Poslovni broj: P-446/2022-21
REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U CRIKVENICI
STALNA SLUŽBA U KRKU
Bodulska 2/d, Krk
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Crikvenici - Stalna služba u Krku, po sutkinji Tini Gorički, u pravnoj stvari tužiteljice VP, s prebivalištem u [adresa] i u [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Branimir Čolić, odvjetnik u Rijeci, protiv tuženih 1. HP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. IP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koje zastupa punomoćnik Igor Šarunić, odvjetnik u Rijeci, radi isplate, nakon održane javne glavne rasprave zaključene 15. siječnja 2025. u prisutnosti tužiteljice i njezinog punomoćnika te punomoćnika tuženih, 7. ožujka 2025.
p r e s u d i o j e
I. Nalaže se tuženicima da tužiteljici u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude, solidarno isplate iznos od 1.600,00 eura, uvećan za pripadajuću zakonsku zateznu kamatu tekuću od 12. travnja 2022. pa do isplate prema stopi iz odrede čl. 29. Zakona o obveznim odnosima.
II. Odbija se točka II. tužbenog zahtjeva koja glasi:
" Nalaže se tuženoj HP da tužiteljici u roku od 8 dana od pravomoćnosti presude isplati iznos od 600,00 eura uvećano za pripadajuću zakonsku zateznu kamatu tekuću od dana podnošenja tužbe pa do isplate prema odredbi čl. 29. Zakona o obveznim odnosima."
III. Nalaže se tuženicima da tužiteljici u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude solidarno nadoknade prouzročeni parnični trošak u iznosu od 533,22 EUR, uvećan za pripadajuću zakonsku zateznu kamatu tekuću od 7. ožujka 2025 pa do isplate prema odredbi čl. 29. Zakona o obveznim odnosima.
IV. U preostalom dijelu, iznad doduđenog iznosa od 533,22 EUR pa do zatraženog iznosa od 1.346,68 EUR zahtjev tužiteljice za naknadom troška postupka odbija se.
Obrazloženje
1. Tužbenim zahtjevom istaknutim u tužbi od 12. travnja 2022. tužiteljica u točki I. zahtijeva da joj tuženici u roku od osam dana od pravomoćnosti presude solidarno isplate iznos od 1.600,00 eura, uvećan za zakonske zatezne kamate tekuće od podnošenja tužbe do isplate, a u točki II. da joj tužena HP u roku od osam dana od pravomoćnosti presude isplati iznos od 600,00 eura, uvećan za zakonske zatezne kamate tekuće od podnošenja tužbe do isplate.
1.1. U odnosu na točku I. tužbenog zahtjeva navodi da je u rujnu 2020. s tuženima zaključila ugovor o djelu predmet kojeg da je bila izrada drvene pergole na njezinoj nekretnini na adresi [adresa], koju da su se tuženi obvezali izraditi i montirati, za što da je ugovorena cijena od 1.600,00 eura, koju da je tužiteljica po dogovoru isplatila tuženoj HP. Pergola da nije nikada izgrađena niti montirana od strane tuženika niti je u ikakvoj mjeri započeta njena gradnja, iako je prema zadnjem obećanju tuženika trebala biti dovršena do lipnja 2021. Nakon nastalog spora tužiteljica da je zatražila mišljenje da ovl. ing. građ. UP glede legalnosti izrade pergole zbog zaštite konzervatora a što da su tuženici naveli kao razlog neizvršenja ugovora o djelu. Tvrdeći da su tuženici pribavili iznos od 1.600,00 eura na osnovu zaključenog ugovora o djelu, obvezu iz kojeg da nisu niti u najmanjoj mjeri izvršili pa da navedeni iznos predstavlja stečeno bez osnove te su tuženici temeljem čl. 1111 st. 3 Zakona o obveznim odnosima dužni taj iznos vratiti tužiteljici.
1.2. U odnosu na točku II. tužbenog zahtjeva tvrdi da je tuženoj HP pozajmila iznos od 600,00 eura i to u dva navrata, prvo 400 eura pa potom još 200 eura koji joj nikada nije vraćen i to putem ĐP o čemu isti može posvjedočiti. Budući da tužena nije izvršila povrat pozajmljenih 600 eura iako je na to bila pozvana te je za povrat protekao primjereni rok temeljem čl. 504 Zakona o obveznim odnosima da potražuje povrat navedenog iznosa.
1.3. Ističući da sud nije vezan za pravnu osnovu navodi da se oba predmetna odnosa mogu okarakterizirati i kao odnos naknade štete tužiteljici kojoj da su tuženici osim umanjenja imovine uzrokovali i povredu prava osobnosti, međutim tužiteljica o tome nije iskazivala.
2. U odgovoru na tužbu tuženici osporavaju navode da je tužiteljica sa tuženicima u rujnu 2020. zaključila ugovor o djelu čiji je predmet izrada drvene pergole koju da su se tuženici obvezali izraditi te da je ugovorena cijena u iznosu od 1.600 eura i da je taj iznos tužiteljica isplatila prvotuženoj. Tvrde da je tužiteljica sa tuženicima samo razgovarala o izradi drvene pergole na kući u [adresa] i pitala ih da li bi joj oni izradili pergolu za 13.000 kuna, na što da su joj tuženici odgovorili da trebaju razmisliti da li to mogu izraditi jer se ne bave time. Na drugom sastanku nakon što im je tužiteljica rekla da je nekretnina kulturno dobro oni da su joj rekli da se pergola ne smije graditi te da neće preuzimati postupak izrade dok se to pitanje ne razjasni. Kako im tužiteljica nije predočila dokument temeljem kojeg bi bilo dopušteno graditi pergolu stranke da se nisu niti dogovorile o izradi pergole niti je tužiteljica isplatila iznos od 1.600,00 eura. Tvrde da je tužiteljica izbrisala neke poruke te je potom stavila poruke jednu iza druge izostavljajući izbrisane i kojima da pokušava dokazati da je postojao pravni odnos u vezi izrade pergole. Osporavaju i navode da je tužiteljica sa tuženom HP zaključila ugovor o zajmu. Točno da je da joj je tužiteljica dala putem KP dala 600 eura, ali tvrdi da je to bilo na ime zahvale za trud što je tuženica otvarala vrata radnicima, za vrijeme izvođenja radova bila sa radnicima i izvještavala tužiteljicu o izvedenim radovima. Predlažu odbiti tužbu tužiteljice i nadoknaditi tuženicima trošak.
3. Na glavnoj raspravi proveden je dokaz čitanjem dokumentacije priložene spisu i to dopisa od 17. siječnja 2022. upućenog punomoćniku tuženika s prilogom troškovnika izrađenog po UP **.**.2021., dopisa od 24. rujna 2021. upućenog IP i dopisa istog datuma i sadržaja upućenog HP, izvatka iz zemljišne knjige za k. č. [katastarska čestica]/1G i k. č. [katastarska čestica]/4G k. o. [katastarska općina], odgovora Državnog inspektorata, Područnog ureda Rijeka, Ispostave Krk od 3. lipnja 2022. upućenog punomoćniku tužiteljice, prijave punomoćnika tužiteljice Državnom inspektoratu, Područnom uredu Rijeka, Tržišnoj inspekciji, poslane 12. travnja 2022., fotografija zaslona mobitela prepiske tužiteljice i ĐP te tužiteljice i tužene HP. Proveden je i dokaz saslušanjem stranaka te saslušanjem svjedoka ĐP, MP, NP, EP i UP.
4. Odbijen je dokazni prijedlog tužiteljice da se u svojstvu svjedoka sasluša tržišna inspektorica JP koja je postupala po prijavi ovdje tužiteljice protiv ovdje tuženika zbog obavljanja neregistriranih djelatnosti čišćenja i održavanja apartmana te raznih građevinskih i obrtničkih usluga, i to s obzirom na navode iz njezinog odgovora od 3. lipnja 2022. (list 48 spisa) da su tuženici negirali sve navode iz predstavke pa evidentno ista ne može imati nikakvih saznanja o tome je li tužiteljica tuženoj predala novčane iznose koji su predmet tužbenog zahtjeva.
5. Ocjenjujući sve provedene dokaze sukladno čl. 8. ZPP-a, sud nalazi tužbeni zahtjev iz točke I. osnovanim a tužbeni zahtjev iz točke II. neosnovanim.
6. Što se tiče materijalne dokumentacije koja je pročitana ista se svodi na dopise tužitelja upućene najprije tuženicima osobno a onda njihovom punomoćniku, u kojim dopisima tužiteljica iznosi svoje tvrdnje kao i u tužbi, na prijavu tužiteljice Tržišnoj inspekciji što nije relevantno za ovaj postupak te na z.k. izvadak za nekretninu tužiteljice iz kojeg je vidljiv upis kulturnog dobra što nije niti osporeno Značajnija materijalna dokumentacija isključivo su fotografije zaslona poruka između tužiteljice i tužene, dok činjenice koje proizlaze iz poruka između tužiteljice i svjedoka ĐP nisu niti osporene.
7. Iskaz svjedoka ĐP (list 74 spisa) sud ocjenjuje istinitim u dijelu da je predao novac tuženici, za koju zna da je održavala kuću tužiteljice i koja je došla kod njega po novac. Naime i tuženica je priznala da je od njega primila ukupno 600 eura. Svjedok je iskazao da je posudio novac tuženici, međutim nakon što je upitan zašto koristi termin posudio kada je u poruci pisalo da novac da tuženici odgovorio je da je on fizički dao novac tuženici, da mu je taj novac tužiteljica vratila a da on u odnose između tužiteljice i tužene ne ulazi. Također sama tužiteljica je iskazala da je dogovoreno da se taj iznos uračuna u radove na izradi pergole pa dio iskaza u kojem je svjedok rekao da je novac posudio se ne ocjenjuje istinitim, odnosno svjedok se i ispravio da je novac fizički dao a s koje osnove ne zna. Prihvaća se istinitim iskaz svjedoka i u dijelu da iz razgovora sa tužiteljicom zna da je tužiteljica sa tuženicima dogovorila izradu pergole za što im je predala novac a da pergola nije izgrađena, pri čemu mu je rekla iznos ali on se ne sjeća. Svjedok djelovao iskreno, tužiteljicu poznaje osam godina pa je životno da su o problemima s pergolom razgovarali budući da su očito bliski s obzirom da je po njezinim uputama davao i novac. Također svjedok se nije znao izjasniti o iznosu, niti o tome kada mu je točno tužiteljica govorila o tome, te je ocjena suda da je iskreno rekao što zna, a da je bio instruiran od strane tužiteljice znao bi i iznos kojeg je dala za pergolu i kada mu je to govorila i za što je novac koji je on dao tuženici bio, o kojim detaljima svjedok nije iskazivao.
8. Svjedokinja V (list 77 spisa) potvrdila je da se pergola trebala čuvati kod nje, da ju je to zamolila tužna, međutim nikad se nije kod nje nalazila jer da joj je tužena rekla da su odustali od toga. Zna da je pergola trebala biti izrađena za tužiteljicu jer ju poznaje a pretpostavlja da su to trebali učiniti tuženici ali ne zna detalje, tužena ju je pitala jedino za skladištenje pergole. O isplati novca za izradu pergole ne zna ništa, nije o tome razgovarala sa tuženicom, nije na njoj da se u to zabada, ona je samo tuženici povremeno odlazila pomagati čistiti, ne zna reći ni kada je bilo dogovoreno da će se pergola kod nje čuvati samo generalno da je to bilo za vrijeme korone. Ocjena je suda da je svjedokinja iskreno rekla o tome što zna a to je da ju je svjedokinja pitala može li se kod nje čuvati pergola a da detalje ne zna. Tek na upit punomoćnika tuženih odgovorila je da je razlog odustajanja bio taj što je kuća zaštićena, međutim niti sama tužena ne navodi to kao razlog odustajanja, već kao razlog navodi činjenicu da to njezin suprug nije mogao odraditi odnosno nije mu bilo isplativo prihvatiti se tog posla pa se u tom dijelu iskaz svjedokinje V ocjenjuje neistinitim.
9. Iz iskaza svjedoka NP (list 78) nisu utvrđene odlučne činjenice. On je na kući radio stolariju prije 2020. pa poznaje tužiteljicu i tuženu koja mu je dala ključ. Nema saznanja da bi tuženici trebali raditi pergolu, ne zna niti da li je njegova firma radila ponudu za pergolu, brat koji je inače radio ponude tada je u međuvremenu preminuo.
10. Niti iz iskaza svjedoka EP (list 79) nisu utvrđene odlučne činjenice, isti također ništa ne zna o pergoli niti pozajmici samo je vozio tuženicu kada je išla čistiti.
11. Svjedokinja UP (list 83 i 84 spisa) iskazala je da je za tužiteljicu s kojom je prijateljica provjeravala da li je kuća kulturno dobro te je utvrdila da je i da se može napraviti jedino drvena konstrukcija bez pokrova i stakla. Ne zna se izjasniti kada je to provjeravala. Tužiteljica joj je rekla da je gospođa HP ponudila da će njezin suprug i sin izgraditi pergolu te da treba dati avans u iznosu od 6000 eura ili kuna te joj je rekla da je taj iznos dala. Nikada nije osobno sa tuženicima razgovarala o pergoli, tuženika nije nikad vidjela a tuženicu je vidjela u prolazu dok je čistila. Iskaz svjedokinje ocjenjuje se istinitim u dijelu da joj je tužena rekla da je dala novac za građu, međutim svjedokinja ne zna niti točan iznos radi li se o eurima ili kunama niti se zna izjasniti kada je to bilo te je istu bilo teško ispitati s obzirom na navode prije saslušanja da je pretrpjela moždani udar što je propušteno zapisnički konstatirati, ali se iz opravdanja izostanka s jednog ročišta vidi da je 80% invalid.
12. Tužiteljica u svom iskazu (list 68-69 spisa) tvrdi da je kada je od tužene zatražila preporuku za izvođača pergole ista odgovorila da bi pergolu mogao napraviti njezin suprug te je tužiteljica odmah pristala da pergolu izgradi tuženik odnosno da pribavi ponudu koliko košta materijal. Tuženica da ju je obavijestila da sama građa, stopice i prijevoz košta 1.600,00 eura koji novac da je ona i predala tuženoj da može kupiti materijal. Ponudu nije vidjela a tražila je račun ali tužena da joj je odgovorila da ga ne može naći pa kada joj dođe sin da će joj ga on pronaći a zatim da ga nisu našli te da će zatražiti ponovni ispis računa u Rijeci gdje su građu i kupili. Nitko osim nje i tužene da nije bio prisutan kada joj je predala novac a potvrdu o predanom novcu da nije tražila jer je tuženoj vjerovala. Na upit gdje se nalazi građa tužena da joj je odgovorila da se nalazi kod ČP pa zatim da se nalazi u tvrtki u kojoj radi tuženik jer se tamo treba farbati radi zaštite. Sa tuženikom je i osobno razgovarala o pergoli, ne u prvom navratu kada i sa tuženicom, ali da je normalno da je isti morao pristati da to radi, a crtao je i skicu te se sjeća da mu je rekla da lijepo crta i da ima lijep rukopis. Trošak građe da je bio 1.600,00 eura a uključivao je 6 držača greda, stopice i šarafe.
12.1. U odnosu na pozajmicu iskazala je da je tuženica zatražila 500 eura jer joj je istrunuo prozor ali ona nije bila u Hrvatskoj pa je rekla nazvati ĐP da tuženici da novac ali je ĐP kod sebe imao samo 400 eura koje je tuženici dao a drugi puta posudila joj je 200 eura da kupi roditeljima koji žive u [adresa] namirnice i također je u vezi toga kontaktirala ĐP koji je tuženici dao novac. U tom dijelu iskaz se ocjenjuje neistinitim jer je od ĐP odmah zatražila da tuženoj da 400 eura, a ne radi se o tome da je ona tražila da joj da 500 a on rekao da ima samo 400 jer je to razvidno iz poruka koje je s njim razmijenila. Upitana što su dogovorile u vezi tog iznosa iskazala je da su dogovorile da se taj iznos uračuna u rad na izradi pergole.
13. Tuženik u svom iskazu (list 69-70 spisa) tvrdi da ga je supruga nazvala da li može doći preporučiti nekoga za pergolu te je došao i bili su prisutni on, njegova supruga i tužiteljica i dozvoljava da je možda napravio skicu kako bi inače trebala izgledati pergola ali tvrdi da je rekao tužiteljici da on to ne bi radio, da je to za njega prevelik zahvat i predložio da to radi tvrtka koja je radila i stolariju na što da je tužiteljica rekla da će vidjeti. Tvrdi da nikakvih daljnjih saznanja o pergoli nema. Građa da nije nikada kupljena niti je on dobio novac a koliko zna niti njegova supruga nije dobila novac za izgradnju pergole. Ne poznaje ĐP niti zna je li njegova supruga kod njega odlazila po novac. Za spor oko novca između njegove supruge i tužiteljice da je saznao tek kad je došla tužba u ovom predmetu. Tvrdi da ugovor za izgradnju pergole nisu zaključili niti su on ili supruga primili 1600 eura za izradu pergole. Ne zna zašto je njegova supruga u poruci napisala da on dolazi s građom raditi pergolu a drugi dan napisala da su bolesni i da im je doktor u kući.
14. Tužena u svom iskazu (list 71-73 spisa) tvrdi da je njezin suprug došao izmjeriti terasu i sačinio skicu kako bi ona mogla zatražiti ponudu od tvrtke Marković drvo iz Karlovca jer je ta tvrtka radila pergolu kod susjede a tužiteljica je htjela takvu pergolu ali ta ponuda tužiteljici nije odgovarala, a tražila je ponudu i od Prendivoja ali ta pergola ne bi bila kao od susjede te je tužiteljica predložila da pergolu napravi sin tuženice koji je išao u školu za stolara za kojeg je tužena rekla da nije za to sposoban, ali tužiteljica da je rekla da ima povjerenja da će oni to dobro napraviti. Tada još uvijek nisu prihvatili raditi pergolu već su samo razgovarali a ona da je zatražila ponudu za građu koja da je iznosila 8.000,00 kn te joj je suprug rekao da ne može to sam raditi da mora platiti ljude pa da s obzirom na cijenu same građe neće to prihvatiti. Nakon toga pak iskazuje da joj je tužiteljica u rujnu 2020. pokazala da je kuća pod zaštitom pa da se o tome raspitivala u Općini Malinska a oni su ju uputili na konzervatore a tužiteljica da je rekla za to angažirati UP i tijekom zime da nisu razgovarali o pergoli. Normalno da su se družili u ožujku, travnju i svibnju 2021. Otprilike u lipnju 2021. njezin suprug da je tužiteljici rekao da neće raditi pergolu. Tvrdi da iznos od 1.600,00 eura kojeg tužiteljica potražuje je zapravo iznos kojeg je tužena sama izračunala a to da se odnosilo na pločice, mašinu kojom su se kratila vrata, alat za postavljanje pločica, tuš kadu. Naime, tvrdi da se sama u svibnju 2021. obratila tužiteljici da joj kaže koliko je dužna jer da nisu ništa definirali što se tiče troškova pločica i alata a da joj je tužiteljica poslala poruku da donese novac ako neće raditi pergolu. Nakon što je ona obračunala iznos od otprilike 1.600,00 eura da je došla kod tužiteljice koja da joj je rekla da treba staviti na papir sve što je rađeno i koji su bili troškovi i dalje da je inzistirala da suprug tuženice radi pergolu a ona da je rekla da on to ne može učiniti i neka s njim razgovara u nedjelju jer ona to ne može za njega odlučiti. Na iznos koji je obračunala tuženica tužiteljica da je rekla da to nije toliki dug da ona mora još njima platiti pa da su se dogovorili da će sve definirati u nedjelju kada dođe suprug tuženice ali tužiteljica da je iznenada otišla u Austriju. Tvrdi da nikada nisu kupili građu već su samo tražili ponude i razgovarali kako bi se to prevezlo i gdje bi se odložilo.
14.1. Potvrdila je da je od ĐP primila novac i to 400 pa 200 eura i to jer je jednoj obitelji u [adresa] platila ratu kredita. U tom razgovoru da nisu definirale ništa oko tog iznosa kojeg je primila već tvrdi da je kada je tužiteljica došla u ožujku joj rekla da je to na račun čišćenja, što je tu, što pazi i zagrlila ju. Tvrdi da je tužiteljica obrisala pojedine poruke.
15. Iskaz tužiteljice sud ocjenjuje istinitim u dijelu da su se tuženici obvezali izraditi pergolu, a i da je predala novac tuženici. Tužiteljica je to rekla i svjedoku H i svjedokinji UP, a proizlazi to i iz korespondencije tužiteljice i tuženice. Pa tako 4. lipnja 2021. tužiteljica upućuje tuženoj poruku "Hoćete sutra postavljati pergolu" na što tužena odgovara da IP (tuženik) jedva hoda te će vidjeti kako će sutra biti. 5. lipnja 2021. tužiteljica ponovno šalje poruku "Znaš li reći kada će se moći raditi pergola?" na što tužena odgovara "Ne znam ako IP bude sutra bolje". 10. lipnja 2021. tužiteljica ponovno upućuje poruku sadržaja " HP reci mi iskreno šta je s pergolom, nemojte me zavlačiti. Jel kupljena stolarija (kasnije se ispravlja da se radi o građi za pergolu) kada ne šalješ račun? Hoćete dolaziti i napraviti je?" na što tužena odgovara "Da doći će je napraviti idući tjedan u nedjelju će je dovesti" i "Ne šaljem račun jer ga nisam našla ako ga ne nađem ići ću u Rijeku da mi isprintaju drugi". 12. lipnja 2021. u 7:50 tužiteljica piše "Jesi li donijela 1600 eura, ja sam naručila građu za pergolu" tuženica odgovara "Ne mogu vam odmah dati uplatio mi je tata čim mi sjednu donest ću vam". 13. lipnja 2021. prijepodne tužena piše "Moji su otišli u firmu IP da vidi šta imaju još ili će biti doma","Pa kada dođu čujemo se za tu pergolu" a u 17:29 tužiteljica ponovno šalje poruku " HP možeš mi reći hoće li se pergola raditi" na što tužena odgovara "Nisam još ni vidjela svoje sada ću brzo doma pa ću pitati IP još sam na poslu". Tužiteljica upitana da li je ikada sama naručila građu odgovara da nije a na upit zašto je onda napisala "jesi li donijela 1600 eura, ja sam naručila građu za pergolu" pojašnjava to time da je htjela vidjeti reakciju tuženice. Nepoznatog datuma tužiteljica piše "Čula sam se s I on pita je li to za sutra sa pergolom sigurno? Da ne čekam dan za danom a od toga ništa" na što tužena odgovara "pa neće je sutra montirati kupit će stopice šarafe i pripremiti za montažu. " Neistinitim se s obzirom na sve citirano ocjenjuje iskaz tuženice i tuženika da usmeni ugovor o djelu nije zaključen kada iz citirane korespondencije proizlazi da je tuženica na upite tužiteljice kada će se postaviti pergola odgovarala s obećanjima kada će se to učiniti.
15.1. Neistinitim se ocjenjuju i iskazi tuženih da tužiteljica nije nikada dala predujam iz kojeg su tuženici trebali kupiti građu kada sama tuženica u poruci na upit tužiteljice 10. lipnja 2021. na upit "je li građa kupljena kada ne šalje račun" odgovara da račun ne šalje jer ga nije našla te da će ako ga ne nađe ići u Rijeku da joj isprintaju drugi, dakle tužiteljici tvrdi da je građa kupljena, a s obzirom da je tužiteljica davala tuženici novac čak i za njezine osobne potrebe (primjerice DPD) neživotno je da bi tuženici uopće razmatrali obećati kupiti građu za pergolu bez predujma.
15.2. Ne prihvaća se istinitim niti iskaz tuženice da se iznos od 1600 eura odnosi na iznos kojeg bi sama tuženica obračunala s druge osnove, budući da tužiteljica traži 1600 eura sa upitom da li je donijela 1600 eura i da je tužiteljica naručila građu za pergolu (što pravda time da je htjela vidjeti reakciju tuženice) te tuženica odgovara da će joj uplatiti kad joj sjednu novci koje joj je otac uplatio. Snimke zaslona na listu 63 i 64 spisa nemaju vidljiv datum međutim tu se raspravlja o nekom drugom iznosu kojeg je tužiteljica dala a to je 2000 eura te UP obračun tih radova vrši tek 19. lipnja 2021. (list 7 spisa) a tužiteljica je već 12. lipnja 2021. zatražila povrat 1600 eura. Također, tuženici nisu ničime dokazali svoje tvrdnje, tuženica primjerice upitana o korespondenciji s tuženicom odgovara samo da su neke poruke izbrisane od strane tužiteljice pri čemu niti ne iznosi svoje tvrdnje o sadržaju tih navodno izbrisanih poruka niti nudi dostavu ispisa poruka sa svog uređaja.
16. Slijedom obrazloženog sud je utvrdio da su stranke zaključile usmeni ugovor o djelu. Naime, prema odredbi čl. 590 Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23, dalje u tekstu ZOO) ugovorom o djelu izvođač se obvezuje obaviti određeni posao, kao što je izrada ili popravak neke stvari, izvršenje kakva fizičkog ili umnog rada i slično, a naručitelj se obvezuje platiti mu za to naknadu. Pri tome je tužiteljica ugovor zaključila sa oba tuženika jer se tužena obvezivala, prihvaćala novac, komunicirala sa tužiteljicom i tako se obvezala na posao, sve u dogovoru sa tuženikom, dok je tuženik neposredno djelo trebao izvesti, slijedom čega su tuženici solidarno odgovorni u toj obvezi.
16.1. Tuženica je u iskazala da je njezin suprug otprilike u lipnju 2021. rekao tužiteljici da neće raditi pergolu, dakle kao izvođač raskinuo ugovor. Odredbom čl. 368 st. 1 ZOO propisano je da su raskidom ugovora obje strane oslobođene svojih obveza, osim obveze na naknadu štete, a stavkom 2 da ako je jedna strana ispunila ugovor potpuno ili djelomično ima pravo na povrat onoga što je dala. Odredbom čl. 268 stavka 5 ZOO propisano je da je stranka koja vraća novac dužna platiti zatezne kamate od dana kada je isplatu primila. Budući da tužiteljica zatezne kamate potražuje od podnošenja tužbe tako su joj dosuđene. Tuženici su iako su već prije podnošenja tužbe odustali od posla novac zadržali čime su postali nesavjesni.
17. U donosu na točku II. tužbenog zahtjeva nakon provedenih dokaza sud je utvrdio da isti nije osnovan. Iz iskaza same tužiteljice ne proizlazi da bi se radilo o zajmu. Naime tužiteljica je izričito rekla da je dogovoreno da se taj iznos uračuna u izradu pergole pri čemu nije iznijela nikakve detalje kada je to dogovoreno. Tužena pak tvrdi da nisu ništa definirale kada je dobila taj iznos, ali je kada je tužiteljica došla u ožujku da je tuženoj rekla da je to na račun toga što čisti, što pazi i zagrlila ju. Sud u tom dijelu ocjenjuje istinitim iskaz tuženice. Naime tužiteljica je osobno postavila pitanje tužiteljici koja je davala iskaz da li joj je kada je došla u ožujku u Hrvatsku rekla da su na nuli, a što je ponovila i svom iskazu. Također je iskazala da su se nakon toga normalno družile u ožujku, travnju i svibnju, što potvrđuje i činjenica da prve poruke koje tužiteljica dostavlja su s početka lipnja. Zbog navedenog sud utvrđuje da je tužbeni zahtjev tužiteljice u tom dijelu neosnovan, tužiteljica najprije u tužbi tvrdi da se radi u zajmu pa u iskazu da je dogovoreno da se to uračuna u radove na pergoli pri čemu ne iznosi detalje, a na postavljeno pitanje od strane tužiteljice da li joj je rekla da je na nuli odgovorila je samo kratko ne, što nije djelovalo uvjerljivo dok je tužiteljica vrlo emotivno postavila to pitanje i kasnije u svom iskazu rekla da joj je tužiteljica u ožujku 2021. kada je došla u [adresa] rekla da su što se tiče tih 600 eura na nuli na račun otvaranja i zatvaranja vrata, loženja peći i što je na usluzi. Ocjena je suda stoga da je tužiteljica navedeni iznos namijenila kao iznos za izradu pergole tek kad je došlo do narušenja odnosa između tužiteljice i tužene i kada je tužiteljica počela obračunavati sve što je kupila, kao i koliko prema UP vrijede radovi koje su joj već izveli tuženici. Stoga s obzirom na prihvaćanje iskaza tuženice u tom dijelu da bi tužiteljica u ožujku taj iznos prezentirala kao dar a tek kasnije kada su odnosi narušeni ga prikazala kao nešto što se trebalo uračunati u radove za izradu pergole dok pak u tužbi isplatu potražuje jer da se radilo o zajmu tužbeni zahtjev je u tom dijelu odbijen kao neosnovan.
18. O troškovima postupka odlučeno je temeljem odredbe čl. 154. st. 2. i čl. 155. ZPP-a. Stranke su djelomično uspjele u parnici i to tužiteljica sa 73 % (prihvaćen je tužbeni zahtjev za 1.600,00 eura, a odbijen za 600,00 eura), a tuženici posljedično sa 27 %. Od postotka tužiteljice koja je u većoj mjeri uspjela oduzet je postotak tuženika koji su u manjoj mjeri uspjeli što iznosi 46 %. Zatim je sud utvrdio iznos troškova tužiteljice koji su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka, a to su sastav tužbe, zastupanje na pripremnom ročištu i na tri ročišta za glavnu raspravu što iznosi 100 bodova za sastav tužbe temeljem Tbr. 7 toč. 1 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad (NN 138/23, dalje Tarifa), 100 bodova za svako od tri ročišta za glavnu raspravu temeljem Tbr. 9. toč. 1 Tarife dakle 300 bodova i 50 bodova za zastupanje na pripremnom ročištu 14. svibnja 2024. temeljem Tbr. 9 toč 2 Tarife kako je to zatražio punomoćnik tužiteljice, dakle ukupno 450 bodova. Pri tome vrijednost boda iznosi 2,00 eura pa je to 900 eura, koji iznos je uvećan za PDV pa to iznosi 1.125,00 EUR. Osnovan je i zahtjev tužiteljice za naknadu troška sudske pristojbe u iznosu od plaćenih 34,18 EUR. Troškovi postupka tužiteljice koji su bili potrebni za vođenje postupka iznose stoga ukupno 1.159,18 EUR. Tužiteljici se sukladno uspjehu u sporu priznaje 46% navedenih troškova dakle 533,22 EUR.
19. Odbijen je zahtjev tužiteljice za naknadom troška sastava podneska od 27. svibnja 2024. jer je taj podnesak tužitelj dostavio pozvan dostaviti urednije snimke zaslona s porukama koje su razmjenjivale tužiteljica i tužena koje je već priložio uz tužbu i trošak sastava prigovora protiv sudske pristojbe na tužbu jer to nije trošak koji pada na teret tuženika.
20. Paricijski rok izmijenjen je na 15 dana sukladno čl. 328. st 2. ZPP-a.
21. Slijedom svega iznesenog odlučeno je kao u izreci.
U Krku 7. ožujka 2025.
Sutkinja:
Tina Gorički
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od petnaest dana od dana dostave iste. Žalba se podnosi putem ovoga suda, a o žalbi odlučuje županijski sud.
