužnica povezana sa ugovorom. No, to nije uvjerljiv i dostatan razlog za ovaj sud, pri čemu se ističe da je sadržaj pisane isprave, dokaz o svemu što je ugovoreno odnosno određeno u samoj ispravi, a iznimno se te činjenice utvrđuju saslušanjem svjedoka ili stranaka u postupku.

22. Sud ne prihvaća pravno tumačenje tuženika da je predmetna tražbina dospjela 9. lipnja 2015. jer je tada, kako navodi, dospjela tražbina koju zadužnica osigurava, budući da to ne proizlazi iz citirane odredbe mjerodavnog prava (čl. 233. st. 1. ZOO). Zakon jasno određuje zastarni rok od 10 godina s time da ne propisuje dospjelost kao trenutak početka tijeka zastare.

23. Kako tuženik nije dokazao da je zadužnicu dao na naplatu, to nije dokazao niti da je došlo do prekida zastare u smislu odredbe čl. 245. st. 1., 2. i 5. ZOO.

24. Ako na temelju izvedenih dokaza (članak 8.) sud ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja (čl. 221.a.ZPP-a) što je sud u konkretnom slučaju i učinio.

25. Kod takvog stanja stvari, valjalo je usvojiti tužbeni zahtjev u dijelu u kojem tužba nije povučena odnosno u iznosu od 31.749,63 eur. .

26. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1., čl. 158. st. 2. ZPP-a. Tužitelju koji je uspio u sporu, priznat je trošak parničnog postupka s osnove zastupanja po odvjetniku koji je odmjeren u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22. i 126/22.; dalje: Tarifa).Vrijednost predmeta spora na koji se dosuđuje trošak je 31.749,63 eur. Vrijednost boda iznosi 2 eur.

27. Pri tom valja istaknuti da je tužitelj koji povuče tužbu ili se odrekne tužbenog zahtjeva dužan tuženiku naknaditi troškove postupka. Iznimno ako je tužitelj povukao tužbu ili se odrekao tužbenog zahtjeva odmah nakon što je tuženik udovoljio zahtjevu tužitelja ili zbog drugih razloga koji se mogu pripisati tuženiku, troškove postupka dužan je tužitelju naknaditi tuženik.

28. Trošak tužitelja sastoji se od troška sastava tužbe, zastupanja na ročištu od 31.1.2025. (Tbr. 9.1. Tarife) i sastava podneska od 20.12. 2024. (Tbr. 8. t.1. Tarife), svaka radnja u vrijednosti od 250 bodova (500,00 eur), što uvećano za PDV od 25 %, iznosi priznatih 6.253,75 eur.

29. Kako je tužitelj zatražio parnični trošak u iznosu od 21.054,38 eur, a priznat mu je iznos od 6.253,75 eur, to ga je valjalo odbiti za iznos od 14.800,63 eur.

30. Tužitelj je zatražio trošak sudske pristojbe „po odluci suda“, pa je njegov zahtjev sud cijenio neodredivim i stoga nepodobnim za odlučivanje.

31. Slijedom navedenog, valjalo je odlučiti kao u izreci.

Zagreb, 7. ožujka 2025.

S U D A C

Iva Buljan

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude i rješenja nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana objave ove presude i rješenja. Žalba se podnosi ovome sudu pisano u 3 (tri) primjerka, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.