REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Poslovni broj: Pn-3255/2020-42
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E NJ E
Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu toga suda Vlatki Toplak, u pravnoj stvari I. tužitelja DI, OIB: [osobni identifikacijski broj], II. tužiteljice LI, OIB: [osobni identifikacijski broj], III. tužiteljice JI, OIB: [osobni identifikacijski broj], IV. tužitelja EI OIB: [osobni identifikacijski broj] i V. tužiteljice UI, OIB: [osobni identifikacijski broj], svi tužitelji iz Slatine, Kreminac 44, zastupani po punomoćniku Ognjenu Krznariću, odvjetniku i drugim odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Krznarić & Alitović j.t.d. u Zagrebu, protiv tuženika Euroherc osiguranje d.d., OIB: 22694857747, Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, zastupanog po punomoćniku Ivici Čosiću, odvjetniku i drugim odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Grgić i partneri d.o.o. u Zagrebu, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene 6. veljače 2025. u prisutnosti III. do V. tužitelja te punomoćnika stranaka, dana 7. ožujka 2025.
p r e s u d i o j e
I. Nalaže se tuženiku Euroherc osiguranje d.d. isplatiti I. tužitelju DI iznos 27.909,90 eur od čega:
- na ime naknade neimovinske štete iznos 22.629,24 eur;
- na ime imovinske štete - trošak pogreba iznos 593,06 eur;
- na ime imovinske štete- trošak nadgrobnog spomenika iznos 4.292,75 eur;
- na ime imovinske štete- trošak žalobne odjeće iznos 282,04 eur;
- na ime imovinske štete- trošak vijenaca i cvijeća- iznos 112,81 eur
sa zateznom kamatom na svaki navedeni iznos od 4. ožujka 2020. do isplate te mu isplatiti i zateznu kamatu na iznos 15.829,42 eur za razdoblje od 4. ožujka 2020. do 23. prosinca 2020., u visini stope zatezne kamate koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u razdoblju od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena te od 30. prosinca 2023. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.
II. Nalaže se tuženiku Euroherc osiguranje d.d. isplatiti II. tužiteljici LI iznos 23.024,09 eur od čega:
- na ime naknade neimovinske štete iznos 22.629,24 eur;
- na ime imovinske štete- trošak žalobne odjeće iznos 282,04 eur;
- na ime imovinske štete- trošak vijenaca i cvijeća- iznos 112,81 eur
sa zateznom kamatom na svaki navedeni iznos od 4. ožujka 2020. do isplate te joj isplatiti i zateznu kamatu na iznos 14.732,23 eur za razdoblje od 4. ožujka 2020. do 23. prosinca 2020., u visini stope zatezne kamate koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u razdoblju od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena te od 30. prosinca 2023. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.
III. Nalaže se tuženiku Euroherc osiguranje d.d. isplatiti III. tužiteljici JI iznos 8.052,95 eur od čega:
- na ime naknade neimovinske štete iznos 7.714,51 eur;
- na ime imovinske štete- trošak žalobne odjeće iznos 225,63 eur;
- na ime imovinske štete- trošak vijenaca i cvijeća- iznos 112,81 eur
sa zateznom kamatom na svaki navedeni iznos od 4. ožujka 2020. do isplate te joj isplatiti i zateznu kamatu na iznos 4.977,11 eur za razdoblje od 4. ožujka 2020. do 23. prosinca 2020., u visini stope zatezne kamate koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u razdoblju od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena te od 30. prosinca 2023. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.
IV. Nalaže se tuženiku Euroherc osiguranje d.d. isplatiti IV. tužitelju EI iznos 8.053,80 eur od čega:
- na ime naknade neimovinske štete iznos 7.714,51 eur;
- na ime imovinske štete- trošak žalobne odjeće iznos 226,48 eur;
- na ime imovinske štete- trošak vijenaca i cvijeća- iznos 112,81 eur
sa zateznom kamatom na svaki navedeni iznos od 4. ožujka 2020. do isplate te mu isplatiti i zateznu kamatu na iznos 4.977,11 eur za razdoblje od 4. ožujka 2020. do 23. prosinca 2020., u visini stope zatezne kamate koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u razdoblju od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena te od 30. prosinca 2023. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.
V. Nalaže se tuženiku Euroherc osiguranje d.d. isplatiti V. tužiteljici UI iznos 8.052,95 eur od čega:
- na ime naknade neimovinske štete iznos 7.714,51 eur;
- na ime imovinske štete- trošak žalobne odjeće iznos 225,63 eur;
- na ime imovinske štete- trošak vijenaca i cvijeća- iznos 112,81 eur
sa zateznom kamatom na svaki navedeni iznos od 4. ožujka 2020. do isplate te mu isplatiti i zateznu kamatu na iznos 4.977,11 eur za razdoblje od 4. ožujka 2020. do 23. prosinca 2020., u visini stope zatezne kamate koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u razdoblju od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena te od 30. prosinca 2023. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.
VI. Odbija se, kao neosnovan, zahtjev I. tužitelja DI za isplatu iznosa 12.868,11 eur sa zateznom kamatom od 4. ožujka 2020. do isplate, od čega:
- na ime naknade neimovinske štete iznos 9.635,67 eur;
- na ime imovinske štete- trošak pogreba iznos 127,09 eur;
- na ime imovinske štete- trošak nadgrobnog spomenika iznos 213,54 eur
- na ime imovinske štete- trošak karmina iznos 2.891,81 eur.
VII. Odbija se, kao neosnovan, zahtjev II. tužiteljice LI za isplatu iznosa 9.635,67 eur, na ime naknade neimovinske štete, sa zateznom kamatom od 4. ožujka 2020. do isplate.
VIII. Odbijaju se, kao neosnovani, zahtjevi III. do V. tužitelja, JI, EI i UI, za isplatu iznosa svaki po 3.284,89 eur, na ime naknade neimovinske štete, sa zateznom kamatom do 4. ožujka 2020. do isplate.
r i j e š i o j e
I. Dopušta se preinaka tužbe I. tužitelja od 18. svibnja 2021.
II. Nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljima trošak postupka u iznosu 14.620,98 eur sa zateznom kamatom od 7. ožujka 2025. do isplate, u visini stope zatezne kamate koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelji u tužbi navode da je 18. listopada 2019. u Slatini, u ulici Braće Radića došlo do prometne nezgode na način da se ZI kao vozačica osobnog vozila reg. oznake [registarska oznaka], kretala sjevernim prometnim trakom ŽC-4296, gradom Slatina od istoka prema zapadu te dolaskom neposredno ispred kbr. 55 nije prilagodila brzinu kretanja vozila stanju na cesti i gustoći prometa pa stoga vozilo nije mogla pravovremeno zaustaviti, a uslijed čega je došlo do udara prednjeg lijevog dijela osobnog automobila u desnu bočnu stranu bicikla kojega je u tom trenutku gurao mldb. ĆI, uslijed čega je isti odbačen na vjetrobransko staklo vozila posljedično čemu dolazi do pada na kolnik, kojom prilikom je isti zadobio višestruke teške tjelesne ozljede od kojih je preminuo **.**.2019. Vozilo reg. oznake [registarska oznaka] koje je uzrokovalo prometnu nezgodu osigurano je kod tuženika po osnovi obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti policom broj [broj police]. I. tužitelj i II. tužiteljica kao roditelji te III. tužiteljica, IV. tužitelj i V. tužiteljica kao sestre i brat pokojnog ĆI trpe intenzivne duševne boli zbog smrti bliske osobe – djeteta i brata uslijed čega je došlo do povrede prava osobnosti na duševno zdravlje kod tužitelja. Tužitelji su pretrpjeli i imovinsku štetu u vidu troškova pogreba (lijes, pogrebna oprema, ukop itd.), žalobne odjeće, vijenaca, cvijeća, karmina i nadgrobnog spomenika. Navode da su se s odštetnim zahtjevom obratili tuženiku, ali da je isti otklonio mogućnost mirnog rješenja spora. Tužbenim zahtjevom iz tužbe predlažu obvezati tuženika na isplatu i to:
- I. tužitelju DI isplatu neimovinske štete u iznosu 396.000,00 kn za duševne boli zbog gubitka djeteta; imovinske štete u iznosu 35.000,00 kn po osnovi troškova nadgrobnog spomenika; imovinske štete u iznosu 12.767,00 kn po osnovi troškova pogreba; imovinske štete u iznosu 27.016,53 kn po osnovi troškova karmina; imovinske štete u iznosu 2.500,00 kn po osnovi troškova žalobne odjeće; imovinske štete u iznosu 2.500,00 kn po osnovi troškova vijenaca i cvijeća, sve sa zateznom kamatom na iznose šteta od 4. ožujka 2020. do isplate;
- II. tužiteljici LI isplatu neimovinske štete u iznosu 396.000,00 kn za duševne boli zbog gubitka djeteta; imovinske štete u iznosu 2.500,00 kn po osnovi troškova žalobne odjeće; imovinske štete u iznosu 2.500,00 kn po osnovi troškova vijenaca i cvijeća, sve sa zateznom kamatom na iznose šteta od 4. ožujka 2020. do isplate;
- III. tužiteljici JI isplatu neimovinske štete u iznosu 135.000,00 kn za duševne boli zbog gubitka brata; imovinske štete u iznosu 2.000,00 kn po osnovi troškova žalobne odjeće; imovinske štete u iznosu 1.000,00 kn po osnovi troškova vijenaca i cvijeća, sve sa zateznom kamatom na iznose šteta od 4. ožujka 2020. do isplate;
- IV. tužitelju EI isplatu neimovinske štete u iznosu 135.000,00 kn za duševne boli zbog gubitka brata; imovinske štete u iznosu 2.000,00 kn po osnovi troškova žalobne odjeće; imovinske štete u iznosu 1.000,00 kn po osnovi troškova vijenaca i cvijeća, sve sa zateznom kamatom na iznose šteta od 4. ožujka 2020. do isplate;
- V. tužiteljici UI isplatu neimovinske štete u iznosu 135.000,00 kn za duševne boli zbog gubitka brata; imovinske štete u iznosu 2.000,00 kn po osnovi troškova žalobne odjeće; imovinske štete u iznosu 1.000,00 kn po osnovi troškova vijenaca i cvijeća, sve sa zateznom kamatom na iznose šteta od 4. ožujka 2020. do isplate
te predlažu obvezati tuženika na isplatu troškova parničnog postupka sa zateznom kamatom od presuđenja do isplate.
2. U odgovoru na tužbu tuženik priznaje nastanak štetnog događaja te pasivnu legitimaciju. Osporava isključivu odgovornost svog osiguranika za nastanak štetnog događaja i ističe prigovor podijeljene odgovornosti na strani tužitelja i to u pretežitom dijelu većem od 50%, prvo iz razloga što se njihov srodnik, upravljajući biciklom, uključio na kolnik, okomito ga prelazeći, ispred nailazećeg vozila osiguranog kod tuženika, a koje uključivanje na kolnik i prelazak preko istog je bilo iznenadno i neoprezno, bez bilo kakve sigurnosne provjere stanja na kolniku. Na taj način da je pokojni srodnik tužitelja postupio protivno odredbama čl. 113. st. 1., čl. 34. st. 1., čl. 43. st. 1. i 2. te čl. 45. st. 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama. Nadalje, pokojni srodnik tužitelja za vrijeme upravljanja biciklom i u trenutku štetnog događaja nije na glavi nosio zaštitnu kacigu, a što da je bilo od direktnog utjecaja na nastanak predmetne štete obzirom da je iz priložene liječničke dokumentacije jasno razvidno da je do smrtnog ishoda došlo upravo zbog teških ozljeda glave i mozga, a što da bi bilo izbjegnuto u slučaju korištenja kacige. Na taj način je pok. srodnik tužitelja postupio protivno odredbama čl. 114. st. 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, obzirom je prema navedenoj odredbi kao vozač bicikla mlađi od 16 godina bio dužan koristiti zaštitnu kacigu dok upravlja biciklom. U vezi navedenih okolnosti koje da predstavljaju doprinos na strani tužitelja smatra da se radi i o propustu I. i II. tužitelja kao roditelja u nadzoru nad malodobnim djetetom jer dijete u dobi od 11-12 godina, koliko je bilo pokojnom ĆI u vrijeme stradavanja, ne smije biti bez nadzora na način da za vrijeme upravljanja biciklom dolazi u situacije prelaska preko većih i prometnijih cesta i ne smije mu se dati bicikl, a da mu nije osigurana zaštitna kaciga i da nije educiran da istu obavezno koristi. Osporava i visinu postavljenog zahtjeva, kako obzirom na postojanje opisanog velikog doprinosa, tako i obzirom na činjenicu da je 23. prosinca 2020. isplatio tužiteljima nesporne iznose zahtijevane štete i to: I. tužitelju DI 110.000,00 kn s naslova neimovinske štete i 16.766,76 kn s naslova imovinske štete, II. tužiteljici LI iznos od 110.000,00 kn s naslova neimovinske štete i 1.500,00 kn s naslova imovinske štete te III. do V. tužiteljima svakome po iznos 37.500,00 kn s naslova neimovinske štete. Osporava visina tužbenog zahtjeva I. tužitelja s osnova imovinske štete, u dijelu koji se odnosi na troškove nadgrobnog spomenika u iznosu od 35.000,00 kn i troškove karmina u iznosu od 27.016,53 kn, sporna je jer se ne radi o primjerenim i prosječnim cijenama, a da su pritom i troškovi karmina u iznosu 27.016,53 kn i nedokazani i ničim potkrepljeni, osim u manjem dijelu računom u iznosu 2.766,53 kn. Navodi i da je u odnosu na sve tužitelje i previsok zahtjev s naslova žalobne odjeće, vijenaca i cvijeća. Predlaže zahtjeve tužitelja odbiti preko primjerenih iznosa naknade štete, uvažavajući navedene nesporne isplate i omjer suodgovornosti na strani tužitelja, potražujući i trošak postupka.
3. Tijekom postupka sud je izveo dokaz uvidom u: odštetni zahtjev od 3. ožujka 2020. i odgovor tuženika (list 7-9 i 15 spisa), medicinsku dokumentaciju (list 16-18 spisa), Zapisnik o očevidu i skicu mjesta događaja (list 19-24 spisa), preslike Rodnih listova tužitelja (list 25-30 spisa), preslike računa (list 36-39, 89, 91 i 196 spisa), potvrdu o smrti i prijavu činjenice smrti (list 40-47 spisa), presliku Smrtnog lista (list 48 spisa), presliku izjave o tijeku nastanka prometne nezgode (list 57 spisa), potvrde o izvršenim isplatama tuženika (list 58-59 spisa), Uvjerenje o prebivalištu IV. tužitelja (list 88 spisa), iskaz svjedoka ZI (list 100-101 spisa), fotodokumentaciju očevida MUP-a, PU Virovitičko-podravska, PP Slatina (list 108-110 spisa), nalaz i mišljenje prometnog vještaka dipl. ing. Srećka Hlišća i usmeno očitovanje istog (list 114-123 i 200-201 spisa), nalaz i mišljenje sudsko medicinskog vještaka dr. Davora Mayera kao i usmeno očitovanje istog (list 125-127 i 199-200 spisa), iskaz I. tužitelja (list 187-188 spisa), iskaz II. tužiteljice (list 188 spisa), potvrdu o plaćanju (list 197 spisa), Odluku o načinu izrade nadgrobnog spomenika Slatina Kom d.o.o. od 19. svibnja 2020. (list 198 spisa), iskaz III. do V. tužitelja (list 212-213 spisa), izvršen je uvid u spis Općinskog državnog odvjetništva u Virovitici KO-DO-6/21 (ranije Kis-DO-24/20, kaznenu prijavu MUP RH, PU Virovitičko- Podravska.
4. Temeljem tako provedenog postupka, a cijeneći svaki dokaz zasebno i sve dokaze u njihovoj ukupnosti, u skladu sa odredbom članka 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 u daljnjem tekstu: ZPP), sud utvrđuje zahtjeve tužitelja djelomično osnovanim.
5. Predmet spora je zahtjev I. do V. tužitelja za naknadu neimovinske i imovinske štete koju trpe iz štetnog događaja od 18. listopada 2019. u kojem je smrtno stradao pok. ĆI, sin I. i II. tužitelja te brat III. do V. tužitelja.
6. Između stranaka nije sporna činjenica nastanka štetnog događaja u kojem je sin i brat tužitelja, ĆI smrtno stradao kao biciklist, nije sporna niti pasivna legitmacija tuženika niti je sporno da su I. i II. tužitelji- roditelji, a III. do V. tužitelji- braća pok. ĆI. Nije sporno niti da je tuženik nakon utuženja i to 23. prosinca 2020., isplatio:
- I. tužitelju DI 110.00,00 kn na ime neimovinske štete te ukupno 16.766,76 kn za imovinsku štetu po osnovi troškova pogreba (6.383,50 kn), nadgrobnog spomenika (7.500,00 kn) , karmina (1.383,26 kn) i vijenaca (1.500,00 kn), sveukupno 126.766,76 kn / 16.824,84 eur;
- II. tužiteljici LI 110.000,00 kn na ime neimovinske štete te 1.500,00 kn za imovinsku štetu po osnovi troška vijenaca (1.500,00 kn); sveukupno 111.500,00 kn/ 14.798,59 eur;
- III. do V. tužiteljima D, EI i UI – svakome po 37.500,00 kn/4.977,11 eur na ime neimovinske štete;
Na ročištu 10. listopada 2024. (list 202 spisa) tuženik je učinio nespornom visininu troškova za kupljeno grobno mjesto i nadgrobni spomenik u visini 5.000,00 eur, uz tvrdnju da navedeni iznos treba umanjiti za doprinos i isplaćeni iznos 995,42 eur. Na ročištu 6. veljače 2025. tuženik je učinio nespornom činjenicu trajne zajednice života svih tužitelja i pok. ĆI te je učinio nespornom visinu potraživanih troškova crnine (žalobne odjeće), cvijeća i vijenaca u odnosu na sve tužitelje.
7. Između stranaka je sporna osnovanost i visina zahtjeva preko nesporno isplaćenih iznosa kao i odgovornost za nastanak štetnog događaja, a obzirom na tvrdnje tuženika o postojanju doprinosa pok. ĆI nastanku štetnog događaja jer da se kritične zgode biciklom uključio na kolnik te prelazio preko istog - iznenadno i neoprezno, bez bilo kakve sigurnosne provjere stanja na kolniku te da za vrijeme upravljanja biciklom i u trenutku štetnog događaja nije na glavi nosio zaštitnu kacigu.
8. Podneskom od 18. svibnja 2021. (list 81-87 spisa) tužitelji su, uvažavajući nesporne isplate naknade neimovinske i imovinske štete, precizirali zahtjev te je dodatno I. tužitelj povisio zahtjev na ime imovinske štete po osnovi troška nadgrobnog spomenika na iznos 46.875,00 kn (umanjen za nespornu isplate 7.500,00 kn) na način da predlažu obvezati tuženika na isplatu:
- I. tužitelju DI isplatu neimovinske štete u iznosu 286.000,00 kn; imovinske štete u iznosu 39.375,00 kn po osnovi troškova nadgrobnog spomenika; imovinske štete u iznosu 6.383,50 kn po osnovi troškova pogreba; imovinske štete u iznosu 25.633,27 kn po osnovi troškova karmina; imovinske štete u iznosu 2.500,00 kn po osnovi troškova žalobne odjeće; imovinske štete u iznosu 1.000,00 kn po osnovi troškova vijenaca i cvijeća, sve sa zateznom kamatom na iznose šteta od 4. ožujka 2020. do isplate, potražujući i isplatu zatezne kamate na iznos 119.266,76 kn za razdoblje od 4. ožujka 2020. do 23. prosinca 2020.;
- II. tužiteljici LI isplatu neimovinske štete u iznosu 286.000,00 kn; imovinske štete u iznosu 2.500,00 kn po osnovi troškova žalobne odjeće; imovinske štete u iznosu 1.000,00 kn po osnovi troškova vijenaca i cvijeća, sve sa zateznom kamatom na iznose šteta od 4. ožujka 2020. do isplate; potražujući i isplatu zatezne kamate na iznos 111.500,00 kn za razdoblje od 4. ožujka 2020. do 23. prosinca 2020.,
- III. tužiteljici JI isplatu neimovinske štete u iznosu 97.500,00 kn; imovinske štete u iznosu 2.000,00 kn po osnovi troškova žalobne odjeće; imovinske štete u iznosu 1.000,00 kn po osnovi troškova vijenaca i cvijeća, sve sa zateznom kamatom na iznose šteta od 4. ožujka 2020. do isplate; potražujući i isplatu zatezne kamate na iznos 37.500,00 kn za razdoblje od 4. ožujka 2020. do 23. prosinca 2020.,
- IV. tužitelju EI isplatu neimovinske štete u iznosu 97.500,00 kn; imovinske štete u iznosu 2.000,00 kn po osnovi troškova žalobne odjeće; imovinske štete u iznosu 1.000,00 kn po osnovi troškova vijenaca i cvijeća, sve sa zateznom kamatom na iznose šteta od 4. ožujka 2020. do isplate; potražujući i isplatu zatezne kamate na iznos 37.500,00 kn za razdoblje od 4. ožujka 2020. do 23. prosinca 2020.,
- V. tužiteljici UI isplatu neimovinske štete u iznosu 97.500,00 kn; imovinske štete u iznosu 2.000,00 kn po osnovi troškova žalobne odjeće; imovinske štete u iznosu 1.000,00 kn po osnovi troškova vijenaca i cvijeća, sve sa zateznom kamatom na iznose šteta od 4. ožujka 2020. do isplate, potražujući i isplatu zatezne kamate na iznos 37.500,00 kn za razdoblje od 4. ožujka 2020. do 23. prosinca 2020.
9. Na ročištu 10. lipnja 2021. (list 92 spisa) tuženik se usprotivio preinaci zahtjeva tužitelja iz podneska od 18. svibnja 2021. Takvi navodi tuženika su djelomično osnovani jer je opisanim podneskom samo zahtjev I. tužitelja djelomično preinačen i to na način da je isti povišen po osnovi isplate imovinske štete za trošak nadgrobnog spomenika (na iznos 46.875,00kn) te umanjujući isti za nesporno isplaćeni iznos po toj osnovi, potražujući isplatu po toj osnovi u visini 39.375,00 kn. Time je I. tužitelj u smislu odredbe čl. 191. st.1. ZPP doista preinačio tužbu povišenjem zahtjeva po navedenoj osnovi međutim, kako je ista učinjena tijekom prethodnog postupka, to je sud u skladu sa odredbom čl. 190. st.1. u vezi st. 3. ZPP dopustio preinaku jer je svakako svrsishodna za rješenje odnosa između stranaka te je riješeno kao u toč. I. izreke rješenja. Nadalje, to što su svi tužitelji ujedno podneskom od 18. svibnja 2021. potraživali i isplatu zatezne kamate za određeno razdoblje, a na nesporno isplaćene iznose neimovinskih i imovinskih šteta, a čime su njihovi zahtjevi u tom smislu preinačeni (čl. 191. st.1. ZPP), tuženik se ne može takvoj preinaci protiviti jer su tužitelji taj dio zahtjeva postavili upravo zbog okolnosti koja je nastala nakon podnošenja tužbe (isplata nespornih iznosa naknada štete), a ti zahtjevi proizlaze iz iste činjenične osnove.
10. Podneskom od 4. listopada 2023. (list 142- 147 spisa) tužitelji su novčane iznose naknade šteta iz podneska od 18. svibnja 2021. iskazali u važećoj valuti eur.
11. Podneskom od 22. studenog 2023. tužitelji su priznali doprinos nastanku štetnog događaja u omjeru 15% te slijedom navedenog i postavili zahtjev na način da predlažu obvezati tuženika na isplatu:
- I. tužitelju DI isplatu neimovinske štete u iznosu 32.264,91 eur; imovinske štete u iznosu 4.442,07 eur po osnovi troškova nadgrobnog spomenika; imovinske štete u iznosu 720,15 eur po osnovi troškova pogreba; imovinske štete u iznosu 2.891,81 eur po osnovi troškova karmina; imovinske štete u iznosu 282,04 eur po osnovi troškova žalobne odjeće; imovinske štete u iznosu 112,81 eur po osnovi troškova vijenaca i cvijeća, sve sa zateznom kamatom na iznose šteta od 4. ožujka 2020. do isplate, potražujući i isplatu zatezne kamate na iznos 15.829,42 kn za razdoblje od 4. ožujka 2020. do 23. prosinca 2020.;
- II. tužiteljici LI isplatu neimovinske štete u iznosu 32.264,91 kn; imovinske štete u iznosu 282,04 eur po osnovi troškova žalobne odjeće; imovinske štete u iznosu 112,81 eur po osnovi troškova vijenaca i cvijeća, sve sa zateznom kamatom na iznose šteta od 4. ožujka 2020. do isplate; potražujući i isplatu zatezne kamate na iznos 14.732,23 eur za razdoblje od 4. ožujka 2020. do 23. prosinca 2020.,
- III. tužiteljici JI isplatu neimovinske štete u iznosu 10.999,40 eur; imovinske štete u iznosu 225,63 eur po osnovi troškova žalobne odjeće; imovinske štete u iznosu 112,81 eur po osnovi troškova vijenaca i cvijeća, sve sa zateznom kamatom na iznose šteta od 4. ožujka 2020. do isplate; potražujući i isplatu zatezne kamate na iznos 4.977,11 eur za razdoblje od 4. ožujka 2020. do 23. prosinca 2020.,
- IV. tužitelju EI isplatu neimovinske štete u iznosu 10.999,40 eur; imovinske štete u iznosu 226,48 eur po osnovi troškova žalobne odjeće; imovinske štete u iznosu 112,81 eur po osnovi troškova vijenaca i cvijeća, sve sa zateznom kamatom na iznose šteta od 4. ožujka 2020. do isplate; potražujući i isplatu zatezne kamate na iznos 4.977,11 eur za razdoblje od 4. ožujka 2020. do 23. prosinca 2020.,
- V. tužiteljici UI isplatu neimovinske štete u iznosu 10.999,40 eur; imovinske štete u iznosu 225,63 eur po osnovi troškova žalobne odjeće; imovinske štete u iznosu 112,81 eur po osnovi troškova vijenaca i cvijeća, sve sa zateznom kamatom na iznose šteta od 4. ožujka 2020. do isplate, potražujući i isplatu zatezne kamate na iznos 4.977,11 eur za razdoblje od 4. ožujka 2020. do 23. prosinca 2020.
12.U konačnici, podneskom od 29. svibnja 2024. (list 189- 194 spisa), I. tužitelj je opet povisio zahtjev po osnovi troškova nadgrobnog spomenika te je za isti potraživao iznos 6.296,93 eur, umanjen za nesporno plaćeni iznos 995,42 eur ta za 15% doprinosa, tako da po toj osnovi potražuje isplatu 4.506,29 eur. Ostali zahtjevi svih tužitelja, po svim osnovama, ostali su istovjetni onima iz podneska od 22. studenog 2023. Ovdje valja reći da se tuženik upustio u raspravljanje po zahtjevu iz podneska od 29. svibnja 2024., a da se prethodno nije protivio opisanoj preinaci zahtjeva I. tužitelja pa je sud odlučivao o tako konačno postavljenom zahtjevu.
13. Radi utvrđenja odgovornosti za nastanak štetnog događaja, sud je izvršio uvid u spis Općinskog državnog odvjetništva u Virovitici KO-DO-6/21, cijenjen je iskaz svjedoka ZI te njen pisani opis nezgode dan osiguratelju te su cijenjeni nalazi i mišljenja prometnog vještaka Srećka Hlišća i vještaka sudske medicine Davora Mayera kao i njihova usmena obrazloženja pisanih nalaza i mišljenja.
14. Uvidom u spis Općinog državnog odvjetništva u Virovitici KP-DO-104/20 sud je utvrdio da je tijekom trajanja ovosudnog postupka u odnosu na ZI, nesporno vozačicu vozila osiguranim kod tuženika, 18. veljače 2021. donijeta osuđujuća kaznena presuda poslovni broj Kov 6 Kov-9/2021-7 (pravomoćna 18. ožujka 2021.), a radi izazivanja prometne nesreće u kojoj je smrtno stradao pok. ĆI, a koje kazneno djelo predstavlja štetni događaj iz kojeg tužitelji trpe štetu. Opisanom osuđujućom presudom ovaj je sud, u pogledu postojanja kaznenog djela i kaznene odgovornosti osiguranice tuženika, vezan u skladu sa odredbom čl. 12. st. 3. ZPP.
15. Iz iskaza svjedoka ZI proizlazi da je kritične zgode svojim vozilom upravljala u smjeru Virovitice brzinom od oko 60 km/h. Nije bila gužva, ali je bilo vozila na cesti. Sjeća se da, u trenutku kada je došla do jednog dijela gdje je bila pekara, su ispred iste vozila silazila prema pekari, uključivali se u promet i da su bila vozila nepravilno parkirana uz kolnik na različite načine, a kada je u jednom momentu dijete na biciklu doslovce izletjelo na kolnik i udarilo u prednji lijevi dio njezinog vozila. Takav opis nezgod proizlazi i iz njenog pisanog opisa danog osiguratelju. Navodi da se sjeća da je netko vidio prometnu nezgodu i da je ta osoba pozivana kao svjedok u kaznenom postupku protiv nje, ali ne zna kako se on zove. Nije uočila biciklistu budući da su se auti doslovce vrzmali ispred pekare, a ista je pratila situaciju ispred sebe. Navodi da je dijete na biciklu izletjelo na kolnik i tada je počela kočiti kad je s biciklom bio na kolniku, iako je i prije toga kočila. Navodi da je biciklist došao njoj s lijeve strane. Na mjestu gdje se dogodio štetni događaj cesta je ravna. Svjedokinja je tih dana trebala ići vozilom na tehnički pregled. Ne zna da li je njezino vozilo u trenutku nastanka štetnog događaja bilo ispravno. Štetni događaj se dogodio na način da se biciklist zabio u njezin prednji lijevi dio vozila. Na mjestu nastanka štetnog događaja nema pješačkog prijelaza te ista misli da se pješački prijelaz nalazi 100 m niže.
16. Iz nalaza i mišljenja prometnog vještaka Srećka Hlišća proizlazi da je mjesto nesreće Ulica braće Radić kod kbr. 55 te da se šetni događaj dogodio oko 19.20 sati te da je bio dan i sunčano, a na mjestu štetnog događaja vrijedilo je opće ograničenje brzibe 50 km /h. Nakon prometne nezgode proveden je izvanredan tehnički pregled koji je pokazao da vozilo ima neispravne kočnice. Osiguranica tuženika upravljala je osobnim vozilom u smjeru zapada svojom desnom voznom trakom Ulice braće Radić u Slatini pa kada se približavala parkiralištu pekare s lijeve strane na kbr. 55, u smjeru sjevera na kolnik je prema kolnom prilazu kbr. 80 izašao mlt. biciklist, s time da je vozačica zakočila kada je bicikl sjekao lijevu traku, da bi na desnoj došlo do naleta sredine i lijeve strane prednjeg dijela osobnog vozila na prednji dio i sredinu desnog boka bicikla. Vozačica je reagirala kočenjem oko 11,4 m ispred mjesta naleta ili oko 0,7 s prije naleta, pri brzini od oko 60 km/h, s time da vozilo nije moglo ostvariti usporenje koje se očekuje od ispravnih kočnica. Do mjesta naleta biciklist je na kolnik ušao za oko 5,1 m, što je za brzinu od oko 15 km/h bilo oko 1,2 s prije naleta, pa ja postojala minimalna odgoda u vremenu reagiranja vozačice kočenjem od oko 0,5 s. Vozačica je kočenjem reagirala kada je biciklist bio 2,9 m ispred mjesta naleta, a biciklist je bio pred ulaskom na kolnik kada je osobno vozilo bilo 20,0 m ispred mjesta naleta. Ako nije bilo vozila zaustavljenih djelom na južnoj traci, a dijelom na parkiralištu odmah istočnije od mjesta ulaska bicikliste na kolnik, u ovakvom međusobnom položaju vozačica je mogla vidjeti ulazak bicikliste na kolnik, kao što je i biciklist mogao vidjeti nailazak osobnog vozila. Da je biciklist prije uključivanja u promet zastao na parkiralištu, osobno vozilo bi prošlo ispred njega i do nesreće ne bi došlo, dok je vozačica mogla na ulazak bicikliste na kolnik izbjeći nesreću jedino poduzimanjem kočenja. Za loše stanje kočnica kakvo je bilo, vozačica bi pravodobnim reagiranjem stala ispred putanje kojom joj je biciklist sjekao put da se kretala brzinom manjom od 41 km/h, a da se kretala ograničenom brzinom od 50 km/h i mogla ostvariti usporenje koje se očekuje od osobnog vozila za snažno kočenje, postoji teoretska mogućnost da bi biciklist bez kontakta izašao iz putanje osobnog vozila koje se prema njemu zaustavlja snažnim kočenjem. Da li su u vrijeme nesreće postojala vozila zaustavljena na parkiralištu nije moguće utvrditi, a ako su postojala kako su bila raspoređena u odnosu na položaj bicikliste i vozačice, dakle primarno na istočnoj strani parkirališta. Zaustavljeno vozilo moglo je zakloniti preglednost vozačima pa da na vrijeme ne mogu reagirati, odnosno vidjeti drugog sudionika, ako je stajalo djelom na južnoj traci, a dijelom na parkiralištu odmah istočnije od mjesta ulaska bicikliste na kolnik, za kakvu okolnost nema elemenata za zaključivanje da bi se dogodio takav slučaj. U slučaju da su vozila na parkiralištu bila raspoređena kao u vrijeme obavljanja policijskog očevida, tada ista nisu ometala preglednost.
17. U usmenom očitovanju na ročištu 10. listopada 2024. prometni vještak Srećko Hlišć je iskazao da je analiza nesreća obavljena temeljem materijalnih tragova koji su ukazivali na lokaciju mjesta kontakta kao i dinamiku kretanja osobnog vozila. Iz navedenog onda proizlazi i mogućnost izbjegavanja nesreće od strane oba sudionika, a ovisno o mogućoj preglednosti s obzirom na postojanje ili nepostojanje vozila koja bi bila zaustavljena na parkiralištu s kojeg se tužitelj uključivao na kolnik. S obzirom na navedenu okolnost proizlazi da ako prepreka nije bilo onda je postojala i preglednost takva da nije postojalo ometanje na način pri kojem vozačica ne bi mogla izbjeći nalet da se kretala ograničenom brzinom. U slučaju nepostojanja preglednosti tj. ako bi vozila zadirala u područje s kojeg se biciklist uključuje u promet, tada postoje ograničenja u smislu trenutka kada vozačica na izravno uočavanje može izbjeći nesreću s time da ako se uzima u obzir stanje kočnica kakvo je bilo utvrđeno za osobno vozilo nalet bi se mogao izbjeći jedino za brzine manje od ograničene, a ako bi se vozačica kretala ograničenom brzinom tada postoji teoretska mogućnost kod koje bi biciklist uspio izaći iz putanje osobnog vozila i to za slučaj kada bi osobno vozilo ostvarivalo snažnim kočenjem usporenje koje se očekuje od ispravnog osobnog vozila. Navodi da je prema obliku oštećenja i ozljeda koje je biciklist zadobio nalet bio desno bočno iz čega proizlazi da je u trenutku kontakta putanja bicikliste bila poprečna tj. okomita na smjer kretanja osobnog vozila. Koliko je ta putanja u trenutku kontakta bila različita u odnosu na trenutak kada je biciklist ulazio na kolnik ne može se utvrditi, a na okolnost je li on bio cijelo vrijeme u nekom poprečnom kretanju ili nekom lučnom kretanju bilo u lijevo, bilo u desno, a da bi se u trenutku kontakta popriječio na put osobnog vozila. Neka lučna putanja kretanja produžila bi put kojeg bi biciklist po kolniku prešao, a time i vrijeme koje mu je bilo potrebno da dođe do mjesta kontakta. Budući da nema nikakvih tehničkih elemenata za zaključivanje o nekoj lučnoj putanji to je analizirana najkraća moguća putanja dakle okomito preko kolnika. Ako bi putanja bila lučna tada bi se izračuni u smislu mogućnosti izbjegavanja naleta od strane vozačice promijenili u tome da bi se povećala brzina pri kojoj je bilo moguće izbjeći nalet kočenjem. Iznos tog povećanja nije moguće utvrditi na neki objektivan način već samo reći da bi to bile nešto veće brzine od onih kako je vještak naveo u nalazu i mišljenju, ali ne i bitno veće. Isto tako nema elemenata za zaključivanje na koji je način biciklist prišao rubu kolnika tj. da li u vožnji ili je negdje bio zaustavljen pa tako niti da li je krenuo preko kolnika, a da je tog trenutka bio zaustavljen. Ako bi biciklist bio zaustavljen na rubu kolnika mogućnost uočavanja se svodi na okolnost postojanja ili nepostojanja parkiranog vozila desno bočno od njega odnosno lijevo bočno od vozačice pa se opet analiza svodi na ono što je vještak već rekao u nalazu i mišljenju, a s obzirom na moguću preglednost ili nepreglednost od eventualno parkiranih vozila. Ako vozila nije bilo tada su se oba sudionika nesreće mogla vidjeti s veće udaljenosti od one analizom utvrđene za kontinuirani ulazak bicikliste na kolnik u položajima koje je vještak označio na skici mjesta nesreće 16 i 16a. Biciklist je mogao u slučaju nepostojanja parkiranih vozila uočiti nailazak osobnog vozila osiguranika tuženika iz položaja zaustavljanja na rubu parkirališta i kolnika. U slučaju da je bilo parkirano osobno vozilo na parkiralištu uz rub kolnika s desne strane biciklistu isto bi ometalo preglednost u trenutku kada je prednji kotač bicikla do ruba kolnika, a za ostvarivanje preglednosti u takvom slučaju biciklist bi se morao gornjim dijelom tijela približiti rubu kolnika, a samim time prednjim kotačem do približno upravljača ući na bližu voznu traku. Budući se radi o biciklu s kotačima od 24 palaca to bi značilo da bi trebalo ući na bližu voznu traku za približno 0,6 m. U tom položaju bi mogao vidjeti nailazak osobnog vozila te odustati od prelaska kolnika i izbjeći nesreću. Kada se vještaku predočava iskaz vozačice o prometnoj situaciji na mjestu nesreće koja se odnosi na postojanja vozila koja su se vrzmala na parkiralištu vještak iskazuje da nema nekih tehničkih mogućnosti kojima bi mogao takvu situaciju isključiti, a o kojoj situaciji onda ovisi i međusobna preglednost. Jedino tehničkim putem može zaključiti da je vozačica poduzela naglo kočenje kakvo je mogla ostvariti svojim vozilom u trenutku kada je reagirala kočenjem. Za trenutak reagiranja kočenjem može se reći da je tada biciklist bio u presijecanju početka lijeve vozne trake vozačice iz smjera parkirališta. Na pitanje da li se vozačica mogla zaustaviti ispred mjesta naleta i da je imala ispravne kočnice navodi da se ne bi mogla zaustaviti ispred mjesta naleta već 2,6 m iza naleta. Također navodi da bi se tijekom kočenja bicikl nastavio kretati pa postoji teoretska mogućnost da se nalet ne bi dogodio jer bi bicikl izašao iz putanje osobnog vozila dok ono snažno koči prema njemu te bi se zaustavilo netom iza njegovih leđa. Pri tome je uvjet da se biciklist nastavi kretati najmanje brzinom kao u trenutku naleta. U konkretnom slučaju radi se o reagiranju prosječnog vozača te uključivanjem u obzir kraćeg vremena zakašnjenja njenog reagiranja, a kako je navedeno na str. 7 nalaza i mišljenja. Ako bi biciklist kotačem bicikla ušao na kolnik tada bi taj kotač bio vidljiv i vozačici. Koliko ranije bi bio vidljiv ovisi o tome koliko bi dugo biciklist tu stajao radi provjere što se ne može utvrditi nekim tehničkim putem.
18. Iz nalaza i mišljenja vještaka sudske medicine Davora Mayera proizlazi da je prednik tužitelja, sada pokojni ĆI (11) stradao u prometnoj nesreći kao vozač bicikla, u naletu osobnog vozila. Usporedbom ozljeda prednika tužitelja s oštećenjima na osobnom vozilu i biciklu proizlazi da je u nesreći došlo do čelnog naleta osobnog vozila na bicikl kojim je upravljao prednik tužitelja. Primarni kontakt ostvaren je između prednjeg dijela vozila i desne strane bicikla i desne potkoljenice prednika tužitelja, na što se nadovezalo nabacivanje tijela prednika tužitelja na poklopac prostora motora i prednje vjetrobransko staklo o koje je uslijedio udar desnom stranom glave, a potom odbačaj tijela i njegov pad na kolnik ispred mjesta naleta (promatrano u smjeru kretanja vozila). Sa sudskomedicinskog gledišta, radilo se o naletnoj brzini od najmanje 50 km/h, vjerojatno i višoj. Dominantna ozljeda prednika tužitelja bila je ozljeda glave (kraniocerebralna ozljeda) za čiji je nastanak bio odlučujući udar glave o vjetrobransko staklo. Ova je ozljeda praktički od trenutka nastanka dovela prednika tužitelja u stanje neposredne životne ugroze. Prijeteći smrtni ishod je odgođen mjerama intenzivističkog i neurokirurškog liječenja, ali je opseg nastalih ozljeda rezultirao odumiranjem mozgovine i stanjem moždane smrti. U stanju spisa nema naznaka da bi prednik tužitelja u trenutku nesreće na glavi nosio zaštitnu biciklističku kacigu. Međutim, okolnost uporabe zaštitne biciklističke kacige nije bila od značajnijeg utjecaja na opseg zadobivenih ozljeda glave, kao niti na smrtni ishod. Dopuštam da bi ukupni opseg ozljeda glave u slučaju nošenja kacige bio nešto manji, ali bi i u tom slučaju mogle nastati ozljede moždanih struktura u jednakom opsegu i s jednakom vjerojatnošću smrtnog ishoda. Naime, biciklističke kacige ne mogu pružiti učinkovitu zaštitu od ozljeda mozga u situacijama kada na glavu djeluju sile visokog intenziteta, kakva je bila i predmetna prometna nesreća.
19. U usmenom očitovanju na ročištu 10. listopada 2024. vještak Davor Mayer je iskazao da, prema stanju spisa, nije sporna okolnost da prednik tužitelja nije nosio biciklističku kacigu u trenutku štetnog događaja. Međutim, biciklističke kacige su prvenstveno namijenjene zaštiti glave u okolnostima sudara i padova s bicikla koji su niskog intenziteta pa bi u takvim okolnostima bilo za očekivati da primjerice sačuvaju meki oglavak od površinskih ozljeda. Upravo se u takvim uvjetima dakle u okolnostima niskih sudarnih energija i testiraju biciklističke kacige. Za razliku od toga, konkretna prometna situacija je dovela do vrlo intenzivnog udara glave prednika tužitelja o vozilo i u takvoj su situaciji djelovale na glavu sile koje konstrukcija biciklističke kacige ne može učinkovito amortizirati na način da bi se izbjegle opsežne unutarnje ozljede glave, prvenstveno mozga i moždanih struktura, uključivo i smrtonosne kakve su kod prednika tužitelja nastupile.
20. Sud je u cijelosti prihvatio nalaze i mišljenja prometnog i sudskog medicinskog vještaka budući da su sačinjeni objektivno, stručno i temeljem spisu priležeće relevantne dokumentacije, a usmenim obrazloženjem vještaci su otklonili primjedbe stranaka na pisane nalaze i mišljenje čime su ista jasna, potpuna i neproturječna, a niti su stranke istima prigovarale nakon usmenih obrazloženja vještaka.
21. Iskaz svjedoka ZI, vozačice vozila, u dijelu koji se odnosi na brzinu kretanja njenog vozila prije nastanka štetnog događaja u skladu je sa nalazom i mišljenjem prometnog vještaka (oko 60 km/h), međutim, sud nije prihvatio njen iskaz u dijelu u kojem navodi su ispred pekare "vozila silazila prema pekari, uključivali se u promet i da su bila vozila nepravilno parkirana uz kolnik na različite načine" te da "nije uočila biciklistu budući da su se auti doslovce vrzmali ispred pekare" jer je navedeno u suprotnosti sa prihvaćenim nalazom i mišljenjem prometnog vještaka i svakako usmjereno na izbjegavanje utvrđivanja odgovornosti iste za nastanak štetnog događaja Naime, prometni vještak je doduše naveo da nije moguće utvrditi da li su vrijeme nesreće postojala vozila zaustavljena na parkiralištu, a ako i jesu- kako su bila raspoređena u odnosu na položaj bicikliste i vozačice, a primarno na istočnoj strani parkirališta. Neovisno o navedenom, vještak je dao dvije varijante mogućnosti izbjegavanja nastanka štetnog događaja dakle, za slučaj nepostojanja preglednosti tj. ako bi vozila zadirala u područje s kojeg se biciklist uključuje u promet i za slučaj da tih vozila nema. Pritom valja reći da je svjedokinja nesporno pravomoćno oglašena krivom za izazivanje prometne nezgode kritične zgode upravo zbog prevelike brzine kretanja.
22. Analizom prethodno ocijenjenih dokaza u ukupnosti, kao odlučno, utvrđuje se:
- da se osiguranica tuženika prije nezgode kretala brzinom oko 60 km/h u naseljenom mjestu gdje je ograničenje 50 km/h;
- da je vozačica počela kočiti kada je biciklist sjekao lijevu prometnu traku te je do mjesta naleta ušao na kolnik za oko 5,1 m brzinom oko 15 km/h okomito preko kolnika jer nema tehničkih uvjeta za utvrđivanje lučne putanje;
- da je do naleta došlo na desnoj traci i da je postojala minimalna odgoda u vremenu reagiranja vozačice kočenjem od oko 0,5 sekundi;
- da je vozačica mogla vidjeti ulazak bicikliste na kolnik, kao što je i biciklist mogao vidjeti nailazak osobnog vozila- ako nije bilo zaustavljenih vozila dijelom na južnoj traci, a dijelom na parkiralištu jer je postojala takva preglednost da nije postojalo ometanje na način pri kojem vozačica ne bi mogla izbjeći nalet da se kretala ograničenom brzinom;
- da do nesreće ne bi došlo da je biciklist prije uključivanja u promet zastao na parkiralištu, vozilo bi prošlo ispred njega dok je vozačica mogla na ulazak bicikliste na kolnik izbjeći nesreću jedino poduzimanjem kočenja;
-da u slučaju nepostojanja preglednosti tj. ako bi vozila zadirala u područje s kojeg se biciklist uključuje u promet, tada postoje ograničenja u smislu trenutka kada vozačica na izravno uočavanje može izbjeći nesreću s time da ako se uzima u obzir stanje kočnica kakvo je bilo utvrđeno za osobno vozilo nalet bi se mogao izbjeći jedino za brzine manje od ograničene, a ako bi se vozačica kretala ograničenom brzinom tada postoji teoretska mogućnost kod koje bi biciklist uspio izaći iz putanje osobnog vozila i to za slučaj kada bi osobno vozilo ostvarivalo snažnim kočenjem usporenje koje se očekuje od ispravnog osobnog vozila;
- da biciklist u trenutku nastanka štetnog događaja na glavi nije imao kacigu, ali navedeno nije od utjecaja jer je konkretna prometna situacija dovela do vrlo intenzivnog udara glave biciklista o vozilo i u takvoj su situaciji djelovale na glavu sile koje konstrukcija biciklističke kacige ne može učinkovito amortizirati na način da bi se izbjegle opsežne unutarnje ozljede glave, prvenstveno mozga i moždanih struktura, uključivo i smrtonosne kakve su kod biciklista nastupile.
23.Kako je dakle, između stranaka nesporno da je srodnik tužitelja stradao u srazu njega kao biciklista i vozila u kretanju - šteta je nastala u vezi s motornim vozilom u pokretu, dakle, od opasne stvari, čime vrijedi zakonska predmnijeva (smatra se) iz čl. 1063. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/05., 41/08., 125/11., 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23- dalje u tekstu ZOO), da šteta potječe od te opasne stvari, a za istu tuženik odgovara temeljem čl. 1064 ZOO.
24. U dinamici nastanka štetnog događaja, srodnik tužitelja se u skladu sa odredbom čl. 2. st. 1. toč. 49. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (Narodne novine 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 108/17, 70/19, dalje u tekstu ZSPC), važećim u trenutku nastanka štetnog događaja, ne može smatrati pješakom jer nije gurao bicikl, već je upravljao vozilom koje se kreće snagom vozača, ali ta činjenica ne utječe na vrstu odgovornosti osiguranika tuženika (objektivna odgovornost). Kod objektivne odgovornosti odgovara se bez obzira na krivnju, a subjekti objektivne odgovornosti mogu se u cijelosti ili djelomično osloboditi odgovornosti samo pod uvjetima iz čl. 1067. ZOO. U tom smislu odgovornost oštećenika (ovdje sina i brata tužitelja) prosuđuje se po pravilima o doprinosu vlastitoj šteti.
25. Prema stavu ovog suda, a ocjenom izvedenih dokaza u njihovoj ukupnosti, sud je zaključio da je primarni odnosno neposredni uzrok nastanka štetnog događaja – brzina kretanja vozačice u konkretnoj prometnoj situaciji (oko 60 km/ h), a imajući u vidu da je do nezgode došlo u naseljenom mjestu gdje je brzina ograničena na 50 km/h i da je ista zbog takvog prouzročenja štetnog događaja i pravomoćno oglašena krivom u kaznenom postupku. Naime, iz rezultata prometnog vještačenja proizlazi da, u slučaju da nije zaustavljenih vozila na parkiralištu, vozačica je mogla vidjeti ulazak bicikliste na kolnik, kao što je i biciklist mogao vidjeti nailazak osobnog vozila i da je vozačica mogla izbjeći nalet da se kretala ograničenom brzinom. Isto tako i u slučaju da su se nalazila vozila na parkiralištu odnosno, u slučaju nepostojanja preglednosti tj. ako bi vozila zadirala u područje s kojeg se biciklist uključuje u promet, tada postoje ograničenja u smislu trenutka kada vozačica na izravno uočavanje može izbjeći nesreću, uzevši u obzir stanje kočnica kakvo je bilo utvrđeno za osobno vozilo (neispravne kočnice) nalet bi se mogao izbjeći jedino za brzine manje od ograničene, a ako bi se vozačica kretala ograničenom brzinom tada postoji teoretska mogućnost kod koje bi biciklist uspio izaći iz putanje osobnog vozila i to za slučaj kada bi osobno vozilo ostvarivalo snažnim kočenjem usporenje koje se očekuje od ispravnog osobnog vozila. Vozačica nikako nije smjela upravljati vozilom sa neispravnim kočnicama i bila je dužna prije prometovanja provjeriti njihovu ispravnost i svakako je bila dužna brzinu kretanja, u konkretnoj situaciji, prilagoditi do te mjere da se može zaustaviti pred svakom preprekom pa i ovakvom kakvo je bilo kretanje biciklista u konkretnom slučaju, a što je izostalo. Osiguranica tuženika koja je kritične zgode upravljala opasnom stvari mogla je predvidjeti i izbjeći posljedice štetnog događaja, a što je izostalo zbog prevelike brzine kretanja vozila i neispravnih kočnica. Međutim, prema stavu suda, uključivanje biciklista u promet (okomito na kolnik sa dvije prometne trake na dijelu gdje ne postoji pješački prijelaz pri čemu se tehnički ne može utvrditi je li isti prije uključivanja u promet bio zaustavljen radi provjere prometne situacije) svakako predstavlja iznenadnu i neopreznu radnju, suprotnu odredbama čl. 34. st.1., čl, 43. st.1. i 2., čl. 45. st.1. i čl. 113. st.1. ZSPC jer je provjerom prometne situacije mogao vidjeti vozilo i isto propustiti i do naleta ne bi došlo, pritom imajući u vidu da se radi o djetetu starosti nepunih 11 godina.
26. Unatoč utvrđenom primarnom, neposrednom uzroku nastanka štetnog događaja, sud ne može zanemariti i opisanu neopreznu radnju bicikliste pri uključivanju u promet kritične zgode te je stava da je njegov doprinos nastanku štetnog događaja 15%( čl. 1092. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/05., 41/08., 125/11., 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23- dalje u tekstu ZOO), a koji doprinos su i sami tužitelji priznali podneskom od 22. studenog 2023.
27. Slijedom navedenog, sud je utvrdio da je tužiteljima zbog predmetnog štetnog događaja i gubitka sina i brata povrijeđeno pravo osobnosti i to pravo na duševno zdravlje, u skladu sa odredbom čl. 19. st. 2. ZOO, a čime im je prouzročena neimovinska i imovinska šteta iz čl. 1046. i čl. 1093. ZOO, a utvrđena težina povreda i okolnosti slučaja opravdavaju dosudu pravične novčane naknade u skladu sa odredbom čl. 1100. st. 1. ZOO.
28. Radi utvrđenja sporne osnove i visine tužbenog zahtjeva s osnova neimovinske štete temeljem duševnih boli zbog smrti bliske osobe, sud je cijenio iskaze svih tužitelja (list 187-188 i 212-213 spisa) priložene preslike rodnih listova svih tužitelja (list 25-30 spisa), potvrdu o smrti, prijavu činjenice smrti i Smrtni list (list 40-46 spisa), Uvjerenje o prebivalištu IV. tužitelja (list 88 spisa), uzevši u obzir da je nesporno da je pok. ĆI sin I. i II. tužitelja te brat III. do V. tužitelja te da je tuženik na ročištu 6. veljače 2025. učinio nespornim postojanje trajne životne zajednice svih tužitelja sa pok. ĆI.
29. Odredbom čl. 1101. st.1. ZOO propisano je da u slučaju smrti neke osobe pravo na novčanu naknadu neimovinske štete imaju članovi njezine uže obitelji (bračni drug, djeca i roditelji). Odredbom st.2. istog članka propisano je da se ta naknada može dosuditi i braći i sestrama ako je između njih i umrlog postojala trajnija životna zajednica. S obzirom na odredbu čl. 1101. ZOO duševna bol više nije pravni temelj na koji se oštećenici mogu pozivati u konkretnoj životnoj situaciji kada zahtijevaju pravičnu novčanu naknadu. Pravna osnova jest povreda prava osobnosti (čl. 1046. u vezi čl. 19. st. 2. ZOO).
30. Za ovaj sud je u konkretnom slučaju nedvojbeno postojanje emocionalne, egzistencijalne i financijske zajednice između svih tužitelja i pok. ĆI. Naime, zbog smrti sina i brata svi tužitelji su, po životnoj logici, izgubili svoj dotadašnji duševni mir i emocionalnu vezu koja je po životnoj logici pa tako i u konkretnom slučaju postojala između I. i II. tužitelja kao roditelja te III. do V. tužitelja kao braće i pok. ĆI kao sina i brata, a koja je štetnim događajem nasilno prekinuta. Konačno na ročištu 6. veljače 2025. i tuženik je učinio nespornom činjenicu emotivne zajednice svih tužitelja i pok. ĆI kao i činjenicu njihovog trpljenja duševnih boli zbog gubitka sina i brata, a zbog štetnog događaja.
31. Slijedom navedenog, svi tužitelji ostvaruju pravo na pravičnu novčanu naknadu, prema odredbi čl. 1101. st. 1. ZOO, za povredu prava osobnosti u vidu duševnih boli zbog smrti bliske osobe (sina i brata). Međutim, pri odlučivanju o visini te naknade, sud je u smislu odredbe čl. 1100. st. 2. ZOO, morao voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih duševnih boli i cilju kojem služi ta naknada. Određena svota novaca nije naknada štete u pravom smislu jer pravična novčana naknada ne znači novčani ekvivalent oštećenog dobra, već se njome oštećenima daje određeno zadovoljenje (satisfakcija), mogućnost da donekle ublaže duševne boli koje trpe jer tužiteljima notorno nije moguće nadoknaditi gubitak sina i brata, već samo određenom svotom novaca ublažiti duševne bolove.
32. Slijedom navedenog, a temeljem odredbe čl. 1101. st.1. i 2. ZOO sud je utvrdio da I. i II. tužiteljima pripada iznos, svakome po 43.798,53 eur, a III. do V. tužiteljima, svakome po 14.931,32 eur. Obzirom na utvrđen doprinos oštećenika 15%, to bi I. i II. tužiteljima pripadalo svakome po 37.228,75 eur, a III. do V. tužiteljima svakome po 12.691,62 eur. Budući da je tužiteljima po navedenoj osnovi, isplaćeno i to I. i II. tužitelju svakome po 14.599,51 eur (110.000,00 kn), a III. do V. tužiteljima svakome po 4.977,11 eur (37.500,00 kn), to je I. i II. tužiteljima, po toj osnovi, dosuđeno svakome po 22.629,24 eur, a III. do V. tužiteljima, svakome po 7.714,51 eur. (toč. I. do V. izreke presude).
33. Stoga je po navedenoj osnovi odbijen zahtjev I. i II. tužitelja za isplatu svaki po 9.635,67 eur (do potraživanih svaki po 32.264,91 eur) te je odbijen zahtjev III. do V. tužitelja za isplatu svaki po 3.284,89 eur (do potraživanih svaki po 10.944,40 eur) te je odlučeno kao u toč. VI. do VIII. Izreke presude.
34. Odluka o zahtjevu I. tužitelja za naknadu imovinske štete koja se odnosi na troškove pogreba, nadgrobnog spomenika te karmina temelji se na odredbi čl. 1093. st. 1. ZOO. Iz iskaza I. tužitelja proizlazi da su tužitelji za troškove nadgrobnog spomenika imali izdatak između 6.000,00 i 7.000,00 eur na način da su klesarskom obrtu [obrt] platili po računu. Na ime troškova pogreba i lijesa platili su između 750,00 do 800,00 eur, a kada I. tužitelj navodi "razni troškovi" to podrazumijeva troškove kupnje grobnog mjesta. Po pogrebu organizirali su karmine na kojima je bilo prisutno 200-tinjak ljudi u restoranu Duhan i tu su u gotovini platili iznos 3.500,00 eur. Osim toga imali su i troškove na ime crnine, plaćenih vijenaca i cvijeća u iznosu 500,00 do 600,00 eur, a za što sve da imaju račune. II. tužiteljica se u cijelosti pridružila navodima svoga supruga, s time da navodi da je trošak pogreba iznosio 1.200,00 eur. Kada se II. tužiteljici predočava račun koji prileži na listu 36 spisa ista navodi da taj račun predstavlja troškove pogreba, lijesa i ostalog.
35. Uvidom u račune na listu 36 i 37 spisa te na listu 89 spisa sud je utvrdio da su I. i II. tužitelji imali trošak pogreba i kupnje grobnog mjesta ukupno 12.767,00 kn / 1.694,47 eur dok je prema računu na listu 89 spisa na I. tužitelja 11. siječnja 2021. izdan i plaćen račun u visini 46.875,00 kn / 6.221,38 eur na ime izgradnje nadgrobnog spomenika za pok. ĆI. O tim iznosima I. i II. tužitelji su također okvirno podudarno iskazivali. Sud je ocijenio da se radi o uobičajenim troškovima pogreba te izgradnje nadgrobnog spomenika bi stoga I. tužitelju za trošak pogreba stoga pripadao iznos 1.694,47 eur , a obzirom na utvrđen doprinos 15% pripadao bi mu iznos 1.440,30 eur, a kako mu je po toj osnovi isplaćen iznos 6.383,50 kn /847,24 eur, to mu je dosuđen iznos 593,06 eur dok je za daljnje potraživani iznos 127,09 eur (do potraživanih 720,15 eur) zahtjev odbijen kao neosnovan (toč. I. i VI. izreke presude).
36. U odnosu na trošak nadgrobnog spomenika I. tužitelju bi dakle pripadao iznos 6.221,38 eur, a obzirom na utvrđen doprinos oštećenika 15% pripadao bi mu iznos 5.288,17 eur, a kako mu je po toj osnovi isplaćen iznos 7.500,00 kn/ 995,42 eur to mu je dosuđen iznos 4.292,75 eur dok je za daljnje potraživani iznos 213,54 eur (do potraživanih 4.506,29 eur) zahtjev odbijen kao neosnovan. Ovdje valja reći da sud nije uzeo u obzir račun o dozvoli za postavljanje spomenika na listu 196 spisa, potvrdu o uplati na listu 197 spisa te Odluku o načinu izrade nadgrobnog spomenika na listu 198 spisa jer su svi priloženi u spis nakon zaključenja prethodnog postupka, a tužitelji nisu dokazivali da iste, bez svoje krivnje, nisu mogli u spis priložiti do zaključenja prethodnog postupka (čl. 299. ZPP). Stoga je odlučeno kao u toč. I. i VI. izreke presude.
37. U odnosu na troškove karmina valja reći da iz iskaza I. i II. tužitelja proizlazi da su po pogrebu organizirali karmine na kojima da je bilo prisutno 200-tinjak ljudi u restoranu Duhan i tu da su za iste u gotovini platili 3.500,00 eur. Tužitelji su kao dokaz troškova karmina priložili presliku računa Narodnog trgovačkog lanca d.o.o od 4. studenog 2019. sa kupljenim različitim artiklima u ukupnoj visini 2.766,53 kn (list 38 spisa) te presliku predračuna KTC d.d. od 12. veljače 2020.( list 39 spisa) za restoran Slatina na ime Udruga Napredak iz Slatine, za 200 osoba, na iznos 24.250,00 kn (3.218,53 eur) Obzirom na iskaz I. i II. tužitelja da su karmine održane u restoranu Duhan gdje su i u gotovini platili trošak istih, tada je nejasno na što se odnosi račun Narodnog trgovačkog lanca d.o.o od 4. studenog 2019. i tko ga je i u koju svrhu podmirio. Isto tako predračun sa lista 39 spisa odnosi se na restoran Slatina pa, obzirom na iskaz tužitelja, nejasno je gdje su točno karmine održane i u kojem iznosu su iste plaćene, a obzirom na priložene račune koje sud nije mogao uopće povezati sa iskazom tužitelja.
38. Stav je ovog suda da tužitelji moraju na nedvojben i pouzdan način dokazati kako osnov tako i visinu svog zahtjeva. Naime, I. i II. tužitelji u svom iskazu jedino navode restoran održavanja karmina i koliko su platili u gotovini dok priloženim dokazima - računima na listu 38 i 39 spisa isti po stavu suda nisu dokazali osnovanost svojih tvrdnji, radi čega sud drži da, u konkretnoj situaciji, nema dovoljno elemenata niti za primjenu odredbe čl. 223. ZPP jer bi, pri ovako paušalnim navodima, bez prilaganja odgovarajućih dokaza koji bi potkrijepili svoje tvrdnje, sud samo pukim nagađanjem mogao odrediti visinu tog zahtjeva, a čiju je visinu tuženik osporio. Za naglasiti je i to da pravila o teretu dokazivanja obvezuju sud da uzme da nije istinita tvrdnja za čiju istinitost stranka, koja se na određenu činjenicu poziva u svoju korist, nije bila u stanju pružiti sudu dovoljno adekvatnih dokaznih sredstava. Da u konkretnoj situaciji dolazi do primjene navedenog pravila o teretu dokazivanja potvrđuje činjenica da tužitelji nisu predložili provođenje bilo kakvih dokaza u prilog svojim tvrdnjama o osnovanosti i visini štete koju traže pa je stoga taj dio zahtjeva I. tužitelja (za isplatu 2.891,81 eur) kao nedokazan i stoga kao neosnovan, odbijen (toč. VI. Izreke presude).
39. Odluka o zahtjevu svih tužitelja za naknadu imovinske štete koja se odnosi na troškove žalobne odjeće (crnine), vijenaca i cvijeća temelji se na odredbi čl. 1093. st. 1. ZOO i isti po stavu ovog suda predstavljaju uobičajene troškove pogreba. Sud je iz iskaza tužitelja utvrdio da su u vezi štetnog događaja imali troškove crnine, vijenaca i cvijeća. Iz iskaza I. i II. tužitelja (roditelja) proizlazi da su te troškove imali u visini između 500,00 do 600,00 eur, a kako iz iskaza djece I. i II. tužitelja ( također tužitelja) proizlazi da je troškove crnine, vijenaca i cvijeća podmirio njihov otac (I. tužitelj), imajući uvidu da su isti nesporno živjeli u zajednici života te da je tuženik na ročištu 6. veljače 2025. učinio nespornom visinu troškova crnine, cvijeća i vijenaca za sve tužitelje (po zahtjevu od 29. svibnja 2024. i nakon nesporno izvršenih isplata po toj osnovi), a imajući u vidu i da se radi o djeljivoj obvezi tuženika, to je sud i temeljem odredbe čl. 223. st.1. ZPP prihvatio kao osnovan zahtjeve svih tužitelja za isplatu navedenih troškova te je odlučeno kao u toč. I. do V. izreke presude.
40. U odnosu zahtjev za isplatu zatezne kamate na dosuđene iznose neimovinske i imovinske štete valja reći da u konkretnom slučaju obveza tuženika na plaćanje naknade štete proizlazi iz ugovora o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti zbog čega se prava i obveze tuženika, kao osiguratelja, moraju i ocjenjivati sukladno odredbama specijalnog propisa i to Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (Narodne novine broj 151/05, 36/09, 75/09, 76/13 i 152/14 dalje - ZOOP). Slijedom navedenog, a budući da je sud uvidom u priloženi odštetni zahtjev na listu 7-9 spisa sastavljen 3. ožujka 2020. utvrdio da su se tužitelji obratili tuženiku sa zahtjevom za naknadu štete, to im u skladu odredbom čl. 12. st. 4. ZOOP pripada i pravo na isplatu iznosa kamate i to od 4. ožujka 2020., kao dana podnošenja odštetnog zahtjeva, a koji datum podnošenja odštetnog zahtjeva tuženik i nije posebno osporio.
41. Slijedom citirane odredbe ZOOP tužiteljima pripada i pravo na isplatu zatezne kamate na nesporno isplaćene iznose neimovinske i imovinske štete, a kako je to navedeno u toč. 6. obrazloženja i to svakome od tužitelja, a za razdoblje od 4. ožujka 2020. do 23. prosinca 2020. Kao su I. i II. tužitelji konačnim zahtjevom potraživali isplatu zatezne kamate na ukupno manje isplaćeni iznos, tako im je u okviru zahtjeva isto i dosuđeno.
42. Odluka o visini stope zatezne kamate temelji se na odredbi čl. 29. st. 2. i. 8. ZOO.
43. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 2. u vezi čl. 151. i čl. 155. ZPP. Isti je dosuđen tužiteljima razmjerno njihovom uspjehu u sporu, sastoji se od zastupanja po istom punomoćniku odvjetniku, sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23 - dalje u tekstu Tarifa) i prema potraživanom trošku. Vrijednost predmeta spora u trenutku poduzimanja pojedine radnje određena je prema odredbi čl. 37. st. 2. ZPP kojom je propisano da, ako zahtjevi u tužbi proizlaze iz raznih osnova ili pojedine zahtjeve ističu različiti tužitelji ili su pojedini zahtjevi istaknuti protiv različitih tuženika, vrijednost predmeta spora se određuje prema vrijednosti svakoga pojedinoga zahtjeva, uz uvećanje za 40% primjenom tbr. 40/1 Tarife. Primjenom odredbe čl. 37. st. 2. ZPP na konkretni predmet, s obzirom da pojedine zahtjeve ističu različiti tužitelji, vrijednost predmeta spora određena je prema vrijednosti najvišeg zahtjeva, konkretno I. tužitelja pa je tako ista u tužbi iznosila 63.147,33 eur; podneskom od 18. svibnja 2021. ista je iznosila 47.898,57 eur; podneskom od 22. studenog 2023. ista je iznosila 40.713,79 eur, a podneskom od 29. svibnja 2024. do okončanja postupka 40.778,01 eur, a što dalje znači za svaku radnju osnovnih 500 bodova, sve uvećano za 40%.
43.1.Tužiteljima je tako priznat trošak za: sastav odštetnog zahtjeva 500 bodova (tbr. 32/1Tarife), sastav tužbe i podnesaka od 18. svibnja 2021., 20. prosinca 2022.,22. studenog 2023. i 29. svibnja 2024., svaki po 500 bodova (tbr.8/1 Tarife), sastav podneska od 4. listopada 2023. 25 bodova (tbr. 8/4 Tarife), zastupanje na ročištima 10. lipnja 2021., 4. travnja 2022., 24. travnja 2024., 10. listopada 2024. i 6. veljače 2025., svako po 500 bodova (tbr. 9/1 Tarife) te za zastupanje na ročištu 5. listopada 2023. 50 bodova (tbr. 9/5 Tarife), ukupno 5.575 bodova što uz uvećanje za 40% iznosi ukupno 7.805 bodova, a uz primjenu tbr. 54Tarife iznosi 15.610,00 eur. Uz daljnje uvećanje za 25% PDV (3.902,50 eur) te uz trošak pristojbe na tužbu 663,61 eur te na presudu 663,61 eur, iznosi ukupno 20.839,72 eur. Taj trošak je tužiteljima dosuđen razmjerno njihovom kvalitativnom i kvantitativnom uspjehu u sporu. Naime, svi tužitelji su u osnovi uspjeli u cijelosti, a visinom I- tužitelj 68,47 %, II tužiteljica 70,50%, III. do V. tužitelji 71%, čime se uzima da su isti uspjeli u sporu sa visinom 70%, a primjenom čl. 154. st.2. ZPP i nakon oduzimanja uspjeha tuženika u sporu , proizlazi da su tužitelji u sporu uspjeli 70%. Stoga im je trošak postupka 20.839,72 eur dosuđen razmjerno tom uspjehu u visini 14.587,80 eur, kojem je kao nužan i neovisan o uspjehu u sporu, u cijelosti dodan i trošak uplaćenog predujma vještaka 33,18 eur, čime parnični trošak tužitelja iznosi 14.620,98 eur.
43.2. Tužiteljima nije priznat zatraženi trošak kombiniranog prometnog i sudskomedicinskog vještačenja u iznosu 398,17 eur jer je taj trošak podmirio tuženik.
44. Odluka o zateznoj kamati na dosuđeni trošak parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 151. st.3. ZPP.
U Zagrebu 7. ožujka 2025.
Sudac
Vlatka Toplak
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa:
- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno
- od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena.
Žalba se podnosi pisano, u četiri istovjetna primjerka, putem ovog suda županijskom sudu.
DNA:
- punom. I do V. tužitelja uz rješenje o pristojbi na tužbi i na presudu-svaka po 663,61 eur
- punom. tuženika
