REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U ZADRU

Zadar, Plemića Borelli 9

Poslovni broj: Kž-101/2023-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda i to mr.sc. Ane Brkić kao predsjednice vijeća, te Sandre Radanović i Hrvoja Viskovića kao članova vijeća, uz sudjelovanje Nives Jović, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika CJ, zbog kaznenog djela iz čl. 190.st.2. Kaznenog zakona i dr. ("Narodne novine" broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/015, 101/17, 118/18, 126/19 i 84/2021– dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbama Općinskog državnog odvjetništva u Dubrovniku i okrivljenika CJ izjavljenoj po braniteljici Ani Birimiši, odvjetnici u Dubrovniku protiv presude Općinskog suda u Dubrovniku broj K- 92/2022 od 30. studenog 2022., temeljem čl. 471. st. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22 i 36/24 – dalje u tekstu: ZKP/08), u sjednici vijeća održanoj dana 7. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbijaju se žalbe Općinskog državnog odvjetništva u Dubrovniku i okrivljenika CJ, kao neosnovane, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom od 30. studenog 2022. Općinski sud u Dubrovniku je pod toč. I. izreke proglasio krivim okrivljenika CJ zbog učina kaznenog djela iz čl. 190.st. 2. KZ/11, te ga osudio na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 10 (deset) mjeseci, u koje vrijeme se ima računati vrijeme od uhićenja i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 17. veljače 2022. u 11:20 do 10. lipnja 2022.

1.1. Konstatira se da je optuženom CJ pravomoćnom presudom ovoga suda poslovnog broja K-13/17 od 15. travnja 2021. koja je postala pravomoćna istoga dana izrečena kazna zatvora u trajanju od jedne godine, a koja je potom izrečena uvjetno s rokom kušnje od 4 godine po pravomoćnosti te presude s tim da mu je u slučaju opoziva uvjetne osude u opozvanu uvjetnu osudu ima uračunati vrijeme lišenja slobode od 21. kolovoza 2016. u 11:15 sati do 22. kolovoza 2016.

1.2. Konstatira se da je optuženom CJ pravomoćnom presudom ovoga suda poslovnog broja K.13/17 od 15. travnja 2021. koja je postala pravomoćna istoga dana izrečena kazna zatvora u trajanju od jedne godine, a koja je potom izrečena uvjetno s rokom kušnje od 4 godine po pravomoćnosti te presude s tim da mu je u slučaju opoziva uvjetne osude u opozvanu uvjetnu osudu ima uračunati vrijeme lišenja slobode od 21. kolovoza 2016. u 11:15 sati do 22. kolovoza 2016.

1.3. Na temelju odredbe čl. 56. KZ/11 optuženom se opoziva uvjetna osuda izrečena presudom ovog suda poslovnog broja K-13/17 od 15. travnja 2021. te se kazna zatvora od jedne godine koja je opozvana, a u koju ima biti uračunato vrijeme lišenja slobode od 21. kolovoza 2016. u 11:15 do 22. kolovoza 2016. te se navedena kazna zatvora uzima utvrđenom.

1.4. Na temelju odredbe čl. 51. st. 1. KZ/11 optuženom CJ se izriče jedinstvena kazna zatvora u trajanju od 2 (dvije) godine i 8 (osam) mjeseci, u koje vrijeme se ima računati vrijeme od uhićenja i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 17. veljače 2022. u 11:20 do 10. lipnja 2022. te i od 21. kolovoza 2016. u 11:15 sati do 22. kolovoza 2016.

1.5. Optuženiku CJ se temeljem čl. 79. i čl. 190. st. 8. Kaznenog zakona, trajno oduzima ukupno 201,70 grama droge konoplje – Cannabis sative L. koja u sebi sadrži više od 0,3% tetrahidrokanabinola, ukupno 467,20 grama droge amfetamin, jednu digitalnu vagu marke „Telefunken“, jednu digitalnu vagu sive boje nepoznate marke.

1.6. Nadalje, trajno se oduzima jednu automatsku pušku marke Crvena zastava, model M-70 AB2, s pripadajućim spremnikom i devet komada streljiva kalibra 7, jednu ručnu bombu M-75, jednu ručnu bombu M-50R, šest spremnika za automatsku pušku M- 70, dvije kartonske kutije s 32 komada streljiva kalibra 7,62 mm, jedan bajunet za automatsku pušku M-70, šest dijelova za automatsku pušku M-70 i to kućište s rukohvatom i obaračkim mehanizmom serijski broj [serijski broj oružja], poklopac iz vlakača, plinsku komoru, oprugu s udaračem, serijski broj [serijski broj], klip plinske komore na kojem se nalazi zatvarač s udarnim mehanizmom, zatvarač s udarnim mehanizmom, cijev od puške s tromblonskim nišanom i sklopom za ubravljivanje te 17 metaka kalibra 7,9/8,57 mm, a koja droga, vage, oružje, dijelovi oružja i streljivo su do sada od okrivljenika bili privremeno oduzeti uz izdavanje potvrda o privremenom oduzimanju predmeta Policijske uprave dubrovačko – neretvanske, Postaje granične policije Gruda, broj 01390704 i 01390705, obje od 17. veljače 2022., a sve budući da se radi o predmetima koji ne mogu biti vlasništvo fizičkih osoba.

1.7. Optuženome se imaju vratiti tri novčanice od po 50 eura, dvije novčanice od po 10 eura, trinaest novčanica od po 200,00 kuna, dvije novčanice od po 100,00 kuna, tri novčanice od po 50,00 kuna, dvije novčanice od po 20,00 kuna, dvije novčanice od po 10,00 kuna.

1.8. Na temelju odredbe čl. 148. st. 1. Zakona o kaznenom postupku, optuženi se obvezuje na snošenje troškova kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. točka 1. – 8. ZKP/08. Tako se optuženi obvezuje snositi paušalni trošak kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. t. 6. ZKP/08 u iznosu od 1.000,00 kuna. Optuženi je dužan u roku od 15 (petnaest) dana po pravomoćnosti ove presude pod prijetnjom ovrhe, naknaditi navedeni trošak uplatom na račun Državnog proračuna RH, model HR64, IBAN:

[broj bankovnog računa], (poziv na broj odobrenja 6084-3847-9222 opis plaćanja: troškovi u predmetu 4K.92/22). Zaključno, optuženi se obvezuje, također pod prijetnjom ovrhe, u roku od 15 (petnaest) dana po izvršenom plaćanju sudu dostaviti pisani dokaz o izvršenom plaćanju pozivom na gornji poslovni broj predmeta.

2. Nadalje, pod toč. II. izreke okrivljenik je temeljem odredbe čl. 453. toč.3. ZKP/08 oslobođen od optužbe da bi počinio kazneno djelo protiv javnog reda – nedozvoljeno posjedovanje, izradu i nabavljanje oružja i eksplozivnih tvari iz čl. 331. st. 3. KZ/11.

2.1. Na temelju odredbe čl. 149.st. 1. ZKP/08 troškovi kaznenog postupka koji se odnose na kazneno djelo iz čl. 331.st.1. KZ/11 iz čl.145. st.2. toč. 1. do 5. ovog zakona, te nužni izdaci okrivljenika i nužni izdaci i nagrada branitelja padaju na teret proračunskih sredstava.

3. Protiv navedene presude žalbu je podnijelo Općinsko državno odvjetništvo u Dubrovniku zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (čl. 467.st.3. ZKP/08) predlažući da drugostupanjski sud prihvati žalbu, ukine pobijanu presudu u toč. 2. i u tom dijelu predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

3.1. Žalbu protiv navedene presude podnio je i okrivljenik putem braniteljice Ane Birimiše, odvjetnice u Dubrovniku i to zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede kaznenog zakona i odluke o kazni. Predlaže da nadležni županijski sud žalbu usvoji, preinači pobijanu presudu i okrivljeniku izrekne blažu kaznu od izrečene.

4. Na žalbu ODO u Dubrovniku odgovor je podnijela braniteljica okrivljenika, te predlaže odbiti žalbu državnog odvjetnika kao neosnovanu.

5. Spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetniku u Zadru na dužno razgledanje, a sukladno odredbi čl. 474. st. 1. ZKP/08.

6. Žalbe državnog odvjetnika i okrivljenika, nisu osnovane.

7. Iako okrivljenik u žalbi navodi da se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08, tvrdeći da je izreka presude proturječna sama sebi i razlozima presude, ne konkretizira u čemu se sastoji istaknuta povreda, dok iz sadržaja žalbe proizlazi da zapravo dovodi u pitanje pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja u pogledu odluke o kazni.

7.1. Po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, a suprotno navodima obrane, nema proturječnosti između izreke i obrazloženja presude, jer su sve odlučne činjenice jasno i logično određene i istim modalitetom sukladno obrazložene, kao i dokazi na kojima se one temelje, a druga je stvar što ih žalitelja kao takve ne prihvaća te ih vidi proturječnim i tumači na sebi prihvatljiv subjektivan način, zbog čega istaknuta bitna povreda nije ostvarena.

7.2. Stoga, nije osnovana žalba zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468.st.1. toč.11. ZKP/08. Pobijana presuda je u tom dijelu ispitana i u smislu čl. 476. st. 1.toč. 1. i 2. ZKP/08 i nije utvrđeno da bi u istoj bila potvrđena ijedna od povreda odredaba kaznenog postupka na koje sud pazi po službenoj dužnosti, a također na štetu okrivljenika nije povrijeđen kazneni zakon.

8. Žaleći se zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, državni odvjetnik u žalbi u bitnom navodi da je pogrešan zaključka prvostupanjskog suda da okrivljenika nije počinio kazneno djelo iz čl. 331. st. 3. KZ/11, jer da iz provedenih dokaza nedvojbeno proizlazi da je predmetno oružje okrivljenikovo, zbog čega je sud pogrešno utvrdio činjenično stanje.

8.1. Međutim, suprotno navodima žalbi, činjenično stanje je pravilno i potpuno utvrđeno. U okviru istaknute žalbene osnove državni odvjetnik ustvari ne iznosi ništa nova što već nije bilo predmetom analize i ocjene suda prvog stupnja, već samo polemizira s razlozima oslobađajuće presude i na svoj subjektivan način ocjenjuje rezultate izvedenih dokaza i to posebno u odnosu na obranu okrivljenika, te iskaze svjedoka HJ i AJ, te u odnosu na sadržaja potvrde o privremenom oduzimanju predmeta.

8.2. Prvostupanjski sud je dao dostatne i uvjerljive razloge za donošenje oslobađajuće presude, te je analizom svih provedenih dokaza, odnosno cijeneći iskaz saslušanih svjedoka EJ, AJ i RJ koji svi u bitnome jednako izjavljuju da nitko od njih nije ni znao za postojanje predmetnog oružja ni gdje se ono nalazi, time da svjedokinja HJ čak navodi da je ona znala za postojanje toga oružja i da je ono bilo od njenog pokojnog svekra, ali da ga je zadnji put vidjela prije 15 – ak godina i da se nije usudila svekru ni reći da oružje preda policiji, a kamoli ga prijaviti zbog nezakonitog držanja istog. Također svjedok EJ navodi da je nakon ovog događaja u razgovoru s roditeljima saznao da je to oružje djedovo, a kasnije se i prisjetio da djed njima djeci nikada nije dopuštao da se penju na tavan. Ovakvi iskazi potvrđuju obranu okrivljenika kada negira da bi predmetno oružje bilo njegovo i da ni uopće znao da se to oružje nalazilo u obiteljskoj kući njegova oca.

8.3. Prema tome, pravilno prvostupanjski sud zaključuje da predmetno oružje nije bilo okrivljenikovo, isto nije nađeno niti držano u stanu u kojem on živi, već je ono bilo u stanu njegovih roditelja, a da je to oružje bilo njegovo bilo bi za očekivati da ga drži u stanu u kojem živi odnosno negdje gdje bi mu uvijek mogao pristupiti i koristiti ga, a to svakako nije u stanu njegovih roditelja. Za napomenuti je i da ovo oružje u prostoriji na tavanu gdje je pronađeno nije bilo skriveno, već samo odloženo u kesi što nije karakteristično za nekoga tko protupravno drži i skriva nezakonito oružje za što se optuženika tereti predmetnom optužnicom, ovo tim više što svjedokinja HJ izričito navodi da je to oružje bilo vlasništvo njenog pokojnog svekra, a to potvrđuje i svjedok DJ.

8.4. Prema tome, pravilno prvostupanjski sud zaključuje da predmetno oružje nije bilo okrivljenikovo, isto nije nađeno niti držano u stanu u kojem on živi, već je ono bilo u stanu njegovih roditelja, a da je to oružje bilo njegovo bilo bi za očekivati da ga drži u stanu u kojem živi odnosno negdje gdje bi mu uvijek mogao pristupiti i koristiti ga, a to svakako nije u stanu njegovih roditelja.

8.5. Za napomenuti je i da ovo oružje u prostoriji na tavanu gdje je pronađeno nije bilo skriveno, već samo odloženo u kesi što nije karakteristično za nekoga tko protupravno drži i skriva nezakonito oružje za što se optuženika tereti predmetnom optužnicom, ovo tim više što svjedokinja HJ izričito navodi da je to oružje bilo vlasništvo njenog pokojnog svekra, a to potvrđuje i svjedok DJ.

8.6. Jedini dokaz koji tereti optuženika vezano za ovo oružje je činjenica da je potpisao potvrdu o privremenom oduzimanju predmeta kojim je to oružje od njega oduzeto, a da na istu nije prigovorio u smislu da oružje nije njegovo, ali, imajući u vidu da je optuženom tada bila pronađena veća količina droge kod njega, za očekivati je određeno nesnalaženje i zbunjenost te propuštanje reagiranja u odnosu na oružje tim više što optuženi nije pravne struke pa utoliko to propuštanje prigovaranja na predmetnu potvrdu o privremenom oduzimanju predmeta, se ne može smatrati priznanjem o vlasništvu nad predmetnim oružjem, kako to pravilno navodi prvostupanjski sud pod toč. 28. obrazloženja pobijane presude. Ovakav zaključak suda nije doveden u sumnju žalbenim navodima državnog odvjetnika.

8.7. Stoga, nije osnovana žalba državnog odvjetnika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (čl. 469. toč. 1. ZKP/08), a niti žalba zbog povrede kaznenog zakona, jer žalitelj svojim navodima nije doveo u sumnju pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja glede kaznenog djela za koje je okrivljenik proglašen krivom.

9. Iz sadržaja žalbi proizlazi da se okrivljenik žali zbog odluke o kazni, a koja žalba nije osnovane.

9.1. Naime, ovaj drugostupanjski sud nalazi da je pri izboru vrste i mjere kazne prvostupanjski sud ocijenio sve okolnosti koje utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža, kako je to obrazloženo na st. 6. i 7. obrazloženja pobijane presude, pa mu je tako kao olakotno cijenio priznaje učina djela i izraženo kajanje, činjenicu da se radi o relativno mlađoj osobi koja je otac dvoje mldb. djece o kojima srbi, dok mu je kao otegotno cijeno dosadašnju osuđivanost i to zbog istovrsnog kaznenog djela, , kako to proizlazi iz izvoda iz kaznene evidencija, što što da nije odvratilo od daljnjeg kriminalnog ponašanja kao i količinu inkriminirane droge.

9.2. Slijedom toga, a cijeneći sve olakotne i otegotne okolnosti, pravilno je prvostupanjski sud, a nakon što je okrivljenika proglasio krivim, istog osudio na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jeden) godine i 10 (deset) mjeseci, te mu opozvao uvjetnu osudu izrečenu presudom broj K-13/17 od 15.travnja 2021. , te mu kaznu od jedne godine iz te presude uzeo kao utvrđenu, pa mu je primjenom odredbi o stjecaju kaznenih djela izrečena jedinstvena kazna zatvora u trajanju od 2 (dvije) godine i 8 (osam) mjeseci, pa i ovaj drugostupanjski sud smatra da će se upravo izrečenom kaznom zatvora ostvariti svrha kažnjavanja iz čl. 41. KZ/11, o čemu je prvostupanjski sud posebice iznio detaljne razloge na str. 6. i 7. prvostupanjske presude. Stoga nije osnovane žalbe okrivljenika zbog odluke o kazni, jer je sve okolnosti koje sada okrivljenik kao olakotne ističe u žalbi, prvostupanjski sud već cijenio prilikom donošenja presude.

10. Budući da žalbe državnog odvjetnika i okrivljenika nisu osnovane, a ispitivanjem pobijane presude po službenoj dužnosti, temeljem čl. 476. st. 1. toč. 1. i 2. ZKP/08, ovaj sud nije našao da bi bile ostvarene preostale povrede kaznenog postupka, niti povrede kaznenog zakona na štetu okrivljenika, na temelju odredbe čl. 482. ZKP/08, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zadru, 7. ožujka 2025.

Zapisničar

Predsjednica vijeća

Nives Jović

mr.sc. Ana Brkić