Republika Hrvatska
Općinski sud u Pazinu
Stalna služba u Poreču-Parenzo
Turistička 2, 52440 Poreč-Parenzo
Poslovni broj: P-207/2024-21
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Pazinu, Stalna služba u Poreču-Parenzo, po sucu toga suda Vlatki Markuš, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, OIB: 84397956623, Zagreb, A. Mihanovića 3, protiv tuženika Winer osiguranje Vienna Insurance Group d.d., OIB: 52848403362, Zagreb, Slovenska ulica 24 zastupanog po punomoćniku Dejanu Ilijevskom, odvjetniku u Labinu, radi isplate, nakon javne glavne rasprave zaključene dana 12. veljače 2025., u prisutnosti punomoćnice tužitelja CS, zaposlenice tužitelja i punomoćnika tuženika, dana 7. ožujka 2025.
p r e s u d i o j e
I Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:
" Nalaže se tuženiku WIENER OSIGURANJE VIENNA INSURANCE GROUP d.d. Slovenska ulica 24, OIB: 52848403362 da isplati tužitelju Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje Zagreb, Mihanovićeva 3, OIB: 84397956623 iznos od 7.868,62 eura / 59.286,12.-Kn (preračunato primjenom fiksnog tečaja konverzije od 7,53450 kn za 1 euro) sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od utuženja do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, kao i da mu naknadi parnični trošak, a sve to u roku od 15 dana od primitka presude."
II Nalaže se tužitelju da nadoknadi tuženiku trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 750,00 eura (sedamsto pedeset eura) u roku od 15 dana zajedno sa zateznom kamatom tekućom od dana presuđenja po do isplate.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi navodi da se je dana 29. rujna 2017. dogodila prometna nezgoda na županijskoj cesti broj 5046 [adresa] – [adresa] koju je prouzročio BS, iz [adresa], osiguranik tuženika, upravljajući traktorom registarske oznake [registarska oznaka], a u kojoj je tragično nastradao njihov osiguranik US iz [adresa] kao vozač motocikla registarske oznake [registarska oznaka]. Navodi da se protiv BS vodi kazneni postupak pred Županijskim sudom u Puli pod posl. br. K-9/2019 u kojem je donesena presuda kojom je proglašen krivim zbog počinjenja kaznenog djela izazivanja prometne nezgode, koja presuda još nije pravomoćna. Navodi da je svojim rješenjem br. 13465 od 2. svibnja 2018. korisniku osiguranja, udovici KS, priznato pravo na obiteljsku mirovinu počevši od 29. rujna 2017. Zatim da je tuženik prema ranim odštetnim zahtjevima podmirio štetu za razdoblje od 4. studenog 2017. do 31. prosinca 2020., ali trpi i daljnju štetu s obzirom što korisniku osiguranja (KS) i nadalje isplaćuje obiteljsku mirovinu, koja je u razdoblju od 1. siječnja 2021. do 30. studenog 2023. iznosila ukupno 7.868,62 eura. Radi navedenog predložio je da sud donese presudu kojom će naložiti tuženiku da mu isplati navedeni novčani iznos zajedno sa zateznom kamatom tekućom od utuženja pa do isplate.
2. Tuženik se u odgovoru na tužbu istoj protivi kao i tužbenom zahtjevu. Osporava pasivnu legitimaciju, osnovanost i visinu utužene tražbine. Navodi da tužitelj potražuje regres iznosa obiteljske mirovine koja je isplaćena obitelji pokojnog osiguranika tužitelja, US, a iz čega ne proizlazi i ne može se utvrditi osnovanost osnove tužbenog zahtjeva. Tvrdi da je osnov isplate šteta po rješenju iz 2018., zbog čega prema zakonu u vrijeme nastanka štete, neovisno o budućim isplatama po tom osnovu, tužitelj ima pravo samo na razmjerni dio isplaćene mirovine, a ne na njezin cijeli iznos, o čemu da je stav zauzela i sudska praksa, pa tako da Vrhovni sud RH u svojoj odluci posl. br. Rev-1235/2021 navodi: "Po ocjeni ovog suda, u takvoj situaciji stvarne štete, koju tužitelj trpi isplatama obiteljske mirovine, nakon pretpostavljenog stjecanja prava na starosnu mirovinu, njegovog osiguranika, predstavlja razlike između isplaćene obiteljske mirovine i razmjernog dijela starosne mirovine koju bi prema redovnom tijeku stvari ostvario osiguranik tužitelja, a koji razmjer ovisi o duljini staža osiguranja do smrti osiguranika tužitelja i duljini razdoblja u kojoj je do pretpostavljenog stjecanja prava na starosnu mirovinu uplata doprinosa izostala". Radi navedenog predložio je da sud odbije tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti.
3. Tijekom dokaznog postupka sud je izvršio uvid u: ispis iz banke podataka doznačenih mirovinskih davanja (5-13), odštetni zahtjev (16-17), dopis ŽDO-a tužitelju (18), potvrdu PP Pazin (20-21), rješenje tužitelja (22-25), obračun mirovinskog staža (26-28), potvrdu o računima Erste banke (62-64), proveo je financijsko vještačenje po Centru za financijska vještačenja d.o.o. te je pročitao njihov nalaz i mišljenje financijskog vještaka (73-79).
U vezi s ovako provedenim dokaznim postupkom sud je prema svojem uvjerenju, a na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka odlučio kao u izreci presude.
4. U ovom postupku nije sporno da je osiguranik tuženika, BS iz [adresa] skrivio prometnu nezgodu koja se je dogodila dana 29. rujna 2017 na ŽC 5046 Pazin-Cerovlje i u kojoj je smrtno stradao osiguranik tužitelja US iz [adresa]. Nije ni sporno da je rješenjem tužitelja od 02. svibnja 2018. br. 13465 korisniku osiguranja, udovici KS priznato pravo na obiteljsku mirovinu počevši od 29. rujna 2017. (22-25). Nije ni sporno da je tužitelj udovici svog osiguranika u razdoblju od 01. siječnja 2021. do 30. studenog 2023. isplatio određeni novčani iznos na ime priznate mirovine.
5. Ono što je sporno i što je u ovom postupku bilo potrebno utvrditi pitanje je da li tužitelj ima pravo potraživati od tuženika isplatu iznosa koji je on isplatio udovici svog osiguranika, KS na ime priznate mirovine za razdoblje od 01. siječnja 2021. do 30. studenog 2023.
Tužitelj tvrdi da su u ovom slučaju ima primijeniti Zakon o mirovinskom osiguranju (NN 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18, 102/19, 84/21, 119/22 – u nastavku ZMO) i to odredbe čl. 161.i 164.st.1.i 5., a tuženik da se ima primijeniti Zakon o obveznim osiguranjima u prometu (NN 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14, 155/23- u nastavku ZOOP) i to odredba čl. 27.
Znači sporna je primjena zakona.
6. Sud smatra da se u ovom slučaju ima primijeniti ZOOP i to odredba čl. 27. st. 2. i 3., iz koje proizlazi da u slučaju kad se radi o izdacima učinjenim s osnove obiteljske mirovine, obveza tuženika postoji ako postoji razlika između iznosa mirovine koji se isplaćuje osiguraniku tužitelja na temelju rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i iznosa koji bi s te osnove bili isplaćeni kada bi razlog priznavanja prava na mirovinu bila povreda na radu.
Naime, ZOOP uređuje užu problematiku (odgovornost za štetu nastalu u prometu) od one propisane Zakonom o mirovinskom osiguranju koji propisuje odgovornost štetnika, odnosno osoba koje odgovaraju za štetnika, općenito. ZMO je kasniji zakon te da je bila intencija zakonodavca da donošenjem ZMO iz 2013. izmijeni odredbe ZOOP-a kojima je uređena odgovornost osiguratelja, nije bilo zapreke da se donošenjem tog Zakona stave izvan snage odredbe ZOOP-a koje nisu usklađene s odredbama ZMO u pogledu odgovornosti osiguratelja. Ovakav stav izražen je u više odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske (npr. Rev-1052/2023, Rev-252/2023, Rev- 5292/2019, Rev-388/2018).
7. S obzirom na navedeno, valjalo je provesti financijsko vještačenje radi utvrđenja da li postoji razlika između iznosa mirovine koji su isplaćene osiguraniku tužitelja na temelju rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i iznosa koji bi s te osnove bili isplaćeni kada bi razlog priznavanja prava na mirovinu bila povreda na radu.
Iz nalaza i mišljenja Centra za financijska vještačenja d.o.o. Zagreb (73-79) proizlazi da iznos isplaćene obiteljske mirovine u razdoblju od 01. siječnja 2021. do 30. studenog 2023. iznosi ukupno 7.868,62 eura. Pod pretpostavkom da bi osiguranik imao pravo na invalidsku mirovinu koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu za isto razdoblje, tada ukupni procijenjeni iznos tako utvrđene invalidske mirovine bi iznosio 6.946,06 eura. Znači da je više isplaćeno po osnovi obiteljske mirovine, u odnosu na procijenjenu invalidsku mirovinu i to 922,56 eura.
I tužitelj i tuženik su prihvatili ovakav nalaz i mišljenje, s time da ga prihvaćaju na osnovi svoje interpretacije koji materijalni propis bi se trebao primijeniti. Sud isto tako prihvaća navedeni nalaz i mišljenje u cijelosti kao stručan i objektivan.
S obzirom da iz navedenog nalaza i mišljenja proizlazi da je iznos obiteljske mirovine koju je tužitelj isplatio udovici svog osiguranika za 922,56 eura veći od iznosa koji bi isplatio po osnovi invalidske mirovine temeljem ozljede na radu, valjalo je u potpunosti odbiti tužbeni zahtjev tužitelja.
8. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku s obzirom na vrijednost predmeta spora od 7.868,62 eura, te s obzirom da tuženika zastupa punomoćnik koji je odvjetnik, sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika.
Sud je tuženiku priznao trošak sastava odgovora na tužbu, trošak zastupanja na ročištu dana 05. lipnja 2024., trošak sastava podneska od 28. listopada 2024. u iznosima od po 200,00 eura, te trošak PDV-a od po 25% na priznate iznose, tj. od po 50,00 eura, ukupno 750,00 eura.
Sud tuženiku nije priznao trošak sastava podneska od 07. ožujka 2024. s obzirom da je navode iz tog podneska mogao usmeno iznijeti na ročištu koje mu je priznato u trošak. Tuženik je zatražio dva puta trošak zastupanja za isto ročište (05. lipnja 2024.), a s obzirom da mu je već jednom priznat ne može se priznati ponovno. Nije mu priznat ni trošak sudske pristojbe za odgovor na tužbu, s obzirom da obveza nastaje tek po pravomoćnom završetku postupka.
9. Radi svega navedenog sud je presudio kao u izreci.
U Poreču-Parenzo dana 07. ožujka 2025.
S u d a c:
Vlatka Markuš
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude može se izjaviti žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, a rok za žalbu je 15 dana i počinje teći danom dostave presude. Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, kao i stranci koja nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a bila je uredno pozvana, smatrat će se da je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, rok za žalbu teče od dana dostave prema odredbama Zakona o dostavi pismena.
U Poreču-Parenzo dana 07. ožujka 2025.
S u d a c:
