Republika Hrvatska

Općinski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: Pn-107/2022-85

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Varaždinu, OIB 14828046348, po sutkinji toga suda Lidiji Krašek, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja RM, OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Vidović&Vidović, odvjetnicima iz Varaždina, protiv tuženika Varkom d.o.o., OIB 39048902955, Varaždin,Trg bana Jelačića 15, zastupanog po punomoćniku Franji Šebijanu, odvjetniku iz Varaždina, radi ispunjenja sporazuma, nakon zaključene glavne i javne rasprave 7. veljače 2025. godine, u prisutnosti punomoćnika stranaka, te objave presude 7. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

I/ Tuženik Varkom d.o.o., OIB 39048902955 dužan je tužitelju RM, OIB [osobni identifikacijski broj] isplatiti temeljem zaključenog Sporazuma naknadu štete u daljnjem iznosu od 44.304,86 eur (četrdeset četiri tisuće tristo četiri eura i osamdeset šest centi) sa zakonskom zateznom kamatom po stopi od 14% godišnje tekućom od 28. kolovoza 2008. do 30. lipnja 2011., po stopi od 12% godišnje od 1. srpnja 2011. do 31. srpnja 2015., od 01.08.2015. godine pa do 31.12.2022. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, od 01.01.2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 01.01.2024. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a to pored iznosa koji je dosuđen Presudom ovoga suda br. Pn-50/2015-59 od 19. lipnja 2018., u roku od 15 dana.

II/ Odbija se dio tužbenog zahtjeva tužitelja RM, OIB [osobni identifikacijski broj] da bi mu tuženik Varkom d.o.o., OIB 39048902955, Varaždin pored iznosa iz toč. I/ izreke ove presude bio dužan isplatiti još i daljnji iznos od 433.766,66 eur sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 28. kolovoza 2008. do isplate, kao neosnovan.

III/ Tužitelj je dužan nadoknaditi tuženiku na ime troškova ovog postupka iznos od 141.341,91 eur (sto četrdeset jedan tristo četrdeset jedan euro i devedeset jedan cent), a to u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio ovome sudu tužbu protiv tuženika, radi ispunjenja sporazuma, a u kojoj tužbi navodi da su stranke dana 4.3.2004. sklopile Sporazum o pravu prolaza i gradnje broj 2/2004, kojim tužitelj dozvoljava tuženiku pravo prolaza i pravo gradnje dijela obuhvatnog kanalizacijskog kolektora Grada Varaždina na dijelu nekretnine čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (u katastru upisana kao čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]), a tuženik se obvezao nakon izgradnje predmetnog kolektora naknaditi štetu u skladu s vještačkim nalazom sudskog vještaka. Ujedno navodi da su stranke utvrdile i definirale pravac prolaza i gradnje označenu kao katastarsku situaciju ovjerenu kod tuženika, a što je predstavljalo dio predmetnog sporazuma. Nadalje, tužitelj navodi da je utvrdio sredinom 2006. da je gradnja kolektora završena, te je i očekivao da će tuženik ispuniti preuzetu obvezu iz sporazuma, ali i nakon proteka vremena tuženik nije obavijestio tužitelja o završenim radovima, a niti mu je isplatio štetu. Stoga je tužitelj tijekom 2008. prikupio svu dokumentaciju i utvrdio bitno odstupanje trase od dogovorene, pa je prema sporazumu angažirao sudskog vještaka koji je utvrdio temeljem dokumentacije i uvida na licu mjesta nastalu štetu, o čemu je sastavio nalaz i mišljenje. Navedeni nalaz je uz zahtjev za naknadu štete iz sporazuma dana 29.8.2008. dostavljen tužitelju koji se na taj zahtjev, kao niti na sam nalaz, nije očitovao, a slijedom čega nije niti ispunio preuzetu obvezu. Stoga je tužitelj podnio tužbu kojom je tražio izmještanje ugrađenog kolektora prema trasi ugovorenoj sporazumom, a ujedno je tražio naknadu štete u visini od 3.670.710,83 kn (487.187,05 eur) s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom kao i naknadu troškova ovog postupka.

2. U odgovoru na tužbu tuženik se u cijelosti usprotivio tužbi i tužbenom zahtjevu tužitelja. Priznao je postojanje sporazuma na način kako se to navodi u tužbi, pa i izgradnju kanalizacijskog kolektora. No, osporio je da bi trasa prolaza izgradnje kolektora bila definirana katastarskom situacijom, jer se takva trasa određuje tek relevantnom projektnom dokumentacijom sa ishođenom lokacijskom i građevinskom dozvolom. U ovom slučaju je trasa kolektora postavljena sukladno projektnoj dokumentaciji. Tuženik je također osporio da bi tužitelj tek sredinom 2006. utvrdio da je gradnja kolektora završena i da ga tuženik ne bi obavijestio o završenim radovima. Naime, trasa kolektora je prolazila kroz nekretnine više vlasnika, a ujedno je tuženik već tijekom 2005. i angažirao sudskog vještaka Vinceković Zorana, radi utvrđenja naknade štete, pa su stoga svi vlasnici, uključujući i tužitelja, bili upoznati sa dovršetkom radova i procjenom šteta. Tuženik je inače riješio štetu sa svim vlasnicima susjednih nekretnina. Što se tiče nalaza i mišljenja sudskog vještaka dipl. ing. Atile Etera, a čiji nalaz je dostavljen uz zahtjev za naknadu štete tuženiku, navodi da je taj nalaz sačinjen na zahtjev tužitelja, te da stoga ne može imati relevantno značenje u ovom postupku, budući za donošenje odluke ima značenje samo nalaz i mišljenje sudskog vještaka kojeg je angažirao sud. Ujedno se ipak osvrće i na taj nalaz navodeći da je u vrijeme zaključenja sporazuma nekretnina tužitelja bila poljoprivredno zemljište, a da se kod osnivanja služnosti, a što je ovdje učinjeno predmetnim sporazumom, korist od postavljanja vodova odnosno uređaja za gospodarenje nekretninom mora biti veća od štete na poslužnoj nekretnini, dok se sama naknada određuje u visini na koju bi vlasnik zemljišta imao pravo da se u interesu Republike Hrvatske provodi izvlaštenje. Imajući u vidu navode tužbe tuženik smatra da tužitelj cijeni štetu na svojoj nekretnini u iznosu većem od cijene vrijednosti samog kolektora. Prema tome se tuženik u cijelosti usprotivio tužbi i tužbenom zahtjevu, i predložio je odbijanje tužbe tužitelja, uz prvenstveno predlaganje dostave tužbe na dopunu, te potom u slučaju nepostupanja po zahtjevu suda i odbacivanje prema odredbi iz čl. 109. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22~ dalje ZPP).

3. Napominje se da bez obzira na navode odgovora na tužbu je sud smatrao da se po postavljenoj tužbi i tužbenom zahtjevu može postupati, pa stoga nije postupio prema prijedlogu tuženika o dostavi tužbe na dopunu, već je nastavio raspravljanje po dostavljenoj tužbi.

4. U ovom predmetu je već bila donesena presuda i to br. 20 P-1631/08-103 od 27.3.2014., a koja presuda je povodom žalbi stranaka ukinuta rješenjem Županijskog suda u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici br. Gž-3436/14-2 od 3.2.2015. te je predmet vraćen ovome sudu na ponovno suđenje. Nakon toga je sud donio i presudu br. 20 Pn-50/15-59 od 19. lipnja 2018., a koja presuda je u odluci o glavnoj stvari potvrđena presudom Županijskog suda u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici br. Gž- 1589/2018-2 od 11. prosinca 2018. dok je djelomično preinačena u odluci o troškovima rješenjem sadržanim u istoj odluci, a čime je djelomično prihvaćena žalba tuženika. Stoga je navedenom presudom tužitelju dosuđen pravomoćno iznos od 68.681,00 kn (9.115,53 eur) sa pripadajućom zateznom kamatom tekućom od 29. kolovoza 2008. do isplate, a ujedno je tužitelj pravomoćno odbijen sa dijelom tužbenog zahtjeva kojim je tražio izmještanje kolektora. Nakon toga je tužitelj podnio reviziju protiv navedene II. stupanjske presude te je Vrhovni sud svojom presudom i rješenjem br. Rev-4446/19- 2 od 1. lipnja 2022. djelomično odbio reviziju tužitelja i potvrdio I. i II. stupanjsku presudu u dijelu koji se odnosi na odbijanje dijela tužbenog zahtjeva za izmještanje kanalizacijskog kolektora dok je djelomično prihvatio reviziju te je ukinuo I. i II. stupanjsku presudu u dijelu kojim je tužitelj odbijen za isplatom daljnjeg iznosa od 3.602.029,83 kn (478.071,52 eur) do ukupno zatraženog iznosa od 3.670.710,83 kn (487.187,05 eur) sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom kao i u odluci o troškovima te je u tim ukinutim dijelovima vratio postupak na ponovno rješavanje ovome sudu.

5. Stoga je sud u ponovnom postupku prvenstveno utvrđivao štetu te visinu štete koja je nastala tužitelju izgradnjom sveobuhvatnog kanalizacijskog kolektora, a to sve opet sukladno uputi revizijske odluke.

6. U ponovnom postupku sud je prvenstveno proveo novo građevinsko vještačenje po sudskom vještaku Anđelku Vujevi te je izvršio i uvid u nalaz i mišljenje tog vještaka sa listova 619-654 spisa te sa listova 655-690 spisa, pročitao je očitovanje sa listova 711-742 spisa i sa listova 771-790 spisa, a ujedno je istog i usmeno saslušao na ročištima dana 19. studenog 2024. i 27. siječnja 2025. Također je izvršio uvid u nalaze i mišljenja sudskih vještaka i to Bojana Škvorca sa lista 39 spisa, kao što je i pročitao njegovo pismeno izjašnjenje sa lista 195 spisa, kao i u dopunski nalaz istog vještaka sa listova 544-550 spisa te sa listova 592-593 i 598-599 spisa, izvršen je i uvid u nalaz i mišljenje sudskog vještaka Antuna dipl. ing. Možine sa listova 73-79 spisa te njegova pismena očitovanja sa listova 86 i 100 spisa, a pročitano je i usmeno izjašnjavanje tog vještaka na ročištu 20.9.2010. (list 90 spisa) i na ročištu 20.2.2014. (listovi 208-210 spisa). Također je i pročitao nalaz i mišljenje sudske vještakinje Martine Cesar-Kelemen sa listova 112-119 spisa, te sa lista 200-203 spisa, kao i pismena očitovanja te vještakinje sa listova 130-131 spisa, zatim 143-144 spisa i 155- 156 spisa, a također je pročitao usmeno izjašnjavanje predmetne vještakinje sa ročišta dana 20. veljače 2014. (listovi 208-210 spisa). Ujedno je sud izvršio i uvid u zahtjev tužitelja tuženiku sa listova 3 i 4 spisa, u dokumentaciju tužitelja iz omotnice sa lista 5 spisa, a koja se sastoji od uvezanog nalaza i mišljenja sudskog vještaka Atile Etera iz Zagreba sa pripadajućim fotografijama, izvodima iz katastarskih planova, z.k. izvacima, situacije, te ostalim tehničkim podacima vezanim na postavljanje kanalizacijskog kolektora, izvatke iz generalnog urbanističkog plana grada [adresa] od 29.1.2007.g., te preslike Sporazuma o pravu prolaza i gradnje, nadalje je izvršen uvid u presliku vještačkog nalaza i mišljenja Vinceković Zorana, u presliku izvoda iz katastarskog plana sa lista 22 spisa, u presliku građevne dozvole za kolektor sa listova 23 – 25 spisa, u projektnu skicu rotora na raskrižju [adresa] i [adresa] u [adresa] sa lista 26 spisa, u dokumentaciju koja se nalazi na listu 34, a sastoji se od građevne dozvole, suglasnosti i potvrdi drugih službi za postavljanje obuhvatnog kolektora sa skicom protezanja kolektora i tehničkim podacima kolektora, u presliku lokacijske dozvole za rekonstrukciju raskrižja državne ceste (ulica M. P. Miškine) i lokalne ceste (Kućanska ulica), sa listova 45 - 48 spisa, te s listova 57 – 60 spisa, u presliku plana rekonstrukcije sa lista 49 spisa, u potvrdu Upravnog odjela za provedbu dokumenata prostornog uređenja i građenja Grada Varaždina sa lista 83 spisa, u izvadak iz plana generalnog urbanističkog plana [adresa] sa lista 91 spisa, u dopis Upravnog odjela za provedbu dokumenata prostornog uređenja i građenja Grada Varaždina sa lista 93 spisa, u presliku članka iz Regionalnog lista sa lista 106 spisa, u presliku nalaza i mišljenje vještakinje Cesar Kelemen iz predmeta 10.P.302/08 s listova 134-139 spisa, uvid u potvrdu Upravnog odjela za provedbu dokumenata prostornog uređenja i građenja Grada Varaždina sa lista 149 spisa, a pročitano je i rješenje Županijskog suda u Varaždin broj 13 Gž-4254/12-2 sa listova 163-170 spisa. Također je sud izvršio uvid u nalaz i mišljenje vještaka Zlatka Omerhodžića sa listova 271-284 spisa, zatim pismena izjašnjavanja istoga vještaka sa listova 322-324 spisa. Također je izvršen uvid u sporazume sa listova 328-379 spisa, kao i ponovno u presliku građevne dozvole sa pripadajućom skicom sa listova 394-398 spisa.

7. Na temelju tako provedenih dokaza, ocjenjujući sve zajedno i svakog posebno, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja kako je preostao osnovan tek u manjem dijelu, dok je u preostalom dijelu neosnovan.

8. Tijekom dokaznog postupka je kao nesporno utvrđeno:

- da su stranke dana 4. ožujka 2004. zaključile Sporazum br. 2/2004 o pravu prolaza i gradnje, a kojim sporazumom je ovdje tužitelj dozvolio tuženiku pravo prolaza te pravo gradnje dijela obuhvatnog kanalizacijskog kolektora grada [adresa] po svojoj nekretnini čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], dok se tuženik u čl. 2. obvezao nakon izgradnje dijela obuhvatnog kanalizacijskog kolektora po toj nekretnini posjedniku nekretnine tj. tužitelju isplatiti naknadu štete u skladu s vještačkim nalazom ovlaštenog sudskog vještaka,

- da je tuženik ishodio građevnu dozvolu klasa:UP/I-361-03/03-01/330, Urbroj: 2186-05-04-04-2 da na 15. listopada 2004. za izgradnju navedenog kolektora te je tijekom 2005. i prišao izgradnji postavljanju kanalizacijskog kolektora koja gradnja je završena do 2006., time da je zahtjev za izdavanje građevne dozvole podnijeti još dana 24. studenog 2003.,

- da je tuženik izvršio procjenu štete na nekretnini tužitelja tek u studenom 2008. po stalnom sudskom vještaku Zoranu Vincekoviću, koji je štetu procijenio u visini vrijednosti cijene zemljišta u ukupnom iznosu od 32.130,00 kn koji iznos tužitelj nije prihvatio,

- da je tijekom trajanja ovog postupka došlo do nove katastarske izmjere na navedenom području te je nekretnina tužitelja dobila novu katastarsku oznaku i to čkbr. [katastarska čestica], a ujedno je i ušla u sastav katastarske općine [katastarska općina] time da su tom novom izmjerom objedinjene u jednu parcelu dosadašnje nekretnine čkbr. [katastarska čestica], a koje su nekada bile u sastavu k. o. [katastarska općina], time da se i prije te nove izmjere nekretnina tužitelja vodila pod različitim brojevima u zemljišnim knjigama (čkbr. [katastarska čestica]- zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]) te u katastarskom operatu (čkbr. [katastarska čestica]-posjedovni list br. 2236 k. o. [katastarska općina]) dok je po novoj izmjeri upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina],

- da je Grad Varaždin donio tijekom 2007. novi generalni urbanistički plan objavljen u Službenom vjesniku Grada Varaždina br. 1/07, 6/08, 3/12 i 7/16 tako da je tim novim generalnim urbanističkim planom navedena nekretnina proglašena građevinskim zemljištem, a budući je do tada bila poljoprivredno zemljište,

- da je prema navedenom generalnom urbanističkom planom nekretnina tužitelja čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] ušla u sastav zone G u kojoj zoni je dozvoljena izgradnja u poslovno proizvodne svrhe, a oblik korištenja 4B-održavanje postojeće, dogradnja, rekonstrukcija i nova gradnja pretežno gospodarske i kompatibilne namjene te djelomično za proširenje i uređenje prometnice-Ulica M.P.Miškine,

- da je tuženik prije dobivanja građevne dozvole trebao urediti sva imovinsko- pravna pitanja sa vlasnicima zemljišta preko kojih se proteže kanalizacijski kolektor kao i pribaviti suglasnosti o postavljanju kolektora od strane drugih pravnih osoba nadležnih za komunalnu infrastrukturu (Elektra, Termoplin, T- com),

- da je građevna dozvola postala pravomoćna 8. studenog 2004.,

- da je tužitelj tijekom postupka u travnju ove 2018. izvršio parcelaciju svoje čkbr. [katastarska čestica] na tri nekretnine i to čkbr. [katastarska čestica] sve k. o. [katastarska općina] te se kanalizacijski kolektor nalazi u cijelosti na čkbr. [katastarska čestica].

9. Između stranaka je prvenstveno sporno da li je tužitelju uopće nastala šteta postavljanjem kanalizacijskog kolektora te ako jest kakva i u kojoj visini. Prema sadržaju tog sporazuma proizlazi da je tužitelj tim sporazumom dozvolio tuženiku pravo gradnje sveobuhvatnog kanalizacijskog kolektora kao i pravo prolaza u vezi navedenog kolektora. Sa druge strane se tuženik obvezao tužitelju isplatiti mu naknadu štete i to po izgradnji samog kolektora. Tužitelj tvrdi da je dio navedenog sporazuma bila i katastarska situacija, odnosno skica, a koja je pravac protezanja kolektora definirala uz rub nekretnine tužitelja sa Kućanskom ulicom, dakle na krajnji zapadni dio navedene parcele. Međutim iščitavajući sporazum mora se reći da nigdje u navedenom sporazumu nije naznačeno da bi bilo kakva katastarska situacija ili skica bila privitak tom sporazumu, odnosno dio, već naprotiv je sadržaj sporazuma identičan sadržaju sporazuma kojeg je tuženik u to vrijeme zaključivao sa drugim vlasnicima susjednih zemljišta preko čijih zemljišta je također prolazio kanalizacijski kolektor. Sporazum koji je potpisao tužitelj se nalazi u spisu u omotnici sa lista 5 na stranici 26 Procjene vrijednosti zemljišta od strane stalnog sudskog vještaka dipl. ing. Atila Etera, dok su sporazumi sa drugim vlasnicima naznačeni u spisu na listovima 328-379 spisa. Dakle, svi ti sporazumi imaju identičan sadržaju što znači da su tipski te je razlika jedino u imenu vlasnika zemljišta i broj samog sporazuma, kao i oznaka nekretnine. Osim toga pregledom tih svih sporazuma je ustvari vidljivo da je tužitelj zaključio navedeni sporazum sa tuženikom čak i prije ostalih vlasnika, odnosno posjednika, a koji su pretežno potpisivani u mjesecu lipnju. Na navedeno upućuje i sam broj sporazuma (2/2004). Temeljem navedenog ovaj sud zaključuje da su ustvari ti sporazumi potpisivani kao uvjet za dobivanje građevne dozvole za izgradnju kolektora, a koja građevna dozvola je ustvari zatražena još 24. studenog 2003. time da je sama građevna dozvola izdana tek 15. listopada 2004., a postala je pravomoćna 8. studenog 2004. kako to i proizlazi iz preslike građevne dozvole sa lista 394 spisa. Tu se doduše dodaje da je prethodno u predmet dostavljen primjerak građevne dozvole gdje je naznačeno da je ista pravomoćna, a nakon toga se navodi i podatak [adresa], 25. rujna 2006., ali takva oznaka označava samo mjesto i datum izdavanje klauzule pravomoćnosti u kojoj nije naznačen i datum pravomoćnosti, već je to izdano tek na primjerku, odnosno preslici građevne dozvole dana 30. kolovoza 2017. uz podnesak tužitelja i na kojem primjerku je naznačen i dan pravomoćnosti te podatak da je ta klauzula pravomoćnosti izdana na dan 29. kolovoza 2017. Upravo iz predmetne građevne dozvole je vidljivo da je investitor, a to je u ovom slučaju tuženik, dužan prije početka radova riješiti imovinsko-pravne odnose i to u potpunosti time da iz obrazloženja proizlazi da je tuženik dostavio navedene sporazume o pravu prolaza i gradnje i to njih 38, a što znači da je tek po dostavi tih sporazuma i izdana navedena građevna dozvola. Sam sadržaj sporazuma koji je tužitelj zaključio sa tuženikom broj 2/2004 pak ustvari predstavlja sporazum stranaka o osnivanju služnosti tj. građenja određenog objekta (kolektora) te prava prolaza preko nekretnina ovdje tužitelja, a za korist ovdje tuženika kao investitora gradnje kolektora. Dakle, radi se o sporazumu kojim je osnovana služnost određenog voda što kanalizacijski kolektor i predstavlja time da u ovom slučaju se nije trebala donositi posebna sudska odluka, a to u smislu odredbe iz čl. 225. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09 90/10, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17 (pročišćeni tekst) - dalje ZV) već su ustvari same stranke to riješile navedenim sporazumom. Konačno i same stranke u više svojih podnesaka dostavljenih u spis tijekom postupka i suglasno tvrde da ovaj sporazum predstavlja sporazum o osnivanju služnosti. Sama služnost predstavlja općenito ograničavajuće pravo vlasnika na njegovoj stvari, odnosno u ovom slučaju nekretnini, a to za potrebe druge osobe kojoj taj vlasnik dozvoljava i omogućava korištenje njegove nekretnine pod uvjetima kako su to stranke dogovorile. Kao što je već rečeno u samom sporazumu se nigdje ne spominju da bi pripadajući dio sporazuma bila i određena skica tj. katastarska situacija koja bi točno definirala pravac prolaza kolektora već je navedena samo općenita formulacija kojom tužitelj daje pravo građenja i prolaza zbog kolektora preko svoje nekretnine. Sud smatra da bi u svakom slučaju da je bio dogovoren točan pravac protezanja kolektora između stranaka da bi tada to bilo i naznačeno u samom sporazumu. To tim više što se u to vrijeme još nije niti prišlo izgradnji kolektora pa nije bila niti izdana građevna dozvola, a koja građevna dozvola je tražena temeljem projektne dokumentacije izgradnje kanalizacijskog kolektora, a koju projektnu dokumentaciju je izradila tvrtka AT Consult d.o.o. iz [adresa] koja je prije same izrade projekta zatražila suglasnost i posebne uvjete gradnje ostalih vlasnika vodova u predjelu protezanja kanalizacijskog kolektora, a kako to također proizlazi iz građevne dozvole. U navedenom projektu je naznačena i trasa protezanja navedenog kolektora time da je vidljivo da je sam projekt sačinjen još 2002. i nedvojbeno je upravo takav projekt dostavljen sa zahtjevom za izdavanje građevne dozvole kako to proizlazi iz građevne dozvole iz omotnice s lista 34 spisa. Dakle prema provedenim dokazima ovaj sud je nedvojbeno zaključio da su stranke Sporazumom br. 2/2004 osnovale služnost za postavljanje voda, a to u ovom slučaju kanalizacijskog kolektora i to preko zemljišta tužitelja, a investitora ovdje tuženika. Također je sud utvrdio da ustvari navedenim sporazumom stanke nisu definirale posebni pravac protezanja kolektora, a što se po mišljenju suda nije moglo tada učiniti obzirom na tada postojeće vodove u navedenom zemljištu, a koji su nedvojbeno postojali kako to proizlazi iz same građevne dozvole sa skicom protezanja iz omotnice s lista 34 spisa te posebnih uvjeta dostavljenih od strane vlasnika drugih vodova, prema kojim uvjetima se ovdje tužitelj morao ravnati prilikom postavljanja cijevi za kanalizacijski kolektor. No, osnovno pravilo o pravcu protezanja voda pa i korištenja služnosti je takvo da služnost treba odrediti na način da najmanje opterećuje poslužnu nekretninu, a kako to proizlazi iz čl. 177. st. 2. ZV-a. Tu se posebno dodaje da i iz vještačkog nalaza sudskog vještaka Zlatka Omerhodžića te njegovih pismenih i usmenih izjašnjenja je sud utvrdio da ustvari se može dogoditi da se točan pravac protezanja pojedinog voda može utvrditi prilikom samog postavljanja, a nakon što se izvrši iskop zemljišta na koje treba postaviti određeni vod. Stoga imajući navedeno u vidu je i logično za zaključiti da ustvari sama skica o predloženom pravu protezanja određenog voda, a prije nego što se priđe izgradnji pa i izgradi navedeni vod može tek okvirno prikazati pravac protezanja tog voda. Dakle, konačni pravac se utvrđuje tek nakon izgradnje i postavljanja određenog voda, a ovdje treba imati svakako u vidu i širinu samog kolektora koji ima promjer od 2,20 m kako to proizlazi iz dokumentacije dostavljene punomoćniku tužitelja od samog tuženika (list 16 nalaza vještaka Etera- omotnica s lista 5 spisa). Upravo imajući u vidu navedenu širinu kao i određenja drugih vlasnika vodova iz njihovih suglasnosti o udaljenosti kolektora od njihovih vodova je svakako nelogična tvrdnja i traženje tužitelja da bi se navedeni kolektor već po projektu trebao postaviti na udaljenosti svega od 3 metra od međe sa samom prometnicom tj. Kućanskom ulicom jer su na navedenom pravcu već postojali i drugi vodovi kako to proizlazi iz projektne dokumentacije i građevne dozvole, a također je nedvojbeno da je navedeni dio nekretnine tužitelja već tada predstavljao koridor vodova i to komunalne infrastrukture tako i prometne koji je sam po sebi već tada upućivao na određene mogućnosti, odnosno nemogućnosti gradnje na tom dijelu nekretnine tužitelja što je kasnije, a tu mislimo nakon postavljanja kolektora, i određeno u samom GUP-u Grada [adresa] iz 2007. Navedeno je utvrđeno i prilikom očevida na licu mjesta sa mjerničkim sudskim vještakom Bojanom Škvorcom, a kada su na licu mjesta na nekretnini tužitelja i pronađeni dokazi o postojanju drugih vodova na nekretnini tužitelja kako to proizlazi sa same skice sa lice mjesta sa lista 39 spisa. Doduše ovdje se mora navesti da vještak u navedenoj skici spominje također udaljenost voda 3 metra od prometnice prema sporazumu iako se sada tu ističe da se ovdje radi o tvrdnji tužitelja da je takav sporazum postignut, a što je tuženik odmah osporavao u odgovoru na tužbu te se dakle tek tijekom dokaznog postupka navedeno trebalo utvrditi. Sud nakon provedenog dokaznog postupka nije našao osnovanim gornje tvrdnje tužitelja, a kako je prethodno već djelomično pojašnjeno smatrajući da katastarska situacija prema kojoj je kanalizacijski kolektor trebao ići najviše na udaljenosti od 3 metra od Kućanske ulice nije dio sporazuma bez obzira što je ista predana tužitelja i opskrbljena pečatom tuženika već ista ustvari predstavlja pretpostavljeni pravac protezanja kolektora, a koji pravac ustvari podliježe prilikom postavljanja samog kolektora i izmjenama obzirom na situaciju na samom zemljištu koja se utvrđuje na licu mjesta prilikom iskopa. Sud dakle nije prihvatio osnovanom i istinitom tvrdnju tužitelja da bi ta katastarska situacija bila dijelom sporazuma jer tužitelj ničim nije to niti dokazao, a niti to proizlazi iz ostalih provedenih dokaza i to prvenstveno dokumentacije koja se odnosi na protezanje vodova na nekretnini tužitelja.

10. Kako je dakle utvrđeno da su stranke sporazumom 2/2004. od 4. ožujka 2004. osnovale služnost voda preko tužiteljeve nekretnine, doduše tada stare katastarske oznake čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], to je svakako tuženik nakon što je izgrađen navedeni kanalizacijski kolektor trebao isplatiti tužitelju štetu radi postavljanja kolektora, a koja obveza tuženika je i određena u čl. 2. navedenog sporazuma. Činjenica jest da stranke u navedenom sporazumu nisu uopće definirale kakvu vrstu štete bi tuženik trebao tužitelju isplatiti time da iz podnesaka tužitelja tijekom postupka se zaključuje da ustvari tužitelj prije svega traži štetu radi nemogućnosti daljnje izgradnje svoje nekretnine zbog postavljenog kolektora te potom i razliku tržišne vrijednosti njegove nekretnine prije postavljanja kolektora i nakon postavljanja kolektora. Sam pojam štete je definiran u odredbi iz čl. 1046. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 114/22, 156/22 i 155/23- dalje ZOO), a prema odredbi je šteta umanjenje nečije imovine (obična štete), zatim sprječavanje njegova povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta). U ovom slučaju se ustvari radi o običnoj šteti jer prema navodima tužitelja tužitelj smatra da mu je nastala šteta zbog nemogućnosti korištenja u potpunosti njegove nekretnine, zbog izgradnje kanalizacijskog kolektora jer na tom dijelu ne može raditi bilo kakve druge zahvate u okviru svog prava kao vlasnik predmetne nekretnine, kao i da mu je zbog toga umanjena vrijednost te njegove nekretnine. Samo vlasništvo je definirano u čl. 30. st. 1. ZV-a, prema kojoj odredbi je pravo vlasništva stvarno pravo na određene stvari koje ovlašćuje svoga nositelja da s tom stvari i koristima od nje čini što ga je volja te ga svakoga drugoga iz toga isključi, ako to nije protivno tuđim pravima ni zakonskim ograničenjima. Odredbom iz čl. 30. st. 2. ZV-a je propisano da u granicama iz st. 1. ovoga članka vlasnik ima među ostalim pravo posjedovanja, uporaba korištenja i raspolaganja svojom stvari. Nedvojbeno jest da je ugradnjom kanalizacijskog kolektora tužiteljevo vlasničko pravo na navedenom dijelu navedene nekretnine ograničeno, ali prema dostupnim podacima i naročito promjeni GUP-a Grada Varaždina je ovaj sud utvrdio da ustvari je to pravo tužitelja i dodatno ograničeno ne samo zbog kolektora već i ograničenjima koja su naznačena i u samom GUP-u za dio gdje se nalazi navedena nekretnina, a sama nekretnina je nastavno i određena kao dio preko kojeg će se protezati prostor, odnosno zona uređenja križanja između ulica Mihovila Pavla Miškine i Kućanske ulice. Iz svega naprijed proizlazi da je novim GUP-om taj dio nekretnine tužitelja i dodatno ograničen u iskorištavanju, odnosno korištenju od strane vlasnika. Naime, kao što je već rečeno navedena nekretnina se nalazi u zoni G prema novom GUP-u u kojoj zoni je predviđena gradnja gospodarskih građevina i proizvodno poslovne namjene, a same mogućnosti gradnje su i navedene u tekstualnom dijelu GUP-a toč. 3. 1. s tim da je toč. 3.1.2. određeno da izgrađenost građevne čestice ne može biti veća od 40% površine te čestice. Može se slobodno reći da u vrijeme pokretanja ovog postupka je već i bila formirana nova katastarska parcela tužitelja, a to na način da je objedinila dotadašnje parcele tužitelja čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u jednu i to novu čkbr. [katastarska čestica], ali sada u k. o. [katastarska općina], a što je i logično obzirom je u to vrijeme već i bio donesen novi GUP (objavljen u Službenom vjesniku Grada Varaždina br. 1/2007), a kojim GUP-om je ta nekretnina postala građevinsko zemljište, dok je do donošenja navedenog GUP-a bila tek poljoprivredno zemljište, a što znači da je u vrijeme zaključenja sporazuma ta nekretnina tužitelja bila poljoprivredno zemljište. No, kao što je već rečeno donošenjem novog GUP-a je nekretnina postala građevinsko zemljište i prilikom utvrđivanja visine štete treba istu utvrđivati upravo sukladno sadašnjem karakteru nekretnine. Između stranaka je doista postojao spor u vezi vrste štete te potom i visine štete koju je tužitelj pretrpio izgradnjom navedenog kanalizacijskog kolektora, a u vezi čega je ovaj sud provodio četiri vještačenja tijekom ovog postupka i to po sudskim vještacima dipl. ing. Antunu Možini, dipl. ing. RME, dipl. ing. Zlatku Omerhodžiću te konačno po dipl. ing Anđelku Vujevi. Ističe se da su vještaci Možina, Cesar-Kelemen pa i Omerhodžić u svojim nalazima dali svoja mišljenja da tužitelj izgradnjom navedenog kolektora nije pretrpio štetu zbog nemogućnosti korištenja svoje nekretnine, a obzirom na ostali dio svoje nekretnine koji nije zahvaćen navedenom gradnjom. No činjenica jest također da su sve vještaci referirali na novoformiranu parcelu tužitelja nakon što je ista iz k. o. [katastarska općina] u k. o. [katastarska općina] te je promijenila svoj oblik, veličinu te i katastarsku oznaku budući je i ta novoformirana parcela bila predmetom identifikacije u ovom predmetu na sudskom očevidu održanom dana 18. svibnja 2009. Stoga su i cijenili navedenu štetu tek u vidu naknade za zemljište obzirom su smatrali da zbog izgradnje kolektora na toj nekretnini nije došlo do umanjenja njezine vrijednosti. Posebno se dodaje da vještaci Možina i Cesar-Kelemen su naznačivali tržišnu vrijednost navedene nekretnine po vlastitom znanju, dok je jedino vještak Omerhodžić procjenu vrijednosti navedene nekretnine utvrdio tzv. poredbenom metodom, a to sukladno sada važećem Zakonu o procjeni vrijednosti nekretnina (Narodne novine 78/15-dalje Zakon o procjeni) te Pravilniku o metodama procjene vrijednosti nekretnina (Narodne novine 105/15-Pravilnik o metodama). Tu se ističe da su vještaci Možina, Omerhodžić i Vujeva određeni od strane suda kao vještaci u ovom predmetu upravo na prijedlog tužitelja time da su vještaci Omerhodžić i Vujeva predlagani nakon što je tužitelj prigovorio nalazima i mišljenjima prethodnih vještaka (Možina i Cesar-Kelemen), a vještak Vujeva nakon odluke Rev-4446/2019-2 Vrhovnog suda Republike Hrvatske.

11. Kao što je već prethodno rečeno svi vještaci osim vještaka Vujeve su se izjašnjavali o šteti na tužiteljevoj nekretnini prema nekretnini kakva je bila u vrijeme podnošenja tužbe i to prvenstveno na način da ustvari bi tužitelju pripadala štete u visini naknade za zemljište koje je zauzeto predmetnim kolektorom. Upravo je Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci naveo da štetu valja procjenjivati obzirom na nekretninu koja je bila predmetom sporazuma koji su stranke zaključile prije početka radova na izgradnji kolektora, a koji je već prethodno opisan. To znači da se šteta trebala procjenjivati prema čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] jer je upravo ta nekretnina bila predmetom sporazuma te uvažavajući sve ostale parametra o pravcu protezanja te zauzimanja predmetne nekretnine kolektorom utvrditi štetu i to na način da se utvrdi gubitak vrijednosti te nekretnine u odnosu na vrijednost nekretnine bez kolektora prema vrijednosti nekretnine nakon izgrađenog kolektora. To prvenstveno imajući u vidu činjenicu da je kolektor ipak uređaj od interesa za Republiku Hrvatsku u smislu odredbe iz čl. 33. st. 1. ZV, a u kojem slučaju se naknada treba obračunavati kao za izvlaštenje što bi značilo da se treba utvrđivati tržišna vrijednost nekretnine. Obzirom na to ovaj sud je zatražio dopunski nalaz i mišljenje mjerničkog vještaka Bojana Škvorca vezano na nekretninu koja je bila predmetom sporazuma dakle čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a isti je to i naveo u svojoj skici sa lista 599 spisa na kojoj se navodi da je čkbr. [katastarska čestica] u trenutku zaključenja sporazuma imala ukupnu površinu od 3927 m2, dok pravac protezanja kolektora ide pravcem označenim slovima M-O-P i ukupna površina koridora koji zauzima kolektor pak iznosi 1122 m2, dok sam promjer cijevi kolektora ima površinu od 341 m2. Ističe se da je sud u cijelosti prihvatio navedena utvrđenja iz tog nalaza. Temeljem navedenog nalaza je sud odredio konačno i novo vještačenje po građevinskom vještaku radi utvrđivanja tržišne vrijednosti čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i to bez položenog kolektora i sa položenim kolektorom, a kako bi se i utvrdilo da li je zbog izgradnje kolektora došlo do smanjenja tržišne vrijednosti predmetne nekretnine uzimajući sada u obzir upravo nekretninu kakva je bila u vrijeme zaključenja sporazuma, a ne kakva je bila u trenutku podnošenja tužbe. S tim u vezi se mora navesti da je utvrđeno već na licu mjesta da je ta nekretnina čkbr. [katastarska čestica] već bila nekretnina na kojoj je postojala već određena komunalna infrastruktura, a i predviđena za daljnju prometnu infrastrukturu, što je sud i nedvojbeno utvrdio iz svih provedenih dokaza. To novo vještačenje je povjereno, a sukladno prijedlogu tužitelja sudskom vještaku dipl. ing. Anđelku Vujevi koji je dao nalaz i mišljenje uvažavajući kako utvrđenja sa očevida te naknadnim nalazima vještaka Bojana Škvorca tako i činjenicu postojanja dijela komunalne infrastrukture na predmetnoj nekretnini, ali i podatke da je ta nekretnina predviđena i za razvoj daljnje prometne infrastrukture, a o čemu podaci postoje i u spisu, a iz spisa isto tako nedvojbeno proizlazi da je doista dio te nekretnine i ušao u prometnu infrastrukturu radi uređenja križanja između Koprivničke ulice i Ulice Pavleka Miškine. Prema tome je navedeni vještak uvažavajući činjenicu da je već dio predmetne nekretnine zauzet komunalnom infrastrukturom, a što je utvrđeno prilikom očevida na licu mjesta odredio točnu površinu te nekretnine koja je već zauzeta komunalnom infrastrukturom tako da je utvrdio i preostalu površinu predmetne nekretnine na kojoj bi eventualno bila moguća gradnja uz tada postojeću komunalnu infrastrukturu. Ta površina je utvrđena sa 3303 m2, što znači da je od ukupne površine predmetne nekretnine (3927 m2) oduzeta površina koja je već tada bila predviđena za koridor ceste te na kojoj se već i nalazio dio komunalne infrastrukture, a što je iznosilo 625 m2, tako da je preostala površina za eventualnu gradnju od 3303 m2 (list 641 spisa). Nakon što je postavljen kolektor, a uvažavajući u cijelosti površinu koju je isti zauzeo vještak je izračunao da je sada za moguću gradnju preostala tek površina od 1644 m2, dok se dakle na površini od 1659 m2 ne bi mogle graditi sve vrste građevine odnosno ta površina ima ograničeno gospodarsko korištenje, a to izgradnjom parkirališta ili sl., ali ne i građevina. Vještak je i naveo da se predmetnu nekretninu treba procjenjivati kao građevinsku zemljište i to prema tržišnoj vrijednosti nekretnine gospodarske namjene, a budući je ta nekretnina ipak nakon nove izmjere te donošenja generalnog urbanističkog plana 2007. ušla upravo u zonu gradnje s tim da po mišljenju suda su postojale naznake već i prilikom zaključenja sporazuma između stranaka da bi ta nekretnina i ušla u zonu gradnje i to građevina gospodarske namjene ili pak uređivanje daljnje prometne infrastrukture na tom dijelu. Dakle kada se uzme naprijed navedeno u obzir nema dvojbe da je mogućnost gradnje na nekretnini tužitelja čkbr. [katastarska čestica] nakon postavljanja kolektora bitno smanjena te je tužitelj na taj način i onemogućen kao vlasnik u izvršavanju svojeg vlasništva. Vještak je izvršio procjenu tržišne vrijednosti predmetne nekretnine, a to u vrijeme izrade nalaza i to sukladno Zakonu o procjeni te Pravilniku o metodama time da je ta procjena tržišne vrijednosti izvršena prema vremenu izrade nalaza, dakle sada važećim cijenama, što opet odgovara i odredbi iz čl. 1089. st. 2. ZOO, a koji propisuje da se visina naknade štete određuje prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke osim slučaja kad zakon određuje nešto drugo. Ujedno i sam vještak navodi u svojim izjašnjavanjima da se visina tržišne vrijednosti ne može odrediti na drugačiji način nego prema današnjim vrijednostima, a što i proizlazi iz naprijed citiranih propisa. Dakle vještak je utvrdio tržišnu vrijednost nekretnine tužitelja prije postavljanja kolektora i to uvažavajući isključivo površinu na kojoj je prije postavljanja kolektora i bila moguća gradnja obzirom na već ranije postavljenu komunalnu infrastrukturu, a radilo se o površini od 3303 m2 te je utvrdio da je tržišna vrijednost te nekretnine 106.550,45 eur. Nakon što je na toj nekretnini postavljen kolektor preostala je površina za mogućnost gradnje bez ograničenja osim ovih određenih GUP-om od 1644 m2 dok zbog izgrađenog kolektora to više nije bilo moguće te je gradnja i dodatno ograničena na površini na 1659 m2. Prema tome tržišna vrijednost dijela nekretnine na kojoj je moguća gradnja i koja nije opterećena služnošću bi iznosila 42.426,63 eur, a dijela nekretnine koji je opterećen služnošću bi iznosila 10.703,43 eur. Tu se navodi da je vještak utvrdio da bi jedinična cijena građevinskog zemljišta na datum procjene iznosila 32,26 eur/m2, a do tog iznosa je došao poredbenom metodom uspoređujući dakle zemljišta i cijene zemljišta koja se nalaze u blizini predmetne nekretnine, a kako je to decidirano naznačeno u nalazu i mišljenju. Na taj način je vještak utvrdio da je nakon polaganja kolektora tržišna vrijednost tužiteljeve nekretnine 53.130,06 eur, a što znači da je došlo do umanjenja za iznos od 53.420,39 eur i taj iznos i predstavlja štetu koju je tužitelj pretrpio izgradnjom predmetnog kolektora na svojoj nekretnini odnosno za taj iznos je umanjena njegova vrijednost. Ujedno se napominje da je i vještak Omerhodžić u svom nalazu koristio također poredbenu metodu, a vještak Vujeva je u svom izjašnjavanju, kako usmenom tako pismenom, nakon davanja nalaza i mišljenja od 11. listopada 2024. (listovi 619-654 spisa), naveo da je upravo poredbena metoda jedina moguća za utvrđivanje tržišne vrijednosti. Vještak Vujeva je i decidirano naveo razloge za gornja utvrđenja te njegovo obrazloženje iz nalaza i mišljenja nije dovedeno u sumnju prigovorima stranaka, a također niti navodima iz dopune nalaza i mišljenja odnosno očitovanja sa listova 711-742 spisa za koji je vještak i posebno dao svoje usmeno očitovanje tako da je sud u konačnici prihvatio upravo osnovni nalaz i mišljenje navedenog vještaka. Kao što je već rečeno nalaz i mišljenje nije doveden u sumnju niti prigovorima stranaka, a niti utvrđenjima suda iz ostalih provedenih dokaza već sud smatra da je nalaz i mišljenje dano temeljem stručnog znanja i iskustva predmetnog vještaka uvažavajući svu dokumentaciju koja se nalazi u spisu dostavljena od stranaka te pribavljena od strane suda. Uostalom navedeni izračun štete je sačinjen i sukladno uputi iz revizijske odluke, a i sukladno odredbi iz čl. 33. st. 3. ZV, koja se odnosi na isplatu naknade kao za izvlaštenje. U ovom slučaju se ne radi o izvlaštenju, ali se visina umanjenja vrijednosti nekretnine izračunava upravo prema pravilima za izvlaštenje tj. utvrđivanjem tržišne vrijednosti. Što je i učinjeno u ovom nalazu i mišljenju vještaka Anđelka Vujeve.

12. Obzirom na to sud je i dosudio tužitelju naknadu štete u visini umanjene tržišne vrijednosti, a koja je dobivena razlikom između tržišne vrijednosti nekretnine prije postavljanja kolektora i tržišne vrijednosti nekretnine nakon postavljanja kolektora te iznosi 53.420,39 eur. Sud je u ovoj odluci dosudio tužitelju tek razliku u iznosu od 44.304,86 eur budući mu je već dio dosuđen pravomoćnom presudom ovoga suda br. 20 Pn-50/15-59 od 19. lipnja 2018. i to u iznosu od 9.115,53 eur. Što se tiče zatezne kamate ista je dosuđena na navedeni iznos tekućom od dana postavljanja zahtjeva tužitelja prema tuženiku prije pokretanja ovog postupka te je takav tijek zatezne kamate i potvrđen presudom Županijskog suda u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici br. Gž- 1589/2018-2 od 11. prosinca 2018. tako da sud posebno ne obrazlaže navedeni početak zatezne kamate u ovoj odluci, a sama kamata je dosuđena po stopi sukladno odredbi iz čl. 29. st. 2. ZOO.

13. Sud je inače u cijelosti prihvatio nalaze i mišljenja prethodnih vještaka Možine i Cesar-Kelemen i Omerhodžića, a koji su davali svoje nalaze i mišljenja sukladno tadašnjim nalozima suda, logično, uvjerljivo i nepristrano, a temeljem svog stručnog znanja i iskustva te i nisu u suprotnosti s ostalim provedenim dokazima time da se ustvari procjena štete u njihovim nalazima odnosila na naknadu štete zbog ustanovljene služnosti, a ne nastale umanjenjem vrijednosti zbog služnosti odnosno postavljanja kolektora. Također je na isti način prihvaćen i nalaz i mišljenje mjerničkog vještaka Bojana Škvorca. Osim toga treba imati u vidu da su se ti vještaci rukovodili identifikacijom nekretnina prilikom sudskog očevida sa mjerničkim vještakom Škvorcom, a koja identifikacija je izvršena prema novoj izmjeri nekretnine tužitelja i koja izmjera je ipak u bitnome promijenila status nekretnine tužitelja u odnosu na nekretninu koja je bila predmetom sporazuma. Što se tiče nalaza i mišljenja vještaka Atile Etera sud istog uopće istoga nije akceptirao budući je isti dan izričito na zahtjev tužitelja i tek je ustvari predstavljao podlogu za tužbu tužitelja, a o kojoj tužbi je sud provodio dokaze te donio i konačnu ovu odluku. Napominje se da dokumentacija koju su dostavile stanke u svakom slučaju bila podloga nalaza i mišljenja svih sudskih vještaka koji su angažirani u ovom predmetu pa je stoga i ocjenjena kroz ocjenu pojedinih nalaza i mišljenja vještaka.

14. Također se ovdje dodaje da sud nije prihvatio daljnje dokazne prijedloge tužitelja, a naročito ne za provođenjem novog vještačenja smatrajući to obzirom na do sad provedena vještačenja u ovom predmetu nepotrebnim za rješavanje ovog predmeta, a po mišljenju suda takvi prijedlozi su predstavljali odugovlačenje postupka koji ionako traje već više godina.

15. Obzirom na prednje sud je dakle dosudio tužitelju na ime naknade štete iznos od ukupno 53.420,39 eur sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom time da je u ovoj odluci mu dosudi tek razliku između tog iznosa (44.304,86 eur) budući je već dio dosuđen presudom br. 20 Pn-50/15-59 od 19. lipnja 2018. (9.115,53 eur), dok ga je odbio sa iznosom od 433.766,66 eur, a koji iznos predstavlja razliku između iznosa koji je preostao nakon revizijske odluke (478.071,52 eur) i iznosa koji je dosuđen ovom presudom (44.304,86 eur) s pripadajućom kamatom.

16.1. Odluka o trošku temelji se na odredbi iz čl. 154. st. 2. ZPP-a obzirom su stranke uspjele svaka u svojim zahtjevima djelomično. Međutim treba imati u vidu da je tužitelj u ovom predmetu postavio dva tužbena zahtjeva i to jedan za isplatu naknade štete, a drugi za izmještanje trase kolektora. Tužitelj u zahtjevu za izmještanje trase kolektora nije uspio u cijelosti, dok je u zahtjevu za isplatu naknade štete uspio djelomično i to u postotku od 10,97%. No treba imati u vidu da je u ovom predmetu pravomoćno odlučeno o zahtjevu za izmještanje već u odluci Županijskog suda u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici br. Gž-1589/2018-2 od 11. prosinca 2018., a budući je taj dio navedene presude potvrđen presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske br. Rev-4446/2019-2 od 1. lipnja 2022. Ako cijenimo oba zahtjeva ukupno tada dolazimo do zaključka da je tužitelj u postotku do revizijske odluke uspio tek u omjeru 5,49% što znači da je tuženik u tom dijelu uspio u omjeru od 94,52%, a razlika između ta dva postotka je 89,03%. U postupku nakon revizijske odluke kada se raspravljalo samo o zahtjevu za isplatu daljnjeg zahtjeva u iznosu od 478.071,52 eur tužitelj je uspio u omjeru od 10,21%, a dakle tuženik u omjeru od 89,79% te razlika između ta dva postotka iznosi 79,58%. Isto tako ovdje moramo reći da budući je ukinuta revizijskom odlukom cjelokupna odluka o trošku to znači da se odluka o trošku donosi ponovno za cijeli postotak, a sam trošak dospijeva sa danom donošenja sudske odluke. To znači da se u ovom slučaju primjenjuje Tarifa o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23-dalje OT) i to za cijeli postupak, a kako je to propisano tbr. 52. toč. 1. navedene OT. S tim u vezi je sud utvrđivao trošak tuženika prema sada važećoj tarifi, a također i vezano na iznose koje je tuženik specificirano naveo u svom troškovniku (listovi 807-809 spisa) predanom na zaključnom ročištu od 7. veljače 2025. Dakle sud nije tuženiku priznao naknadu i nagradu za troškove koji nisu bili navedeni u predmetnom troškovniku, a niti preko iznosa koji nije zatražen u tom troškovniku pa čak iako bi prema važećom OT ti iznosi trebali biti veći. Tuženiku je priznat trošak zastupanja na ročištu 18. ožujka 2009. u iznosu od 1.218,06 eur, a također i isti iznos za zastupanje na ročištima 18. svibnja 2009., 15. rujna 2009., 16. studenog 2009., 13. siječnja 2010., 8. lipnja 2010., 20. rujna 2010., 5. srpnja 2011. iako se tu navodi da je u troškovniku omaškom zatražen trošak zastupanja na ročištu od 13. lipnja 2012., a koje ročište nije održano. Priznat mu je i trošak zastupanja na ročištu 19. rujna 2012. u istom iznosu kao i za zastupanje na ročištima od 7. veljače 2013., 14. svibnja 2013., 20. veljače 2014. jer su u tim iznosima i zatraženi troškovi za zastupanja na tim ročištima. Nadalje je tužitelju priznat trošak za zastupanje na ročištima 20. siječnja 2017., 24. travnja 2017., 19. rujna 2017. svaki puta u iznosu 4.872,25 eur, a sve to temeljem tbr. 9. toč. 1. OT. U istom razdoblju, a koje se ustvari odnosi na razdoblje prije donošenja revizijske odluke su tuženiku priznati i troškovi sastava podnesaka i to od 19. listopada 2009. u iznosu od 1.218,06 eur, zatim od 31. siječnja 2011. također u iznosu od 1.218,06 eur, za podnesak od 11. listopada 2016. u iznosu od 4.872,25 eur kao i za podnesak od 16. siječnja 2017. te za podneske od 3. travnja 2017. i 20. rujna 2017., a sve to prema tbr. 8. toč. 1. OT, dok mu je za podneske od 10. rujna 2012., 29. travnja 2013., 9. veljače 2014., 24. listopada 2015., 20. kolovoza 2016., 23. siječnja 2017., 19. travnja 2017., 3. studenog 2017. i 19. siječnja 2018. priznat svaki puta iznos od 200,00 eur, a to prema tbr. 8. toč. 3. OT. Tuženiku je u istom razdoblju priznat trošak zastupanja na ročištu za objavu dana 19. lipnja 2018. u iznosu od 66,36 eur, a koji iznos je zatražen tarifom, temeljem tbr. 9. toč. 3. OT. Na sve gore navedene iznose je tuženiku priznat i trošak PDV prema tbr. 46. OT u iznosu od 12.159,99 eur, što znači da je tuženiku u tom dijelu postupka (prije donošenja revizijske odluke) priznat ukupan iznos troška od 60.799,94 eur, a obzirom na njegov omjer uspjeha u tom dijelu postupka (89,03%) mu pripada iznos troška od 54.130,19 eur.

16.2. U postupku nakon donošenja revizijske odluke je tuženiku priznat trošak zastupanja na ročištima 7. listopada 2022., 16. studenog 2022., 12. prosinca 2022., 1. rujna 2023., 11. lipnja 2024., 19. studenog 2024., 27. siječnja 2025. i 7. veljače 2025. svaki puta u iznosu od 7.206,00 eur prema tbr. 9. toč. 1. OT, zatim mu je priznat trošak sastava podnesaka i to za podneske od 2. kolovoza 2023., 3. lipnja 2024., 8. studenog 2024. i 2. prosinca 2024., svaki puta u iznosu od 7.206,00 eur prema tbr. 8. toč. 1. OT, a za sastav podnesaka od 20. rujna 2022., 27. rujna 2022., 13. rujna 2023., 7. veljače 2024., 3. travnja 2024. i 27. prosinca 2024. svaki puta u iznosu od 200,00 eur prema tbr. 8. toč. 3. OT. Na navedeni ukupni iznos od 87.672,00 eur je tuženiku priznat i trošak PDV prema tbr. 46. OT u iznosu od 21.918,00 eur, što znači da je ukupni trošak tuženiku u tom dijelu postupka iznosio 109.590,00 eur. Tuženiku obzirom na omjer uspjeha stranaka pripada trošak u tom dijelu od 79,58% odnosno 87.211,72 eur. Prema tome je tuženiku ukupno dosuđen iznos na ime naknade troškova ovog postupka od 141.341,91 eur i na taj iznos je tužitelj obvezan na naknadu troškova tuženiku kako je to naznačeno u toč. III/ izreke ove presude. Ovdje ponovno naznačujemo da je sud dosuđivao trošak sukladno predanom troškovniku na ročištu od 7. veljače 2025. i to u iznosima kako je tamo specificiran i naznačen bez obzira što bi za pojedine troškove mogla biti dosuđena i veća nagrada, a obzirom na tbr. 52. toč. 1. sada važeće OT. Isto tako se napominje da tuženiku nisu priznati troškovi svih podnesaka jer se u tim podnescima ustvari tuženik ponavlja u svojim navodima iznesenim u ranijim podnescima ili na ročištima kod suda, a slijedom čega sud smatra da takvi podnesci nisu bili niti potrebni u smislu odredbe iz čl. 155. ZPP-a. Naglašava se da su svi priznati i dosuđeni troškovi tuženiku upravo odredbom iz čl. 155. ZPP-a i usklađeni sa važećom OT.

U Varaždinu 7. ožujka 2025.

Sutkinja

Lidija Krašek

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka pismenog otpravka iste. Žalba se podnosi nadležnom Županijskom sudu, putem ovog suda, pismeno u tri primjerka.

Ukoliko je stranka bila uredno obavještena o ročištu za objavu presude, a istom ročištu nije pristupila tada će se dan objave presude na e-oglasnoj ploči smatrati kao dan primitka pismenog otpravka presude. U slučaju da stranka nije bila uredno obavještena o ročištu za objavu tada će joj se pismeni otpravak presude dostaviti putem pošte te će se kao dan primitka uzeti dan kada joj je ista uručena od strane službenika pošte.

U razdoblju od 1. – 15. kolovoza rokovi za žalbu ne teku.

Dostaviti:

1. OD Vidović i Vidović, odvjetnicima iz Varaždina ( za tužitelja)

2. Odvj. Franjo Šebijan, odvjetnik iz Varaždina (za tuženika)