Poslovni broj: Pn-1000/2021-31

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji Mariji Šipek, u pravnoj stvari tužitelja TĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Ankica Horvat, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika Hrvatske autoceste d.o.o., Zagreb, Ulica Stjepana Širole 4, OIB: 57500462912, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 21. siječnja 2025. u prisutnosti tužitelja, punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, 7. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 5.520,21 eura sa zateznim kamatama od 12. travnja 2021. do isplate po stopi koja se za razdoblje od 12. travnja 2021. do 1. siječnja 2023. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, po stopi koja se za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 30. prosinca 2023. određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a za razdoblje od 30. prosinca 2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope (kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke) za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

II Odbija se zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 233,81 eura sa zateznim kamatama od 12. travnja 2021. do isplate.

III Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 1.869,82 eura sa zateznim kamatama od 7. ožujka 2025. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope (kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke) za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.

Obrazloženje

1.Tužitelj u tužbi podnesenoj 14. travnja 2021. navodi da je došlo do štetnog događaja 2. listopada 2020. oko 22,10m sati na autocesti A1 Zagreb-Karlovac- Bosiljevo-Split-Dubrovnik na području općine Stankovci, na 284 km + 500 m. Ističe da je do štetnog događaja došlo na način da je došlo do naleta prednjeg dijela osobnog automobila registarske oznake KŽ ŠOLAJA u vlasništvu tužitelja na divlju životinju – zeca, pri čemu je došlo do imovinske štete na vozilu tužitelja. Nadalje navodi da se 20. listopada 2020. obratio tuženiku s odštetnim zahtjevom s obzirom da tuženik upravlja autocestom, ali da je tuženik isti otklonio. Tužitelj nadalje navodi da je stoga sam popravio svoje vozilo, što je platio 41.592,01 kn prema računu servisa Tupek Premium Service d.o.o. Konačno uređenim tužbenim zahtjevom traži isplatu iznosa od 5.754,02 eura sa zateznim kamatama od 12. travnja 2021. uz naknadu troškova postupka sa zateznim kamatama od presuđenja do isplate.

2. U odgovoru na tužbu tuženik ističe da je nesporan nastanak štetnog događaja, ali osporava svoju odgovornost za isti te ističe prigovor promašene pasivne legitimacije. Navodi da do štetnog događaja nije došlo zbog neodržavanja autoceste nego zbog nenadanog dolaska divljači na kolnik autoceste te da na strani tuženika nije došlo do nikakvog propusta kao i da na njegovoj strani nema krivnje. Osporava uzročno posljedičnu vezu između postupanja tuženika i štetnog događaja uz obrazloženje da je ophodarska služba tuženika u cijelosti postupila sukladno propisima i pravilima struke glede održavanja i zaštite javnih cesta. Ističe da do štetnog događaja nije došlo zbog neodržavanja autoceste odnosno zaštitne žičane ograde nego zbog iznenadnog dolaska divlje životinje na ograđeni prostor autoceste što tuženik nije mogao spriječiti mjerama i radnjama koje poduzima na temelju zakonskih i podzakonskih propisa kojima su definirane obveze tuženika u pogledu održavanja javnih cesta. Ističe da je radi zaštite cesta i korisnika od ulaska životinja autocesta čitavom dužinom ograđena žičanom ogradom, da se ista redovito pregledava, po potrebi popravlja ili zamjenjuje i u slučaju potrebe da se otklanja sve što bi moglo ugroziti sigurnost i nesmetano odvijanje prometa na autocesti. Navodi da na dan štetnog događaja prilikom ophodnje nisu postojala niti su primijećena bilo kakva oštećenja, a da je ophodarska služba obilazila autocestu. Ističe da je mjesto prometne nesreće obiđeno neposredno prije nesreće u 21,40 te da nije uočena nikakva divljač niti oštećenje na ogradi, a da su radnici tuženika prilikom uviđaja izvršili pregled zaštitne ograde i da u dužini 800 metar s lijeve i desne strane autoceste i mjesta štetnog događaja nisu pronašli nikakva oštećenja. Također navodi da nije bilo nikakve dojave od strane korisnika autoceste o pojavi divlje životinje pa da je moguće da je divlja životinja u potpunosti nepredvidivo i neposredno prije naleta tužitelja dospjela na kolnik autoceste što tuženik nije mogao spriječiti, izbjeći ili otkloniti. Smatra da je za štetni događaj isključivo odgovoran vlasnik divljač, a ne tuženik. Osporava visinu štete. Predlaže tužbeni zahtjev odbiti uz naknadu troškova postupka.

3. Sud je u postupku izveo dokaz čitanjem pisane dokumentacije koja se nalazi u spisu, dokaz saslušanjem tužitelja i svjedoka ČĆ te dokaz prometnim vještačenjem.

4. Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.

5. Između stranaka nije sporan nastanak štetnog događaja. Sporno je postoji li odgovornost tuženika istu kao i visina tužbenog zahtjeva.

6.1. Pitanje odgovornosti za štetu u ovoj pravnoj stvari regulirano je člankom 50. Zakona o cestama (Narodne novine 84/2011, 22/2013, 54/2013, 148/2013, 92/2014, 110/2019, dalje ZC). Čl. 50. st. 1. ZC propisano je da se za štetu trećim osobama nastalu na javnoj cesti zbog naleta na divljač odgovara po osnovi krivnje. Čl. 50. st. 2. ZC propisano je da pravna osoba koja upravlja javnom cestom, odnosno koncesionar odgovara za štetu iz stavka 1. ovoga članka nastalu na javnoj cesti ukoliko javna cesta, na zahtjev osobe koja gospodari lovištem, nije označena prometnom signalizacijom i opremom sukladno posebnim propisima.

6.2. Krivnja tuženika se presumira, a on se može osloboditi odgovornosti ako dokaže da nema njegove krivnje (čl. 1045. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (NN 38/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, 114/22, 156/22, 155/23, dalje ZOO).

7. Na temelju iskaza tužitelja sud nalazi utvrđenim da on nije uočio zeca prije nego što je naletio na njega te da trava uz cestu nije bila pokošena te da se kretao brzinom od 120-130 km/h. Sud je prihvatio njegov iskaz kao istinit jer je životan i uvjerljiv. Isti nije doveden u sumnju niti jednim drugim dokazom.

8. Tuženik ne tvrdi niti ne dokazuje da je tužitelj na bilo koji način doprinio nastanku štetnog događaja. Takvo što ne proizlazi niti iz sadržaja spisa. Stoga ovaj sud nalazi utvrđenim da je do nastanka štetnog događaja došlo isključivo zbog izlijetanja divljači – zeca na autocestu te da tužitelj kao vozač nije ni na koji način doprinio nastanku štetnog događaja.

9. Na temelju iskaza svjedoka ČĆ (djelatnika tuženika, list 122- 123 spisa) sud nalazi utvrđenim da je on došao na mjesto štetnog događaja po pozivu iz operativnog centra Maslenica (da je poziv bio u 22,07 sati), da se radilo o prometnoj nezgodi naletom na divljeg zeca, da je vozilo bilo razbijeno na prednjem dijelu te je zatekao zeca u zaštitnom centralnom pojasu uz autoput, kao i u dijelu da je tijekom uviđaja obišao zaštitnu ogradu 200 metara lijevo i desno te da nije uočio oštećenja. Također je utvrđeno da je 40 minuta prije prometne nesreće ophodarska služba tuženika prošla tom dionicom te da nisu uočili ništa sumnjivo. Sud prihvaća iskaz spomenutog svjedoka jer je životan i uvjerljiv te u skladu s ophodarskim dnevnikom (list 25 spisa), putnim radnim listom (list 23 spisa) te zapisnikom tuženika o prometnoj nesreći (list 27 spisa). To što tužitelj nije primijetio da su djelatnici tuženika tijekom uviđaja kontrolirali zaštitnu ogradu (kako to proizlazi iz njegovog iskaza, list 133 spisa), ne znači da se to nije dogodilo.

10. Odgovornost pravne osobe koja upravlja javnom cestom odnosno koncesionara ne iscrpljuje se samim pravilnim i propisnim postavljanjem signalizacije i opreme na cesti nego su oni odštetnopravno odgovorni i u slučaju kada je do nezgode došlo upravo uslijed neprimjernog održavanja javne ceste, jer u suprotnom do izlijetanja divljači na autocestu ne bi došlo. Naime, redovito održavanje autoceste uključuje poduzimanje odgovarajućih mjera i radnji sa svrhom održavanja prohodnosti i tehničke ispravnosti cesta, ali i sa svrhom održavanja i omogućavanja sigurnog i neometanog prometa na autocesti. Teret dokaza da su poduzete sve radnje radi odvijanja nesmetanog i sigurnog prometa na strani su tuženika. Upravo činjenica da se divljač (zec) našao na kolniku autoceste ukazuje na to da je ili u zaštitnoj ogradi postojala rupa ili procjep, ili da zaštitna ograda nije bila pravilno postavljena da spriječi ulaz divljači na autocestu, jer se u suprotnom ne bi moglo dogoditi da se divljač nađe na prostoru kolnika autoceste, a za to po načelu pretpostavljene krivnje odgovara tuženik (čl. 1045. ZOO). U konkretnom slučaju divlja životinja mogla se pojaviti na autocesti samo kroz postojeću žičanu ogradu, koju održava tuženik, što upućuje na zaključak da je izostao adekvatan nadzor, te pažljivije pregledavanje predmetne dionice autoceste, te da zaštita ograda nije održavana na način da s potpunom sigurnošću isključi mogućnost ulazaka divljih životinja u zaštićeni prostor autoceste, koje se njome ne smiju kretati. To što ophodarska služba prilikom redovitog obilaska nije primijetila oštećenje na zaštitnoj ogradi ne znači da oštećenja nije bilo. Jednako tako, to što ophodar prilikom uviđaja nije vidio oštećenje na ogradi 200 metara lijevo i desno od mjesta nezgode ne znači da negdje dalje nije bilo oštećenje kroz koju se zec provukao.

11. Na tuženiku je teret dokazivanja činjenice da nije bilo njegovih propusta u održavanju autoceste pri čemu tužitelj nije dužan konkretizirati svaki pojedini propust ili štetnu radnju zbog kojih se divljač zatekla na kolniku autoceste. Po ocjeni ovog suda činjenica da zec našao na kolniku autoceste ukazuje na činjenicu da tuženik nije poduzeo sve potrebne mjere kako bi osigurao neometan i siguran promet na autocesti jer pravilnim održavanjem zaštitne ograde divlja životinja ne bi mogla ući na prostor autoceste.

12. Dodatno treba reći da je dopuštena brzina kretanja na autocesti 130 km/h (čl. 54. st. 1. toč. 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama ( "Narodne novine", broj 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 108/17, 70/19 i 42/20 - dalje: ZSPC) pa izbjegavanje divljači može imati kobne posljedice zbog čega je tuženik dužan po potrebi poduzimati i mjere koje su veće od onih propisanih pravnim propisima na koje se poziva tuženik (Pravilnik o održavanju cesta i Pravilnik o ophodnji javnih cesta).

13. Prema tome, činjenica da su ophodari na dan štetnog događaja izvršili ophodnju autoceste, i to 40 minuta prije štetnog događaja, kao ni izjava ophodara da nije primijetio nikakav nedostatak na zaštitnoj ogradi, ne znači da ne postoji odgovornost pravne osobe zadužene za održavanje autoceste, niti pak znači da propusta u održavanju zaštitne ograde nije bilo, jer se po logici stvari, ako je autocesta pravilno projektirana i održavana divljač, u konkretnom slučaju zec, ne bi mogao zateći na autocesti.

14. S obzirom na to da osiguranik tuženika upravlja predmetnom autocestom, bio je u obvezi održavati je i naknaditi štetu korisniku ceste jer je šteta prouzrokovana njegovim propuštanjem da postavi i održava takvu ogradu koja sprječava izlazak divljači na autocestu. Stoga činjenica da je postojala zaštitna ograda te da osiguranik tuženika obavlja redovite preglede zaštitne ograde nisu dovoljne za zaključak da je do nesreće došlo bez tuženikove krivnje.

15. Kako je osiguranik tuženika propustio osigurati nesmetan i siguran promet autocestom, to je po načelu pretpostavljene krivnje na temelju odredbe čl. 1045. ZOO- a odgovoran za štetu koju je tužitelj pretrpio na vozilu i dužan mu je isti naknaditi u cijelosti.

16. Ovakvo pravno shvaćanje izraženo je u brojnim odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske (Rev-x 230/12-2 od 8. studenoga 2012., Rev 873/2017-2 od 16. veljače 2021., Rev 1272/2021-3 od 24. svibnja 2023., Rev 1187/2024-2 od 12. studenog 2024.).

17. Što se tiče same štete, na vozilu u vlasništvu tužitelja nastala je imovinska šteta. Radi se o imovinskoj repariranoj šteti s obzirom da je tužitelj popravio vozilo o svom trošku (kako to navodi u tužbi, a proizlazi i iz iskaza tužitelja).

18. Čitanjem računa (list 7 spisa) utvrđeno je da je tužitelj 12. travnja 2021. platio za popravak vozila iznos od 5.520,21 eura. S obzirom da su tuženik prigovarao visini štete, sud je izveo dokaz prometnim vještačenjem na tu okolnost.

19. Na temelju nalaza i mišljenja prometnog vještaka Igora Jakoplića od 30. lipnja 2022. (list 96-98 spisa), koji je sud prihvatio kao istinit jer je jasan i obrazložen (niti stranke nisu istom prigovarale) sud nalazi utvrđenim je šteta obračunata u spomenutom računu u potpunosti nastala u predmetnom štetnom događaju te da ista na dan izrade nalaza iznosi 5.754,02 eura.

20. Prema tome, osnovan je zahtjev za isplatu iznosa od 5.520,21 eura sa zateznim kamatama od 12. travnja 2021. (kada je tužitelj platio račun) do isplate (čl. 1086. st. 1. ZOO), po stopi iz čl. 29. st. 2. ZOO.

21. Tužitelj je nakon izrade nalaza i mišljenja preinačio tužbu na način da je uz postojeći zahtjev za isplatu 5.520,21 eura, stavio zahtjev za isplatu daljnjeg iznosa od 233,81 eura. Međutim, iz naprijed navedenih razloga (jer se radi o repariranoj šteti), zahtjev tužitelja za naknadu štete preko dosuđenog iznosa od 5.520,21 eura s pripadajućim kamatama nije osnovan.

22. Odluka o parničnim troškovima temelji se na odredbi čl. 154. st. 5. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 55/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 155/23, dalje ZPP) jer tužitelj nije uspio samo u razmjerno neznatnom dijelu svog zahtjeva u vezi kojeg nisu nastali posebni troškovi.

23. Tako je tužitelju priznat trošak sastava tužbe u iznosu od 100 bodova (Tbr. 7/1), trošak sastava podnesaka od 26.05.2021. i 15.07.2022. za svako po 100 bodova (Tbr. 8/1), trošak sastava podneska od 05.05.2023. u iznosu od 25 bodova (Tbr. 8/4) te trošak pristupa na ročišta održana 05.05.2022., 06.03.2023., 03.05.2023. i 21.01.2025. za svako po 100 bodova (Tbr. 9/1). Navedeno sveukupno iznosi 725 bodova što pomnoženo s vrijednošću jednog boda u iznosu od 2,00 eura iznosi 1.450,00 eura. Priznat mu je i trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 50,38 eura te na presudu u iznosu od 103,99 eura, kao i trošak vještačenja u iznosu od 265,45 eura. Prema tome, sveukupni troškovi tužitelja iznose 1.869,82 eura. Prihvaćen je i zahtjev tužitelja za isplatu zateznih kamata na troškove postupka od dana donošenja ove odluke do isplate (čl. 151. st. 3. ZPP) po stopi iz čl. 29. st. 2. ZOO.

24. Tužitelju nije priznat trošak sastava podnesaka od 30.08.2021. i 06.05.2022. jer ti troškovi nisu bili potrebni za vođenje parnice (čl. 155. ZPP).

25. Na temelju odredaba Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj („Narodne novine“ broj 57/22, 88/22) ovaj sud je uz primjenu fiksnog tečaja konverzije i sukladno pravilima za preračunavanje i zaokruživanje iz tog Zakona (1 euro = 7,5345 kuna) kunske iznose preračunao u eure.

U Zagrebu 7. ožujka 2025.

Sutkinja:

Marija Šipek

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana dostave iste. Žalba se podnosi pisano u četiri istovjetna primjerka putem ovog suda županijskom sudu.