REPUBLIKA HRVATSKA
TRGOVAČKI SUD U DUBROVNIKU
Dubrovnik, Dr. Ante Starčevića 23
Posl.br. P-41/2023-108
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Trgovački sud u Dubrovniku, po sutkinji toga suda Katarini Franković pravnoj stvari tužitelja EUROHERC OSIGURANJE - dioničko društvo za osiguranje imovine i osoba i druge poslove osiguranja, OIB 22694857747, Ulica grada Vukovara 282, Zagreb zastupanog po punomoćniku Maji Vojnić odvjetnici u Grgić & Partneri odvjetničko društvo d.o.o., protiv tuženika ad 1. LOVAČKO DRUŠTVO KONAVLE, OIB 99403038400, Gruda bb, Gruda, zastupan po punomoćniku Dariu Obradović, odvjetniku u Dubrovniku i tuženika ad 2. ŽUPANIJSKA UPRAVA ZA CESTE NA
PODRUČJU ŽUPANIJE DUBROVAČKO-NERETVANSKE, OIB 51842375312, Vladimira Nazora 8, Dubrovnik, zastupan po punomoćniku Tomislavu Sopjanac, odvjetniku u Dubrovniku, uz sudjelovanje umješača na strani tuženika ad 2 DUBROVNIK CESTE d.d., radi isplate 2.285,20 eura (ranije 17.217,87 kuna), nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 19. veljače 2025. godine u prisutnosti punomoćnice tužitelja, punomoćnika tuženika pod 1., te prisutnosti punomoćnika tuženika ad 2 i punomoćnika umješača FĐ, diplomiranog pravnika zaposlenika umješača, objavljenoj dana 7. ožujka 2025.
p r e s u d i o j e
I. Dužan je tuženik LOVAČKO DRUŠTVO KONAVLE, OIB 99403038400, Gruda bb, Gruda na ime regresa isplatiti tužitelju EUROHERC OSIGURANJE d.d., OIB 22694857747, Ulica grada Vukovara 282, Zagreb, iznos od 2.285,20 eura (ranije 17.217,87 kuna) sa zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od 28.3.2018. do isplate, po stopi do 31. prosinca 2022. godine koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotnih poena, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine sve u roku od 15 dana"
II Odbija se tužbeni zahtjev u dijelu: "Dužan je tuženik ŽUPANIJSKA UPRAVA ZA
CESTE NA PODRUČJU ŽUPANIJE DUBROVAČKO-NERETVANSKE, OIB 51842375312, Vladimira Nazora 8, Dubrovnik, na ime regresa isplatiti tužitelju EUROHERC OSIGURANJE d.d., OIB 22694857747, Ulica grada Vukovara 282, Zagreb, iznos od 17.217,87 kuna sa zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od 28.3.2018.g. do isplate, obračunata po eskontnoj stopi HNB, koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za pet postotnih poena, a od 1.8.2015. g. do isplate, obračunato uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe"
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi navodi da je 01.01.2018.g. došlo do prometne nezgode na način da je na vozilo naletjela divlja svinja te da je uslijed toga došlo do materijalne štete na vozilu, te da je tužitelj temeljem police osiguranja na ime materijalne štete isplatio 17.217,87 kuna, te kako su za nezgodu i nastanak nezgode solidarno odgovorni tuženici i to tuženik ad 1 kao ovlaštenik lova u lovištu iz kojeg je divlja svinja istrčala, kao i iz činjenice gospodarenja lovištem radi čega odgovara za štetu po objektivnoj odgovornosti, a tuženik ad 2 je propustio postaviti odgovarajuću prometnu signalizaciju.
2. Tuženik ad 1 u odgovoru na tužbu prigovara stvarnoj nadležnosti Trgovačkog suda, te promašenosti pasivne legitimacije navodeći da je uredno postavio zahtjev za postavljanje prometnih znakova opasnosti, te je u cijelosti postupio u skladu sa zakonskim ovlaštenjima. Ističe da do nezgode nije došlo naletom na divlju svinju.
3. Tuženik ad 2. u odgovoru na tužbu ističe da je zatražio od društva Dubrovnik ceste d.d. da postavi prometni znak 19. prosinca 2011.g. koji znak je i postavljen na dionici ceste, te kako je postupio u skladu sa zahtjevom lovoovlaštenika nije odgovoran za štetu. Ističe da sud obavijesti treću osobu Dubrovnik ceste d.d. o predmetnoj parnici.
4. U smislu čl.211. Zakona o parničnom postupku (NN br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19- dalje: ZPP), sud je dopisom posl. br. P-170/2019 od 3. ožujka 2021. godine obavijestio Dubrovnik ceste d.d. o otpočetoj parnici, koje društvo je podneskom od 21. travnja 2021. godine prijavilo svoje sudjelovanje u ovoj parnici kao umješča na strani tuženika pod 2., pa je sud rješenjem br. P-170/2019 od 23. travnja 2021. godine smatrajući da isti ima pravni interes za sudjelovanje dopustio miješanje na strani tuženika pod.2.
5. Umješač se tijekom postupka pridružio navodima tuženika pod.2. te je dostavio ophodarski dnevnik na okolnost urednog izvršavanja obveze održavanja i ophodnje predmetne dionice.
6. Visoki trgovački sud Republike Hrvatske rješenjem posl. br. Pž-2980/2022-2 od 3. ožujka 2023. je ukinuo presudu Trgovačkog suda u Dubrovniku poslovni broj P- 170/2019 od 19. svibnja 2022. i predmet vratio naslovnom sudu na ponovo suđenje.
7. U ponovljenom postupku tuženik ad 1 je predložio obavijestiti treću osobu Croatia osiguranje d.d. u smislu čl. 211 ZPP-a o predmetnoj parnici, što je sud i napravio odlukom od 24. siječnja 2024., koji se tijekom postupka nisu umiješali i naveli su da je prijedlog tuženika ad 1 promašen.
8. Tijekom ponovljenog postupka ističe da nema potrebe provođenja vještačenja jer nije sporno između stranaka da tuženici nisu isticali prigovor doprinosa vozača nastanku nezgode, a kako viši sud upućuje da bi tu taj dokaz trebalo izvoditi ističe da je nepotrebno izvoditi taj dokaz i odluku prepušta sudu, kao i prijedlog očevida. pregledanih isprava u spisu.
9. Tijekom ponovljenog postupka tuženik ad.1. ističe da tužitelj tijekom čitavog ovog postupka nije čak niti pokušao dokazati da bi predmetnog slučaja došlo do sudara odnosno naleta divlje svinje, a posebno iz razloga jer bi u tom slučaju od udarca osobnog vozila u divlju svinju ostale zalijepljene dlake. Tuženika ad.2. ustraje kao u dosadašnjem tijeku postupka kao i umješač tuženika ad.2.
10. U dokaznom postupku sud je pregledao isprave priložene spisu i to: prijava i zahtjev za naknadu štete iz AK predmet 182203200004 sa prilozima, potvrda pu Dubrov-neretv, PPP Dubrovnik od 3.1.2018., polica kasko osiguranja br 831299802, izvid štete 182203200004/1, dopunski izvid štete 182203200004/2, račun 163/400/51, fotografije u odštetnom zahtjevu 1822 0320 0004, prometna dozvola, potvrda o izvršenom plaćanju, sporazum o izvansudskoj nagodbi, regresni zahtjev od 14.3.2018., regresni zahtjev - opomena od 22.11.2018., dopis s povratnicom i potvrdom o primitku pošiljke od 8.12.2011., dopis od 19.12.2011., dopis od 8.12.2011., privremena situacija br. 6 od 31.1.2012., popis izvršenih radova redovitog održavanja, ulošci građevinske knjige Dubrovnik ceste d.d. Sud je izveo i dokaz saslušanjem svjedoka TĐ i ŠĐ, te obzirom na uputu iz rješenje Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske pod posl. br. Pž-2980/2022-2 od 3. ožujka 2023. izveden je dokaz očevidom i vještačenjem.
11. Svjedokinja TĐ iskazuje da se nezgoda dogodila na staru godinu te da inače ne vozi brzo a tada da je vozila oko 40 km na sat i da je protrčala divlja svinja i udarila ju u auto najvjerojatnije misli svojoj stražnjicom i to s desne strane. Ističe da je na vozilu nastala šteta, slomljena prednja maska, hauba je navodi cijela bila podignuta, te da je tada zvala policiju da izađu na očevid. Mislim da tu nije bilo znaka za oprez da postoji divljač, te da to nije širok put iako su dvije trake i da je svinja brzo istrčala, te da nije ubila tu divlju svinju jer nakon udarca je ona pošla dalje, ali da je na autu bilo dlaka i vidjelo se o čemu se radi. Posebno upitana ne zna je li imala ugovor sa suprugom ili leasing kućom za korištenjem vozila ali da je ona to vozilo vozila i vozi ga stalno. Upitana gdje se točno dogodila nezgoda odgovara da ima jedan mali put koji je odnijela voda ogradu, a ne znam da je tu ograda uopće bila ali divlja svinja da je "preletila" cestu.
12. Svjedok ŠĐ potvrđuje da je doista njegov potpis na listu spisa 9, te da se ne sjeća konkretnog događaja jer se radi o 2018. godini, ali da ako je tako potpisao onda se to i dogodilo, te da je tu samo konstatiran događaj da se dogodio, a koliko vidi nije se išlo na nečiju krivnju. Odgovara da nisu utvrđivali ničiju odgovornost, jer da je bilo drugačije na toj potvrdi bi pisalo tko je dužan platiti kaznu tj. tko je okrivljen. Nije bio na mjestu događaja, te misli da se ne postavlja žičana ograda na županijske ceste kao zaštita naleta divljači.
13. Rješenjem P-41/2023-91 od 29. srpnja 2024. sud je odredio očevid i vještačenje po stalnom sudskom vještaku za strojarstvo, cestovni promet, procjenu vozila i plovila, diplomiranom inženjeru strojarstva LĐ OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] iz LIBERTAS KONZALTING d.o.o. OIB: 44031401746 sa sjedištem u [adresa] društvo sa predmetom poslovanja vještačenje za cestovni promet, procjene vozila i plovila i strojarstvo, sa uputom da se vještači tijek i nastanak prometne nezgode te brzina kretanja vozila, je li brzina bila primjerena uvjetima na cesti, visine štete, postoji li znak opasnost od divljači u vrijeme nezgode, te je li vozač mogao izbjeći nezgodu, kakve su mogućnosti uočavanja divljači.
14. Vještak je u svom pisanom nalazu i mišljenju naveo kako je do ove prometne nesreće je došlo kad je vozač osobnog vozila Hyundai Tucson svojim vozilom naletio na životinju koja je istrčala s njegove desne strane, gledajući u smjeru vožnje pri čemu je došlo do oštećenja prednjeg desnog dijela vozila, te da životinja nije pronađena što navodi da znači da je samostalno otrčala u nepoznatom smjeru pa vještaku nije poznato o kojoj se životinji radilo. Nadalje navodi da obzirom da nije napravljen situacijski plan, tehničkim putem nije moguće izračunati brzinu vozila pa je istu procijenio na 45 km/h (12,5 m/s), te da prema dostupnim podatcima, u trenutku nastanka ove prometne nesreće nije bilo padalina, magle i/ili dima tj. nije bila smanjena vidljivost pa brzinu od vHT = 45 km/h smatra primjerenom. Navodi da je ukupna visina štete iznosila 2.856,51 €. Prema podatcima iz spisa, navodi kako na dan nastanka ove prometne nesreće prometni znak „Divljač na cesti“ nije bio postavljen, te da je to utvrdio i na dan očevida, te da prema njegovom mišljenju vozač nije mogao izbjeći nesreću, a da po noći, životinju je moguće uočiti tek kad se nađe u snopu svjetala tj. kad stupi na kolnik.
15. Vještak je i usmeno dao svoj iskaz nalaza i mišljenja i na ročištu razjasnio sva pitanja. Tako navodi kako ne može potvrditi radi li se o divljači ili o nekoj drugoj životinji obzirom da životinja nije pronađena, ali kako je prema podacima u spisu i fotografija policije jasno je da nije došlo do udara u neki zid jer je vozilo bilo udaljeno od bilo koje druge prepreke, odnosno od desne strane rubnjaka 64 cm. Upitan odakle mu fotografije odgovara da su u spisu crno bijele fotografije, pa je zatražio fotografije u boji od policije. Misli da je teško moguće da je životinja istrčala s lijeve strane s obzirom na oštećenja na vozilu. Upitan je li vozač mogao izbjeći nalet životinje ukoliko je ista došla s lijeve strane pri brzini vozila od 45 km/h odgovara da po noći vozač može uočiti bilo koju prepreku tek kada se nađe u snopu svjetla, pa cijeli put u mraku s lijeve strane vozač ne može vidjeti, pa je odgovor da vozač nije mogao izbjeći nalet životinje. Prilikom očevida je sa sudom obišao područje na kojem se to dogodilo, ali kako policija nije izradila situacijski plan, pa mu nije bilo poznato gdje se točno to dogodilo u metar, ali zna dionicu puta, te da je prešao pješke predmetnu dionicu, a sad ne zna koliko je to točno metara bilo, cca 30-50 metara. Iskazuje da kada je napisao da nije znak postavljen za opasnost divljač na cesti odgovara da se to odnosi na dionicu koju je obilazio od cca 50 metara, a ne može se očitovati na znak u rasponu od npr. kilometar od mjesta događaja. Sud je u cijelosti prihvatio iskaz, nalaz i mišljenje vještaka obzirom da je jasno i stručno napravljeno, a isti je i odgovorio uspješno na sva pitanja i primjedbe stranaka i umješača.
16. Cijeneći rezultate dokaznog postupka, kako svaki dokaz zasebno tako i sve dokaze zajedno, a na osnovi odredbe čl. 8. ZPP, ovaj sud je zaključio da tužbeni zahtjev tužitelja osnovan u odnosu na tuženika pod 1, dok nije osnovan za tuženika pod 2.
17. Predmet ovog spora je isplata iznosa od 2.285,20 eura (ranije 17.217,87 kuna) na ime naknade štete koju je tužitelj isplatio svom osiguraniku za materijalnu štetu nastalu na vozilu u štetnom događaju kada je na vozilo osiguranika tužitelja naletila divlja svinja.
18. Kako su na tužitelja isplatom naknade iz osiguranja svome osiguraniku prešla po samom zakonu sva prava do visine isplaćene naknade, to tužitelj temeljem čl. 963. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 i 126/21, dalje u tekstu ZOO), je aktivno legitimiran potraživati utuženi iznos prema osobi za koju smatra da je odgovorna za nastalu štetu.
19. Među strankama nije sporno da je tužitelj pod.1. lovoovlaštenik na području kroz koje prolazi cesta na kojoj je nastala šteta, te da je tuženik pod 2. društvo koje upravlja Županijskom/javnom cestom.
20. U predmetnoj pravnoj stvari sporna je odgovornost tuženika pod.1. i tuženika pod 2., dinamika nastanka štetnog događaja i visina tužbenog zahtjeva.
21. Članak 50. Zakona o cestama koji je bio na snazi u vrijeme predmetne nezgode (NN br. 84/11, 22/13, 54/13, 148/13 i 92/14) glasi: „(1) Za štetu trećim osobama nastalu na javnoj cesti zbog naleta na divljač odgovara se po osnovi krivnje. (2) Pravna osoba koja upravlja javnom cestom, odnosno koncesionar odgovara za štetu iz stavka 1. ovoga članka nastalu na javnoj cesti ukoliko javna cesta, na zahtjev osobe koja gospodari lovištem, nije označena prometnom signalizacijom i opremom sukladno posebnim propisima.“
22. Člankom 1045. ZOO-a tko drugome prouzroči štetu dužan je naknaditi ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje.
23. Dakle, krivnja pravne osobe koja upravlja cestom može se sastojati samo u propustu da postavi posebnu signalizaciju i znakove koji će sudionike u prometu upozoravati na opasnost od mogućeg naleta na divljač.
24. Iz provedenog dokaznog postupka i stanja spisa te vještačenja proizlazi da nema krivnje i doprinosa vozača nastanku štete, te proizlazi da je tuženik pod.1. Lovačko društvo sukladno čl. 50. Zakonu o cestama i podnio zahtjev tuženiku pod.2. kao osobi koja upravlja cestom da postavi prometnu signalizaciju sa popisom lokacija - dopisa tuženika pod.1. od 8. prosinca 2011. godine, a da tuženik pod 2. dopisom od 19.12.2011.g. podnio zahtjev društvu umješača Dubrovnik ceste d.d. kojim traži postavljanje prometnih znakova sukladno dopisu Lovačkog društva od 8. prosinca 2011.g.
25. Iz spisu priložene privremene situacije izdane od društva Dubrovnik ceste d.d. sa podacima o izvršenim radovima u mjesecu siječnju 2012.g., te listovima građevinske knjige je vidljivo da je društvo umješača po nalogu tuženika ad 2 i postavilo prometne znakove A 44 – divljač na cesti na dionici županijske ceste br 6239od km 5 i 900 m do km 13 i 900 m.
26. Radi svega prethodno navedenog sud nalazi da na strani tuženika pod 2. koji odgovara po načelu krivnje nije bilo propusta u postupanju jer je obavijestio umješača o potrebi postavljanja prometne signalizacije zbog divljači po prethodnoj obavijesti tuženika ad 1 te je ista signalizacija i postavljena.
27. Tuženik pod 1.odgovara po čl. 1064. ZOO-a, a prema kojem za štetu od opasne stvari odgovara njezin vlasnik, a za štetu od opasne djelatnosti odgovara osoba koja se njome bavi, po načelu uzročnosti za štetu koja je nastala naletom divljači na automobil na javnoj cesti odgovara lovačko društvo koje gospodari lovištem jer je divljač u takvim okolnostima opasna stvar, dok se isti može osloboditi odgovornosti u smislu čl. 1067. ZOO-a ako dokaže da šteta potječe od nekog nepredvidivog uzroka koji se nalazi izvan stvari, a koji se nije mogao spriječiti, izbjeći i otkloniti odnosno ako dokaže da je šteta nastala isključivo radnjom oštećenika ili treće osobe koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao izbjeći, ni otkloniti.
28. Sud nalazi da tuženik pod.1. nije poduzeo dostatne mjere u smislu čl. 76. i 77. Zakona o lovstvu koji je bio na snazi u vrijeme štetnog događaja (na snazi od 08.07.2017. do 16.11.2018., Narodne novine 140/05, 75/09, 153/09, 14/14, 21/16, 41/16, 67/16, 61/17) a koji se primjenjuje temeljem čl. 101 trenutno važećeg Zakona o lovstvu (Narodne novine 99/18 i 32/2019) za sprečavanje šteta od divljači unatoč činjenici da je podnio zahtjev prema tuženiku pod.2., sukladno čl. 50. Zakona o cestama još 2011. godine, za postavljanje prometne signalizacije sukladno posebnim propisima, dok je iz nalaza vještaka jasno da nema doprinosa vozača nastanku nezgode.
29. Zbog navedenog, temeljem spomenutih propisa odlučeno je kao u izreci.
U Dubrovniku, dana 7. ožujka 2025.
Sutkinja:
Katarina Franković
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude je dopuštena žalba. Žalba se izjavljuje Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske, putem ovog suda u tri istovjetna primjerka, u roku 8 dana od dana objave presude, ukoliko je stranka bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude, a ukoliko nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude od dana dostave presude pozivom na gornji poslovni broj spisa. Presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.