Republika Hrvatska
Općinski sud u Pazinu
Stalna služba u Poreču - Parenzo
Turistička 2, 52440 Poreč-Parenzo
Posl. br. P Ob-20/2022-39
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Pazinu, Stalna služba u Poreču - Parenzo, po sucu toga suda Sanji Oroz, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice UK, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćniku Željanu Hrvatinu, odvjetniku u Rovinju, protiv tuženika: 1. OK, OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. IK, OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje iz [adresa], zastupani po punomoćniku Damiru Krpanu, odvjetniku u Umagu, radi diobe bračne stečevine i utvrđenja, nakon javne glavne rasprave zaključene 10. siječnja 2025. u prisutnosti tužiteljice, tuženika ad1 OK i punomoćnika stranaka, **.**.2025.,
p r e s u d i o j e
I Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:
"I. Utvrđuje se da je tužiteljica po osnovu bračne stečevine suvlasnica u 1/4 dijela nekretnine označene kao k. č. [katastarska čestica], kuća i dvorište, upisana u z. k. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina].
II. Nalaže se tuženici ad2 IK da tužiteljici izda ispravu podobnu za upis suvlasničkog prava na nekretnini iz toč. I. ove presude, u roku od 15 dana. Ukoliko tuženica ad2 IK navedeno ne učini takvu će ispravu zamijeniti ova presuda." II Prihvaća se eventualno kumulirani tužbeni zahtjev u dijelu koji glasi: "Nalaže se tuženici ad2 IK da tužiteljici isplati iznos u visini 21.152,70 eura (159.375,00 kuna*), zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 07. ožujka 2025. pa do isplate po stopi koja se određuje sukladno odredbi čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023, 155/2023, dalje ZOO) sve u roku od 15 dana."
III Odbija se eventualno kumulirani tužbeni zahtjev u odnosu na tuženicu ad2 IK za potraživanje zateznih kamata na glavno potraživanje u visini 21.152,70 eura (159.375,00 kuna*) za razdoblje od 02. rujna 2020. do 06. ožujka 2025. IV Odbija se eventualno kumulirani tužbeni zahtjev u odnosu na tuženika ad1 OK, a koji glasi:
"Nalaže se tuženiku ad1 OK da tužiteljici isplati iznos u visini 21.152,70 eura (159.375,00 kuna*) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 02. rujna 2020. pa do isplate po stopi koja se određuje sukladno odredbi čl. 29. st. 2. ZOO."
V Dužna je tuženica ad2 IK naknaditi tužiteljici parnični trošak u visini 5.154,69 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od dana presuđenja pa do isplate, po stopi koja se određuje sukladno odredbi čl. 29. st. 2. ZOO, u roku 15 dana.
VI Dužna je tužiteljica naknaditi tuženiku ad1 OK parnični trošak u visini 3.750,00 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od dana presuđenja pa do isplate, po stopi koja se određuje sukladno odredbi čl. 29. st. 2. ZOO, u roku 15 dana.
VII Odbija se zahtjev tužiteljice da joj tuženik ad1 OK naknadi parnični trošak.
VIII Odbija se zahtjev tuženice ad2 IK da joj tužiteljica naknadi parnični trošak.
Obrazloženje
1. Tužiteljica u tužbi, koju je podnijela 02. rujna 2020., tvrdi da je s tuženikom ad1 ŽK bila u braku od 08. studenog 2014. do 04. srpnja 2019. kada je taj brak razveden. Za vrijeme trajanja navedenog braka zajedničkim radom bivših bračnih drugova tužiteljice i tuženika ad1 OK da je stečen stan koji se nalazi na nekretnini označenoj kao k. č. [katastarska čestica], upisana u z. k. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina]. U zemljišnim knjigama kao vlasnik te nekretnine označene da je upisan tuženikov otac JK (ranije tuženik ad2, koji je tijekom postupka preminuo i njegova nasljednica je sada ovdje tuženica ad2 IK – op.a.). Prije sklapanja braka između tužiteljice i tuženika ad1 OK da je postojala zgrada označena kao k. č. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], no u istoj da se nalazio samo stan u prizemlju u kojem su živjeli roditelji tuženika ad1 OK, dok se prvi kat zgrade sastojao samo od vanjskih zidova i praznog prostora veličine cca 50-70 m2 nepodobnog za stanovanje. Potom, nakon stupanja u brak, tužiteljica i tuženik ad1 OK da su, u namjeri da se usele na prvi kat predmetne zgrade, počeli ulagati zajednička sredstva kojima su, pored postojećih zidova, dogradili još jedan dio na prvom katu (približno još 50 m2) te čitav taj prostor veličine približno 100 m2 u cijelosti opremili i učinili ga podobnim za život. Tako da su zajedničkim ulaganjima financirali materijal i radove kao što su: postavljanje žbuke, vanjske fasade, izrada krovišta, zidova, izrada gipsanih zidova, spuštenih stropova, gletanje zidova i stropova, elektroinstalaterski radovi, vodoinstalaterski radovi, postavljanje laminata, pločica, kupatila, ograde itd. Zajednički da su kupili sav potreban materijal (cigla, gredice, cement, itd.). Uz to zajedničkim ulaganjem da su kupili svu stolariju za predmetni stan, cijelu kuhinju, kauč, dnevni boravak, sobe, perilicu za pranje rublja i suđa itd. Veći dio navedenih ulaganja, tužiteljica i tuženik ad1 OK da su financirali podignutim kreditima, ponajviše kreditom iz ugovora o kreditu broj: 9020872421 od 20. listopada 2016. te ugovora o kreditu broj: 9021214045 od 27. veljače 2017., kojim su također zatvarane obveze po prijašnjim kreditima koji su također bili temelj za financiranje predmetnih radova, a koji su podizani za vrijeme trajanja braka. U navedenim kreditima tužiteljica i tuženik ad1 OK da su bili korisnici kredita i solidarni dužnici. Ukratko, tužiteljica i tuženik ad1 OK da su u predmetni stan na prvom katu uložili približno 85.000,00 eura u protuvrijednosti u kunama, no sve što je tim sredstvima financirano i stečeno, da je ostalo u posjedu tuženika ad1 OK odnosno sada tuženice ad2 IK (izgrađen i adaptiran stan zajedno sa svim pokretninama koje se u istom nalaze). Nastavno, tužiteljica i tuženik ad1 OK da su se uselili u navedeni stan na prvom katu te tamo živjeli do razvoda braka. Predmetni stan na prvom katu koji je nastao isključivo zajedničkim ulaganjem tužiteljice i tuženika ad1 OK za vrijeme trajanja braka da još uvijek nije uknjižen u zemljišne knjige, iako je tužiteljica imala te i dalje ima namjeru istog uknjižiti. Naime, Upravni odjel za prostorno uređenje i gradnju Grad Poreča da je već donio potvrdu KLASA: 360-01/14-02/59, URBROJ: 2167/01-10/01- 15-2 od 12. veljače 2015. u svrhu etažiranja predmetne zgrade, i to u vrijeme započinjanja navedenih ulaganja, kojim se potvrđuje da su posebni dijelovi predmetne zgrade izgrađene na k. č. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina]:
1. Posebni dijelovi u prostoru prizemlja zgrade oznake i površine: Posebni dio „A“, stan – 126,52 m2,
2. Posebni dijelovi u prostoru I. kata zgrade oznake i površine: Posebni dio „B“, stan – 72,49 m2. Tužiteljica naglašava da je za vrijeme trajanja braka između nje i tuženika ad1 OK stan „B“ znatno povećan ulaganjima istih, odnosno sada da je znatno većih dimenzija od onih iz navedene potvrde, obzirom da su znatna ulaganja u istog nastavljena i nakon izdavanje potvrde. No, otac tuženika ad1 UKĆ (ranije tuženik ad2,. ma sada tuženica ad2 EK op.a.), koji je samo formalno upisan kao jedini vlasnik čitave nekretnine k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], još uvijek da nije etažirao predmetnu zgradu, odnosno uknjižio u zemljišne knjige stan na prvom katu u sadašnjem obliku. Dakle, na predmetnoj nekretnini da je formalno sada tuženica ad2 IK uknjižena kao vlasnica čitave zgrade izgrađene na k. č. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], no dio iste (stan na prvom katu) da predstavlja zajedničku imovinu - bračnu stečevinu tužiteljice i tuženika ad1 OK te da je njihova namjera od samog početka bila ta da predmetni stan bude zajednička imovina tužiteljice i tuženika ad1 OK u kojoj će isti zajedno sa svojom djecom živjeti, a to da je bila i namjera ranije tuženika ad2 JK. Budući da su tužiteljica i tuženik ad1 OK zajednički radili i privređivali te ulagali zajednička sredstva u dogradnju, adaptaciju predmetne zgrade, odnosno izgradnju i opremanje stana na prvom katu predmetne zgrade, čime su nedvojbeno promijenili identitet predmetne zgrade i povećali vrijednost čitave nekretnine, to tužiteljica tvrdi da su zajedničku imovinu (neupisani stan na 1. katu) stekli svaki u 1/2 dijela odnosno da su toliki njihovi suvlasnički dijelovi. Shodno tome, tužiteljica smatra da taj njen suvlasnički dio predmetnog neupisanog stana na 1. katu predstavlja ¼ dijela nekretnine označene kao k. č. [katastarska čestica], upisana u z. k. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina]. Slijedom svega navedenog, tužiteljica predlaže da sud donese presudu sadržaja citiranog u točki I izreke presude, a ukoliko sud ne prihvati taj tužbeni zahtjev, tužiteljica smatra da je osnovano potraživanje iste na ime polovine vrijednosti predmetnih zajedničkih ulaganja tužiteljice i tuženika ad1 OK u predmetnu zgradu, odnosno stan za vrijeme trajanja braka. Obzirom ukupna zajednička ulaganja (dogradnja, adaptacija, kupnja pokretnina koje se nalaze u stanu) tužiteljice i tuženika ad1 OK za vrijeme trajanja braka iznose približno 637.500,00 kuna (85.000,00 eura), to tužiteljica smatra da istoj zasigurno pripada jedna polovina navedenog iznosa, odnosno iznos od 318.750,00 kuna. Stoga, ukoliko ne prihvati gore navedeni tužbeni zahtjev, tužiteljica predlaže naslovnom sudu da umjesto gore navedenog tužbenog zahtjeva, donese presudu kojom će se naložiti tuženicima da tužiteljici isplate iznos 318,750,00 kuna, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana podnošenja tužbe pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku 15 dana.
1.1. U podnesku od 11. ožujka 2021 (str. 45-46) tužiteljica navodi da je prije sklapanja braka između parničnih stranaka postojala zgrada označena kao k. č. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], no u istoj da se nalazio samo stan u prizemlju u kojem su živjeli tuženikovi roditelji, dok se prvi kat zgrade sastojao samo od vanjskih zidova i praznog prostora veličine cca 50-70 m2, koji nije bio podoban za život. Tužiteljica i tuženik ad1 OK za vrijeme trajanja braka zajedničkim ulaganjima da su potpuno promijenili izgled prvog kata u predmetnoj kući, koji je prvobitni izgled utvrđen u predmetu Grada Poreča, Upravni odjel za prostorno uređenje i gradnju, KLASA: 360-01/14-02/59, URBROJ: 2167/01-10/01-15-2. Tako da su tužiteljica i tuženik ad1 OK, pored svega navedenog u tužbi, financirali rušenje određenih zidova, dodatno proširenje dotadašnjeg prostora na prvom katu, dodatno podizanje zidova, izgradnju krova, te u cijelosti financirali sve elektroinstalaterske, vodoinstalaterske radove, kupnju i postavljanje radijatora i centralnog grijanja i to prije svega u odnosu na prošireni dio prvog kata te na dijelove prvog kata gdje je to bilo potrebno učiniti (potkrovlje), a također da su isti u cijelosti financirali kupnju i postavljanje laminata, parketa i pločica za čitav stan na prvom katu. Dalje, za vrijeme trajanja bračne zajednice tužiteljice i tuženika ad1 OK da je njihovim zajedničkim ulaganjima kupljen kompletan namještaj koji se još uvijek nalazi u predmetnom stanu (dnevni boravak, spavaće sobe) te kompletan WC (između ostalog tuš kada, sifon, wc školjka i daska, vodokotlić, držać ručnika, četka, držač wc papira) i kuhinja s aparatima (između ostalog ugradbena ploča Whirpool, napa Faber, sudoper Blanconova, pipa Blancomida, pećnica ugradbena Whirlpool, hladnjak LG, perilica LG, perilica suđa Whirpool), kao i kompletna stolarija (balkonska vrata, prozori, rolete) i kamin. Nastavno, tužiteljica skreće pozornost da su potpuno neistiniti navodi tuženika prema kojima da krediti na koje se tužiteljica u svojoj tužbi poziva nisu stambeni krediti, odnosno da sredstva iz tih kredita nisu korištena za izgradnju, adaptaciju i opremanje predmetnog stana na 1. katu. Naime, predmetni kredit broj: 9021214045 da je podignut je, između ostalog i za zatvaranje obveza po kreditu broj: 9020771136 od 15. rujna 2016., a koji ugovor o kreditu broj: 9020771136 je odobren isključivo za adaptaciju predmetne stambene nekretnine (predmetnog stana). Dakle, obveze iz navedenog kredita broj: 9020771136 u cijelosti da su podmirene temeljem sredstava stečenih temeljem kredita broj: 9021214045 kojega su podigli tužiteljica i tuženik ad1 OK za vrijeme trajanja braka. Osim toga, ugovor o kreditu broj: 9020771136 ranije tuženik ad2 JK da je potpisao isključivo radi davanja suglasnosti da se vrše radovi na predmetnoj kući čiji je on bio zemljišnoknjižni vlasnik u tom trenutku. Kredit broj: 9020771136 da je korišten, između ostalog, za plaćanje radova koje su na predmetnom stanu izvršili Pinjola Istra d.o.o., Elektrometal d.o.o., Vetrina d.o.o., Božić i Božić d.o.o. [obrt], vl. ČK, Fero term d.o.o., Špina d.o.o., a što sve proizlazi iz Najave korištenja kredita od 04. listopada 2016. Slijedom svega, da je očito da su, suprotno navodima tuženika, tužiteljica i tuženik ad1 OK zajedničkim ulaganjima za vrijeme trajanja braka dogradili još jedan dio predmetnog stana na 1. katu (približno još 50m2) te potom čitav takav predmetni stan (površine cca 100m2) u cijelosti opremili i učinili ga podobnim za život. Drugim riječima, predmetni stan da je postao funkcionalan tek nakon izvršenih zajedničkih ulaganja tužiteljice i tuženika ad1 OK, obzirom se prije predmetnih ulaganja na prvom katu predmetne kuće nalazio samo prazan prostor veličine približno 50-70m2 koji nije bio podoban za život. Nadalje, osporava da je ranije tuženik ad2 Lučano OK s 20.000,00 eura financirao postavljanje fasade, obzirom je isti dao određena novčana sredstva ali samo za novu fasadu koja se odnosi na stan u prizemlju u kojem isti stanuje, obzirom da je u isto vrijeme postavljana fasada na čitavoj predmetnoj kući. Što se tiče dijela fasade koji se odnosi na predmetni stan na 1. katu, taj je dio u cijelosti da je financiran ulaganjima od strane tužiteljice i tuženika ad1 OK. Uz to, tuženici da potpuno neistinito navode da je tužiteljica automobil marke Renault Megane odvezla sa sobom po završetku bračne zajednice. Prije svega, tužiteljica da je taj automobil marke Renault Megane, broj šasije:
VF1DZ1A0749374492, kupila još 2013. te ga prodala još u rujnu 2016., dakle za vrijeme trajanje bračne zajednice nje i tuženika ad1 OK, i to SK iz [adresa]. Sredstva dobivena od navedene prodaje tužiteljica da je u cijelosti uložila u izgradnju, adaptaciju i opremanje predmetnog stana na 1. katu. Dakle, tužiteljica smatra da dio predmetne k. č. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] (stan na prvom katu) predstavlja zajedničku imovinu - bračnu stečevinu tužiteljice i tuženika ad1 OK koju su navedene parnične stranke stekle zajedničkim radom za vrijeme trajanja braka, pa da su parnične stranke vlasnici svaki u ½ dijela iste, odnosno da je tužiteljica vlasnica ¼ dijela nekretnine označene kao k. č. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina]. Nastavno, ukoliko sud smatra da gore navedeni navod tužiteljice odnosno postavljeni stvarnopravni zahtjev iz tužbe nije osnovan, tada tužiteljica smatra da je osnovano potraživanje iste u iznosu od ½ vrijednosti zajedničkih ulaganja tužiteljice i tuženika ad1 OK kao bračnih drugova u izgradnju, adaptaciju i opremanje predmetnog stana na 1. katu, obzirom ukupna vrijednost predmetnih zajedničkih ulaganja istih predstavlja zajedničku imovinu (bračnu stečevinu) parničnih stranaka (tužiteljice i tuženika ad1 OK) slijedom čega je neoboriva pretpostavka da tužiteljici pripada ½ vrijednosti ukupnih predmetnih ulaganja odnosno iznos od 318.750,00 kn kako je to i navedeno u tužbi i eventualno kumuliranom tužbenom zahtjevu.
2. U svom odgovoru na tužbu tuženici se u cijelosti protive tužbi i tužbenom zahtjevu. Potvrđuju da su tužiteljica i tuženik ad1 OK bivši bračni drugovi, da su zajedno počeli živjeti 2014. godine, a u kuću roditelja tuženika ad1 OK da su uselili krajem mjeseca studenog 2016. Ta obiteljska kuća ranije tuženika ad2 JK na adresi [adresa] da je imala izgrađen 1. kat i na tom katu funkcionalni stan koji je izgrađen prije nego što su se tužiteljica i tuženik ad1 OK uopće upoznali. Stoga da tuženici osporavaju navod tužiteljice da je radom nje i tuženika ad1 OK nastao neki stan pa da bi tužiteljica uopće imala bilo kakav stvarnopravni zahtjev glede nekretnine ranije tuženika ad2 JK. Posebno osporavaju navod tužiteljice da je u svrhu uknjižbe njenog prava vlasništva Grad Poreč izdao potvrdu o posebnim dijelovima. Ta isprava da je izdana nakon postupka legalizacije zbog dogradnje obiteljske kuće ranije tuženika ad2 JK koja je dogradnja izvedena prije 2013. godine i s kojim zahvatom tužiteljica nema nikakve veze. Tužiteljica i tuženik ad1 OK da su prilikom useljenja u stan na 1. katu učinili pojedine poboljšice kojima nisu povećali vrijednost nekretnine, a za trajanja njihove zajednice na kući da je postavljena nova fasada koju je u cijelosti financirao ranije tuženik ad2 JK koji je bio prodao naslijeđeni stan u [adresa] te s 20.000,00 eura financirao postavljanje fasade. Dalje, obveze po ugovorima o kreditu broj 9020872421 i 9021214045 da plaća isključivo tuženik ad1 OK. Kredit broj 9020872421, kao što je vidljivo iz samog ugovora da nije stambeni kredit i tužiteljica da ga je podigla da „pokrije“ svoja prethodna dugovanja po raznim karticama, a sredstvima od tog kredita tužiteljica da si je kupila i automobil marke Renault Megane koji je odvezla po završetku bračne zajednice. Niti kredit broj 9020872421 da nije stambeni kredit i jedino tuženik ad1 OK da po istom podmiruje obveze. Tužiteljica i tuženik ad1 OK da su za braka zajednički kupili određeni namještaj i to: stol, stolice, kutnu garnituru, kauč, dječju sobu i kuhinju, ali je sav namještaj osim kuhinje tužiteljica odnijela sa sobom po završetku bračne zajednice. Slijedom navedenog tuženici predlažu da se tužba i tužbeni zahtjev odbiju kao neosnovani te da se tužiteljici naloži da im naknadi parnični trošak.
3. U dokaznom postupku pročitano je: rješenje posl. br. 31 R1 Ob-243/2019 od 04. srpnja 2019. (str. 7-8), ugovor o kreditu od 20. listopada 2016 (str. 9-14), ugovor o kreditu od 23. veljače 2017. (str. 15-19), ponuda MP bez rezervacije 000705 (str. 20), ugovor o prodaji MP 000287 (str. 21), račun za MP predujam 785/0051220 (str. 22), račun za MP predujam 7472/0051/220 (str. 23), ugovor o prodaju MP 002500 (str. 24), ugovor o prodaji MP 002500 (str. 25), predračun KN 3 FD Y (str. 26-28), rješenje o izvedenom stanju od 04. prosinca 2014. (str. 39-41), snimka izvedenog stanja nezakonito izgrađene zgrade (str. 42-44), maloprodajni račun br. 2751-214-1 (str. 47), račun za predujam br. 1090-212-1 (str. 48), ponuda br. 021-3277/16 (str. 49), ponuda za izvođenje elektroinstalaterskih radova (str 49b), obračun izvedenih radova (str. 50), ponuda br. 124/2016 (str. 50b-52), ugovor o stambenom kreditu od 15. rujna 2016. (str. 54b-58), najava korištenja kredita (str. 58b), račun (str. 59), ponuda br. 021- 3277/16 (str. 59b), ponude (str. 60-61), račun (str. 62), prometna dozvola (str. 63), izvršen je uvid u fotografije na stranicama 53-54, saslušani su svjedoci SK, RK, LK, ĆK, CK, NK, ŠK i HK, proveden je uviđaj na licu mjesta na k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], u kući na adresi [adresa], uz sudjelovanje građevinskog vještaka, te je provedeno građevinsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku graditeljske struke AK, dipl. ing. građ., kojem je naloženo, a s obzirom na nesporna utvrđenja tužiteljice i tuženika ad1 OK na licu mjesta – da utvrdi iznos ukupnih ulaganja u stan na prvom katu zgrade, na adresi [adresa], učinjena za vrijeme trajanja bračne zajednice tužiteljice i tuženika ad1 OK, s time da posebno izdvoji vrijednost radova koji se odnose na postavljanje i dovršetak fasade na nadograđenom dijelu (obzirom da je među strankama sporno tko je financirao taj dio fasade – op.a.). Također je vještaku naloženo da navede koliko iznosi povećana vrijednost nekretnine k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], a vezano za nadogradnju tužiteljice i tuženika ad1, te da navede je li predmetnom nadogradnjom stvorena nova stvar, odnosno zgrada.
3.1. Tijekom postupka odbijen je prijedlog tužiteljice da se provede dopuna građevinskog vještačenja u kojem će se utvrditi veličina suvlasničkog udjela tužiteljice i tuženika ad1 OK u čitavoj nekretnini k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], jer je stajalište suda da se provođenjem ovog dokaza ne bi utvrdile bitne činjenice u postupku iz razloga kako slijedi nastavno.
3.1.1. Također tijekom postupka su odbijeni svi preostali dokazni prijedlozi, odnosno odlučeno je da se daljnji dokazi neće provoditi, jer je stajalište suda da su sve odlučne, a sporne činjenice utvrđene iz provedenih dokaza.
4. Tužbeni zahtjev nije osnovan, a nije osnovan ni eventualno kumulirani tužbeni zahtjev u odnosu na tuženika ad1 OK, dok je osnovan eventualno kumulirani tužbeni zahtjev u odnosu na tuženicu ad2 IK, osim za dio zateznih kamata na iznos glavne tražbine u odnosu na ovu tuženicu. Ovdje se ističe da vezano za taj tužbeni zahtjev tuženici nisu ni jedinstveni, ni nužni suparničari.
5. Taj svoj stav sud temelji na slijedećem:
5.1. Među strankama nije sporno da su tužiteljica i tuženik ad1 OK bivši bračni drugovi.
5.2. Nesporno je i to da su za vrijeme trajanja njihovog braka izvedeni građevinski radovi na kući sagrađenoj na k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] i to građevinski radovi koji su utvrđeni na ročištu na licu mjesta 21. rujna 2023., a kako su isti navedeni u nalazu i mišljenju sudskog vještaka graditeljske struke AK.
5.3. Također nije sporno da je kao vlasnica nekretnine k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] u cijelosti uknjižena tuženica ad2 IK.
6. Sporne, a odlučne činjenice u ovom predmetu su:
- postoji li valjani sporazum tužiteljice, tuženika ad1 OK i ranije tuženika ad1 JK, koji je prethodno u vrijeme izvođenja građevinskih radova, bio upisan kao vlasnik nekretnine k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], da se kuća nadogradi i da stan na prvom katu pripadne u suvlasništvo tužiteljice i tuženika ad1
OK, svakog u ½ dijela,
- jesu li predmetni građevinski radovi financirani novčanim sredstvima stečenim radom tužiteljice i tuženika ad1 OK ili predstavljaju vlastitu imovinu tužiteljice i u kojoj visini, odnosno vlastitu imovinu JK i u kojoj visini, te jesu li tuženici dužni tužiteljici naknaditi vrijednost postignute koristi.
7. Tužiteljica je tijekom postupka tvrdila da su radovi u cijelosti financirani zajedničkim sredstvima tužiteljice i tuženika, osim vezano za dio novčanih sredstava, a to je iznos koji je tužiteljica uložila od vlastite imovine, a koji je dobiven prodajom njezinog automobila.
7.1. Tuženici su tijekom postupka tvrdili da su zajedničkim sredstvima tužiteljice i tuženika ad1 OK financirani i raniji dugovi tužiteljice, te da je fasada na cijeloj kući financirana novčanim sredstvima oca tuženika ad1 OK – sredstvima JK. Vezano za tvrdnju tuženika da su kreditima financirani i raniji dugovi tužiteljice, ista je u ovom postupku irelevantna, o tome još i nastavno.
8. Prema odredbi čl. 35. Obiteljskog zakona (NN 103/2015, 98/2019, 47/2020, 49/2023, 156/2023, dalje ObZ) bračni drugovi mogu imati bračnu stečevinu i vlastitu imovinu.
8.1. Bračna stečevina je imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili potječe iz te imovine (čl. 36. st. 1. ObZ).
8.2. Bračni drugovi su u jednakim dijelovima suvlasnici bračne stečevine, ako nisu drukčije ugovorili (čl. 36. st. 3. ObZ).
8.3. Na bračnu stečevinu primjenjuju se odredbe propisa kojima se uređuju stvarnopravni i obveznopravni odnosi, ako ObZ-om nije drukčije određeno (čl. 38. ObZ).
8.4. Prema odredbi čl. 39. st. 1. ObZ-a imovina koju bračni drug ima u trenutku sklapanja braka, ostaje njegova vlastita imovina. Vlastita imovina je i imovina koju je bračni drug stekao tijekom bračne zajednice na pravnom temelju različitom od temelja iz čl. 36. ObZ (čl. 39. st. 1. i 2. ObZ).
9. Čitanjem rješenja posl. br. 31 R1 Ob-243/2019 od 4. srpnja 2019. (str. 7-8), da su tužiteljica i tuženik ad1 OK bili u braku od 08. studenog 2014. do 04. srpnja 2019.
9.1. Čitanjem Ugovora o kreditu od 20. listopada 2016. (str. 9-14), da su Privredna banka Zagreb d.d. kao kreditor, ovdje tužiteljica kao korisnik kredita, te ovdje tuženik ad1 OK kao solidarni dužnik, sklopili Ugovor o kreditu na iznos 24.750,00 eura, a s namjenom zatvaranja obveza po 9020028602, 9018418666, 377505224991003 u banci i PBZ Cardu d.o.o. s rokom otplate 240 mjeseci (20 godina op.a.).
9.2. Čitanjem Ugovora o kreditu od 23. veljače 2017. (str. 15-19), da su Privredna banka Zagreb d.d. kao kreditor, ovdje tuženik ad1 OK kao korisnik kredita, te ovdje tužiteljica kao solidarni dužnik, sklopili Ugovor o kreditu na iznos 374.000,00 kn (49.638,33 eura), a s namjenom zatvaranja obveza po 9020771136, 9020089612, 760134855, 5488662132921005, 377506982191000 u banci i PBZ Cardu d.o.o. s rokom otplate 240 mjeseci (20 godina op.a.).
9.3. Čitanjem ponude MP bez rezervacije 000705 (str. 20), utvrđeno je da se ista odnosi na ponudu od dana 23. studenog 2015. za namještaj ovdje tužiteljici od strane Namještaj Mima d.o.o.
9.4. Čitanjem ugovora o prodaji MP 000287 (str. 21), utvrđeno je da se isti odnosi na kupnju namještaja po cijeni 9.888,50 kn (1.312,43 eura) od strane tužiteljice kod Namještaj Mima d.o.o. dana 12. veljače 2019.
9.5. Čitanjem računa za MP predujam 785/0051220 (str. 22), utvrđeno je da se isti odnosi na predujam u iznosu 1.000,00 kn (132,72 eura) na ime kupnje namještaja od strane tužiteljice kod Namještaj Mima d.o.o. dana 12. veljače 2019.
9.6. Čitanjem računa za MP predujam 7472/0051/220 (str. 23), utvrđeno je da se isti odnosi na predujam u iznosu 2.000,00 kn (265,45 eura) na ime kupnje namještaja od strane tužiteljice kod Namještaj Mima d.o.o. dana 24. studenog 2015.
9.7. Čitanjem ugovora o prodaji MP 002500 (str. 24), utvrđeno je da se isti odnosi na kupnju namještaja po cijeni 9.092,00 kn (1.206,72 eura) od strane tužiteljice kod Namještaj Mima d.o.o. dana 24. studenog 2015.
9.8. Čitanjem ugovora o prodaji MP 002500 (str. 25), utvrđeno je da se isti odnosi na kupnju namještaja po cijeni 2.093,00 kn (277,79 eura) od strane tužiteljice kod Namještaj Mima d.o.o. dana 24. studenog 2015.
9.9. Čitanjem predračuna KN 3 FD Y (str. 26-28), utvrđeno je da se isti odnosi na kupnju namještaja po cijeni 2.398,00 kn (318,27 eura) od strane tužiteljice kod Lesnina H d.o.o. dana 04. veljače 2016.
9.10. Čitanjem rješenja o izvedenom stanju od 4. prosinca 2014. (str. 39-41), uz snimku izvedenog stanja nezakonito izgrađene zgrade (str. 42-44), utvrđeno je da je istim povodom zahtjeva JK ozakonjena nezakonito izgrađena i završena slobodno stojeća manje zahtjevna zgrada, sa dvije stambene jedinice, koja se sastoji od prizemlja i prvog kata, izgrađena na k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], u naselju Gulići.
9.11. Čitanjem maloprodajnog računa br. 2751-214-1 (str. 47), računa za predujam br. 1090-212-1 (str. 48), ponude br. 021-3277/16 (str. 49), ponude za izvođenje elektroinstalaterskih radova (str 49b), obračuna izvedenih radova (str. 50), ponude br. 124/2016 (str. 50b-52), utvrđeno je da je tuženik ad1 OK dana 07. studenog 2016. od Feroterm d.o.o. kupio opreme za kupaonicu u vrijednosti 2.918,96 kuna (387,41 eura); zatim još dana 02. studenog 2016. u iznosu 1.249,64 kuna (165,86 eura); da je dana 02. studenog 2019. uplaćen avans Feroterm d.o.o. u iznosu 3.899,49 kuna (517,55 eura); da je dana 16. studenog 2016. tuženik ad1 OK kupio kod Feroterm d.o.o. kupaonski ormarić za iznos 1.099,99 kuna (145,99 eura); zatim 04. listopada 2016. da je kupio kupaonske opreme za iznos 5.659,98 kuna (751,21 eura); da je dana 01. ožujka 2016. primio ponudu za izvođenje elektroinstalaterskih radova u visini 10.565,00 kuna (1.402,22 eura); da je dana 09. srpnja 2016. izvršen obračun izvedenih gipserskih radova za tuženika ad1 OK od strane Elmo d.o.o. u visini 22.738,24 kuna (3.017,88 eura); da je Roplast PVC stolarija 16. veljače 2016. izdao ponudu prema kojoj je naplatio avans u 100% iznosu 54.120,00 kuna (7.182,96 eura) od tužitelja ad1 OK.
9.12. Čitanjem ugovora o stambenom kreditu od 15. rujna 2016. (str. 54b-58), utvrđeno je da su Privredna banka Zagreb d.d. kao kreditor, tuženik ad1 UKĆ OK kao korisnik kredita i JK kao sudionik, sklopili ugovor o stambenom kreditu za iznos 73.000,00 kn (9.688,77 eura), a za adaptaciju stambene nekretnine sukladno troškovniku radova od 30. lipnja 2016., kojim ugovorom je JK odobrio namjenu radi koje je predmetni ugovor sklopljen, iz čega proizlazi osnovanost navoda tužiteljice da je u tom ugovoru JK dao suglasnost da se vrše radovi na predmetnoj kući koje je on bio vlasnik u tom trenutku.
9.13. Čitanjem najave korištenja kredita (str. 58b), utvrđeno je da je ista izdana tuženiku ad1 OK za iznos kredita u visini 73.000,00 kn, a vezano za ugovor o stambenom kreditu od 15. rujna 2016.
9.14. Čitanjem računa (str. 59), ponude br. 021-3277/16 (str. 59b), ponuda (str. 60-61), utvrđeno je da je tuženiku ad1 OK izdan račun od strane obrta [obrt] na iznos 5.300,00 kn (703,43 eura) dana 04. listopada 2016.; da je tuženiku ad1 OK izdana ponuda od strane Feroterm d.o.o. za kupaonski namještaj dana 04. listopada 2016. na iznos 5.659,98 kuna (751,21 eura); da je tuženiku ad1 OK izdana ponuda od strane Špina d.o.o. za kupaonski namještaj dana 03. listopada 2016. na iznos 713,22 kuna (94,66 eura); da je tuženiku ad1 OK izdana ponuda od strane Elektrometal d.o.o. za građevinski materijal dana 03. listopada 2016. na iznos 4.346,81 kuna (576,92 eura); da je tuženiku ad1 OK izdana ponuda od strane Božić & Božić d.o.o. za građevinski materijal dana 30. rujna 2016. na iznos 1.034,01 kuna (137,24 eura); da je tuženiku ad1 OK izdana ponuda od strane Vetrina d.o.o. za građevinski materijal dana 03. listopada 2016. na iznos 2.075,23 kuna (275,43 eura).
9.15. Čitanjem računa (str. 62), utvrđeno je da je tužiteljica osobni automobil marke Renault Megane Coupe, bijele boje, proizveden 2013., kupila 07. rujna 2013.
9.16. Čitanjem prometne dozvole (str. 63), utvrđeno je da je predmetno vozilo marke Renault Megane Coupe, bijele boje, proizveden 2013., u vlasništvu SK od 23. rujna 2016.
10. Iz fotografija na stranicama 53-54, nisu utvrđene odlučne činjenice u ovom postupku.
11. U svom iskazu svjedok SK, tvrdi da je od tužiteljice kupila automobil marke Renault Megane Coupe, bijele boje, proizveden 2013., 2016. godine za iznos 10.500,00 eura. Kako ovaj svjedok nije ni u kakvoj vezi sa strankama ovog postupka, a iskaz je u skladu s ispravama priloženim spisu, stajalište je suda da je isti u cijelosti istinit i vjerodostojan.
12. U kontekstu iskaza svjedoka SK, a kako je tužiteljica predmetni automobil kupila prije nego li je s tuženikom ad1 ŽK stupila u brak, stajalište je suda da je isti predstavljao njezinu vlastitu imovinu, pa kako je isti otuđen za vrijeme trajanja braka za iznos 10.500,00 eura, i kako je taj iznos kako to tvrdi tužiteljica, a tuženik tu tvrdnju osporava, međutim ne nudi tvrdnje iz kojih bi proizlazilo drugačije – utrošen upravo na adaptaciju nekretnine koja je predmetom postupka, stajalište je suda da je taj novčani iznos predstavljao vlastitu imovinu tužiteljice i da je ista prešla u vlasništvo ovdje tuženice ad2 IK, o čemu još i nastavno.
13. Iz iskaza svjedoka RK, utvrđeno je da su tužiteljica i tuženik ad1 OK zajednički život započeli 2014., da bi zatim se vjenčali u studenom iste te godine, da bi u studenom 2016. bio dovršen stan u kući koja je predmetom ovog postupka, jer su se tada tužiteljica i tuženik ad1 sa djecom uselili u taj stan. Također je utvrđeno da je na katu kuće koja je predmetom postupka, prije njihovih radova bio jedan mali stan u roh bau fazi, bez vode i struje, pa da su ga tužiteljica i tuženik ad1 OK dogradili i dovršili. Za tu dogradnju da su podizali kredite, te da su trošili novčana sredstva s kartica za dovršetak tog stana. Osim toga, tužiteljica da je imala ušteđevine, a i njezin otac da joj je bio dao novaca, međutim iznosi te ušteđevine i toga dara svjedokinji nisu poznati, međutim iz tog iskaza proizlazi da je novac dobiven od oca tužiteljica utrošila na kuhinju u predmetnom stanu. Ova svjedokinja također potvrđuje da je novac dobiven prodajom automobila Renault Megane Coupe tužiteljica utrošila u taj stan. Za vrijeme dok se vršila dogradnja i završetak predmetnog stana i tužiteljica i tuženik ad1 OK da su bili zaposleni, da su imali u planu trajno živjeti u tom stanu, te da je dogovor između JK, tužiteljice i tuženika ad1 OK bio da će JK njima taj stan darovati kada sve bude gotovo.
14. Iskaz ove svjedokinje potvrđuju svojim iskazom i svjedoci LK, ĆK i ŠK.
15. U svom iskazu svjedok CK tvrdi da je u vrijeme kada su izvođeni radovi na dogradnji i dovršetku predmetnog stana bila rađena i fasada na kući u kojoj se predmetni stan nalazi, ali ta fasada da je rađena novcem dobivenim od prodaje stana JK.
16. Iz iskaza svjedoka PK i HK nisu utvrđene odlučne činjenice, vezano za sporne činjenice, budući da su na uviđaju na licu mjesta na k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], u kući na adresi [adresa], uz sudjelovanje građevinskog vještaka, se tužiteljica i tuženik zapravo usuglasili oko toga koji su građevinski radovi izvedeni na predmetnom stanu, a sporno je među njima jedino kako je ranije navedeno, tko je financirao, odnosno iz kojih novčanih sredstava je postavljena i dovršena fasada na nadograđenom dijelu, da li iz novčanih sredstava tužiteljice i tuženika ad1 OK ili iz novčanih sredstava JK.
17. Iz nalaza i mišljenja građevinskog vještaka AK dipl. ing. građ., a koji nalaz i mišljenje sud cijeni potpunim, razumljivim i u svemu sukladnim pravilima struke, pa ga stoga prihvaća u cijelosti, utvrđeno je da vrijednost građevinskih radova koji su izvedeni na predmetnom stanu, a koji među strankama nisu sporni, iznosi ukupno 64.732,48 eura, kada se od tog iznosa oduzme iznos 10.500,00 eura, koji iznos je utrošen na te radove, a predstavljao je kako je ranije rečeno vlastitu imovinu tužiteljice, novčani iznos u visini 54.232,48 eura predstavlja, s obzirom na sve navedeno, bračnu stečevinu tužiteljice i tuženika ad1 OK svakog u ½ dijela, pa dakle tužiteljici po osnovu bračne stečevine pripada iznos 27.116,24 eura, uvećano za iznos vlastite imovine 10.500,00 eura, odnosno ukupno 37.616,24 eura. U taj iznos sud nije uračunao vrijednost radova na postavljanju fasade na nadograđenom dijelu koji prema nalazu i mišljenju vještaka iznos 4.548,88 eura, jer tuženik ad1 OK tvrdi da je cjelokupnu fasadu financirao njego otac JK novcem dobivenim od prodaje jednog njegovog stana, a taj iskaz potvrđuje i svjedok CK, međutim ne proizlazi suprotno niti iz iskaza preostalih saslušanih svjedok. U svom nalazu i mišljenju vještak AK tvrdi da je prije izvršenih ulaganja raniji stan bio površine 55,10 m[2] i isti da nije bio dovršen, a nakon izvršenih ulaganja isti da je površine 84,41 m2, ali da je nadograđen bez građevinske dozvole i plaćenih doprinosa, pa da je takvim izvršenim ulaganjima cijela zgrada bez mogućnosti etažiranja, budući da je jedini dokument na osnovu kojeg je moguće izvršiti etažiranje rješenje o izvedenom stanju od 04. prosinca 2014., a čije su odredbe narušene. Stan u neetažiranoj zgradi, bez akta kojim bi se potvrdila legalnost objekta, da nije tržišno atraktivan, pa da je povećanje vrijednosti nekretnine k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], a vezano za nadogradnju tužiteljice i tuženika ad1 OK, razmjerno ulaganju u objekt, dakle, za iznos kako je ranije navedeno 64.732,48 eura. Predmetnim ulaganjem da nije stvorena nova stvar, niti zgrada, nego se radi o dovršetku i proširenju već postojeće zasebne cjeline stana u potkrovlju, odnosno na katu zgrade.
18. Odredba čl. 156. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 91/1996, 68/1998, 137/1999, 22/2000, 73/2000, 114/2001, 79/2006, 141/2006, 146/2008, 38/2009, 153/2009, 90/2010, 143/2012, 152/2014, dalje: ZV) propisuje da se dogradnjom, nadogradnjom ili preuređenjem (adaptacijom) zgrada, odnosno prostorija u suvlasničkim, zajedničkim ili tuđim zgradama, kao ni njihovom prigradnjom, ugradnjom, ili ulaganjem u njih, ne može se steći vlasništvo, ako nije što drugo odredio vlasnik dograđene, nadograđene, odnosno prigrađene nekretnine (st . 1.), a pripada li pravo na naknadu onomu tko je dogradio, nadogradio ili preuredio zgradu, odnosno prostoriju iz stavka 1., ili je ulagao u takvu zgradu ili prostoriju, određuju pravila obveznoga prava (st. 2.).
19. U svom iskazu svjedok RK tvrdi da je između tužiteljice, tuženika ad1 OK i JK postojao dogovor da će JK tužiteljici i tuženiku ad1 OK darovati predmetni stan kada sve bude gotovo.
19.1. Odredbom čl. 268. st. 1. ZOO-a propisano je da je predugovor ugovor kojim se preuzima obveza da se kasnije sklopi drugi glavni ugovor. Propisi o obliku glavnog ugovora važe i za predugovor ako je propisani oblik pretpostavka valjanosti ugovora (st. 2.). Odredbom čl. 482. st. 1. ZOO-a propisano je da se ugovor o darovanju nekretnine sklapa u pisanom obliku.
19.2. Slijedom navedenog, stajalište je suda da sukladno odredbi čl. 290. st. 1. ZOO-a dogovor između JK, tužiteljice i tuženika ad1 OK, a riječ je zapravo o predugovoru za sklapanje ugovora o darovanju, nema pravnog učinka.
20. Slijedom svega navedenog, stajalište je suda da nekretnina k. č. br. [katastarska čestica], kuća i dvorište, ne predstavljaju u ½ dijela bračnu stečevinu tužiteljice i tuženika ad1 OK, odnosno da tužiteljici ne pripada po toj osnovi ¼ dijela suvlasništva predmetne nekretnine, a ni kao vlastita imovina po obrazloženoj obveznopravnoj osnovi, slijedom čega je odlučeno kao u točki I izreke presude.
20. 1. Nedvojbeno je da predmetna nekretnina nije stečena radom za vrijeme trajanja njihovog braka, ali je isto tako nedvojbeno kako je ranije navedeno da su novčana sredstva u visini 27.116,24 eura, koja tužiteljici pripadaju po osnovu bračne stečevine, kao i iznos u visini 10.500,00 eura, koji je vlastita imovina tužiteljice uloženi u kuću u vlasništvu ovdje tuženice ad2 IK.
21. Slijedom svega navedenog tužiteljica je aktivno legitimirana od tuženice ad2 IK zahtijevati isplatu temeljenu na odredbi čl. 1111. st. 1. ZOO koja propisuje da kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi, te da se pod prijelazom imovine razumijeva se i stjecanje koristi izvršenom radnjom (st. 2.). S druge strane, obzirom na sve navedeno tuženik ad1 OK nije po tom osnovu pasivno legitimiran, jer imovina tužiteljice nije prešla u njegovu imovinu.
21.1. Onaj tko je stekao bez osnove obvezan je vratiti ono što je stekao na takav način i to prema cijenama na dan donošenja prvostupanjske odluke.
21.2. U konkretnoj situaciji, obzirom na postavljeni tužbeni zahtjev, proizlazi da tužiteljica smatra da valja utvrditi za koliku je vrijednost ulaganjem sredstava tužiteljice povećana tržišna vrijednost objekta tuženice ad2 IK u vrijeme presuđenja.
21.3. Međutim, kako je ranije obrazloženo, novčana ulaganja izvršena su u stan u neetažiranoj zgradi i bez akta kojim bi se potvrdila legalnost objekta, radi čega zapravo predmetni stan nije tržišno atraktivan, a prema stajalištu suda nije povećana niti tržišna vrijednost kuće u smislu odredbe čl. 4. st. 1. t. 41. Zakona o procjeni vrijednosti nekretnina (NN 78/15), slijedom čega se može jedino razmatrati građevinsko povećanje vrijednosti iste, a isto je obrazloženo kako je ranije navedeno, kroz ulaganja u predmetni stan kako je utvrđeno građevinskim vještačenjem.
22. U konkretnom slučaju je sa svojim ulaganjima tužiteljica sudjelovala u povećanju građevinske vrijednosti nekretnine sa svojim ulaganjima i to u visini 27.116,24 eura, koja tužiteljici pripadaju po osnovu bračne stečevine, kao i iznosom u visini 10.500,00 eura koji je vlastita imovina tužiteljice, odnosno ukupno iznosomj 37.616,24 eura, pa toliko iznosi i stjecanje bez osnove ovdje tuženice ad2 IK. Ovdje valja istaknuti da tužiteljica potražuje ukupno 318.750,00 kuna od oba tuženika, međutim u konkretnom slučaju obveza tuženika je djeljiva, jer isti nisu solidarni dužnici budući takvo što nije među strankama ugovoreno, a ne proizlazi ni iz zakonskih odredbi kojima je uređen institut stjecanja bez osnove. Iz navedenog proizlazi da polovina tražbine tužiteljice, a koja se odnosi na tuženicu ad2 IK, iznosi ukupno 159.375,00 kuna, odnosno 21.152,70 eura, pa kako je stjecanje bez osnove tuženice ad2 IK u ovom postupku utvrđeno u iznosu većem od tog iznosa, eventualno kumulirani tužbeni zahtjev u odnosu na ovu tuženicu je osnovan u cijelosti u odnosu na glavnu tražbinu i suđeno je kao u točki II izreke presude. Sud je dosudio tužiteljici zatezne kamate počevši od dana objave presude do isplate, budući je vrijednost ulaganja utvrđena prema cijenama na dan izrade nalaza i mišljenja, te je tužiteljica odbijena sa zahtjevom za zatezne kamate od dana podnošenja tužbe 02. rujna 2020. do 06. ožujka 2025. (točka III izreke presude).
22.1. Slijedom svega navedenog, eventualno kumulirani tužbeni zahtjev u odnosu na tuženika ad1 OK je neosnovan u cijelosti i suđeno je kao u točki IV izreke presude.
23. Odluka o parničnom trošku (točke V, VI, VII i VIII izreke ove presude) temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP koja propisuje da je stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna protivnoj stranci i njezinu umješaču naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka.
23.1. U odnosu na tuženika ad1 OK tužiteljica je u cijelosti izgubila ovu parnicu, pa mu je dužna nakaditi trošak postupka u odnosu na ½ dijela vps., odnosno za vps. 159.375,00 kn.
23.2. S druge strane tuženica ad2 IK je u odnosu na tužiteljicu u cijelosti izgubila ovu parnicu, pa je dužna naknaditi trošak postupka također u odnosu ½ dijela vps.
23.3. Slijedom ovako navedenog, strankama su priznati i dosuđeni troškovi sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/2023, dalje Tarifa) za zastupanje po punomoćniku odvjetniku i to:
1) tužiteljici za: sastav tužbe 250 bodova (tbr. 7/1 Tarife), sastav podneska od 11. ožujka 2021. 250 bodova (tbr. 8/1 Tarife), zastupanje na ročištima 08. studenog 2022., 04. travnja 2023., 21. rujna 2023., 01. srpnja 2024., 10. siječnja 2025. i na ročištu za objavu odluke ukupno 1100 bodova (tbr. 9/1, 9/3 i 9/5 Tarife), odnosno ukupno 1600 bodova, što preračunato u novčani iznos iznosi sveukupno za zastupanje 3.200,00 eura, sve uvećano za PDV u iznosu 800,00 eura (tbr. 46 Tarife), uvećano za zatraženi predujam utrošen na saslušanje svjedoka, te uviđaj i građevinsko vještačenje u iznosu ukupno 637,07 eura, te sudske pristojbe na tužbu i presudu u iznosu ukupno 517,62 eura, odnosno sveukupno 5.154,69 eura.
2) tuženici ad2 IK za sastav odgovora na tužbu 250 bodova (tbr. 8/1 Tarife), te za zastupanje na ukupno pet ročišta 1250 bodova (tbr. 9/1 Tarife), odnosno ukupno 1500 bodova, što preračunato u novčani iznos iznosi 3.000,00 eura, uvećano za PDV u iznosu 750,00 eura (tbr. 46 Tarife), odnosno sveukupno 3.750,00 eura.
U Poreču, 07. ožujka 2025.
S u d a c:
Sanja Oroz
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom Županijskom sudu, a podnosi se putem ovog suda, u roku 15 dana od dana dostave.
Dna:
1. Tužiteljica p.p.,
2. Tuženici p.p.
