REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Psp-20/2023-44

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu toga suda Ivani Požar kao sucu pojedincu u pravnoj stvari I tužiteljice GZ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] i II tužitelja VZ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], oboje zastupani po Davoru Galetoviću, odvjetniku iz Zagreba, protiv I tuženika JZ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] II tuženika ĐZ iz [adresa] OIB [osobni identifikacijski broj], oboje zastupani po Dini Vukšiću, odvjetniku iz Zagreba i III tuženika KLEMM SIGURNOST d.o.o. iz Zagreba, Ulica Drage Gervaisa 3, OIB 35596498125, zastupan po Dariji Božinović odvjetnici iz Zagreba, radi smetanja posjeda, nakon održane glavne rasprave zaključene dana 30. siječnja 2025. godine, u prisutnosti punomoćnika tužitelja odvjetnika Šime Sture, punomoćnika I i II tuženika odvjetnika Dine Vukšića i punomoćnice III tuženika odvjetnice Darije Božinović, a po čl. 335. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22 - dalje u tekstu ZPP-a), dana 7. ožujka 2025. godine

r i j e š i o  j e

I Utvrđuje se da su tuženici JZ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] i ĐZ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] samovlasno smetali tužitelje GZ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] i VZ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] u posjedu nekretnina upisanih u zemljišne knjige Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Zemljišnoknjižni odjel Zagreb, k. o. [katastarska općina], zk. ul. br. [broj ZK uloška], zk.č.br. 8521/2, u naravi livada u [adresa] površine 1538 čhv, 5532 m2 te zk. ul. br. [broj ZK uloška], zk.č.br. 8521/4, u naravi kuća br. 84, bazen i dvorište [adresa], ukupne površine 5187 m2, oduzevši tužiteljima posjed livade, dvorišta i kuće, na način:

- da su u odnosu na nekretninu upisanu u zemljišne knjige Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Zemljišnoknjižni odjel Zagreb, k. o. [katastarska općina], zk. ul. br. [broj ZK uloška], zk.č.br. 8521/2, u naravi livada u [adresa] površine 1538 čhv, 5532 m2, tuženici promijenili bravu dvorišnih vrata kolnog ulaza s [adresa],

- da su u odnosu na nekretninu upisanu u zemljišne knjige Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Zemljišnoknjižni odjel Zagreb, k. o. [katastarska općina], zk. ul. br. [broj ZK uloška], zk.č.br. 8521/4, u naravi kuća br. 84, bazen i dvorište [adresa], ukupne površine 5187 m2, tuženici promijenili bravu dvorišnih vrata pješačkog ulaza s [adresa], promijenili bravu na ulaznim vratima kuće br. 84,

- da su tuženici dopustili na predmetnim nekretninama slobodno kretanje više pasa pasmine belgijski ovčar i doberman u cilju zastrašivanja tužitelja i onemogućavanja stupanja u posjed,

pa im se nalaže uspostava prijašnjeg posjedovnog stanja na način da tužiteljima predaju ključeve brave dvorišnih vrata kolnog ulaza s [adresa] na nekretnini zk.č.br. 8521/2 , k. o. [katastarska općina], zatim ključeve brave dvorišnih vrata pješačkog ulaza s [adresa] i ključeve brave ulaznih vrata kuće br. 84 na nekretnini zk.č.br. 8521/4, k. o. [katastarska općina] te tužiteljima omoguće nesmetani pristup predmetnim nekretninama te im zabranjuje ubuduće svako takvo ili tome slično smetanje, sve pod prijetnjom ovrhe.

II Odbija se zahtjev tužitelja u odnosu na I i II tuženike u dijelu u kojem tužitelji opisuju čin smetanja na način da su I i II tuženici tužitelje fizički spriječili stupiti u kuću br. 84 i primjenom fizičke sile tužitelje nasilno izgurali iz dvorišta.

III Odbija se u cijelosti tužbeni zahtjev opisan u točkama I i II izreke ovog rješenja u odnosu na III tuženika KLEMM SIGURNOST d.o.o. iz Zagreba, Ulica Drage Gervaisa 3, OIB 35596498125.

IV Nalaže se I i II tuženicima naknaditi tužiteljima parnični trošak u iznosu od 1.734,22 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 7. ožujka 2025. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

V Nalaže se tužiteljima naknaditi III tuženiku parnični trošak u iznosu od 1.250,00 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 7. ožujka 2025. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelji u tužbi navode da su se nalazili u posljednjem i mirnom suposjedu nekretnina pobliže opisanih u izreci ovoga rješenja, u naravi livada, dvorište i kuća na adresi [adresa]. Ističu da su dana 1.2.2023. pokušali osobnim automobilom pristupiti nekretnini, no shvatili su da isto neće biti moguće, obzirom da su tuženici promijenili bravu dvorišnih vrata kolnog ulaza s [adresa]. Tužitelji su zatim pokušali kroz dvorišna vrata pješačkog ulaza s [adresa] pješice pristupiti dvorištu, ali su tuženici promijenili i bravu tih istih dvorišnih vrata pješačkog ulaza. Nakon toga tužiteljima su pristupili djelatnici III tuženika KLEM SIGURNOST d.o.o. te su im po nalogu i ovlaštenju prvotuženika zabranili pristup kući i boravak na nekretnini, pri čemu se u cilju zastrašivanja tužitelja po dvorištu slobodno kretalo pet do šest pasa. Tužitelji ističu da su tuženici prethodno opisanim radnjama tužiteljima oduzeli suposjed nekretnine te takvim postupanjem izvršili samovlasno smetanje posjeda, pa predlažu da sud utvrdi da su tuženici počinili čin samovlasnog smetanja posjeda tužitelja na način da su promijenili bravu dvorišnih vrata kolnog ulaza i pješačkog ulaza kao i bravu na ulaznim vratima kuće, tužitelje fizički spriječili stupiti u kuću i dopustili na predmetnim nekretninama slobodno kretanja više pasa belgijski ovčar i doberman, tražeći da im se naloži uspostava prijašnjeg posjedovnog stanja predajom ključeva i omogućivanjem nesmetanog pristupa nekretninama uz zabranu budućeg takvog ili sličnog smetanja, sve uz naknadu parničnog troška.

2. I tuženik u odgovoru na tužbu navodi da je je isključivi i jedini nositelj prava doživotnog plodouživanja na nekretnini iz tužbe, koje pravo je i evidentirano u zemljišnim knjigama nadležnog suda pod poslovnim brojem Z-16941/15, pa smatra da I tužiteljica kao vlasnica poslužne stvari mora trpjeti izvršavanje plodouživateljevih ovlasti na svojoj stvari, a svoje pravo vlasništva smije izvršavati samo ako time ne vrijeđa plodouživateljevo pravo. Ističe da su I i II tužitelji boravili u nekretnini iz tužbe u periodu od 15.9.2022. godine do 25.11.2022. godine, nakon čega su istu nekretninu devastirali i napustili te odnijeli sve osobne stvari, te nekretnina nema struje i plina, a vodovodne cijevi su puknute. Stoga tuženik smatra da su tužitelj napustili svoj suposjed, nakon čega je I tuženik u okvirima svojih zakonskih ovlaštenja istu nekretninu dao u najam i predao samostalan posjed II tuženiku, sve temeljem Ugovora o najmu od dana 30.01.2023. godine, te je sastavljen Zapisnik o primopredaji nekretnine prema kojem je I tuženik kao najmodavac i nositelj prava doživotnog plodouživanja predao II tuženiku kao najmoprimcu posjed predmetne nekretnine, odnosno naprave i ključeve za otvaranje pješačkih i kolnih vrata nekretnine. Slijedom navedenog u postupanju I tuženika nema samovlasti, pa isti predlaže odbiti tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti te iste obvezati na plaćanje prouzročenog troška.

3. II tuženik u odgovoru na tužbu navodi da je temeljem Ugovora o najmu nekretnine zaključenim s I tuženikom od dana 30.01.2023. godine iznajmio i preuzeo u samostalan posjed nekretninu tužbe, te da su dana 31.01.2023. godine I i II tuženik o istome sačinili primopredajni zapisnik na licu mjesta. Ističe da je po stupanju u posjed II tuženik angažirao zaštitarsku tvrtku KLEMM SIGURNOST d.o.o., ovdje III tuženika, radi pružanja usluga osiguranja objekta - predmetne nekretnine, a sve obzirom da II tuženik povremeno boravi u predmetnoj nekretnini, a nekretnina se nalazi na osami bez videonadzora. II tuženik nadalje ističe kako navedena nekretnine nije podobna za boravak, nema struje, vode niti plina te je veći dio namještaja uklonjen, a u predmetnoj nekretnini nema osobnih stvari I i II tužitelja, pa se ne radi o smetanju posjeda. I tuženik stoga predlaže odbiti tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti te iste obvezati na plaćanje prouzročenog troška.

4. U odgovoru na tužbu III tuženik ističe prigovor pomanjkanja aktivne legitimacije, jer tužitelji nisu dokazali da su posljednji mirni posjednici predmetne nekretnine, te prigovor promašene pasivne legitimacije iz razloga što tuženik nije smetao navodni posjed tužitelja. Navodi kako je ĐZ, ovdje II-go tuženik, dana 30. siječnja 2023. godine, angažirao III tuženika za pružanje usluga tjelesne zaštite osoba i imovine i drugih poslova, o čemu su isti zaključili Ugovor o tjelesnoj zaštiti i drugim uslugama broj: 5962/23. Stoga usluga koju je III tuženik pružio II tuženiku nije ulazak u posjed predmetne nekretnine, već isključivo usluge tjelesne zaštite, pa u skladu s navedenim, III tuženik nije mijenjao nikakve brave, kako na dvorišnim vratima, tako ni na ulaznim vratima kuće, niti je „na predmetnim nekretninama dopustio slobodno kretanje više pasa pasmine belgijski ovčar i doberman u cilju zastrašivanja tužitelja i onemogućavanja stupanja u posjed.“, jer III tuženik samo pruža usluge tjelesne zaštite i druge usluge isključivo osobama/naručiteljima koji su u posjedu nekretnina. Navodi da III tuženik nije imao saznanja, niti je bio dužan ispitivati, da li za predmetnu nekretninu postoji spor i da li netko na istu polaže pravo vlasništva i/ili pravo na posjed, već je dovoljno da je naručitelj u posjedu iste. Stoga III tuženik predlaže odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan i naložiti istima III tuženiku platiti troškove postupka.

5. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u očitovanje MUP-a I PP Zagreb (list 31), fotografije (list 43-55), Ugovor o najmu od 30.1.2023. (list 56), zk izvadak (list 64), zapisnik o primopredaji predmeta najma (list 68), dopis od 31.1.2023. (list 70), Ugovor o tjelesnoj zaštiti i drugim uslugama (list 98), zapisnik o posvjedočenju činjenica od 24.11.2022. (list 103), fotografije (list 108-162), Ugovor o pružanju tjelesne zaštite od 26.1.2023. (list 164), zapisnik od 4.4.2023. (list 207), iskaz tužitelja (list 240), iskaz I i II tuženika (list 256), potvrda MUP-a od 27.11.2023. (list 292), iskaz svjedoka CZ, OZ i ĆZ (304), iskaz svjedoka ČZ (list 319), iskaz svjedoka IZ (list 325), te je izvršen uvid u priklopljeni spis ovog suda Ovr-3448/23 o čemu je sačinjena službena bilješka (list 332).

6. Ocjenjujući rezultate svih provedenih dokaza, a sukladno odredbi čl. 8 ZPP-a, sud je našao tužbeni zahtjev djelomično osnovanim u odnosu na I i II tuženike, dok je isti u odnosu na III tuženika utvrđen neosnovanim.

7. Predmet spora među strankama je oduzimanje suposjeda nekretnine u naravi kuća i dvorište na adresi [adresa] na način kako je to opisano u izreci.

8. Nesporno je među strankama da je između I i II tuženika sklopljen Ugovor o najmu predmetne nekretnine dana 30.1.2023. kao i to da je između II i III tuženika istog dana sklopljen Ugovor o tjelesnoj zaštiti i drugim uslugama, slijedom čega se od navedenog dana na predmetnu nekretninu više nije moglo slobodno ući bez odobrenja I i II tuženika. Sporna je aktivna legitimacija tužitelja, odnosno činjenica da li su isti posljednji mirni suposjednici predmetne nekretnine, ili su pak taj suposjed svojevoljno napustili, čime bi izgubili pravo na pružanje posjedovne zaštite. Također je sporno da li se postupanje tuženika može smatrati činom smetanja posjeda s obzirom da je I tuženik na predmetnoj nekretnini imao u to vrijeme upisano pravo doživotnog plodouživanja, a II tuženik je bio njegov najmoprimac. Konačno sporna je i osnovanost zahtjeva u odnosu na III tuženika, koji je na predmetnoj nekretnini pružao usluge zaštite temeljem Ugovora s II tuženikom.

9. Radi potpunog i pravilnog utvrđenja činjeničnog stanja sud je proveo dokaz saslušanjem tužitelja, I i II tuženika te svjedoka predloženih po strankama.

10. Iz iskaza I tužiteljice proizlazi da je još u svibnju 2018. kao tadašnja supruga I tuženika privremenom mjerom sudskim putem vraćena u suposjed predmetne kuće nakon čega ju je i nakon razvoda braka sukoristila zajedno s I tuženikom uz česte incidente. U kući je prestala stanovati negdje 2020. ili 2021., ali je dolazila redovito, održavala ju je, tamo je imala svoje stvari i ključeve od kuće te daljinski od dvorišnih vrata. I tuženik također tamo nije stanovao, ali imao je ključeve i svoje stvari te je povremeno dolazio s obzirom da je bio plodouživatelj. U rujnu 2022. I tužiteljica se u kuću ponovno uselila sa II tužiteljem, koji je njezin drugi suprug, no I tuženik ih je uznemiravao, dolazio je u kuću svakih nekoliko dana u pratnji zaštitara, snimao je kamerom i bacao stvari, a prekinuo je i dovod plina, struje i interneta, nakon čega u kući nije bilo moguće živjeti. Stoga su tužitelji angažirali javnog bilježnika i sudskog vještaka koji je snimio zatečeno stanje, a oni su iselili iz kuće, iako su zadržali ključeve, ostavili neke svoje stvari, te su dolazili povremeno. Dana 1.2.2023. II tužitelj je došao do objekta, vidio je da su skinuta obilježja zaštitarske tvrtke koju su angažirali, a I tužiteljica je na njegov poziv došla i utvrdila da daljinskim više ne može otvoriti dvorišna vrata na oba kolna ulaza, kao i da ključ od vrata od kuće više ne otključava. Došlo je do incidenta sa zaštitarima i intervenirala je policija, a oko kuće je bilo desetak opasnih pasa.

11. II tužitelj navodi da je u predmetnu kuću uselio u rujnu 2022. zajedno sa svojom suprugom I tužiteljicom i prijavio je prebivalište, a kuću je koristio za stanovanje, znajući da na njoj I tuženik ima upisano pravo plodouživanja. Tuženik je dolazio svakih par dana, a nakon određenog vremena počupao je žice od struje i plinski sat, što je dovelo do toga da u nekretnini curi voda. Stoga su u studenom 2022. tužitelji sklonili svoje stvari u podrum i otišli su stanovati na drugu adresu, no predmetnu nekretninu obilazili su gotovo svakodnevno. Uz javnog bilježnika i sudskog vještaka utvrdili su zatečeno stanje, a 1.2.2023. obilazeći nekretninu II tužitelj je utvrdio da je promijenjen znak zaštitarske tvrtke, da su na parceli psi, a daljinski više ne otvara vrata. Došlo je do sukoba s djelatnikom III tuženika, a u konačnici je intervenirala i policija.

12. I tuženik saslušan kao stranka iskazuje da je I tužiteljica iz predmetne nekretnine iselila u svibnju 2020. nakon što je dobila privremenu mjeru zabrane prilaska zajedničkom sinu te se u međuvremenu udala. Iskazuje da je tužiteljica s novim suprugom II tužiteljem i njegovom djecom došla nazad u predmetnu nekretninu, po mišljenju I tuženika zato da fingiraju useljenje, donoseći samo najnužniju odjeću. Ističe da je u tom razdoblju kuća na očigled propadala, da su ju tužitelji uništavali, a nakon otprilike dva mjeseca su iz nje iselili, što zaključuje po tome da nikakvih njihovih stvari tamo više nije bilo, a otuđili su i određene stvari I tuženika. Navodi da je prestao plaćati struju i plin u srpnju 2022., pa pretpostavlja da su isti isključeni. Odlučio je iskoristiti svoje pravo plodouživanja i sklopio je ugovor o najmu s II tuženikom, o čemu je obavijestio punomoćnika tužitelja. Navodi da je II tuženiku predao ključeve od kuće i daljinski od ulazne rampe, ali na nekretnini nema struje pa se vrata mogu otvoriti jedino mehanički. Ističe da nije promijenio brave na ulaznim vratima, već su iste brave praktički od prvog dana.

13. II tuženik iskazuje da je u posjed predmetne nekretnine stupio 1.2.2023. na način da je s I tuženikom sklopio ugovor o najmu te su sačinili primopredajni zapisnik. U nekretnini nije mislio stanovati već mu je ista trebala za obuku i školovanje pasa. Prilikom primopredaje dobio je ključeve od kuće i dvorišnog pješačkog ulaza, a ti isti ključevi otvaraju kuću do danas, no kolni ulaz nije u funkciji jer nema struje. Angažirao je III tuženika Klemm sigurnost d.o.o., nakon preuzimanja posjeda, a nakon što je na nekretninu došao II tužitelj, uputio ga je na I tuženika GZ i rekao mu je da je on samo u najmu. Ističe da djelatnici Klemm sigurnost d.o.o. nisu mijenjali bravu niti im je on takav nalog dao, a niti je to u poslu zaštitarske službe.

14. Svjedok CZ je djelatnik III tuženika i dobio je nalog da stavi zaštitare na predmetnu adresu jer je klijent potpisao ugovor i trebalo je osigurati zaštitu od 0-24 sata. Stavio je zaštitara ĆZ i predao mu je dva ključa koja je dobio od klijenta, nakon čega mu je zaštitar telefonom rekao da je napadnut.

15. Svjedok ĆZ je kao zaštitar u tvrtki Klemm sigurnost d.o.o. od voditelja CZ dobio ključeve predmetne nekretnine i uputu da tamo nitko ne uđe bez odobrenja ĐZ. 1.2.2023. tamo su ugledali mušku osobu, htio je ući, ali mu to nisu dopustili, te je ĐZ toj osobi pokazivao neki ugovor. Došlo je do fizičkog obračuna, muškarac je najprije udario Žepinu šakom, a potom i svjedoka s leđa, te nogom u lice dok je padao na pod. Potom je muškarac napustio nekretninu, a I tužiteljica je stigla kada je sve već bilo gotovo, te je uredovala i policija. Iskazuje da nisu mijenjali brave na objektu niti na dvorišnim vratima, a prema I tužiteljici ni u jednom trenutku nije primijenio silu.

16. Svjedoci OZ i ČZ su zaposlenici Noky Security d.o.o. i poznato im je da je njihova firma imala sklopljen ugovor o štićenju objekta na [adresa] po nalogu GZ, tamo su bile stavljene naljepnice na ulazima i ogradama, te ploča s oznakom firme. Poznato im je da je došlo do incidenta na predmetnoj nekretnini, kad su stigli po pozivu već je tamo bila policija, a zatečeni su i djelatnici Klemm sigurnost d.o.o.

17. Iz iskaza svjedoka IZ proizlazi da je GZ prestala živjeti u predmetnoj nekretnini 2020. kada joj je izrečena mjera sudske zabrane pristupa njihovom djetetu no i dalje je u tu nekretninu dolazila i tamo su bile njezine stvari. U ljeto 2022. svjedok je otišao u predmetnu kuću i tamo je zatekao četiri nepoznata muškarca i odvjetnika Galetovića koji mu je rekao da ih je gđa. GZ kao vlasnica odlučila tamo prijaviti. S obzirom da je GZ nedvojbeno imala suposjed nekretnine svjedok je odlučio, kao odvjetnik I tuženika, da neće pokretati postupke, a na jesen 2022. I tužiteljica je u kuću uselila sa svojim novim suprugom i njihovom djecom. U tom periodu I tuženik bi u kuću dolazio povremeno u pratnji zaštitara, a krajem 2022. utvrdili su da su tužitelji pokupili svoje stvari i napustili kuću, koja je bila prazna. Fotografirali su nekretninu i sugerirao je I tuženiku da iskoristi svoje pravo plodouživanja i da kuću iznajmi, nakon čega je sklopljen ugovor sa II tuženikom ĐZ. Nedugo nakon toga došlo je do incidenta, kada je svjedok stigao zatekao je zaštitare, ĐZ i oboje tužitelja, a kasnije je došla i policija. Iskazuje da je I tužiteljica od 2018. imala sve ključeve nekretnine te daljinske upravljače za kapiju, a koliko mu je poznato niti jedan od ključeva nije promijenjen, niti su djelatnici III tuženika ikada mijenjali brave.

18. Nakon tako provedenih dokaza saslušanjem, ističe se da je sud poklonio vjeru iskazima tužitelja, I tuženika i svjedoka IZ u dijelu u kojem isti zapravo potpuno suglasno navode i potvrđuju ključnu činjenicu u ovom pravnom odnosu, a to je da je I tužiteljica sve do utuženog čina 1.2.2023. imala sve ključeve predmetne nekretnine i mogućnost koristiti se tom nekretninom zajedno s I tuženikom.

19. Dakle, sud zaključuje da je ista imala faktičnu vlast nad predmetnom stvari, jednako kao što je tu faktičnu vlast imao i I tuženik, na način da su istu zajedno uživali, odnosno suposjedovali najmanje u razdoblju od 2018. pa do 2023. godine, bez da su taj suposjed jedno drugome priječili. Navedeno je vršeno na način da su i I tužiteljica i II tuženik ključevima mogli nesmetano ući, a u kući su držali i neke svoje stvari.

20. Također iz iskaza stranaka sud nalazi utvrđenim da je od kraja ljeta 2022. u predmetnoj nekretnini na poziv I tužiteljice stanovao i II tužitelj, koji je na navedenoj adresi imao i prijavljeno svoje boravište i to od 16.9.2022. (uvid u evidenciju JRO), slijedom čega je isti također izvršavao svoju faktičnu vlast, odnosno suposjed, koji je postao miran i ustalio se. Naime, stanovanje II tužitelja je II tuženik prihvatio, odlučivši spram II tužitelja ne štititi svoja suposjedovna prava u rokovima propisanim Zakonom o vlasništvu, odnosno ne podižući tužbu, kako to sam i potvrđuje u svojem iskazu. .

21. Konačno, iz iskaza stranaka i svih saslušanih svjedoka također suglasno proizlazi da sve od 1.2.2023. pa nadalje tužitelji svoju faktičnu vlast više ne mogu izvršavati, jer po nalogu II tuženika predmetni objekt štite zaštitari.

22. Sukladno čl. 24. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 149/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14 - dalje u tekstu Zakona o vlasništvu) svaki je suposjednik ovlašten štititi suposjed putem suda od samovlasnoga smetanja treće osobe, a od drugih suposjednika jedino ako su ga potpuno isključili od dotadašnjega suposjeda ili su mu bitno ograničili dotadašnji način izvršavanja faktične vlasti. U smislu odredbe čl. 21. st. 3. istoga zakona prava na zaštitu posjeda prestaje protekom roka od 30 dana od dana kad je smetani saznao za čin smetanja i počinitelja, a najkasnije godinu dana od dana nastaloga smetanja.

23. S obzirom da iz dokaznog postupka nedvojbeno proizlazi da se utuženi čin smetanja posjeda dogodio 1.2.2023., a tužitelji su ovu tužbu podnijeli 3.3.2023., to je ista prvenstveno pravovremena, odnosno podnesena je unutar 30-dnevnog prekluzivnog zakonskog roka.

24. Prije daljnje ocjene provedenih dokaza valja istaknuti da se raspravljanje o tužbi zbog smetanja posjeda u smislu odredbe čl. 441. ZPP-a ograničava samo na raspravljanje i dokazivanje činjenica posljednjeg stanja posjeda i nastalog smetanja, dok je isključeno raspravljanje o pravu na posjed, pravnoj osnovi, savjesnosti ili nesavjesnosti posjeda, kao i o zahtjevima za naknadu štete.

25. Stoga, iako iz stanja spisa i dokaza dostavljenih po strankama proizlazi da je I tuženik isključio I tužiteljicu od izvršavanja faktične vlasti na predmetnoj nekretnini pozivom na svoje upisano pravo plodouživanja, o navedenom ne samo da u ovom predmetu ne treba posebno raspravljati, već je naprotiv navedeno plodouživanje, koje je upisano temeljem ugovora o darovanju nekretnine od 25.9.2013., ništetno i ne proizvodi pravne učinke, kako je to pravomoćno presuđeno presudom ovog suda P- 3472/20 od 12.4.2024., koja je upravo u tom dijelu potvrđena presudom Županijskog suda u Zagrebu Gž-3033/24.

26. Dakle, I tuženik nikakva raspolaganja predmetnom nekretninom ne može činiti kao plodouživatelj, jer je to plodouživanje ništetno i nikada nije niti moglo proizvesti bilo kakve pravne učinke, pa stoga ne može niti predstavljati osnov za ograničavanje ili za isključenje tužitelja od vršenja njihovih suposjedovnih ovlaštenja, sve kada bi se o istome i raspravljalo.

27. Slijedom navedenog sud nalazi utvrđenim da su tužitelji u potpunosti isključeni od izvršavanja posjeda na predmetnoj nekretnini, a navedeno su učinili zajedno I i II tuženici, stoga je upravo prema njima osnovano i upravljena ova tužba. Pritom je neodlučno to što su isti međusobno sklopili ugovor o najmu nekretnine, jer iz dokaznog postupka proizlazi da su isti prema tužiteljima djelovali koordinirano, dogovorno i zajednički, odnosno da se II tuženik kao najmoprimac nije povukao iz predmetnog pravnog odnosa nakon što je utvrdio da se istim ograničava suposjed tužitelja, već je naprotiv na tom ograničavanju ustrajao angažirajući tamo zaštitare sve do danas.

28. Nadalje, daljnje prijeporno pitanje koje je valjalo utvrditi u ovoj parnici jest da li su tužitelji posjed sporne nekretnine napustili, a uzimajući u obzir navode I tuženika i svjedoka IZ o tome da su utvrdili i fotografirali da je predmetna kuća krajem 2022. bila prazna. Pritom, posjednik koji je napustio faktičnu vlast nad nekom stvari nema pravo na zaštitu svojega posjeda, jer više nema niti posjed.

29. Prema čl. 28. Zakona o vlasništvu posjed stvari je prestao kad je stvar propala, kad se izgubila i nema izgleda da će se opet naći, a i kad je posjednik svojom voljom napustio stvar. Dotadašnjem posjedniku je prestao njegov posjed kad je stvar stekla u posjed osoba, koja neće izvršavati nikakvu njegovu vlast u pogledu te stvari, ili kad mu je druga osoba oduzela stvar, ako on nije ostvario zaštitu svoga posjeda.

30. Prema citiranim zakonskim odredbama samo ono napuštanje stvari koje je učinjeno s voljom da se definitivno i trajno prestane izvršavati svoja neposredna vlast u pogledu te stvari jest napuštanje posjeda. Dakle, volja za napuštanjem posjeda od strane ranijeg posjednika mora biti očitovana izričito ili nesumnjivim znacima, odnosno na način da posjednik tamo ne želi vršiti više nikakve faktične ovlasti.

31. U konkretnom slučaju tužitelji, iako su iz nekretnine doista iselili, kako to proizlazi iz dokaznog postupka, očito jer nekretnina više nesporno nije imala priključak struje i plina, svakako nisu na nesumnjiv način, nedvojbeno i izričito vanjski manifestirali volju da posjed nekretnine napuste, niti je I tužitelj imao osnova za takav zaključak. Naime, I tužiteljica je čitavo vrijeme zadržala ključ od kuće i daljinske upravljače od kolnog ulaza, dakle mogla je u tu kuću doći kada je i ako je to htjela, što znači da je i svoju faktičnu vlast ona mogla izvršavati, no zbog konkretnih okolnosti odlučila je stanovati negdje drugdje.

32. Za svaki drugačiji zaključak suda nema podloge u činjenicama u spisu niti u provedenom dokaznom postupku, jer da je I tužiteljica (koja je pritom bila i vlasnica nekretnine, iako je to u ovom odnosu nebitno) htjela napustiti posjed, tada bi ključeve predala I tuženiku ili njegovom odvjetniku, što nesporno nikada nije učinila.

33. Slijedom navedenog sud nalazi utvrđenim da su tužitelji bili posljednji mirni suposjednici predmetne nekretnine iako nedvojbeno tamo nakon studenog 2022. više nisu stanovali, što znači da isti imaju pravo na posjedovnu zaštitu.

34. Stoga je tužbeni zahtjev u odnosu na I i II tuženike utvrđen osnovanim, pri čemu se ističe da je paušalan navod tuženika da na predmetnoj nekretnini nisu promijenjene brave te da istu otvaraju isti ključevi, a niti takav navod može biti od utjecaja na osnovanost izreke. To sve iz razloga jer je sud u ovom postupku donio pravomoćnu privremenu mjeru i ta je mjera provedena u postupku Ovr-3448/23, gdje je upravo na uredovanju radi predaje u suposjed sudski ovršitelj uz asistenciju bravara utvrdio da nisu identični ključ koji otvara cilindar brave i ključ koji je I tužiteljica od predmetne brave dobila zapisnikom iz 2019.

35. Stoga je neodlučno da li je brava promijenjena ili je neki drugi razlog toga što tužitelji svojim ključem ne mogu otključati predmetna vrata, već je jedino pravno relevantno da su im taj posjed oduzeli I i II tuženici, pa im ga upravo oni trebaju i vratiti, davanjem novih ključeva ili na drugi način, što je tijekom postupka i uspostavljeno provedbom privremene mjere.

36. U tom smislu tužbeni zahtjev je valjalo prihvatiti u odnosu na I i II tuženike, osim u dijelu kojim tužitelji kao čin smetanja opisuju da su I i II tuženici prema tužiteljima upotrijebili fizičku prisilu i da su ih nasilno izgurali iz dvorišta. Naime, navedeno ne proizlazi iz dokaznog postupka, a čak i da je istinito, odnosno da je navedeno učinjeno po nalogu I tuženika ili II tuženika, navedeno predstavlja temelj za eventualnu naknadu štete, ukoliko su tužitelji ozlijeđeni, iako bi se iz iskaza dalo zaključiti da je upravo II tužitelj taj koji je nasrnuo prvi. Međutim, ništa od navedenog ne mijenja utvrđenje suda da je čin smetanja u naravi promjena brave i onemogućavanje pristupa vratima, a ne izolirani incident eventualne fizičke sile i nasilnog naguravanja, kako to opisuju tužitelji.

37. Stoga je za taj dio zahtjeva tužbeni zahtjev odbijen, no isto nije od utjecaja na njegovu ukupnu osnovanost niti na mogućnost provedbe izreke ovog rješenja.

38. Međutim, tužbeni zahtjev je valjalo odbiti u odnosu na III tuženika Klemm sigurnost d.o.o. i to iz razloga kako slijedi:

39. Odredbom čl. 6. Zakona o privatnoj zaštiti (Narodne novine 16/2020, 114/2022) propisano je da djelatnost privatne zaštite obuhvaća među ostalim i zaštitu stambenih, poslovnih i drugih objekata i prostora te javnih i drugih površina, kao i pružanje tjelesne i tehničke intervencije po dojavi. Odredbom čl. 6. istoga zakona propisano je da pravne osobe i obrtnici obavljaju djelatnost privatne zaštite na temelju pisanog ugovora sklopljenog s fizičkim i pravnim osobama kojima pružaju zaštitu, a Ugovor iz stavka 1. toga članka o pružanju zaštite nekretnine ili pokretne stvari može se sklopiti samo s osobom koja predmet ugovora posjeduje na temelju valjane pravne osnove.

40. Iz dokaznog postupka proizlazi da su djelatnici III tuženika postupali, odnosno pružili su privatnu zaštitu navedenog objekta, temeljem ugovora o najmu koji su sklopili osoba koja je tada imala upisano plodouživanje (I tuženik-najmodavac) i II tuženik - najmoprimac, i isti su u navedenom odnosu ti koji daju upute i naloge III tuženiku.

41. Prema odredbi čl. 10. st. 1. Zakona o vlasništvu osoba koja ima faktičnu vlast glede neke stvari, njezin je posjednik, dok je odredbom čl. 12. st. 2. istog zakona propisano da osoba koja je u radnom ili sličnom odnosu te postupa pokoravajući se tuđim nalozima glede neke stvari ili prava, izvršava isključivo tuđu faktičnu vlast, pa ona nema posjed toga, nego je samo posjednikov pomoćnik u posjedovanju. Dakle, pomoćnik u posjedovanju ne izvršava vlastitu faktičnu vlast, niti ima pravo na posjed stvari, već izvršava tuđu faktičnu vlast pokoravajući se tuđim nalozima.

42. U konkretnom slučaju postupanje III tuženika je u potpunosti podložno nalozima II tuženika (koji je i njegov konkretni nalogodavac), ali i I tuženika, koji nije smio sklapati ugovor o najmu niti uvoditi II tuženika u posjed. U tom smislu III tuženik nema nikakvu samostalnu faktičnu vlast, niti je on za sebe tu vlast ikada htio uspostaviti na predmetnoj nekretnini, pa se prema njemu tužbeni zahtjev ne može prihvatiti niti mu se može naložiti predaja posjeda, već eventualno suzdržavanje od vršenja daljnje zaštite predmetne nekretnine, kakav zahtjev u ovom predmetu nije postavljen, pri čemu se ističe da III tuženik niti nema ključeve, daljinski, niti bilo koji drugi element samostalnog posjeda.

43. Slijedom navedenog tužbeni zahtjev je u odnosu na III tuženika valjalo odbiti i riješiti kao u točki III izreke.

44. S obzirom da je činjenično stanje bilo u dovoljnoj mjeri utvrđeno, a nekretnina jasno opisana i identificirana, sud je primjenom čl. 10. i 220. u vezi s čl. 311. st. 2. ZPP- a odbio prijedlog tužitelja za provođenjem očevida.

45. Temeljem čl. 154 st. 1. ZPP-a, tužiteljima zastupanim po odvjetniku, a s obzirom na konačno postavljeni tužbeni zahtjev i vrijednost predmeta spora dosuđena je naknada koja se odnosi na: jednokratnu nagradu u visini od 250 bodova za četiri parnične radnje tijekom prvostupanjskog postupka (sastav tužbe i ročišta 27.3.2023., 10.5.2023.i 14.9.2023. po tbr. 7/2), a nakon toga za svaku daljnju radnju po 50 bodova (ročišta 26.10.2023., 8.4.2024., 30.9.2024., 13.1.2025. i 30.1.2025. te podnesci od 28.4.2023., 31.5.2023.) te za podnesak 28.3.2023. (tbr. 8/4) 12,5 bodova, ukupno 612,5 bodova odnosno 1.225,00 EUR. Navedeni iznos uvećan je za 10% na ime zastupanja dvoje tužitelja, dakle iznosi 1.347,50 EUR. Tom iznosu pridodan je PDV u iznosu od 336,88 EUR i pristojba na tužbu 49,84 EUR, pa ukupan trošak tužitelja iznosi 1.734,22 EUR, sve primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, Zakona i tarife sudskih pristojbi te čl. 155 ZPP-a.

46. Tužiteljima je trošak u odnosu na I i II tuženike dosuđen u cijelosti, jer isti nisu uspjeli u sporu samo s razmjerno neznatnim dijelom zahtjeva u odnosu na koji za sud i stranke nisu nastali nikakvi dodatni troškovi.

47. Temeljem čl. 154 st. 1. ZPP-a, III tuženiku zastupanom po odvjetniku, dosuđena je naknada koja se odnosi na: jednokratnu nagradu u visini od 250 bodova za četiri parnične radnje tijekom prvostupanjskog postupka (sastav odgovora na tužbu i ročišta 27.3.2023., 10.5.2023.i 14.9.2023. po tbr. 7/2), a nakon toga za svaku daljnju radnju po 50 bodova (ročišta 26.10.2023., 30.9.2024., 13.1.2025. i 30.1.2025. te podnesak od 5.12.2023.) ukupno 500 bodova odnosno 1.000,00 EUR. Tom iznosu pridodan je PDV u iznosu od 250,00 EUR, pa ukupan trošak III tuženika iznosi 1.250,00 EUR, sve primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, Zakona i tarife sudskih pristojbi te čl. 155 ZPP-a.

48. Na tako utvrđeni trošak tužiteljima i III tuženiku pripada zakonska zatezna kamata od dana donošenja odluke po stopi čl. 29 ZOO-a jer trošak ima značaj glavnice, pa obveza suprotne strane na naknadu tog troška dospijeva s danom donošenja presude kao ovršne isprave, sve u smislu čl. 30 st. 3 Ovršnog zakona.

U Zagrebu 7. ožujka 2025. godine

Sudac:

Ivana Požar

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa:

- od dana održavanja ročišta na kojem se rješenje objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno

- od dana primitka prijepisa rješenja, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je rješenje objavljeno.

Žalba se podnosi pisano, u četiri istovjetna primjerka, putem ovog suda županijskom sudu.

DNA:

1. I i II tužiteljima po punomoćniku uz rješenje o pristojbi na rješenje o smetanju posjeda 66,45 EUR

2. I i II tuženiku po punomoćniku

3. III tuženiku po punomoćniku