REPUBLIKA HRVATSKA

Trgovački sud u Zagrebu

Zagreb, Trg J.F.Kennedyja 11

P-1065/2021-75

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu ovog suda Beatrix Crnogorac, u pravnoj stvari tužitelja: PLINSKI CENTAR ZAGREB d.o.o., OIB: 86889472816, [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Marko Krpan, odvjetnik iz Zagreba, Boškovićeva 16, protiv tuženika: ĆF, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Boris Trgovec, odvjetnik iz Odvjetničkog društva Trgovec & Valenčak iz Zagreba, Savska Opatovina 36 i umješač na strani tužitelja: ČF, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], Josipa Blažekovića, kojeg zastupa punomoćnica Jasna Matičević, odvjetnica iz Zagreba, Horvaćanska cesta 168, radi naknade štete vps: 524.054,32 eura, nakon glavne i javne rasprave zaključene 20. veljače 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja, punomoćnika tuženika i punomoćnika umješača na strani tužitelja, s objavom 07. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

"Nalaže se tuženiku na ime naknade štete platiti tužitelju ukupan iznos od 524.054,31 eura/ 3.948.487,20 kuna, a sve zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi zatezne kamate koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a sukladno članku 29. stavku 2. Zakona o obveznim odnosima (N.N. 35/2005, 47/2008, 125/2011, 78/2015, dalje: ZOO), a koje kamate teku od dana nastanka štete pa do isplate, a koji će se za pojedini vid štete utvrditi po provedenom financijskom vještačenju i to sve u roku od 15 dana."

II. Nalaže se tužitelju naknaditi parnični trošak tuženiku u iznosu od 69.107,50 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, koje na navedeni iznos teku od 07.03.2025. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku 15 (petnaest) dana.

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadom parničnog troška u iznosu od 88.852,50 eura.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio tužbu 15 lipnja 2021. u kojoj ističe kako je temeljni kapital tužitelja - društva PLINSKI CENTAR ZAGREB d.o.o. za proizvodnju, trgovinu i usluge sa sjedištem u [adresa], OIB: 86889472816 (dalje u tekstu: Društvo) iznosi 150.000,00 kuna i sastoji se od četiri poslovna udjela, svaki u nominalnom iznosu od 37.500,00 kuna. ČF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženik ĆF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] od 19.8.2014. članovi su Društva i imatelji poslovnih udjela u jednakom omjeru od 50 %, svaki ima po dva udjela u ukupnom iznosu od 75.000,00 kuna.

Tuženik je ujedno bio i jedini član uprave, odnosno direktor Društva u razdoblju od 4.1.2011. temeljem Odluke o imenovanju člana Uprave - direktora kojom odlukom je tada jedini član društva g. ČF imenovao tuženika pa sve do 19.3.2021. kada se održala izvanredna skupština Društva i kada je pod tč. 6. dnevnog reda bilo predviđeno donošenje Odluke o opozivu direktora društva ĆF. Tuženik ĆF na predmetnoj skupštini podnio je ostavku te ju izjavio pred članovima Društva što je vidljivo ad. 6.) zapisnika sa izvanredne skupštine.

Nadalje tužitelj u tužbi navodi kako Društvo mora postaviti samo zahtjev za naknadu štete protiv člana uprave ako tako odluči glavna skupština običnom većinom glasova ili ako to zatraže dioničari čije dionice predstavljaju najmanje deseti dio temeljnog kapitala pod uvjetom da su dioničari društva najmanje tri mjeseca prije zaključenja glavne skupštine na kojoj to zahtijevaju. Na izvanrednoj skupštini Društva održanoj dana 19.3.2021. pod tč. 8. Dnevnog reda predloženo je donošenje odluke za podnošenje tužbe radi naknade štete protiv tuženika- direktora g. ĆF. Sukladno čl. 445. st.5. ZTD-a tuženik nije mogao glasati o predmetnoj točki dnevnog reda obzirom se glasa o pokretanju spora protiv njega tako da je skupština Društva donijela Odluku o podnošenju tužbe radi naknade štete protiv direktora ĆF.

Stoga tužitelj podnosi ovu tužbu, jer tuženik kao član uprave nije postupao s pozornošću urednog i savjesnog gospodarstvenika te je svojim postupanjem Društvu prouzročio štetu, a sve iz razloga kako slijedi:

1) neproduljenjem Ugovora o zakupu Društvo je obavljalo djelatnost na tri nekretnine koja su kao cjelina bile u zakupu Društva. Tuženik je, bez znanja drugog člana društva, kao direktor Društva nastojao da ugovori o zakupu prestanu egzistirati i da se isti ne produljuju čime je izravno onemogućio poslovanje Društva, iako su bili ostvareni svi uvjeti za nastavak poslovanja.

2) nadalje pojašnjava kako je tužitelj je u prosincu 2020. imao 10 zaposlenika. Svih deset zaposlenih, osim direktora - tuženika, uključujući i sina AF u prosincu 2020. sporazumno su raskinuli postojeće ugovore o radu s Društvom. Tuženik im je predao napisane sporazumne raskide koje su zaposlenici potpisali. Svi redom zaposlenici pristali su na sporazumni raskid jer im je tuženik obećao zaposlenje na istoj lokaciji s „istom ekipom“, samo s društvom OIL promet d.o.o. Kako je drugi član Društva ČF saznao za nezakonito postupanje tuženika te nije pristao na uklanjanje objekata sa zakupljenih nekretnina, omeo je planove tuženika s početkom rada OIL prometa d.o.o. koje je trebalo započeti s radom 8.1.2021. te je odgođeno na 18.1.2021.

Zbog navedenog, tuženik i sin tuženika AF dana 28.1.2021. u [adresa] gdje se nalaze poslovne prostorije Društva pozvali su zaposlenike te im je tuženik uručio potvrde o prosjeku bruto plaća za listopad-prosinac 2020. i odluke o poslovno uvjetovanom otkazu koji za sve zaposlenike datira s 1.12.2020. Smatra kako antidatiranim odlukama o poslovnom otkazu zapravo se poništavaju raniji sporazumni raskidi ugovora o radu te se zaposlenicima utvrđuju otpremnine koje su isplaćene iz sredstava Društva, iako to nije bio cilj Društva. Društvo je imalo mogućnost poslovanja, radnici su imali namjeru i dalje raditi za Društvo - tužitelja, zakupodavci su htjeli produljiti ugovore o zakupu.

3) Tuženik je svojim postupanjem onemogućio rad Društva te je dodatno narušavao ugled Društva i time što je pored pumpe stavio tablu da Društvo ne radi od 1.1.21. do 7.1., a istovremeno je na reklamnom stupu stavio obavijest „OTVARAMO 18.1.2021.“ iz čega jasno proizlazi kako je tuženik na istom mjestu, s „istom ekipom“ od 18.1.2021. planirao poslovanje s novim društvom OIL promet d.o.o. koje je u vlasništvu tuženikova sina.

4) Tuženik je i u sukobu interesa. Naime, Društvo plaća najamninu uredskog prostora u [adresa]. Tuženik nije produljio, odnosno sporazumno je raskinuo ugovore o zakupu zemljišta na kojima Društvo obavlja djelatnost. Mitea trade limited d.o.o. OIB 61812509055 sa sjedištem u [adresa], ima isti predmet djelatnosti kao i Društvo. Jedini član društva i direktor MITEA TRADE LIMITED je gđa EF, supruga tuženika, a tuženik je do 13.01.2021. godine bio upisan kao prokurist. AF, sin tuženika, jedini je član i direktor OIL promet d.o.o. time da je osnivač bio tuženik, a i direktor do 21.12.2020., društva koje je trebalo preuzeti poslovanje društva Plinski centar Zagreb d.o.o. 5) Zaključno, tuženik je dana 23.02.2021. godine uputio dopis tužitelju kojim ga traži da se iz Društva uklone zalihe, i to na način da se iste u najvećem dijelu ustupe tvrtki Mitea Trade limited d.o.o. u vlasništvu bračnog druga tuženika, i to po nabavnim cijenama roba, a što bi predstavljalo i zadnji korak za prestanak rada Društva. Tuženik kao direktor na zahtjev članova društva nije dostavio traženu dokumentaciju o poslovanju društva. Stoga tužitelj smatra kako iz svega navedenog, razvidno je kako ponašanje tuženika kroz kraj 2020. i početkom 2021. onemogućuje i znatno otežava postizanje cilja tužitelja s namjerom prouzročenja štete Društvu u cilju osobnog probitka.

Smatra kako je društvu je zbog postupanja tuženika nastala šteta i to u slijedećim vidovima i osnovama:

1) zbog poslovno uvjetovanih otkaza radnicima, a kako je to pobliže opisano u III dijelu tužbe, tč. 2. Tuženik je dužan tužitelju iznos od 216.369,37 kn na ime isplaćenih naknada za rad radnicima u otkaznom roku i otpremnina, kao i pripadajuće doprinose i troškove obrade zajedno s pripadajućim kamatama. 2) zbog obustave poslovanja jer od 1.1.2021. Društvo ne obavlja djelatnost te ne ostvaruje prihode čime je društvu počinjena šteta, u iznosima prikazanim u niže navedenoj tablici. Po prosječno ostvarenoj dobiti, u razdoblju od 2017. do 2020. god., tuženik tužitelju čini štetu od 2.384.608,01 kn godišnje ili 6.533,17 kn po danu. Za razdoblje u kojem Društvo ne posluje zbog tuženika od 01.01.2021. do 15.06.2021. tužitelj potražuje prosječni dnevni iznos dobiti ostvaren u zadnje 4 godine i to 1.084.506,22 kuna koji iznos predstavlja dobit za 166 dana (6.533,17*166=1.084.506,22 kn.) zajedno s pripadajućim kamatama. Tuženik ujedno potražuje i buduću izgubljenu zaradu koja će nastati do ponovnog pokretanja poslovanja i postizanja godišnjeg prihoda i dobiti u visini iznosa iz 2018. godine. 3) na ime pozajmica koje je tuženik nepravilno isplaćivao i obračunavao u iznosu od 756.139,06 kuna.

4) na ime nezakonitog povećanja plaća direktoru - tuženiku i sinu direktora AF. Ukupno po toj osnovi tužitelj do dana 28.02.2021. potražuje iznos od 288.538,47 kn i pripadajuće doprinose i zakonske zatezne kamate. 5) po osnovi korištenja automobila društva u vlasništvu Društva tuženik bez pravnog temelja od uključujući 19.03.2021. pa nadalje koristi službeni automobil Društva, starije proizvodnje, ali prvoklasnog poslovnog automobila (na pogon vrlo jeftinim autoplinom), stoga tužitelj potražuje naknadu u visini najma za svaki dan korištenja od 19.3.2021. Tužitelj po ovoj osnovi potražuje iznos od 44.000,00 kuna zajedno s pripadajućim kamatama koji iznos predstavlja prosječnu dnevnu najamninu vozila za 88 dana (do dana podnošenja tužbe).

6) Zbog odavanja poslovne tajne društva i niže navedenih posljedica tužitelj od tuženika potražuje iznos od 1.431.309,08 kuna zajedno s pripadajućim kamatama.

OF bio je najbolji radnik u Društvu kojeg je tuženik bez suglasnosti drugog člana Društva prebacio u društvo Mitea Trade Limited d.o.o. (član društva i uprave EF, prokurist suprug ĆF), koje je novo preuzela poslovanje točionice goriva (benzinske pumpe) u Samoboru. Preuzimanje te točionice odradio je i za nju nastavio raditi tuženik i sin AF, direktor tužitelja i komercijalist tužitelja, a obojica isključivo na plaćama tužitelja. Ovim činom Mitea Trade Limited d.o.o. je nezakonito koristilo sva poslovna iskustva i veze, poslovne tajne, zaposlenike, mušterije i pozajmice iz tužitelja što je rezultiralo smanjenjem prihoda (-8.292.007,06 kn) i dobiti tužitelja od 2018. godine. Tuženik kao radnik postupao je protivno odredbama Zakona o radu o zakonskoj zabrani natjecanja prema kojoj radnik ne smije bez odobrenja poslodavca, za svoj ili tuđi račun, sklapati poslove iz djelatnosti koju obavlja poslodavac. Dakle ukupno po ovim osnovama (za rad u korist konkurencije i temeljem zakonske zabrane natjecanja radnika s poslodavcem) tužitelj potražuje iznos od 1.000.000,00 kn zajedno s pripadajućim kamatama.

7) Zbog preplaćenih knjigovodstvenih usluga tužitelj od tuženika potražuje iznos od 171.625,00 kuna zajedno s pripadajućim kamatama.

2. Tuženik u podnesku od 21. srpnja 2021. godine daje odgovor na tužbu u kojem navodi kako osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti, kako po osnovi tako i po visini (navedeno se odnosi na sve točke tužbe), te ističe kako je tužba u potpunosti, izuzev točke I, činjenično i pravno neosnovana, odnosno neutemeljena. Tuženik osporava nastanak štetnih događaja koji mu se ovom tužbom stavlja na teret, kao i postojanje bilo kakve odgovornosti i/ili uzročno-posljedične veze između navodne štete i radnji opisanih tužbom, konkretno osporava svaku odgovornost za nastanak bilo kojeg oblika štete u potpunosti kao i navodnu protupravnost u svojem djelovanju.

S tim u svezi ističe kako tužba sadrži čitav niz promašenih navoda evidentno usmjerenih k davanju alibija vlastitim nezakonitim radnjama člana društva Plinski Centar Zagreb d.o.o. (dalje: "Društvo" ili "Tužitelj") – ČF, ali i racionaliziranja prethodnih parničnih radnji – u potpunosti promašene tužbe uložene kod ovog suda od strane ČF, a koji predmet se vodi pod poslovnim brojem P-360/2021, gdje ČF, uloživši zahtjev po kojem uopće nije moguće postupati, nastojati na nezakoniti način istisnuti g. AF iz Društva. Tuženik prije svega iznosi prigovore formalne naravi, tuženik ističe prigovor promašene aktivne legitimacije.

Smatra kako iz sadržaja tužbe proizlazi kako je riječ o tzv. actio pro socio – tužbi radi interesa Društva, a koju može uložiti isključivo član Društva koji drži najmanje 10% temeljnog kapitala Društva. Kako je nesporno da je ČF član Društva kojem ujedno pripada 50% temeljnog kapitala Društva, to je jasno kako je tužitelj u ovoj pravnoj stvari morao biti član Društva – ČF koji je predmetnu tužbu morao uložiti u ime Društva, međutim, kako to nije slučaj, već je tužitelj Društvo, jasno je kako nisu ispunjene pretpostavke iz članka 252. u svezi sa člankom 273. ZTD-a, stoga tužbu treba odbaciti kao podnesenu od neovlaštene osobe. Tuženik ističe kako je tužba nepravovremena i da je uložena od strane neovlaštene osobe. Uvažavajući gore izneseno, a referirajući se na točki II tužbe, ističe kako odvjetnik Krpan nema valjanu punomoć za zastupanje Društva, budući da Zakon o trgovačkim društvima (dalje: ZTD) jasno definira da svi članovi Društva, ukoliko Društvo nema upravu skupno zastupaju Društvo. Kako je tuženik na dan ulaganja tužbe i dalje član Društva, to je jasno kako je punomoć za zastupanje tužitelja trebala biti potpisana od oba člana Društva, a što nije slučaj ili od strane privremene uprave. S time u svezi ističe se kako je upravo ČF pred ovim sudom dana 31.03.2021. pokrenuo izvanparnični postupak imenovanja privremene uprave Društva, budući da je tuženik na izvanrednoj skupštini Društva održanoj dana 19.03.2021. pred članovima Društva izjavio svoju ostavku. Predmetni postupak vodi se, po prijedlogu ČF uloženom prije održavanja izvanrednih skupština, dana 01.03.2021. godine pod poslovnim brojem R1-80/2021. i privremena uprava još nije imenovana. S time u svezi ističe se da u nedostatku supotpisa članova Društva na odvjetničkoj punomoći odvjetnika Krpana, jasno je kako je tužba podnesena od strane neovlaštene osobe, to jest kako odvjetnik Krpan uopće nema ovlast zastupati Društvo u ovom postupku, već eventualno člana Društva – ČF, te da tužbu treba odbaciti kao podnesenu od neovlaštene osobe.

Također tuženik ističe, a vezano uz navodno donošenje odluke na izvanrednoj skupštini Društva, održanoj dana 19.03.2021. kojom je donesena odluka o pokretanju parničnog postupka protiv tuženika, a radi naknade štete kako je tuženik je pred ovim sudom pokrenuo parnični postupak radi utvrđivanja pobijanja navedene odluke. Predmetni postupak se vodi pod poslovnim brojem P-656/2021 te pravomoćna odluka po tom pitanju nije donesena. Stoga je jasno kako je tužba nepravovremena i treba je kao takvu odbaciti, budući da nadležan sud još nije donio pravomoćnu odluku po ovom pitanju.

Nadalje, pojašnjava kako je ČF kao član Društva za sebe osobno nastojao izglasati odluku o pokretanju parničnog postupka naknade štete protiv tuženika kao drugog člana Društva, a ne u ime i za račun Društva, a kako je to prikazano u uvodnim odredbama ove tužbe. Odnosno ističe kako izglasana odluka je na razini član Društva protiv člana Društva, a ne na razini davanja ovlasti ČF da u ime i za račun Društva pokreće parnični postupak protiv tuženika, jer da jest tada bi navedeni tekst nacrta odluke iz poziva za skupštinu Društva za 19.03.2021. godine pa i same odluke tako i glasio (a što nije slučaj). Stoga je evidentno kako je tužba podnesena bez ikakve pravne ovlasti te ju kao takvu treba odbaciti kao podnesenu od neovlaštene osobe.

Isto tako tuženik ističe i prigovor promašene pasivne legitimacije, kako u odnosu na točku 1. tužbenog zahtjeva koji se odnosi na isplatu HRK 3.948.487,20 (s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama), tako i u odnosu na točku 2 tužbenog zahtijeva koji se odnosi na isplatu parničnog troška tužitelja od HRK 54.350,00, budući da ne postoji uzročno-posljedična veza između navoda sadržanih u tužbi i navodne štete koju Društvo trpi, kao što niti ne postoji ni odgovornost tuženika po bilo kojoj osnovi, Smatra da ako je Društvu nastala nekakva šteta za sve vidove i iznose šteta isključivo je odgovoran član Društva – ČF koji je svojim aktivnim radom na sprečavanju povećanja imovine Društva nanio društvu štetu u vidu izmakle dobiti. Konkretno ČF je aktivno i svojom voljom spriječio zakup točionice plina na slavonskoj aveniji u Zagrebu još 2011., a povrh toga u proteklih 10 godina nije baš ničime doprinio povećanju imovine Društva. Više o navedenom je rečeno u P-360/2021., stoga se predlaže priklop tog spisa. Tuženik ulaže prigovor zastare i prigovor odricanja od zahtjeva, tuženik ističe kako je tužitelj, ali i član Društva ČF znao za sve radnje koje se tuženiku stavljaju na teret te nije imao nikakvih prigovora bilo kakve vrste prema tužitelju od dana preuzimanja njegovih dužnosti direktora Društva, sve do skupštine održane dana 19.03.2020., a naročito budući da je pristajao na isplate dobiti Društva u proteklih 10 godina. Uvažavajući izneseno, jasno je kako su svi zahtjevi usmjereni prema tuženiku zastarjeli, budući da ih tuženik, ali i član Društva ČF – odrekao. Tužitelj se u tužbi referira na događaje i okolnosti nastale više od 5 godina, a kako je u trgovačkim stvarima zastarni rok 3 godine to je jasno kako je tužba tj. tužbeni zahtjev zastario.

U odnosu na točku III. tužbe tuženik u potpunosti osporava sve navode, budući da nije ispunjena niti jedna pretpostavka definirana ZTD-om vezano uz subjektivnu ili bilo koju drugu odgovornost člana uprave za štetu Društva. Tuženik je naime, od svojeg imenovanja direktorom Društva u 2011. po do svoje ostavke izjavljene dana 19.03.2021. (dakle punih 10 godina) djelovao isključivo u interesu Društva, djelujući uvijek, s pažnjom dobrog gospodarstvenika. S time u svezi posebno se napominje kako je Društvo stečeno kupnjom udjela od prethodnog vlasnika te je Društvo u trenutku stjecanja poslovalo s minimalnom dobiti, ili čak s negativnom bilancom. Međutim, dolaskom tuženika na mjesto direktora Društva započinje strelovit uspon Društva u financijskom smislu te je Društvo poslovalo s prosječnom godišnjom EBITDA-com od cca HRK 2.400.000,00. Kako je cilj društva kapital, pa tako i ovog Društva, stjecanje dobiti, to je jasno kako je uprava Društva (ovdje tuženik) postupala u skladu s ciljem Društva te je ulažući značajne napore, kako intelektualne, tako i u svakom drugom smislu, radom, zalaganjem i osobnim angažmanom te angažmanom kontakata na tržištu kreirala poslovne prilike na zahtjevnom tržištu ugljikovodika te je ostvarila značajnu dobit. Nadalje ističe se kako tužitelj, tj. drugi član Društva – ČF nikada tijekom tuženikovog 10 godišnjeg rada nije prigovorio tuženika na način i opseg vođenja poslova Društva, a naročito nije imao nikakav prigovor bilo kakve vrste kad se članovima na kraju poslovne godine isplaćivala dobit.

3. ČF podneskom od 13. travnja 2024. traži miješanje na strani tužitelja u ovom postupku. Umješač na strani tužitelja u podnesku od 13. travnja 2024. navodi, kako je uz tuženika jedini osnivač tužitelja trgovačkog društva PLINSKI CENTAR ZAGREB d.o.o. odnosno imatelj 50% poslovnih udjela u istom, slijedom čega isti nedvojbeno ima pravni interes za stupanje u ovu parnicu odnosno uspjeh tužitelja u istoj. Sud je rješenjem od 18.04.2023. dopustio ČF da sudjeluje u ovom parničnom postupku kao umješač na strani tužitelja.

4. Sud je izvršio u uvid u dokumentaciju sadržanu u spisu te je u predmetnom sporu određeno provođenje grafološkog vještačenja po stalnom sudskom vještaku Zvonimir Ćorić, dipl.ing. iz Zagreba, Vrisnička 20.

5. Ocjenom izvedenih dokaza te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, a u skladu s odredbom čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22,114/22,155/23 - u daljnjem tekstu: ZPP) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev neosnovan u cijelosti.

6. U ovoj pravnoj stvari kako to proizlazi iz podneska tužbe od 15.06.2021. kao i podneska od 25.08.2021. tužbu je podnio član društva ČF u ime i za korist društva temeljem članka 252. Zakona o trgovačkim društvima ( Narodne novine broj 111/93, 34/99, 121/99, 52/00, 118/03, 107/07, 146/08, 137/09, 125/11, 152/11, 110/15, 40/19, 111/12, 68/13,34/22, 114/22, 18/23, 130/23, 136/24 dalje ZTD-a) i to u svezi sa člankom 273. i 273 a te članka 430 ZTD-a. ČF član društva PLINSKI CENTAR ZAGREB d.o.o. opunomoćio je odvjetnika Marka Krpana radi zastupanja u ovoj pravnoj stvari.

7. Među strankama nije sporno da su ČF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i ĆF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] članovi društva PLINSKI CENTAR ZAGREB d.o.o. od 19.8.2014. odnosno imatelji poslovnih udjela u jednakom omjeru što i proizlazi iz dokumentacije sadržane u spisu kao i izvatka iz sudskog registra Trgovačkog suda u Zagrebu.

8. Tuženik podneskom od 07.10.2021. osporava tužiteljevom punomoćniku pravo sudjelovanja u ovom postupku te ističe kako su sve do sada poduzete radnje poduzete od neovlaštene osobe, jer potpisi ČF na punomoći podnesenoj sudu uz tužbu kao i punomoć potpisana od strane ČF u parničnom predmetu poslovni broj P-360/2021, kao potpis njegov na javnobilježničkom zapisniku od 19.03.2021. koji je potpisao popis prisutnih osoba se međusobno razlikuju.

9. Obzirom na činjenicu da je tuženik osporio vjerodostojnost potpisa ČF na punomoći koja je sadržana u spisu i priložena uz tužbu valjalo je utvrditi vjerodostojnost navedenog potpisa kako bi sud uopće mogao uzeti u obzir navode koji proizlaze iz podnesaka koje je potpisao punomoćnik odvjetnik Marko Krpan sukladno članku 98. ZPP-a.

10. Zvonimir Ćorić, dipl.ing., stalni sudski vještak za rukopise, dokumente i novčanice iz Zagreba u Nalazu i mišljenju od 12. srpnja 2022. navodi kako na temelju provedenih ispitivanja i dobivenih rezultata proizlazi da je ČF skriptor spornog potpisa na punomoći za odvjetnika Marka Krpana, sastavljenoj u Zagrebu, dana 08. lipnja 2021.

11. Na ročištu 20. veljače 2025. saslušan je stalni sudski vještak Zvonimir Ćorić, dipl.ing. koji je naveo kako u cijelosti ostaje kod svog pisanog nalaza i mišljenja od 12. srpnja 2022. te da je na temelju analize spornog potpisa ČF na punomoći od 08. lipnja 2021. te usporedbom istog s nespornim potpisima ČF navedenim u nespornom materijalu utvrdio relevantne sličnosti u općim i posebno vrijednim značajkama rukopisa, a što je dovelo do sigurnog i decidiranog mišljenja da ČF jeste skriptor spornog potpisa na punomoći za odvjetnika Marka Krpana sastavljen u Zagrebu dana 08. lipnja 2021. godine.

12.U odnosu na prirodnu varijabilnost koju navodi u Nalazu i mišljenju, vještak navodi da utvrđenu razliku prepisuje prirodnoj varijabilnosti neke osobe u ovom slučaju ČF, a pogotovo što se radi o nespornom potpisu nastalom 2014. u odnosu na sporni potpis na punomoći 2021. godine. Navedena razlika je posljedica varijabilnosti koja je specifična i individualna za svaku osobu. Iz analize nespornih potpisa ČF u periodu od 2014. do 2021. ova varijacija kao razlika se smatra manje vrijednom odnosno za potpise ČF bi se moglo reći da ima ujednačene potpise bez obzira u vrijeme nastanka. Navedena razlika se ne može nikako drukčije objasniti već kao posljedica varijabilnosti i različitog vremena nastanka potpisa. Ova razlika je bez značaja u grafološkom smislu između spornog i nespornih potpisa.

13. Tužba u ovom postupku podnesena je 15.06.2021.

14. Uvidom u izvadak iz sudskog registra Trgovačkog suda u Zagrebu za društvo PLINSKI CENTAR ZAGREB d.o.o. (list 42. do 43. spisa) razvidno je da na dan 03.01.2021. kao osoba ovlaštena za zastupanje društva upisan tuženik ĆF

15. U podnesku tužitelja od 25.08.2021. navedeno je da tužitelja društvo PLINSKI CENTAR ZAGREB d.o.o. zastupa privremeni upravitelj Ante Dragičević koji je opunomoćio odvjetnika Marka Krpana radi zastupanja u ovoj pravnoj stvari.

16. Nadalje, u spisu je priložena punomoć Ante Dragičevića , privremenog upravitelja društva PLINSKI CENTAR ZAGREB d.o.o. od 24.08.2021. kojim odobrava sve parnične radnje koje do sada poduzeo odvjetnik Marko Krpan (list 476. spisa).

17. Uvidom u povijesni izvadak sudskog registra Trgovačkog suda u Zagrebu za društvo PLINSKI CENTAR ZAGREB d.o.o. (list 573. do 575. spisa) razvidno je kako je Ante Dragičević upisan kao privremeni upravitelj u navedenom društvu temeljem rješenja o njegovom imenovanju u izvanparničnom postupku R1-80/2021 od 14.07.2021.

18. Uvidom u Odluku o opozivu i imenovanju člana uprave razvidno je da je 4.01.2011. da je osnivač društva ČF donio Odluku kojom opoziva dotadašnjeg člana uprave VF te imenuje kao član uprave direktora ĆF u društvu PLINSKI CENTAR ZAGREB d.o.o.(list 45. spisa).

19. Uvidom u zapisnik sa Izvanredne Glavne skupštine društva PLINSKI CENTAR ZAGREB d.o.o. od 19.03.2021. poslovni broj OU-259/2021 (list 18. do 25. spisa) utvrđeno je kako je na navedenoj skupštini bio prisutan tuženik osobno kao i njegovi punomoćnici odvjetnici Boris Trgovec i Goran Krištović te ČF i njegov punomoćnik odvjetnik Marko Krpan. Na navedenoj izvanrednoj Glavnoj skupštini donesena je među ostalim i Odluka za podnošenje tužbe radi naknade štete protiv direktora društva ĆF. Također je iz zapisnika razvidno kako za navedenu Odluku nije glasao ĆF obzirom da mu nije dozvoljeno temeljem članka 445. stavak 5. ZTD-a s obzirom da se glasalo o pokretanju spora protiv njega. Također je razvidno da je na navedenoj skupštini ĆF ovdje tuženik podnio ostavku na mjesto direktora društva te da nije izabran novi direktor društva.

20. Uvidom u Presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske Pž- 2585/2022 od 15.03.2023. razvidno je da je utvrđena ništetnom Odluka skupštine društva PLINSKI CENTAR ZAGREB d.o.o. o podnošenju tužbe radi naknade štete protiv tuženika kao direktora društva tužitelja. Drugostupanjski sud u odluci navodi kako ĆF ovdje tuženiku kao članu društva u predmetnoj skupštini je uskraćeno glasovati o istoj temeljem pogrešne primjene materijalnog prava odredbe članka 445. stavka 5. ZTD-a. Isto tako se navodi kako nema ograničenja u pravu glasa za člana društva kada se odlučuje o njegovom izboru odnosno imenovanju ili opozivu kao člana uprave sukladno članku 445. stavak 6. ZTD-a.

21. Člankom 430. Zakona o trgovačkim društvima (NN broj 111/93, 34/99, 52/00 – Odluka USRH, 118/03, 107/07, 146/08, 137/09, 125/11 – Kazneni zakon, 152/11-pročišćeni tekst, 111/12, 68/13, 110/15 i 40/19, dalje u tekstu: ZTD-a) uređena je dužna pozornost i odgovornost članova uprave na način da se na dužnu pozornost i odgovornost članova uprave na odgovarajući način primjenjuju odredbe članka 252., 273. i 273.a ZTD-a.

22. Člankom 252. ZTD-a propisano je da članovi uprave moraju voditi poslove društva s pozornošću urednog i savjesnog gospodarstvenika i čuvati poslovnu tajnu društva . Član uprave ne postupa protivno obvezi o načinu vođenja poslova društva ako pri donošenju poduzetničke odluke smije na temelju primjerenih informacija razumno pretpostaviti da djeluju za dobrobit društva. Na dužnu pozornost i odgovornost članova uprave na odgovarajući se način primjenjuju odredbe članka 273. i 273a ZTD-a.

23. Međutim, iako se tužitelj poziva na odredbe iz članka 273 kao i 273.a ZTD-a, sud ističe kako u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za njihovu primjenu. Naime, kod članaka 273. i 273. ZTD-a radi se o odgovornosti za štetu osoba koje koristeći svoj utjecaj u društvu navedu člana uprave da poduzmu nešto na štetu društvu i u tom slučaju za tu štetu navedena osoba odgovara i dioničarima, ako im je ona nastala, neovisno o šteti koja je pričinjena društvu te pored tih osoba za štetu odgovaraju i članovi uprave. U tom slučaju društvo (zastupano po upravi, nadzornom odboru ako ga ima ili glavna skupština može imenovati posebnog zastupnika, što ovdje nije slučaj) mora postaviti zahtjev za naknadu štete protiv konkretno člana uprave i to ako odluči običnom većinom glasova ili ako to zatraže dioničari čije dionice predstavljaju najmanje deseti dio temeljnog kapitala i to pod uvjetom da su dioničari društva najmanje tri mjeseca prije održavanja skupštine (ne postoji dokaz u spisu da je skupština postavila takav zahtjev ili da je to odlučeno na skupštini ili da je to zatraženo od strane člana društva).

24. Dakle, članovi društva, kao niti dioničari ne mogu tražiti izravno od organa društva da im nadoknadi štetu već to može učiniti samo društvo i to ako su ispunjene gore navedene pretpostavke (što ovdje nije slučaj). U ovom postupku iz dokumentacije sadržane u spisu ne proizlazi da je društvo pokrenulo postupak protiv člana uprave radi naknade štete temeljem članka 252. ZTD-a i 273. i 273 a . Iz dokumentacije proizlazi da je član društva ČF pokrenuo postupak kao član društva protiv ĆF za naknadu štete koju je isti počinio kao bivši član uprave društva PLINSKI CENTAR ZAGREB d.o.o.

25. U Zakonu je propisana mogućnost da članovi društva s ograničenom odgovornošću s propisanim ulogom u društvu izravno podignu tužbu za naknadu štete protiv člana uprave s time da u tužbi traže da se šteta nadoknadi društvu (čl. 453. st.1. ZTD-a). Članovi društva time stupaju u položaj društva te sprječavaju društvo da raspolaže s tužbenim zahtjevom (actio pro socio). Za dopuštenost takve tužbe moraju biti ispunjene pretpostavke: 1. da su tužitelji članovi društva na čije poslovne udjele otpada najmanje deseti dio temeljnog kapitala društva, 2. da su članovi društva odbili protiv članova uprave ili nadzornog odbora postaviti takav zahtjev za naknadu štete, 3. da članovi društva o zahtjevu za naknadu štete nisu odlučivali jer uprava prijedlog da se to učini nije pravodobno podnijela članovima društva da o njemu odluče.

26. Tužba se tada mora podići u prekluzivnom roku od tri mjeseca i to: od dana kada je odbijen prijedlog da se donese odluka o podizanju tužbe ili od kada je osujećeno donošenje odluke o tome.

27. Odnosno kad je riječ o zahtjevima društva prema članovima stvar rješava actio pro socio, međutim ovdje je riječ o zahtjevu društva prema članovima uprave zbog odgovornosti za štetu što se ne može temeljiti na pravu člana koje proizlazi neposredno iz pravnog posla na kojemu se osniva društvo. Stoga se članovima društva posebnim propisom daje pravo da zaštite interes društva s obzirom na članove organa društva ovdje uprave kada se to redovnim mehanizmom to ne može postići. ( članak 453. stavak 1. Zakona). Riječ je o vlastitom zahtjevu člana kojim on ulazi u položaj društva jer mu Zakon temeljem čl.453. st.1. to priznaje.

28. U trenutku podizanja tužbe u odnosu na ČF kao člana društva ispunjena je bila pretpostavka da je član društva na kojeg otpada najmanje deseti dio temeljnog kapitala društva, ali nije dokazano niti to proizlazi iz dokumentacije sadržane u spisu da je na skupštini društva odbijen njegov prijedlog postavit zahtjev za naknadu štete ili da da članovi društva o zahtjevu za naknadu štete nisu odlučivali jer uprava nije pravodobno taj prijedlog podnijela članovima društva ili recimo da je odbijeno da se uopće glasuje o tom prijedlogu ili da se stavi na dnevni red. Nije li ispunjena neka od tih pretpostavki članovi društva konkretno u ovoj pravnoj stvar ČF, ne bi mogli postaviti zahtjev za naknadom štete prema članovima uprave i nadzornog odbora. Tužba se mora podići u roku od tri mjeseca od dana kad je odbijen prijedlog da se donese odluka o podizanju tužbe ili kad je osujećeno da se o tome donesen odluka.

29. Slijedom navedenog, razvidno je da nisu ispunjene niti pretpostavke iz članka 453. stavak 1. ZTD-a stoga ovaj sud nije izvodio daljnje dokaze radi utvrđenja nastanka štete koje navodno društvu počinio bivši član uprave ĆF.

30. Valja istaknuti, kako je privremeni upravitelj Dragičević nakon podnošenja tužbe imenovan privremenim upraviteljem te je odobrio sve radnje punomoćnika Krpana , ali ta činjenica ne može utjecati na ovaj postupak jer privremeni upravitelj sukladno članku 423. ZTD-a je dok se ne imenuje uprava zastupnik po zakonu društva s ograničenom odgovornošću pa stoga on sukladno stavku 6 . istog članka je ovlašten obavljati samo neodložne poslove, odnosno njegova je dužnost prije svega brinuti s oko imenovanja nove uprave. On može zastupati društvo prema trećima , ali u svakom slučaju dužan je sazvati sjednicu na kojoj bi se ako je moguće imenovala uprava i na kojoj bi se donijele odluke ili odbile donijeti odluke značajne za ispunjenje pretpostavki za vođenje ove parnice. Radi se o osobi koja privremeno obavlja samo neodgodive poslove i ne djeluje u punom svojstvu uprave, treba uzeti u obzir da ga je imenovao odnosno intervenirao u izvanparničnom postupku zbog toga što članovi društva nisu ispunili svoju obvezu da imenuju članove uprave.

31. Sud u odnosu na tvrdnje umješača vezane za osobu punomoćnika tuženika navodi da okolnost da je neka osoba prije nego što je zastupala tuženika u ovom postupku zastupao tuženika kao člana uprava u postupku poslovni broj P- 656/2021 temeljem punomoći ne dovodi u sumnju njezino zakonito i nepristrano obavljanje poslova.

32. Slijedom svega navedenog ovaj sud je ocijenio tužbeni zahtjev neosnovanim te odlučio kao u točki I. izreke ove presude.

33. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi članka 154. i članka 155. ZPP-a te je tuženiku priznat trošak, a trošak se sastoji od troška zastupanja po odvjetniku odmjerenim prema Tarifi o nagradi i naknadi za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23 dalje OT ) za raspravu od 20.02.2025. u iznosu od 7.898,00 eura (Tbr.9.t.1.OT-a), trošak rasprave od 17.03.2022 u iznosu od 7.898,00 eura (Tbr.9.t.1. OT-a), trošak rasprave od 24.04.2024 u iznosu od 7.898,00 eura (Tbr.8.t.OT-a), trošak podneska od 21.07.2021. u iznosu od 7.898,00 eura (Tbr.8.t.1.OT-a), trošak podneska od 08.10.2021. u iznosu od 7.898,00 eura (Tbr.8.t.1.OT-a), trošak podneska od 26.10.2021. u iznosu od 7.898,00 eura (Tbr.8.t.1.OT-a), trošak podneska od 25.03.2022. u iznosu od 7.898,00 eura (Tbr.8.t.1.OT-a), što sveukupno sa PDV-om od 25% iznosi 69.107,50 eura.

34. Tuženiku je priznat i trošak vještačenja u iznosu od 663,61 eura kao i 67,50 eura što 69.838,61 eura te je odlučeno kao u točki II. izreke ove presude. U konkretnom slučaju sud nije našao da je pojedine troškove posebno uzrokovao umješač na strani tužitelja slijedom čega nije umješača bilo potrebno obvezati na naknadu troškova tuženiku.

35. Tuženiku nije priznat trošak podnesaka od: 18.10.2022. u iznosu od 7.898,00 eura (Tbr.8.t.1.OT-a), trošak podneska od 13.04.2023. u iznosu od 7.898,00 eura (Tbr.8.t.1.OT-a), trošak podneska od 06.12.2022. u iznosu od 7.898,00 eura (Tbr.8.t.1.OT-a), trošak podneska od 15.05.2023. u iznosu od 7.898,00 eura (Tbr.8.t.1.OT-a), trošak podneska od 26.04.2023. u iznosu od 7.898,00 eura (Tbr.8.t.1.OT-a), 31.08.2023. u iznosu od 7.898,00 eura (Tbr.8.t.1.OT-a), trošak podneska od 03.04.2024. u iznosu od 7.898,00 eura (Tbr.8.t.1.OT-a), trošak podneska od 30.01.2024. u iznosu od 7.898,00 eura (Tbr.8.t.1.OT-a), trošak podneska od 15.05.2024. u iznosu od 7.898,00 eura (Tbr.8.t.1.OT-a), što sveukupno sa PDV-om od 25% iznosi 88.852,50 eura, iz razloga što je sukladno odvjetničkoj tarifi strankama priznat trošak po punomoćniku za obrazložene podneske, ali ne više od 4. takva podneska te je odlučeno kao u točki III. izreke ove presude.

U Zagrebu 07. ožujka 2025.

SUDAC:

Beatrix Crnogorac

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od petnaest dana računajući od održavanja ročišta za objavu presude ako je stranka bila uredno obaviještena o održavanju ročišta za objavu, odnosno od primitka prijepisa presude ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude. Žalba se podnosi ovom sudu, pismeno u tri primjerka, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.

DNA:

1. Tužitelju po punomoćniku uz nalog za sud.pristojbu

na presudu

2. Tuženiku po punomoćniku

3. Umješaču na strani tužitelja po punomoćniku

4. Spis u kalendar 30 dana – parnična pisarnica